Sic ci tat 1
Share Embed Flag
Download ePaper

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

sic.ba
24.12.2014 Views

EstetSic!a 69 građanski kriminalci. To nije opće mjesto, kao što bi trebalo biti. Svijet je ismijao je sve naše pokušaje da urazumimo njegovo kretanje; one revolucionarne, posebice. Danas je smiješno nadati se urazumljenju svijeta. Građanski svijet onemogućava razvoj opće svijesti; smiješno je danas nadati se urazumljenju svjetine. Pisac realista, tj. pisac koji pokuša iznaći rješenje među realno postojećim političkim rješenjima bit ismijan od strane života. Baš kao i onaj koji se uplete u iznalaženje nerealnih političkih rješenja. A onoga, koji pak korakom ulične žene prošeta po građanskoj intelektualnoj pijaci, ismijat ćemo mi, svojim kupletima i vodviljima. Povijest je ismijala i obesmislila sve filozofije povijesti koje su je pokušale osmisliti. Povijest je ismijala našu svijest i odstranila nam slobodnu volju i savjest; pa još pripomažemo zločincima. Bezvoljno! Budalasto je misliti da smo nevezani. Kud bismo dalje Dalje! Ukoliko je uopće i moguće ići dalje, sigurno je i da nećemo naći, da ne možemo očekivati alhemičarska rješenja. Volšebna. Optimalna. Konačna. Aladinove lampe nekakve u serijskoj proizvodnji! Isparili su ti recepti alhemije, zajedno sa alhemičarskim nadama i s naivnim alhemičarskim vjekovima. Pred grajom ove trias harmonice besmisla, zločina i beznađa, nisu ni mogla opstati rješenja do ona relativna. Ublažujući lijekovi. Tek. Sad znamo: panaceja ne postoji, već samo palijativi. To jest, samo palijativ. Zapravo, samo umjetnost. I ovo nije nikakav proizvoljan slijed asocijacija, niti nepromišljena misao, isforsirana teorija. To ćemo i objasniti. Ukoliko držimo da su naše prethodne dijagnoze savremene stvarnosti tačne, a trenutačno ih takvima i držimo: tek smo ih napisali, onda moramo i izvesti nalaz prema kojem samo umjetnost može biti lijek za savremenu egzistenciju, tj. bolest, apatiju koja je simptom stvarnosti i tegobnija od Korzakovljevog sindroma. Ili ćemo priznati da taj lijek jednostavno ne postoji na balonu zemaljskom, da leži zakopan negdje na Saturnu! Govorit ćemo o književnosti. Književnost je, na primjer, oduvijek postojala. Nešto je mlađa od gluposti i malo starija od pobune. U zločinačkim i progresivnim društvima, društvima sa ili bez revolucionarnih pokreta, prije i poslije religije, prije filozofije, poslije mitologija, poslije tehnike, prije nauka, književnost je postojala. To kaže njezina historija. A njezini neki izraziti predstavnici zakleli su se da je poslužila i spasenju duša u izvjesnim povijesnim razdobljima, u nekim

70 EstetSic!a zloćudnim svjetovima. Vjerovati im se može samo na riječ. To zna biti dovoljno u ovom slučaju. Samo, ne smijemo vjerovati da to “književnost je oduvijek postojala”, znači ujedno i da je ona neovisna od povijesnog kretanja, da je ona neka perpetuum mobile, da je zbog toga oduvijek postojala. Naprotiv! Oduvijek je postojala samo zato što nije neovisna od povijesti, što nije platonska idealna zemlja, zato što je povijesna zemlja, što se i sama mijenjala s povijesnim kretanjem. To se razumije po sebi: perpetuum mobile i idealna platonska zemlja ne postoje, povijest postoji, književnost postoji! Ona je dijalektična i elastična. Kad prestane biti svjesna toga, to više nije književnost. To je alhamijado. Tad postaje predvidljiva, banalna, dosadna, beživotna, nepostojana, epigonska... Hoćemo li govoriti o književnosti, mi moramo zapravo shvatiti njezinu sudbinu u njezinom povijesnom kretanju. Naša preambula nije bez motivacije, i tek sad smo slobodni upitati: koji je to sat, dan i mjesec u književnosti, koja godina i vijek, šta se dešava na toj zemlji Šest milijardi ljudi. Više od polovine njih živi kao u komi, jer ovise o aparatima. Isključite im aparate: oni će ončas pomrijeti. Šest milijardi ljudi ne bi moglo preživjeti bez tehnike. Više od polovine njih su pismeni; zahvaljujući tehnici. Više od polovine njih može kroz nekoliko minuta stupiti u kontakt; i svejedno, da li su u istome gradu ili na različitom kontinentu, da li je jedan od njih na zemlji, a onaj drugi na mjesecu, prvi – papa, a drugi – prodavac pereca u Pofalićima, glas jednoga brzinom elektronskog talasa dopire do drugoga. Opet – zahvaljujući tehnici. Gutenbergova galaksija danas ne izgleda toliko impresivna, pokraj ovog elektronskog kozmosa riječi! Čovjek je umnožio, uhiljadostručio svoj jezik; ubrzao ga. To nije moglo proći bez kvalitativnih skokova. U okeanu elektronskih talasa, gdje se jezički obrasci neviđeno mnogo koriste, ti obrasci se i nečuveno brže troše; banaliziraju se, njihov sadržaj slabi: počinju biti vodenoprazni, i neosjetljivi, prolaze kroz i pored nas, s neoćutljivošću elektronskih talasa. Počinjemo čitati samo prva slova riječi, prve riječi rečenica, prve rečenice pasusa: sve ostalo vrlo brzo i lako anticipiramo; kao rasplete nedeljnovečernjih televizijskih filmova. Gutati sve to značilo bi i udaviti se u svoj toj poplavi vodenoprovidnog jezika. Ko nam kaže da ta promjena nije relevantna i za književnost, nazvat ćemo ga diletantom. Jer je sam jezik u

