You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
93<br />
misliti književnost kao formu zabave ili didaktike, najčešće<br />
zabavne didaktike, jer taj obični čitalac niti želi nešto više od<br />
zabave, niti očekuje nešto više od književnosti nego brzolaku<br />
poduku i obuku, niti može nečeg višeg iscrpiti iz jedne<br />
knjige. Pisati danas za običnog čitaoca značit biti<br />
banalnodosadan kao Umberto Eco, ili kao Miljenko Jergović,<br />
ili kao reklama za porodični sladoled. Hoće li jedna knjiga da<br />
bude ozbiljna, danas, ona mora pretpostaviti čitaoca koji bi<br />
podnio da bude nešto više od toga što trenutno jeste. To je<br />
teško, i pretpostaviti, i pos<strong>tat</strong>i. Ipak, mi ne možemo<br />
pretpostaviti da bi se književnost zapravo i mogla upustiti u<br />
rješavanja čovjekovog stanja, ukoliko revno ne odba<strong>ci</strong> taj<br />
svoj sadašnji i nakazni guvernantsko-harlekinski stav, i<br />
pretpostaviti da može više od toga. Ne pisati za čitaoca<br />
glupljeg od sebe samog, to je imperativ današnjeg<br />
književnika.<br />
“Ali kako će onda preživjeti” Misliti na ovaj način sudbinu<br />
književnosti, znači misliti mozgom homunkulusa, ili nekakvog<br />
Umberta Jergovića. Dvije mogućnosti. Književnost se može<br />
prilagoditi običnom čitaocu i ops<strong>tat</strong>i. Ili će nes<strong>tat</strong>i, ukoliko se<br />
bude zatvarala u sebe i hermetizirala. Simpatiju prema prvoj<br />
op<strong>ci</strong>ji i skepsu prema drugoj, naći ćete u svakom novinarskom<br />
prikazu svake moguće knjige u našoj zemlji u posljednjih 20<br />
godina, uz sve moguće novinarskoknjiževnokritičarske one<br />
žvakaće fraze koje su povadili iz mini pakovanja postmodernističke<br />
teorije. To misle gg. novinari. Dakle, potrebno je<br />
odmah i kategorički odba<strong>ci</strong>ti sve to što oni pišu o književnosti.<br />
Oni kažu: “književnost se mora prilagoditi običnome<br />
čitaocu, ukoliko želi....” Ukoliko želi umrijeti, tad će se<br />
književnost prilagoditi običnom čitaocu, to mi kažemo.<br />
Životnost književnosti, nije podudarna nikakvome tržišnome<br />
uspjehu ili slično. Inače, Dan Brown i Umberto Eco bili bi<br />
vrhunski pis<strong>ci</strong>. To se razumije po sebi; hoćemo reći, životnost<br />
književnosti je u nečemu drugom. Književnost koja hoće<br />
zabavljati; ona mora znati da televizija ili internet mnogo<br />
bolje zabavljaju, Manchester United ili Beatles. Da “obični<br />
čitao<strong>ci</strong>” najviše vole či<strong>tat</strong>i prevodilačke titlove na filmu i da će<br />
tim običnim čitao<strong>ci</strong>ma književnost uvijek tek biti dekora<strong>ci</strong>ja u<br />
baroknoj vitrini. Književnost koja hoće podučavati; ta mora<br />
dobro znati da škola i nauka mnogo bolje podučavaju, i da će<br />
književnost u školskim ili naučnim udžbeni<strong>ci</strong>ma uvijek biti<br />
tek ukras. Književnost kojoj ništa nije ostalo negoli da
Change language