You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
50<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
čovjeka koji na neobjašnjiv način im uvid uvide u hiljade i<br />
hiljade priča i opričavanja.<br />
Vidjeli smo da je u receptu za ajvar pomenut izvjesni<br />
Piroćanac, čiča Gliša Pandurević, koji dvaput mjesečno dolazi<br />
na Markale prodavati fefereone, otac Simeona koji je doktor<br />
na ginekologiji; – čiča Gliša je ostao jedan od rijetkih likova<br />
čiju nam biografiju Jergović nije ispripovijedao malo<br />
temeljitije, makar na šest stranica, poantirajući naprimjer<br />
sitnicom da je čiča Gliša prodao Dželalovoj ženi posljednje<br />
feferone prije nego je “dobila” – pardon, prije nego se ubila. A<br />
čiča Gliša se svojim dolas<strong>ci</strong>ma – treba samo još smisliti tip<br />
automobila kojim je dolazio u Sarajevo, svaka dva mjeseca –<br />
činio baš kao savršen lik za Jergovićev roman: jedan potez<br />
olovkom, drugi, treći, četvrti, peti – plus jedan krug na vrhu: i<br />
eto ga, gotov – čiča Gliša Pandurević, iz Pirota, književni lik. 32<br />
Jergović svoje likove neubjedljivo crta, munjevito – a naša<br />
kritika, čudno spremna, jer to je književnost kakvu ona<br />
zapravo i traži i želi, što god da on napiše, ubjedljiv odgovor<br />
servira: Jergović posjeduje jedinstvenu sposobnost da sve čega se<br />
dotakne pretvara u priču. 33 I to je tako. I tu se ne može više ništa<br />
ni dodati ni oduzeti.<br />
Posustani, sine Avramov<br />
Jergovićeva dobrota bivanja<br />
Treći dio romana Jergović počinje brizantno i inventivno:<br />
32 Ili: “Tačka, tačka, tačkica<br />
i gotova glavica.<br />
Duge uši, tanak vrat,<br />
trbuh kao džepni sat.<br />
Noge k”o u miša, i<br />
gotov je čiča-Gliša!”<br />
33 Ivan Lovrenović.<br />
Miljenko Jergović (zapis<br />
na koricama). U: Rabija<br />
i sedam meleka,<br />
Civitas, Sarajevo, 2004.<br />
„Ime mi je Dželal Plevljak. Radio sam kao <strong>ci</strong>vilno<br />
lice na službi u armiji, a danas bih, da nisam ovo<br />
što jesam, bio penzioner, vozio golfa, boje trule<br />
višnje, godina proizvodnje 1987. ili 1988., sagradio<br />
kuću na Sandžaku i ispred kuće posadio<br />
šljivik, koji bi do danas već dobro rađao.“ (341)<br />
Ritmična fraza u posljednjem dijelu Jergovićeva romana<br />
predstavlja stalni refren koji se na sedamnaest stranica<br />
pojavljuje čak četiri puta, okupljajući oko sebe posljednju<br />
jeremijadu Dželala Plevljaka; istovremeno, po svojoj<br />
monologičnosti – i nepatvorenoj iskrenosti lika predstavlja<br />
možda najpouzdaniji iskaz u romanu: dok je Dželal Plevljak u<br />
prvom dijelu romana u svojoj dječijoj naivnosti bio obmanut
Change language