Sic ci tat 1
Share Embed Flag
Download ePaper

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

sic.ba
24.12.2014 Views

EstetSic!a 79 Modernizam, to nije eksperimentalna hemija koja traga samo za izmišljanjem novih elemenata, iznalaženje novih stilskih uranijuma i plutonijuma, potreba za stalnim širenjem stilskog Mendeljejevog sistema svjetske literature; to samo o njemu misle postmodernisti. Modernistička hemija je prije u potrazi za novim jedinjenjima već postojećih elemenata, potjera za novim čarobnim molekulama; to je alhemija prije svega. Čak i oni modernisti za koje se u školskim priručnicima kazuje da su izumitelji elemenata, nisu negoli dobro umiješali bogomdane atome. Uzmimo neke “osnovne figure modernizma” u poeziji i prozi, kao dokazni materijal. Baudelaire i Joyce – to su alhemičari, kat” exochen. Oni su pažljivi skupljači sastojaka i izumitelji recepata. Savršeni poznavaoci elemenata i tvorci majestetičnih molekularnih formula. Baudelaire je svojom estetskom teorijom, prije negoli svojom (iako originalnom, ipak nemoderno diskurzivnom) lirikom, otvorio put simbolizmu; a kao estetski teoretik je zapravo sintetičar; njegova teorija poezije je pabirčenje iz Poea, Theodora Hoffmanna, Novalisa, iz francuskog romantizma, Parnasa Teophilea Gautiera, Swedenborgove mistike itd. Nije potrebno ići dalje u našoj antiekologijskoj tvrdnji. Amalgam dakako, ali i čudo: njegova teorija je sjemenka iz koje izrasta sva moderna lirika, i svaki pupoljak na toj razgranatoj krošnji ima itekako veze s ovim bogom pjesnika. Ili Joyce. On je na području romana zacijelo najveći tvorac stilskih sinteza: veći je sintetičar od Baudelairea! Njegovo djelo – to je složeni hemijski spoj od elemenata sa posve različitim svojstvima; on operiše sa najraznolikijim postupcima, od suhe proze do paratakse dadističkih manifesta. Ulysses je u tome smislu jedna složena i šarena mješavina. Koliki je samo utjecaj na primjer futurističkih manifesta u tom romanu, u njegovoj sintaksi, interpunkciji, ritmu, i koliko je još filološki neispitana ta veza! Joyce, na kraju svih krajeva, nije ni izmislio taj svoj “tok svijesti”, već neki Francuz. Ali ko još zna za tog Francuza Joyce je, s pravom, najznačajniji moderni romansijer, a ti stvaraoci novih elemenata, to su endemi! A još su rjeđa vrsta oni koji su izbjegli sudbinu izumitelja struje svijesti. Takvi su na primjer Rimbaud i Mallarme. Oni su nuklearni fizičari svijeta modernog pjesništva! Oni su stvorili nove elemente, uranije i plutonije moderne lirike: nove tehnike, nove figure, nove sintaksičke krošnje, nov lirski jezik, nov način čitanja, nov

80 EstetSic!a način djelovanja u poeziji, a radijacija njihovog utjecaja je na božanskom stupnju: lirika 20. vijeka, od Valeryja do nadrealista, od ruskih futurista do Federica Lorce i Ujevića, ma koliko izvjesni pjesnici bili značajni i originalni, ne donosi ničega elementarno novoga, već su to različita jedinjenja onih starih, bogomdanih i ovih novih, simbolističkih elemenata. A sve je to, kako maloprije rekosmo, nezamislivo bez Baudelaireovih teorijskih formula. Pa, onda kolikog samo utjecaja na tu modernopoetsku nuklearnu fiziku imaju formule bajalica drevne magije ili mistika Balanchea i Lévyja! “Pjevao sam o zlu kao Mickjevič i Byron, Milton, Musset, Baudelaire, itd. Naravno, malo sam proširio dijapazon u namjeri da donesem nešto novo toj uznemirenoj književnosti...” Malo sam proširio dijapazon... To kaže Lautreamont! Izvjesni obziri nas sprječavaju da idemo dalje, ali već i nakon navedenoga, smijemo primijetiti: ako modernizam ne oživljava prošlost, onda mi uopće ne znamo šta te riječi (tj. modernizam i prošlost) znače. Moderno vrijeme, to su prije svega neviđeno proširene komunikacijske mogućnosti: čarolijske mogućnosti raznih proteza čovjekovog glasa, čovječanstvo koje broji milijarde glava... O tome smo već govorili. Ali daleko od toga da smo iscrpili, da smo mogli iscrpiti, značaj tih činjenica. Značaj tih fakata samo za književnost! Komunikacija među najudaljenijim i najrazličitijim kulturama i metodima umjetničkog i neumjetničkog oblikovanja: sjetimo se još jednom prošlosti Gospođica iz Avignona, ili pak Bretonovih predgovora zbirkama pjesama i izložbama crteža luđaka i djece. Pristup najrazličitijim znanjima: od marksizma do sufijskog islama, od psihoanalitičkih teorija do okultizma. Književnost u doba tehnike je presudno određena tim stanjem sveopće razmjene znanja i iskustava, i svemogućnostima tog stanja; u znaku je svih tih neslućenih i bizarnih susreta, u znaku cijelog svijeta kao tradicije, svjetske književnosti i svjetske tradicije. Taj svijet međunarodne saradnje postojao je mnogo prije OUN-a i postmodernizma. Npr. već u doba onog slijepog rapsoda. Ta postmoderna “Aleksandrijska knjižnica”, “Babilonska biblioteka” ili kako već, to je – zapravo podvala, švercerska etiketa, samo reklamni pojam. I neka nam oprosti duh Borgesov, ali hoćemo da kažemo sljedeće. Pretpostavljati da je modernizam uništavanje prošlosti, prošlosti kao takve, čišćenje od utjecaja, neprestana jurnjava u novo, uvijek novo, uvijek u

