Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

EstetSic!a 61 neki grčki bog, smijuljio nam se svojim božansko-đavoljskim cinizmom, tj. nadobudnim i unebovapijućim nama, redovima u somnambulnome maršu, dok smo nakjučer, prekjučer, jučer (1848, 1871, 1917, 1918, 1945...), jadni i gladni i žedni bezjadnoga življenja, još uvijek mislili u svojim usključalim lobanjicama, a to ovdje znači: vjerovali, sanjali, nadali se, da je čovjek razuman majmun, i da bi taj razumni majmun mogao nekako urazumiti tu svoju majmunsku socijalnu stvarnost, da bi konačno mogao dokučiti svježi izvor novoga života, što je postojao tek kao mogućnost, djevičanski čist i do tada evropskom čovjeku nedohvatljiv, poput pulpe palminog oraha na pustom i smaragdnozelenom antilskom otoku. Riješiti sukob čovjeka sa prirodom, sukob čovjeka sa čovjekom, rješiti zagonetku povijesti! Možda smo se tada trebali zvati bogovima, a ne racionalistima! Kakogod. Sve je završilo kao najobičnija nerazumna povijesna mizerija, i sve tako kukavno smiješno i gorkoslano i zapetljano ostalo je u lobanji, zagađeno zlogukim sedmocifrenim brojkama (deset miliona mrtvih, petnaest, dvadeset...), da se najčešće Svega Toga danas ne želimo ni prisjećati. Osim pokatkad, u knjiškim budoarima: samozadovoljno mudrujući o razrožnosti razvoja ljudske pameti i povijesti, o ∞ kao jedinoj mjeri svijeta. Vita magistra historiae est i tome slično... To je bilo jučer. A danas, gdje smo mi to danas, i kako smo Da kritikujemo sa akcentom samozadovoljstva. Pred kojim to osunčanim gradovima, kojim ozvjezdanim zemljama Kojim otškrinutim i pozlaćenim dverima kojega El Dorada O, da! Mi smo, čujemo to svakovečerno od napuderisanih opica i ufrakljenih gostiju centralnih vijesti, zapravo, na pragu jedne – ujedinjene Evrope. Na pragu smo sreće. Konačno! Ne bismo se više htjeli igrati nekakvim bojama krvi. Krvavim nekakvim predvečernjim suncima. O, ne! Mi putujemo sigurnom rutom, provjerenom i isplaniranom, kao što je precizna i predvidiva putanja svemirskih raketa. Idemo i mi ka nebesima, leteći put kružnog sazvježđa evropskih zvjezdanosjajnih zemalja, zvjezdica što kao novogodišni ukrasi prosijavaju kroz modro platno ujedinjenoevropskih nebesa. Putujemo i mi i nadamo se, i radujemo se, i slavimo taj predstojeći zvjezdani milenij ljudske historije, i slavimo i obožavamo taj mili nam milje, i jedva čekamo da i mi uskočimo u nj, da poigramo, da se i mi pokažemo svoje hopa-cupa u tom ujedinjenom kolu evropskom. I tako zaneseni, pokušavajući se uhvatiti u kolo i

62 EstetSic!a želeći saznati samo kako se treba igrati, mi i nemamo pojma oko čega i zbog čega se igra to kolo, i po čemu se gazi tapkajući tako. Ujedinjena u čemu je ta “ujedinjena Evropa”, kakve su to nevidljive sfere, kakva gravitacijska i magnetna polja ujedinjuju to zvjezdano kolo Zašto se igra, šta se to proslavlja Zašto danas Afrikanci i Azijati krvare u uličnim protestima da bi i sami postali Evropljanima Zašto čeznu za jednim novim, političkim Godvana kopnom Tražeći odgovore, istrgnuli smo iz sjećanja tek neke ukrasne političkoretorske cvjetiće, papirnoblijede floskule i plastično nežive hrizanteme, što se pokazuju svuda, pa ih držimo za odgovore, i ponavljamo bezvoljno i razvaganjeno, kao gradski zvučnici kojima je odnekud naređeno da dnevice ponavljaju olinjale šlagere, tj. tri-četiri rečenice koje već svi znaju napamet ne mareći o čemu govore. “Političke slobode (i tržišne slobode), slobodno kretanje ljudi (i roba), razvoj naukâ, tj. tehnologijâ, tj. ekonomski razvoj, (tj. razvoj automatskih proizvodnih sredstava i nezaposlenosti). Eto vam zagarantiranog dobitka!” Samo oni koji imaju mozak veličine bingo-loptice, ili mozak ispran deterdžentom reklama, mogu ne primjetiti kako je u navedenim principima suština skrivena za zidovima zagrada (essentia in parenthesi), a zatim i iskreno povjerovati i ponadati se još u političko-tehnološko-ekonomsku ovu ringe-ringe-raja utopiju zvjezdanog kola, blještavovarljivu kao što je blještava i varljiva reklama za lutriju ili za vešni deterdžent. Ko ipak nije dovoljno glup da bio sretan u svemu tome mora vidjeti jedno još nešto. Npr. kako se iza reklamnoljeskavog i dekorativnog tog plavog i ozvjezdanog čaršafa, šaradesknog evropskog zvjezdanog bala, krije jedan bal obješenih, jedna zastava od oznojene ljudske i krvave kože, radničke i vojničke. Vidjeti da tim panirom mašu, nikakvi plemenitonamjerni humanisti, već novi-prastari građanski i građanskonehumani plemenitaši, fantomski sopstvenici akcija i fondova, tj. pokretači svih društvenih akcija, upravljači društvenog Svega, što će reći, praroditelji svih velikih i malih modernih ratova, svih malih i velikih depresija. Izumitelji Dvadesetog vijeka. Kriminalne pojave! Potomci onih pretprošlostoljetnih i prošlovjekovnih cilindraša i kaputaša, posjedujuće klase, buržuja! Sagledati taj praroditeljski grijeh može danas toliko ljudi koliko je i dugmadi na prosječnom građanskom kaputu. Jer, njihovi kapitalni politički protivnici su kapitulirali. Kapitalizirani su.

