Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
73<br />
Ovaj uvid u načelnu iscrpljenost modernizma – to je<br />
postmodernistički uvid. Modernizam je dosegao granice<br />
formalnih mogućnosti, i završava u muku, pustolini, u<br />
vakuumu. To je prevelika <strong>ci</strong>jena za novo. Zato naše doba više<br />
nije eksperimentalno. Ne smije biti. Danas vlada svijest da<br />
mnogo veću pažnju zaslužuju neka (ženska, crnačka...)<br />
iskustva koja su u prošlim razdobljima, kao marginalna,<br />
ostala bez literarne elabora<strong>ci</strong>je. To bi trebalo biti novo literarno<br />
novo. Vjeruje se da je moguće pisati nova književna djela i na<br />
područjima stilskih linija koje su u historijskom razvoju<br />
smatrane dokrajčenim. Kategorično su opovrgnute stilska<br />
inovativnost i originalnost kao imperativi literature, kao<br />
kategorički imperativi, jer više nisu moguće, prema čemu, ne<br />
mogu biti ni obavezujuće. Nema više govora o<br />
modernističkom novome! Sve su to već opća mjesta današnje<br />
književne teorije, s kojima vješto barataju već u<br />
srednjoškolskim pismenim zadaćama.<br />
“Može li se izjaviti “Bilo je lijepo jutro poznoga novembra”<br />
a da se čovjek ne osjeti kao Snupi”, pita se Umberto Eco u<br />
svojim Postilama. “A kada bih to stavio u usta Snupiju Naime,<br />
kada bi ono “bilo je lijepo jutro...” rekao neko ko to s pravom<br />
izjavljuje, zato što se u njegovo vrijeme to moglo učiniti<br />
Maska, eto šta mi treba. Mislim na postmoderno stanovište<br />
kao na muškarca koji voli neku veoma obrazovanu ženu, i koji<br />
zna da joj ne može reći “očajnički te volim”, jer on zna da ona<br />
zna (i ona zna da on zna) da je ovakve fraze već napisala Liala.<br />
A ipak, rješenje postoji. Mogao bi da joj kaže: “Što bi rekla<br />
Lijala, očajnički te volim”. I tako, izbjegavši lažnu nevinost,<br />
jasno stavivši do znanja da se više i ne može nevino govoriti,<br />
ipak će ženi reći ono što je htio: da je voli, ali da je voli u<br />
jednom razdoblju koje je izgubilo nevinost. I ako žena prihvati<br />
igru, opet će primiti jednu izjavu ljubavi. Tako se nijedno od<br />
svoje sugovornika ne bi osjetilo nevinim, oboje će prihvatiti<br />
izazov prošlosti, onog već izrečenog što se ne može ukloniti,<br />
oboje bi se svjesno i prijatno poigrali s ironijom... Ali oboje bi<br />
uspeli da, još jednom, progovore o ljubavi.” Reći kliše, ali<br />
ujedno i sugerisati da je to kliše! To jest, izgledati kao nevin i<br />
kada to nisi. Zato: “Postmoderni odgovor modernom sastoji se<br />
od priznavanja kako prošlost, budući da se ne može uništiti,<br />
jer bi njeno uništavanje odvelo u muk, mora da se drugačije<br />
sagleda: ironično, a ne bezazleno.” (Eco) Ironijska kolažna igra<br />
sa već rečenim; pohod u muzej cjelokupne literarne tradi<strong>ci</strong>je,