80<br />

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

način djelovanja u poeziji, a radija<strong>ci</strong>ja njihovog utjecaja je na<br />

božanskom stupnju: lirika 20. vijeka, od Valeryja do<br />

nadrealista, od ruskih futurista do Federica Lorce i Ujevića, ma<br />

koliko izvjesni pjesni<strong>ci</strong> bili značajni i originalni, ne donosi<br />

ničega elementarno novoga, već su to različita jedinjenja onih<br />

starih, bogomdanih i ovih novih, simbolističkih elemenata. A<br />

sve je to, kako maloprije rekosmo, nezamislivo bez<br />

Baudelaireovih teorijskih formula. Pa, onda kolikog samo<br />

utjecaja na tu modernopoetsku nuklearnu fiziku imaju<br />

formule bajalica drevne magije ili mistika Balanchea i Lévyja!<br />

“Pjevao sam o zlu kao Mickjevič i Byron, Milton, Musset,<br />

Baudelaire, itd. Naravno, malo sam proširio dijapazon u<br />

namjeri da donesem nešto novo toj uznemirenoj<br />

književnosti...” Malo sam proširio dijapazon... To kaže<br />

Lautreamont! Izvjesni obziri nas sprječavaju da idemo dalje,<br />

ali već i nakon navedenoga, smijemo primijetiti: ako<br />

modernizam ne oživljava prošlost, onda mi uopće ne znamo<br />

šta te riječi (tj. modernizam i prošlost) znače.<br />

Moderno vrijeme, to su prije svega neviđeno proširene<br />

komunika<strong>ci</strong>jske mogućnosti: čarolijske mogućnosti raznih<br />

proteza čovjekovog glasa, čovječanstvo koje broji milijarde<br />

glava... O tome smo već govorili. Ali daleko od toga da smo<br />

iscrpili, da smo mogli iscrpiti, značaj tih činjenica. Značaj tih<br />

fakata samo za književnost! Komunika<strong>ci</strong>ja među najudaljenijim<br />

i najrazličitijim kulturama i metodima umjetničkog i<br />

neumjetničkog oblikovanja: sjetimo se još jednom prošlosti<br />

Gospođica iz Avignona, ili pak Bretonovih predgovora zbirkama<br />

pjesama i izložbama crteža luđaka i djece. Pristup najrazličitijim<br />

znanjima: od marksizma do sufijskog islama, od<br />

psihoanalitičkih teorija do okultizma. Književnost u doba<br />

tehnike je presudno određena tim stanjem sveopće razmjene<br />

znanja i iskustava, i svemogućnostima tog stanja; u znaku je<br />

svih tih neslućenih i bizarnih susreta, u znaku <strong>ci</strong>jelog svijeta<br />

kao tradi<strong>ci</strong>je, svjetske književnosti i svjetske tradi<strong>ci</strong>je. Taj svijet<br />

međunarodne saradnje postojao je mnogo prije OUN-a i<br />

postmodernizma. Npr. već u doba onog slijepog rapsoda. Ta<br />

postmoderna “Aleksandrijska knjižnica”, “Babilonska<br />

biblioteka” ili kako već, to je – zapravo podvala, švercerska<br />

etiketa, samo reklamni pojam. I neka nam oprosti duh<br />

Borgesov, ali hoćemo da kažemo sljedeće. Pretpostavljati da je<br />

modernizam uništavanje prošlosti, prošlosti kao takve, čišćenje<br />

od utjecaja, neprestana jurnjava u novo, uvijek novo, uvijek u

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!