Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
85<br />
tj. da ga zato i ne treba biti. Zato što ti postmodernisti (ako već<br />
dobro pamtimo tu njihovu argumenta<strong>ci</strong>ju protiv “totalitarnih<br />
sistema modernizma”) tvrde kako je stvarnost uvijek<br />
nedorečena i kako je neiscrpiva u toj svojoj nedorečenosti,<br />
kako se ona stalno kreće, kako njezinih neizbroj mogućnosti<br />
izmiče bilo kakvom sistematskom opisu, kako se uvijek<br />
otvaraju neki novi i neopisani momenti stvarnosti: kako je<br />
stvarnost neopisiva do kraja, kako je svijet otvoren, kako je on<br />
prije mogućnost negoli postojanost; kako nas je zato<br />
budućnost svaki put ismijala kad smo mislili da poznajemo<br />
stvarnost, kako je sve rečeno, i da možemo anti<strong>ci</strong>pirati<br />
budućnost... Svijet je otvoren baš kao što je i novo moguće.<br />
Osim toga, glupavo bi bilo i pomisliti da su u 3000 godina<br />
samo evropske literature i mogle biti iscrpljene sve<br />
kombina<strong>ci</strong>je, i da danas sa ta tri milenija literarane tradi<strong>ci</strong>je, u<br />
tehničkome svijetu i neviđeni novim obli<strong>ci</strong>ma iskustva,<br />
nemamo zapravo iz čega stvarati novo! Glupavo kao i sam<br />
postmodernizam. Mi zato moramo tražiti i očekivati jednu<br />
novu književnost, bolju književnost, drzovitiju, muževniju...<br />
Ukoliko ne dadnemo nova djela, mi ćemo u očima književnih<br />
bogova os<strong>tat</strong>i mizerne pojave. Ukoliko ostanemo. Ukoliko<br />
ostanemo pri pameti u mukama ovog postmodernog stanja.<br />
Naše vrijeme je vrijeme profesora i novinara prokrijumčarenih<br />
u literaturu, vrijeme njihovih novinarskih i<br />
profesorskih mudrolija o književnosti, vrijeme profesorske i<br />
novinarske korup<strong>ci</strong>je na literarnoj sceni. Književnost je svim<br />
time oneozbiljena. Taj vražji mizanscen! U književnost vladaju<br />
profesorske teorije. Na primjer, na osnovu lingvističkih teorija<br />
nekih pariskih filozofa iz 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka,<br />
sumnja se čak i u mogućnost da jezik, tj. književnost, može<br />
prenositi zbiljsko iskustvo, već se (književni) tekst shvaća kao<br />
iskaz o nekom drugom tekstu, o ovaj o nekom drugom, i tako<br />
ad infinitum. Riječi su izgubile vezu sa stvarima. Tako su se<br />
pis<strong>ci</strong> poput Johna Bartha okrenuli parodističkom odnosu<br />
prema željama modernističke književnosti da uobliči iskustvo,<br />
da simulira zbilju; parodijski se odnose prema jezičkim i<br />
književnim konven<strong>ci</strong>jama – to je njihovo rješenje. I tako ad<br />
infinitum. U jeziku je izvjesna samo značenjska nestabilnost i<br />
sudbina bilo kakavog pisanja je neograničena igra<br />
neodredljivih značenja. 1 Rekosmo “igra”; to je ključna riječ<br />
kada savremeni književni teoretičari i postmoderni pis<strong>ci</strong>,<br />
poput Rolanda Barthesa, govore o funk<strong>ci</strong>ji književnosti u
Change language