Sic ci tat 1

90
EstetSic!a
vremenu neprestane i neizbježne kiše informacija, i od siline
kiše ne vide nijednu kapljicu, niti od tog silnog kapanja po
njima i pred njima, i svuda oko njih, mogu vidjeti gdje su i
kuda idu, kuda trebaju ići. I tako zbog preobilja informacija oni
pojma nemaju šta je to svijet oko njih i zato je nerazuman.
Misle da je to sažetak vijesti ili brzopotezni pregled novina. Ali
kojih novina i kojih vijesti Današnjih, jučerašnjih,
prekjučerašnjih... Sutrašnjih Sportskih, političkih, kulturnih
Tuzemnih, inozemnih, evropskih, američkih... islamskih,
jevrejskih ribolovnih književnih svemirskih... Sami, sa
svojom maloumnom analizom, u cijelom tom haosu slika i
riječi, u jurnjavi tog beskrajnog voza novina i vijesti, sami,
dakle, ne mogu povezati činjenice u stabilnu i cjelovitu
predstavu svijeta. Uzroci su previše udaljeni od posljedica. Za
to razumu je potrebna i jedna lirska imaginacija. Samo
razlaganje je daleko od istine.
A i to obilje analitičkog smisla – to jest i sam besmisao u
punome cvatu.. Jer šta je zapravo analitički smisao Šta ima
smisla Cipela, na primjer, ima smisla za hodanje po pločniku.
A hodanje po trotoaru – kakvog ono ima smisla Za odlazak
na posao. A odlazak na posao ima smisla, naravno, za raditi u
fabrici obuće ili analizirati nešto u kancelariji, dok svaki taj
rad ima smisla sve dok nam zarađuje plaću; plaća bi trebala
imati smisla za platiti račune, kupiti hranu, kaput, benzin za
auto, kupiti, na primjer, lakirane cipele; a to zadovoljavanje
potreba ima smisla za preživljavanje ili preživanje, tj. za
današnje življenje, a današnja egzistencija ima smisla jedino
ako radimo, i proizvodimo nešto, i zarađujemo, i od toga
kupujemo cipele, četku, kremu, postolje itd, za njih, i ako u
tim cipelama idemo pločnikom, na posao... Bez kraja. To je
naš svijet. To je zapravo jedan haos smisla koji do besmisla
razvlači našu pamet! Razum kaže kako sve ima smisao za
nešto, iz čega onda slijedi da sve to i nema nekakvog smisla,
tj. cjelina svega toga nema nikakvog višega smisla. Mislimo i
govorimo kako je zapravo život krajnji smisao svega. Ali to
jednostavno nije tačno za naš svijet. Život ovdje nije po sebi
koristan, tj. smislen, i ako hoće da bude, on mora biti smislen
za nešto, tj. koristan. Pogledajte samo one društveno
nekorisne; ti nemaju pravo da postoje, ili su pak sami
korisnici nekih društveno korisnih. Sve je sredstvo! Život je
sredstvo, sam čovjek je sredstvo, njegov razum samo
sredstvo: nauka je drugo ime za korisnost. Čak emocije!