Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
96<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
nam sole pamet. Književnost više nije ni katehizis. On ne<br />
smije biti stihovni udžbenik naučnih saznanja. Tražiti smisao<br />
književnosti u širenju prosvjetiteljske kritičnosti, umijeća<br />
analize ili ateističkog morala, to je ra<strong>ci</strong>onalistički<br />
plemenitonamjerno, što će reći, da ujedno mora biti i<br />
poprilično glupo. Za sve to, postoje druga i efektnija sredstva<br />
od književnosti: zato mnogi danas ne razlikuju šta je to<br />
nastava književnosti u četvrtom razredu osnovne, a šta<br />
književnost sama! Tako glupost čini ubojstvo iz nehata.<br />
Književnost ne smije biti suvišna! Književnost se mora<br />
osamostaliti. Mora biti samohrana. Književnost mora u sebi<br />
samoj naći svoju svrhu, svoj smisao – ne smije tražiti van sebe<br />
i svog djelovanja. Van svojih, književnih efekata. Njezin<br />
smisao ne smije biti očuvanje na<strong>ci</strong>onalne tradi<strong>ci</strong>je; to mogu i<br />
školske priredbe, televizijski serijali i slične koještarije.<br />
Ukoliko želi preživjeti danas, književnost mora moći učiniti<br />
ono što nijedna druga stvar ne umije. Književnost mora imati<br />
samosvojno obilježje. Ovdje uopće ne podrazumijevamo bilo<br />
kakva tematska ograničenja, tj. da se moraju govoriti izvjesne<br />
stvari, već oblast dejstva, tj. da se stvari koje se govore, govore<br />
na izvjestan način. Književnost mora djelovati na način, ili<br />
bolje reći, na načine na koje druge jezičke forme ne mogu.<br />
Njezino dejstvo se, po <strong>ci</strong>jenu njezine smrti, ne smije<br />
poistovjetiti sa dejstvom bilo čega što sama ona nije;<br />
svejedno, bio to filozofski moralizam, naučna istina ili<br />
slaganje slagalice. Njezino dejstvo je nezamjenjivo. Književnost<br />
mora moći ono što nijedna druga stvar ne može. Svaki<br />
književni rod mora moći ono što nijedan drugi ne može.<br />
Svako književno djelo djelovati onako kako nijedno drugo ne<br />
djeluje: mora biti novo. Književnost mora pretpostavljati<br />
čitaoca koji nije samozadovoljan. Ona mora pretpostavljati<br />
čitaoca koji će tragati za njom, a ne očekivati da ona traga za<br />
njim. Književnost ne smije biti nikakva kurva običnog čitaoca,<br />
već gorda ljepotica koja ga neće htjeti sve dok je takav, običan.<br />
Ona mora obožavati svoje djelovanje. Ona ga zato mora i<br />
obogoviti!<br />
Pokušajmo sagledati šta sve ovo znači na primjeru naše<br />
savremene lirske poezije. Postmodernizam je bio u znaku<br />
proze. To se najbolje vidi na postmodernističkoj poeziji. Evo<br />
šta, na primjer, Quorumova antologija (Strast razlike, tamni<br />
zvuk praznine, Quorum, godina XI, br. 5/6) izdvaja kao<br />
pjesmu:
Change language