Preuzmite peti broj (sic!)

na kritičnost, pobrojavanje centara moći (+ njihova dekonstrukcija), feministička angažiranost. Predstavnici:
F. Šehić, A. Burić, M. Tomaš, Š. Šehabović
2.7. angažirana muzika: plakatizam jezika, psovačka dekonstrukcija, razračunavanje s centrima moći,
šokiranje i skandaliziranje javne scene, fotografska preciznost, tvrdi, žestoki jezik; pojedini autori u svojem
pristupu jesu interdisciplinarni pa se okušavaju i u (romano)spisateljstvu (v. Graha, Enter džehenem).
Predstavnici: Dubioza kolektiv, Damir Avdić Graha.
3. Provjeravanje modela
3.1. Stvarnosni tranzicijski roman/pripovijetka, ili: ko je tu zatočnik
Veličković u Ocu moje kćeri nastavlja fragmentarnost antiratnog pisma, bilježeći odsječke stvarnosti,
jukstaponirajući ih, stvarajući mozaik bosanske tranzicijske svakodnevnice; činjenica je da je Veličkovićev
roman prvi i dosta rano označio izazove tranzicijske epohe, skiciravši liberal-kapitalističku sliku
porobljenosti pojedinca, konstruiravši moralnu dramu pojedinca vezano za učestvovanje u tom sistemu,
čime je označen kraj ratne epohe i zabilježen početak nove konstelacije odnosa. Veličkovićev roman je i
roman byta, roman minuciozne koncentrisanosti na svakodnevnicu: odsječci stvarnosti se konstituiraju
u registrima radijskog govora, plakata, proizvoda, poruka, reklama, naziva ulica i sarajevskih toposa...
Autobiografska ovjerovljenost je metatekstualno osvještavana, i to je još jedan relikt poetike antiratnog
pisma. Sljedeći modus je intimistička perspektiva koji upotpunjuje depresivnost cjelokupnog društveno
nadodređenog hijatusa. Oprisutnjavanje vidokruga i hermeneutičnost fabule, propitivanje koncepata koji
se problematiziraju - sasvim su izostali, budući da su prevashodnije podređeni skiciranju intimne drame,
negoli strukturi društveno-političke analitičnosti; trivijalizacija žanra jeste također prepreka razvijanju
gnoseološkog potencijala, te u tom pogledu roman ostaje precizna ali olakotna skica.
Glede oprisutnjavanja opozicionog vidokruga, struktura je razvijenija u Ivančićevom romana Vita activa,
koji uz ubjedljivu antitotalitarističku priču i po-etičnu kategoriju autorove nepotkupljivosti, uz značajnu
analitičnost u kontekstu postjugoslovenskog nacionalističkog totalitarizma, sadržava nekoliko formula
prenijetih iz alternativnog pisma drugog jugoslovenskog postmodernizma: popularni disidentski
stvaratelj - Pisac (glavna faca) nasuprot seksualno isfrustriranog, netalanetiranog pjesnika kojem ne
preostaje ništa drugo nego doušništvo, što je suprotnost isuviše potrošena i neautentična, pomalo i
kičerajska, usljed koje se roman urušava uprkos satiričkoj i grotesknoj garniranosti strukture u koju je
rečena shema upregnuta. Znakovito je da se početno fabulativno slaganje i protustavljanje Piščevog i
doušničkog vidokruga odvija upravo u alternativno-rokerskom okružju osamdesetih, koje bilo preokupacijom
trivijaliziranih stvarnosnih žanrova drugog jugoslovenskog postmodernizma, koji je, snižavajući
žanrove i mimetizirajući alter-okružja, napravio otklon od po-etičkih vrijednosti, označivši ih kao nedopuštene
metapriče.
3.2. (Nova) pripovjedačka Bosna, ili: bila jednom jedna, da prostiš...
Koncept Bosne u književnosti i povijesnoj poetici već se nekoliko puta neutemeljeno kanonski pokušavao
nametnuti; 9 jedan od recentnijih inostranih pokušaja jeste geopoetičko pregnuće Mirande Jakiše u
tekstu Bosanski tekstovi. Preživjeti u tekstu. 10
Kako se to Bosna utemeljuje
“U slučaju bosanskih tekstova krajevi spomenuti i opisani u književnosti, spomenuta imena mjesta i
opisivanje kulturnoga prostora kao Bosne etabliraju ne samo jedno mjesto na kojemu se ispripovijedani
svijet odvija te ga se, prema tome, da i intepretirati kao i razumjeti.” 11
Znači, čitav koncept partikularističkog vrednovanja književnosti, konstrukcija koja nije bez političkoekonomijskih
konsekvencija, koja podrazumijeva određeni rad na kanonu s ideološkim predubjeđenjima,
vodeći se datim uzusima selekcije - utemeljuje se u činjenici da određeni tekstovi govore o određenom
prostoru, da su u datoj književnoj konstanti pominju određeni toposi, da se imenuju mjesne činjenice:
rijeke, planine, gradovi, četvrti, sela, predjeli u visinama i dubinama - što bi dakako trebalo definirati te
9
Enver Kazaz. Nova pripovjedačka Bosna. U: Antologija nove bosanskohercegovačke pripovijetke Rat i priče iz cijelog svijeta (prir.
Enver Kazaz i Ivan Lovrenović), Liber, Zagreb, 2009.
10
Miranda Jakiša. Bosanski tekstovi. Preživjeti u tekstu. U: Sic br. 4., mart-april 2010.
11
Isto.
100
(sic!)