You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
64<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
Tu su odštete velike. – Ali jednom kad sve te kreditne linije i<br />
kota<strong>ci</strong>je fondova, vrtoglavice krenu gubiti vrijednost, kad<br />
zapadnu u depresiju, kad nastupe dužničke krize, rasturit će<br />
se ono zvjezdano kolo u krvavobojnu paramparčad, kao da je<br />
pogođeno vasionskom eksplozijom, kao da ga nikad i ne bi u<br />
ovoj galaksiji kapitala. Rasplinut će se kao fantazma. Rasut će<br />
se to međunarodno kolo, kao mitraljezom prerezano. Otvorit<br />
će se nanovo čeljusti onih redovnih vanrednih stvarnosti:<br />
međunarodnih ratova i kriza. Pozornica za suludi ples<br />
mrtvaca. Totentanz. Svi će iznenađeni zapitkivati ono svoje<br />
pitomački naivno: otkud Još uvijek ne videći da im<br />
<strong>ci</strong>lindraške utvare igraju o glavi. I bit će im još jedino<br />
zagarantiran povratak u jedan još krvožedniji Dvadeseti vijek<br />
i njegove sedmoznamenkaste krvoliptave brojke. Rascvjet<br />
logorskog grmlja, rascvjet grobalja...<br />
I evo sad, upitamo li se ponovo, gdje smo mi to danas,<br />
znamo: tu smo, u ovoj velikoj noći života. Mitskim jezikom<br />
kazano, u Velikom smo Mraku. U beskrajnoj i zvjezdosjajnoj<br />
ponoći građanske <strong>ci</strong>vliza<strong>ci</strong>je. U ovoj mirnoj noći so<strong>ci</strong>jalne<br />
povijesti, gdje više nema zublji i gvalja klasne borbe, niti kakve<br />
ozbiljnije pomisli o takvome čemu, tj. klasnoj borbi, već samo<br />
mirno svjetlucanje zvijezda po tamnoplavome evropskome<br />
nebu, dok gotovo nečujno funk<strong>ci</strong>oniše, kao klizanje male<br />
kazaljke, ono mirnodopsko i mašinski suptilno izrabljivanje<br />
raznorasnih pleća i mišica u okvirima građanskoga javnog<br />
reda i mira. Samo mirno cvjeta, kao oleander, ovo nar<strong>ci</strong>soidno<br />
društvo, misleći o sebi da je nevino kao đurđic, a naravno ne<br />
znajući da pognojeno gnjiležom miliona slamova, “slatkih<br />
domova” lumpen-proleterijata, što vonjaju na pržen luk i<br />
mokraću; i to slijeposebeljubivo društvo, naravno, pojma<br />
nema o sebi, kao što đurđic i oleander pojma nemaju da<br />
cvijetaju zapravo na kravljoj balegi. Tu smo u ovoj velikoj<br />
pomrčini svjetskog i lokalnoga duha, u ovom infektnom<br />
uzduhu vremena, što smrdi poput prekjučerašnje i osunčane<br />
pasje iznutrice, u slijepoj smo uli<strong>ci</strong> kulturne povijesti. Gdje se,<br />
na međi kolnika i pločnika, kao meretriksi, meškare profesori<br />
emeritusi, kvestori, agrežei, docensi, rektori magnifikusi, još i<br />
novinari neki, a literati, feljtonisti valjda, politički analiti<strong>ci</strong>,<br />
gosti vijesti večernjih, poput javnih žena nekakavih, u ovoj<br />
ponoći intelekta, posvuda nosaju i pokazuju i dokazuju<br />
društvenu korisnost svojih diserta<strong>ci</strong>ja i aso<strong>ci</strong>ja<strong>ci</strong>ja u svojim<br />
glavama, kao u kakvim kotaricama s prljavim rubljem, i
Change language