62<br />

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

želeći saznati samo kako se treba igrati, mi i nemamo pojma oko<br />

čega i zbog čega se igra to kolo, i po čemu se gazi tapkajući tako.<br />

Ujedinjena u čemu je ta “ujedinjena Evropa”, kakve su to<br />

nevidljive sfere, kakva gravita<strong>ci</strong>jska i magnetna polja<br />

ujedinjuju to zvjezdano kolo Zašto se igra, šta se to proslavlja<br />

Zašto danas Afrikan<strong>ci</strong> i Azijati krvare u uličnim protestima<br />

da bi i sami postali Evropljanima Zašto čeznu za jednim<br />

novim, političkim Godvana kopnom Tražeći odgovore,<br />

istrgnuli smo iz sjećanja tek neke ukrasne političkoretorske<br />

cvjetiće, papirnoblijede floskule i plastično nežive hrizanteme,<br />

što se pokazuju svuda, pa ih držimo za odgovore, i<br />

ponavljamo bezvoljno i razvaganjeno, kao gradski zvučni<strong>ci</strong><br />

kojima je odnekud naređeno da dnevice ponavljaju olinjale<br />

šlagere, tj. tri-četiri rečenice koje već svi znaju napamet ne<br />

mareći o čemu govore. “Političke slobode (i tržišne slobode),<br />

slobodno kretanje ljudi (i roba), razvoj naukâ, tj. tehnologijâ,<br />

tj. ekonomski razvoj, (tj. razvoj automatskih proizvodnih<br />

sredstava i nezaposlenosti). Eto vam zagarantiranog dobitka!”<br />

Samo oni koji imaju mozak veličine bingo-loptice, ili mozak<br />

ispran deterdžentom reklama, mogu ne primjetiti kako je u<br />

navedenim prin<strong>ci</strong>pima suština skrivena za zidovima zagrada<br />

(essentia in parenthesi), a zatim i iskreno povjerovati i ponadati<br />

se još u političko-tehnološko-ekonomsku ovu ringe-ringe-raja<br />

utopiju zvjezdanog kola, blještavovarljivu kao što je blještava<br />

i varljiva reklama za lutriju ili za vešni deterdžent.<br />

Ko ipak nije dovoljno glup da bio sretan u svemu tome<br />

mora vidjeti jedno još nešto. Npr. kako se iza<br />

reklamnoljeskavog i dekorativnog tog plavog i ozvjezdanog<br />

čaršafa, šaradesknog evropskog zvjezdanog bala, krije jedan<br />

bal obješenih, jedna zastava od oznojene ljudske i krvave<br />

kože, radničke i vojničke. Vidjeti da tim panirom mašu,<br />

nikakvi plemenitonamjerni humanisti, već novi-prastari<br />

građanski i građanskonehumani plemenitaši, fantomski<br />

sopstveni<strong>ci</strong> ak<strong>ci</strong>ja i fondova, tj. pokretači svih društvenih<br />

ak<strong>ci</strong>ja, upravljači društvenog Svega, što će reći, praroditelji<br />

svih velikih i malih modernih ratova, svih malih i velikih<br />

depresija. Izumitelji Dvadesetog vijeka. Kriminalne pojave!<br />

Potom<strong>ci</strong> onih pretprošlostoljetnih i prošlovjekovnih <strong>ci</strong>lindraša<br />

i kaputaša, posjedujuće klase, buržuja! Sagledati taj<br />

praroditeljski grijeh može danas toliko ljudi koliko je i<br />

dugmadi na prosječnom građanskom kaputu. Jer, njihovi<br />

kapitalni politički protivni<strong>ci</strong> su kapitulirali. Kapitalizirani su.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!