Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Sic</strong>!critic 51<br />
glede identiteta Osmana Fatumića i Haris-efendije, ovdje se<br />
svijet čini jasnim i razjašnjenim – Pljevljak se ovdje objektivizira<br />
s punim oreolom tragizma pripovijedajući o svojim posljednim<br />
momentima u životu. Dočekao je godinu 1992. u zatvoru u Foči:<br />
njegov prijatelj iz ćelije Avram Prodanović sada je postao<br />
njegov čuvar i sprema se pogubiti ga. U zatvor je dospio 1988.<br />
nakon što je priznao krivicu zeta Osmana Fatumića, koji je pijan<br />
automobilom ubio jednu porodicu. Krivicu je prihvatio zato što<br />
je Fatumićev zet imao ženu i djecu. A Dželal Plevljak nije imao<br />
ženu i djecu: kćerka mu je pod nerazjašnjenim okolnostima<br />
nestala, žena mu se nakon toga ubila. Otada je on postao<br />
najsamiji čovjek na zemlji.<br />
U svome iskazu Pljevljak prikazuje sebe kao čovjeka<br />
ucviljenog koji se miri sa svime i sve prihvata; – mi u prvom<br />
dijelu ne saznajemo izravno glavni razlog njegove tuge, tu su<br />
samo nagovještaji. Tek nam novinar-istraživač pripovijeda<br />
slučaj i nestanak njegove kćerke u drugom dijelu romana.<br />
Tako da povodom ovog romana ne možemo govoriti niti o<br />
kakvom psihološkom propitivanju lika – niti o kakvom<br />
psihologiziranju: da se željela propitivati psiha ucviljenog<br />
čovjeka – onda bi to bila dominanta u narativnom iskazu; mi<br />
bismo od početka znali šta se to dogodilo glavnom liku.<br />
Pa šta je onda ovaj roman U kratkom piščevom zapisu piše<br />
da je to u pitanju: dokumentaristička fantazija. Vidjeli smo da<br />
registar nema nikakve veze s dokumentarističkim: ponovno je<br />
tu pričanje narodnim leksikom i sintaksom, pletenje priča u<br />
Šeherzadinom stilu. Da li možda Jergović računa sa<br />
značajnošću i reprezen<strong>tat</strong>ivnošću Dželalovog lika Da li se s<br />
tim kvalifikativom fantazije (pri tom dokumentarističkom) želi<br />
sugerirati da ovaj roman u modusima transponiranim i<br />
fantastično prenaglašenim naslućuje karakter jednog<br />
vremena: neurozu društva pred raspadom<br />
Istorijske podatke Jergović uglavnom unosi feljtonistički,<br />
novinarski, u vidu pregleda – kao da piše scenarij za jedan<br />
kadar dokumentarnog filma o životu u Jugoslaviji, ili možda<br />
sekvencu popularnog štiva o tome, pobrojavanjem opštih<br />
mjesta, što su sve postup<strong>ci</strong> dostojni njegovih pripovjedača: „<br />
Još uvijek je bila 1963. godina, ustavotvor<strong>ci</strong> su sastavljali<br />
temeljni dokument države...“ (202), „U vrijeme obnove i<br />
izgradnje, kada je većina svijeta ostala bez Boga, ljudima su<br />
trebala svakakva čuda.“ (191), „Početkom sedamdesetih u<br />
velikim jugoslovenskim gradovima otvarane su prve
Change language