You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
86<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
savremenom svijetu. Uz igru, dakako, ide i zabava, pa se u<br />
postmodernoj literaturi nazire književni model kojega neki<br />
kritičari i poetolozi (spominje se izvjesni Leslie Fiedler)<br />
smatraju šansom književnosti današnjice, a tj. pisanje koje će<br />
premostiti jaz između ekskluzivnog, čak u izvjesnim vidovima<br />
– ezoteričnog, modernizma i tzv. “popularne kulture”. Tako i<br />
Umberto Eco: “Htio sam da se čitalac zabavlja. Barem onoliko<br />
koliko sam se ja zabavljao. To je veoma važna stvar, koja se,<br />
izgleda, sukobljava s misaonijim idejama koje, ako nam je<br />
vjerovati, imamo o romanu.” (Postile uz “Ime ruže”) Taj Ecov<br />
roman prodat je u više od 30 miliona primjeraka! Ipak, Eco je<br />
nedavno, tj. nakon tridesetak godina, napisao i novu verziju<br />
svoga romana. To jest pojednostavljenu verziju “Imena ruže”.<br />
Pisac je, kako se navodi u saopćenju njegovog izdavača,<br />
odlučio izmijeniti tekst romana i to tako što će biti “izbačeni<br />
podugi opisi, eruditske reference i pasaži na latinskome”, a sve<br />
da bi roman “učinio pristupačnijim novoj, digitalizovanoj”<br />
čitalačkoj publi<strong>ci</strong>. Pisac ipak “nije izmijenio radnju niti<br />
strukturu romana, te je roman u svojoj suštini ostao – isti”,<br />
zajamčio je izdavač na kraju svog saopćenja.<br />
Još jedan profesor, pisac evropskih obzora, <strong>ci</strong>jenjen<br />
evropski akademičar, prorokuje o sudbini književnosti na<br />
sljedeći način: “Nepovrativo je, naime, nazočna svijest da su<br />
mogućnosti jezičnog oblikovanja ograničene i da se zbog toga<br />
i nova iskustva moraju povjeriti fondu postupaka koji se sve<br />
češće ponavlja. Naivno bi bilo smatrati da će neka zgonetna<br />
dijalektička mudrost povijesti nove životne procese popratiti i<br />
novim obli<strong>ci</strong>ma organiza<strong>ci</strong>je teksta. Prije će biti da je nastupio<br />
povijesni trenutak koji potvrđuje uvid da će umjetnost uopće<br />
– a književnost za<strong>ci</strong>jelo neće biti izuzetak – poživjeti drukčijim<br />
životom u javnosti nego u prethodnim razdobljima. Vraćamo<br />
se time razmatranju s početka ovog poglavlja. Epohama<br />
eman<strong>ci</strong>pa<strong>ci</strong>je umjetnosti estetsko je stvaralaštvo bilo poprište<br />
snova i ekstaza, ali i organon istine, “<strong>ci</strong>jele istine” o čovjeku.<br />
Znakovi upućuju na to da će se umjetnost ras<strong>tat</strong>i od te<br />
patetične uloge i da će u njoj prevladati obli<strong>ci</strong> manje ili više<br />
suptilne igre.” Mogućnosti jezičkog oblikovanja su ograničene;<br />
novoga neće biti; književnost će odba<strong>ci</strong>ti tu patetičnu ulogu<br />
organona istina, i u njoj će prevladati obli<strong>ci</strong> suptilne igre. U te<br />
četiri proste rečenice sažeta je sva misao postmodenizma.<br />
Koliko samo besmisla u te četiri rečenice! Pa zašto, dovraga,<br />
igra Zašto ne istina Gdje smo mi danas I kako smo to Da
Change language