Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
84<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
zbir stilskih utjecaja, samo to nije književnost, već roman<br />
Muharema Bazdulja. A granica između sinteze koja daje nov<br />
kvalitet i epigonije, ta granica je spoznatljiva, samo ukoliko je<br />
ne kroje novinari, profesori estetike na našim filozofskim<br />
fakultetima ili profesori semiologije u Bolonji. Sve se ovo o<br />
čemu govori jasno vidi na primjeru Danila Kiša. Taj Danilo Kiš,<br />
on piše u “postmoderno vrijeme” i uspijeva u svojim prozama<br />
biti originalan i inovativan u smislu stila; on ne ukida prošlost,<br />
izvjesni utjecaji na njegovo djelo su očigledni, uostalom, naći<br />
ćete kako i sam o tome (prečesto i pomalo neukusno) nabraja:<br />
Flaubert, Andrić, Borges, Isak Babelj, Krleža, Varlam Šalamov,<br />
Solženji<strong>ci</strong>n itd; Kiš nije nikakav “srpski borhesovac”, baš kao<br />
što ni Borges nije nikakav argentinski poovac! Kiš nije u<br />
literarnom smislu ni Šalamov, ni Solženji<strong>ci</strong>n, ni Karlo Štajner,<br />
ni Robbe-Grillet, ni Borhes, niti neki Irfan Horozović. On je<br />
uspio dati novo: kakve veze imaju Borges i Varlam Šalamov, to<br />
smo vidjeli u Grobni<strong>ci</strong> za Borisa Davidoviča. To spajanje<br />
nespojivog. I taj Danilo Kiš, je zapravo naš dokazni primjer da<br />
i u postmodernom vremenu moguća stilska originalnosti i<br />
novost. To je njegova vrijednost, a ne nekakvi protulijevi<br />
krošei njegovog resantimana upućivani svim iole crvenim<br />
glavama.<br />
Umjetnost pridavanja vlastitog smisla tuđim riječima:<br />
jednako u prozi i u poeziji, što znači, oživjeti riječi, ispuniti ih<br />
novim, vlastitim i literarnim smislom, to je umjetnost stila. I to<br />
je, prije svega, pitanje pojedinačnog talenta, ili božije<br />
davanje, dar muza, kako se to već nekada objašnjavalo. Bez<br />
oživljavanja prošlosti ne može biti književnosti. Jednako kao<br />
što je i bez prevazilaženja prošlosti ne može biti. Slažemo se<br />
sa svim onime što je Poe jednom rekao, da je originalnost<br />
stvar izučavanja, što ne znači da je to stvar koja se može<br />
preneti nastavom. A kako smo već rekli, mi u ovom svijetu<br />
krcatom informa<strong>ci</strong>jama, nemamo vremena zadržavati pažnju<br />
na nečemu posve poznatom, tj. dosadnom kao žvakaća<br />
guma. Mi to preskačemo. Zastajemo samo pred originalnim.<br />
Tražimo novo. Jer je novo moguće. Kao što je bilo moguće u<br />
književnosti, od Dantea do Danila Kiša. Novo kao nove<br />
kombina<strong>ci</strong>je riječi. Ništa više od toga... Ništa manje od toga!<br />
Mi pišemo ovo za one koji imaju imalo mozga i u njemu<br />
poznavanja književnosti. A ne za postmoderniste. Jer da ti<br />
ubogi postmodernisti imaju imalo mozga i pojma o svemu što<br />
govore, oni nikada ne bi tvrdili da novoga više ne može biti,
Change language