Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
61<br />
neki grčki bog, smijuljio nam se svojim božansko-đavoljskim<br />
<strong>ci</strong>nizmom, tj. nadobudnim i unebovapijućim nama, redovima<br />
u somnambulnome maršu, dok smo nakjučer, prekjučer, jučer<br />
(1848, 1871, 1917, 1918, 1945...), jadni i gladni i žedni<br />
bezjadnoga življenja, još uvijek mislili u svojim usključalim<br />
lobanjicama, a to ovdje znači: vjerovali, sanjali, nadali se, da je<br />
čovjek razuman majmun, i da bi taj razumni majmun mogao<br />
nekako urazumiti tu svoju majmunsku so<strong>ci</strong>jalnu stvarnost, da<br />
bi konačno mogao dokučiti svježi izvor novoga života, što je<br />
postojao tek kao mogućnost, djevičanski čist i do tada<br />
evropskom čovjeku nedohvatljiv, poput pulpe palminog<br />
oraha na pustom i smaragdnozelenom antilskom otoku.<br />
Riješiti sukob čovjeka sa prirodom, sukob čovjeka sa<br />
čovjekom, rješiti zagonetku povijesti! Možda smo se tada<br />
trebali zvati bogovima, a ne ra<strong>ci</strong>onalistima! Kakogod. Sve je<br />
završilo kao najobičnija nerazumna povijesna mizerija, i sve<br />
tako kukavno smiješno i gorkoslano i zapetljano ostalo je u<br />
lobanji, zagađeno zlogukim sedmo<strong>ci</strong>frenim brojkama (deset<br />
miliona mrtvih, petnaest, dvadeset...), da se najčešće Svega<br />
Toga danas ne želimo ni prisjećati. Osim pokatkad, u knjiškim<br />
budoarima: samozadovoljno mudrujući o razrožnosti razvoja<br />
ljudske pameti i povijesti, o ∞ kao jedinoj mjeri svijeta. Vita<br />
magistra historiae est i tome slično...<br />
To je bilo jučer. A danas, gdje smo mi to danas, i kako<br />
smo Da kritikujemo sa akcentom samozadovoljstva. Pred<br />
kojim to osunčanim gradovima, kojim ozvjezdanim zemljama<br />
Kojim otškrinutim i pozlaćenim dverima kojega El Dorada O,<br />
da! Mi smo, čujemo to svakovečerno od napuderisanih opica i<br />
ufrakljenih gostiju centralnih vijesti, zapravo, na pragu jedne –<br />
ujedinjene Evrope. Na pragu smo sreće. Konačno! Ne bismo se<br />
više htjeli igrati nekakvim bojama krvi. Krvavim nekakvim<br />
predvečernjim sun<strong>ci</strong>ma. O, ne! Mi putujemo sigurnom rutom,<br />
provjerenom i isplaniranom, kao što je pre<strong>ci</strong>zna i predvidiva<br />
putanja svemirskih raketa. Idemo i mi ka nebesima, leteći put<br />
kružnog sazvježđa evropskih zvjezdanosjajnih zemalja,<br />
zvjezdica što kao novogodišni ukrasi prosijavaju kroz modro<br />
platno ujedinjenoevropskih nebesa. Putujemo i mi i nadamo<br />
se, i radujemo se, i slavimo taj predstojeći zvjezdani milenij<br />
ljudske historije, i slavimo i obožavamo taj mili nam milje, i<br />
jedva čekamo da i mi uskočimo u nj, da poigramo, da se i mi<br />
pokažemo svoje hopa-cupa u tom ujedinjenom kolu<br />
evropskom. I tako zaneseni, pokušavajući se uhvatiti u kolo i
Change language