You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
82<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
Govorili smo kako je doba tehnike zapravo doba<br />
međunarodnosti, međunarodne ovisnosti. Izola<strong>ci</strong>ja neke od<br />
na<strong>ci</strong>je više nije moguća, ni ekonomska, ni kulturna. Zemljotres<br />
u Japanu, znači i ekonomsku krizu u Japanu, a ekonomska<br />
kriza u Japanu znači i skuplji kruh u Gani. Ili: pokršteni<br />
Indijan<strong>ci</strong> u unutrašnjosti Amazona s virtuoznošću samog<br />
Menuhina gudaju koncerte Paganinija! Slično i u književnosti.<br />
Voditi se samo za lokalnom tradi<strong>ci</strong>jom, to danas znači i ne<br />
moći poroditi novo. Kao što novo nije ni uvođenje svjetskih<br />
trendova u lokalne okvire, tj. Jovan Dučić ili “hrvatski<br />
fantastičari”. Baš kao što u oba slučaja ne možemo očekivati<br />
ničega književno vrijednoga. Pogledajmo, na primjer, samo šta<br />
bi to u našoj književnosti moglo stajati kao vrijedna i svjetska<br />
književnost. Krleža je napisao jedan roman bez kojega bi bilo<br />
nedovršeno 20. stoljeće u evropskoj literaturi, to je zasigurno.<br />
Taj njegov glavni junak, neurastenik koji se spašava<br />
njegovanjem estetskih senza<strong>ci</strong>ja, jeste samo varija<strong>ci</strong>ja Axela<br />
Villiersa de l”Isle-Adama, Baudelaireovog Samuela Cramera,<br />
Laforgueovog Lohengrina, Hamleta iz Mallarmeove drame<br />
Igitur, Huismansovog Des Esseintesa, Proustovog junaka...<br />
Svaki od njih je kao odsječen komadić slike, i tako lišen odnosa<br />
prema podlozi, njegova pozi<strong>ci</strong>ja u društvenoj kompozi<strong>ci</strong>ji,<br />
odnos njegove figure prema drugim figurama u toj<br />
kompozi<strong>ci</strong>ji: građaninu, boemu, seljaku, naučniku, filozofu,<br />
fabrikantu ili plemiću, jest nemoguć, samim čime je i<br />
nemoguća moralna problematiza<strong>ci</strong>ja njihovih odnosa, i taj<br />
odrezani komadić je u tom smislu ostao obesmišljen; svaki je,<br />
iako dovršen u sebi samome, ipak ostao nedorečen. Naravno,<br />
svaki osim Filipa Latinovicza. Artistička i so<strong>ci</strong>jalna proza u<br />
jednome: spajanje nespojivoga! Ili kod Crnjanskog, gdje je još<br />
izraženiji taj kontrast. Moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini.<br />
“....Moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini, priviđaju mi se još, dok<br />
ovde ćutim, bdim i mrem.” On dovodi u vezu lešine svjetskih<br />
ratova i panteizam stare kineske lirike, Lao Cea! Pogledajte u<br />
Dnevniku o Čarnojeviću: tu su lišće i trešnje Li Tai Poa zajedno<br />
sa krvavim listovima (sa zgnječenim glavama i rasporenim<br />
drobinama) ratnog naturalizma. “Na glavnom putu smo dobili<br />
tri teške granate. Bilo je već dosta mrtvih. Navikli smo se.<br />
Šume su bile sve lepše; zlatne, crvene, mlade šume.”<br />
Uporedimo li pjesme Crnjanskog sa onim Dušana Vasiljeva<br />
vidjet ćemo svu veličinu prvoga. Ta njegova bizarna<br />
kombina<strong>ci</strong>ja tek uspijeva svojom jodnogorkom ironijom dati
Change language