70<br />

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

zloćudnim svjetovima. Vjerovati im se može samo na riječ. To<br />

zna biti dovoljno u ovom slučaju. Samo, ne smijemo vjerovati<br />

da to “književnost je oduvijek postojala”, znači ujedno i da je<br />

ona neovisna od povijesnog kretanja, da je ona neka<br />

perpetuum mobile, da je zbog toga oduvijek postojala. Naprotiv!<br />

Oduvijek je postojala samo zato što nije neovisna od povijesti,<br />

što nije platonska idealna zemlja, zato što je povijesna zemlja,<br />

što se i sama mijenjala s povijesnim kretanjem. To se razumije<br />

po sebi: perpetuum mobile i idealna platonska zemlja ne postoje,<br />

povijest postoji, književnost postoji! Ona je dijalektična i<br />

elastična. Kad prestane biti svjesna toga, to više nije<br />

književnost. To je alhamijado. Tad postaje predvidljiva,<br />

banalna, dosadna, beživotna, nepostojana, epigonska...<br />

Hoćemo li govoriti o književnosti, mi moramo zapravo<br />

shvatiti njezinu sudbinu u njezinom povijesnom kretanju.<br />

Naša preambula nije bez motiva<strong>ci</strong>je, i tek sad smo slobodni<br />

upi<strong>tat</strong>i: koji je to sat, dan i mjesec u književnosti, koja godina<br />

i vijek, šta se dešava na toj zemlji<br />

Šest milijardi ljudi. Više od polovine njih živi kao u komi,<br />

jer ovise o aparatima. Isključite im aparate: oni će ončas<br />

pomrijeti. Šest milijardi ljudi ne bi moglo preživjeti bez<br />

tehnike. Više od polovine njih su pismeni; zahvaljujući<br />

tehni<strong>ci</strong>. Više od polovine njih može kroz nekoliko minuta<br />

stupiti u kontakt; i svejedno, da li su u istome gradu ili na<br />

različitom kontinentu, da li je jedan od njih na zemlji, a onaj<br />

drugi na mjesecu, prvi – papa, a drugi – prodavac pereca u<br />

Pofalićima, glas jednoga brzinom elektronskog talasa dopire<br />

do drugoga. Opet – zahvaljujući tehni<strong>ci</strong>. Gutenbergova<br />

galaksija danas ne izgleda toliko impresivna, pokraj ovog<br />

elektronskog kozmosa riječi! Čovjek je umnožio,<br />

uhiljadostručio svoj jezik; ubrzao ga. To nije moglo proći bez<br />

kvali<strong>tat</strong>ivnih skokova. U okeanu elektronskih talasa, gdje se<br />

jezički obras<strong>ci</strong> neviđeno mnogo koriste, ti obras<strong>ci</strong> se i<br />

nečuveno brže troše; banaliziraju se, njihov sadržaj slabi:<br />

počinju biti vodenoprazni, i neosjetljivi, prolaze kroz i pored<br />

nas, s neoćutljivošću elektronskih talasa. Počinjemo či<strong>tat</strong>i<br />

samo prva slova riječi, prve riječi rečenica, prve rečenice<br />

pasusa: sve ostalo vrlo brzo i lako anti<strong>ci</strong>piramo; kao rasplete<br />

nedeljnovečernjih televizijskih filmova. Gu<strong>tat</strong>i sve to značilo<br />

bi i udaviti se u svoj toj poplavi vodenoprovidnog jezika.<br />

Ko nam kaže da ta promjena nije relevantna i za<br />

književnost, nazvat ćemo ga diletantom. Jer je sam jezik u

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!