24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

77<br />

težnje za hijeratizmom i začudnim, raspršavanja oblika. Oblik<br />

se razbija u rasparčane volumene. Potrebno je dobro se<br />

zagledati kako bismo mogli shvatiti kojoj od pet figura<br />

pripada koja ruka: obli<strong>ci</strong> su međusobno zapleteni s inten<strong>ci</strong>jom<br />

proizvođenja utiska o zbr<strong>ci</strong>. Ta kompozi<strong>ci</strong>ja, policentrična,<br />

ekscentrična, ipak je tradi<strong>ci</strong>onalna u španjolskom baroknom<br />

slikarstvu. Kod, na primjer, Goye u “Porodi<strong>ci</strong> Karla IV”. Ali<br />

Goyini obli<strong>ci</strong> su neusporedivi s Picassovim, između ostalog i<br />

zbog Picassovog crpljenja iz crnačke plastike. Mirna<br />

nepomičnost je isto tako upečatljiva kao i nagla kretnja, ali<br />

povezanost tih nespojivih elemenata! Ta djeluje daleko<br />

upečatljivije. To je znao kubista. “Les Demoiselles d”Avignon”<br />

uzbuđuje i uznemiruje daleko više od crnačkih idola ili od<br />

Goye. Dakle, nov kvalitet. To je važno. U različitim<br />

manifestima avangarde jest proglašen raskid sa prošlošću i to<br />

pomućuje rasuđivanje. Ali i žumanjak je prije narandžast<br />

nego žut. Hoćemo reći da je za razumnu ocjenu teza iznesenih<br />

u avangardističkim manifestima potreban je razuman čitalac,<br />

a ne avangardist ili Snupi. Avangardisti viču, u afektu i, u<br />

svome stilu, pretjeruju: zba<strong>ci</strong>ti Dostojevskog, Tolstoja i<br />

Puškina s parobroda savremenosti! To je izvjesna tradi<strong>ci</strong>ja, a<br />

ne tradi<strong>ci</strong>ja uopće, ne prošlost uopće, ne Verhaeren,<br />

Nietzsche, trubaduri ili Njekrasov na primjer, već na<strong>ci</strong>onalna i<br />

posvećena prošlost. Negira se klasična prošlost ponajviše,<br />

muzealizirana i iscrpljena kultura, neživotna i<br />

zloupotrebljena, kanonske ikone ponajprije: ne meće Marcel<br />

Duchamp brkove Mona Lisi tek zato što mu je bila pri ru<strong>ci</strong>! Ali<br />

se i usvajaju neke zanemarene prošlosti, potisnute tradi<strong>ci</strong>je i<br />

njihovi svježi, nedokrajčeni stilski instrumenti: okeanijska,<br />

afrička i umjetnost američkih Indijanaca, starokitajska i<br />

starojapanska, starogotska, staroslavenska i još neke<br />

starostavne umjetnosti. Japansko slikarstvo, ono je za<br />

impresioniste bilo jedna velika škola posmatranja: ono ih je<br />

opskrbilo duhovnim naočarima s kojima s mogli ugledati<br />

prizore što ih njihove zapadnjačke oči zbog hiljadugodišnjih<br />

navada nikada više ne bi mogle primijetiti. Zašto Van Gogh<br />

bježi iz Pariza u Orivansu “Želio sam da vidim drugačiju<br />

svjetlost, vjerovao sam da ću, dok promatram prirodu po<br />

svjetlijim i prostranijim nebom, dobiti tačniju ideju o tome na<br />

koji način na koji gledaju i crtaju Japan<strong>ci</strong>.” Savršeno<br />

originalan, Van Gogh je bio za ekspresioniste ono što je staro<br />

japansko slikarstvo bilo za njega. Govorili smo i o kubizmu: na

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!