You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
76<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
dadaističku farsu, on će za<strong>ci</strong>jelo potvrdno klimnuti vam<br />
glavom: very well! excellent! magnificent! Postoji klasična priča o<br />
tome kako je jedan antički filozof umro od smijeha gledajući<br />
kako magarac jede smokve. Snaga ekspresija, bogatstvo<br />
emo<strong>ci</strong>je, sloboda poteza. To su tri frazerske lijane na kojima<br />
silni ti majmuni prolijeću kroz prašumu moderne umjetnosti,<br />
bez da mogu zas<strong>tat</strong>i, vidjeti, osjetiti bilo šta u toj prašumi od te<br />
silne jurnjave, jurnjave koju zovu i svojim “lakim kretanjem<br />
kroz prašumu moderne umjetnosti”. Nadrealizam je<br />
otkrivanje nesvjesnoga. A kubizam E, to je geometriza<strong>ci</strong>ja<br />
figure... I tako bablje, u nedogled. Naše vrijeme je vrijeme<br />
leksikonskog instant-znanja, kviz-erudita, frazerske kritike gg.<br />
novinara, banalnih asoc<strong>ci</strong>ja<strong>ci</strong>ja, gluposti radi zarade, gluposti<br />
zarad gluposti... Niko više ne brine o vječnosti. Majmunsko je<br />
vrijeme. Vječno majmunsko vrijeme, razumije se...<br />
Ne može biti govora o tome da je modernizam postao<br />
prihvatljivim za to naše vrijeme, vrijeme vladavine majmuna<br />
i postmodernizma; teško da će on prihvatljivim pos<strong>tat</strong>i za bilo<br />
koje dogledno vrijeme. Ni svjetski priznati stručnja<strong>ci</strong> u oblasti<br />
umjetnosti još uvijek i sami ne znaju i ne osjećaju šta je to<br />
modernizam. Na primjer, g. Umberto Eco: on nam je sad<br />
nekako priručan. U svojim Postilama on je primjetio kako je<br />
James Joyce u svome posljednjem djelu i sam –<br />
postmodernist! Smjela primjedba, dakako. Samo, šta li je onda<br />
modernizam, ako to nije Finnegan”s Wake To već niko, pa ni<br />
sam g. Eco, ne bi znao objasniti: modernizam je, dakle, još<br />
uvijek moderan, nepoznat i nedokučiv. Pogledajmo još i<br />
sljedeću kons<strong>tat</strong>a<strong>ci</strong>ju da bismo se uvjerili u naše pretpostavke.<br />
“Avangarda uništava prošlost, izobličava je: Gospođice iz<br />
Avignona tipičan su gest avangarde...” Avangarda, dakle,<br />
uništava prošlost, a “Gđice iz Avignona” su tipičan njezin gest! To<br />
misli g. Eco, i kada to kaže, liči na nekog estetskomorfološkog<br />
Snupija. Iz sljedećih razloga. Ako su Gospođice iz Avignona<br />
tipičan gest avangarde – a jesu – onda ne može biti govora o<br />
tome da avangarda uništava prošlost. Na toj sli<strong>ci</strong> je možda i<br />
najočigledniji, vidljiv i očima običnih diletanata, stilski utjecaj<br />
crnačke plastike na kubizam; upravo tu Picasso počinje<br />
oživljavati jednu prošlost Afrike i primitivne umjetnosti,<br />
jednu pravu prošlost, arhajsku i zaboravljenu, potisnutu,<br />
neznanu, i još od linija tih kipića crnačkih bogova formira<br />
složenije oblike, križance, tj. sve u novome kontekstu,<br />
evropskom i kontekstu platna. Deforma<strong>ci</strong>ja proistekla iz
Change language