Sic ci tat 1
Sic ci tat 1 Sic ci tat 1
Sic!critic 49 „Takav je naš bosanski svijet: rado će, za svaki slučaj, raditi dva posla koja se međusobno potiru. Jednom rukom pale vatru, drugom je, za svaki slučaj, zalijevaju vodom, pa se tako griju. I ja sam takav, pa znam.“ (71), „ Rijetko se događa da nečije napredovanje u službi prođe bez zlobnih primjedbi okoline, ružnih riječi i netrpeljivosti onih koji su ostali negdje dole.“ (171) Čemu služi ova sklonost Jergovićevih pripovjedača da mudruju u kvaziandrićevskim univerzalizacijama Je li nam to oni ne žele biti samo pomoći pružajući recepte, nego nas hoće dodatno uputiti učeći nas o životu Šta bismo mi sad trebali: prepisati u bilježnicu potonje maksime primajući ih zanavijek k znanju Da li nam se ovim Jergovićeva književnost otkriva kao sugestivna u rafiniranju mentaliteta bosanskog čovjeka, zbog čega bi ovaj roman po kratkom postupku trebalo uvrstiti u lektire Ne ostaje nam ništa drugo nego upisati ovakve kvaziandrićevske univerzalizacijske sentence na spisak atributa pripovjedačkog apsoluta. Konačno se otkriva da je u očima estetike idealno pripovijedanje ono koje imitira govorne vrednote usmenog pričanja: otud je kritika i oduševljena smiješnim pletenjem neubjedljivih biografija koje se u drugom dijelu romana neumorno redaju. Narodnjik Jergović te slučajeve najprije ispripovijeda, na nekoliko stranica, tek skicirajući lika, u maniru svog novinara-pripovjedača; potom ih nasilno isprepliće s biografijom Dželala Pljevljaka, kako bi održao nit glavne fabule imaginirajući najrazličitije situacije. Sjetimo se ponovo da je pripovjedač i tih pletenija-biografija ustvari istraživač: ali on svejedno zna da je Ragib Pult mislio otići da vidi bricu Abinuna u bolnici Pothrastovi (172); on zna da su oficiri svi odreda (svi – odreda!) znali ko im je došao kad se pojavio Adolf Reš i uhvatila ih je panika (211), on zna da nitko u garnizonu nije znao šta je objavio izraelski list Jerusalem Post (212). Jergović je u ovom romanu zaista uspjelo odabrao pripovjedače, sukladno registru teksta koji je kadar ispisati: jednog narodskog govornika i jednog ažurnog novinarapiskarala, svevidećeg čovjeka koji zna gdje je ko šta pomislio i šta se priča među ljudima na prostoru cijele Jugoslavije,
50 Sic!critic čovjeka koji na neobjašnjiv način im uvid uvide u hiljade i hiljade priča i opričavanja. Vidjeli smo da je u receptu za ajvar pomenut izvjesni Piroćanac, čiča Gliša Pandurević, koji dvaput mjesečno dolazi na Markale prodavati fefereone, otac Simeona koji je doktor na ginekologiji; – čiča Gliša je ostao jedan od rijetkih likova čiju nam biografiju Jergović nije ispripovijedao malo temeljitije, makar na šest stranica, poantirajući naprimjer sitnicom da je čiča Gliša prodao Dželalovoj ženi posljednje feferone prije nego je “dobila” – pardon, prije nego se ubila. A čiča Gliša se svojim dolascima – treba samo još smisliti tip automobila kojim je dolazio u Sarajevo, svaka dva mjeseca – činio baš kao savršen lik za Jergovićev roman: jedan potez olovkom, drugi, treći, četvrti, peti – plus jedan krug na vrhu: i eto ga, gotov – čiča Gliša Pandurević, iz Pirota, književni lik. 32 Jergović svoje likove neubjedljivo crta, munjevito – a naša kritika, čudno spremna, jer to je književnost kakvu ona zapravo i traži i želi, što god da on napiše, ubjedljiv odgovor servira: Jergović posjeduje jedinstvenu sposobnost da sve čega se dotakne pretvara u priču. 33 I to je tako. I tu se ne može više ništa ni dodati ni oduzeti. Posustani, sine Avramov Jergovićeva dobrota bivanja Treći dio romana Jergović počinje brizantno i inventivno: 32 Ili: “Tačka, tačka, tačkica i gotova glavica. Duge uši, tanak vrat, trbuh kao džepni sat. Noge k”o u miša, i gotov je čiča-Gliša!” 33 Ivan Lovrenović. Miljenko Jergović (zapis na koricama). U: Rabija i sedam meleka, Civitas, Sarajevo, 2004. „Ime mi je Dželal Plevljak. Radio sam kao civilno lice na službi u armiji, a danas bih, da nisam ovo što jesam, bio penzioner, vozio golfa, boje trule višnje, godina proizvodnje 1987. ili 1988., sagradio kuću na Sandžaku i ispred kuće posadio šljivik, koji bi do danas već dobro rađao.“ (341) Ritmična fraza u posljednjem dijelu Jergovićeva romana predstavlja stalni refren koji se na sedamnaest stranica pojavljuje čak četiri puta, okupljajući oko sebe posljednju jeremijadu Dželala Plevljaka; istovremeno, po svojoj monologičnosti – i nepatvorenoj iskrenosti lika predstavlja možda najpouzdaniji iskaz u romanu: dok je Dželal Plevljak u prvom dijelu romana u svojoj dječijoj naivnosti bio obmanut
- Page 1 and 2: (sic!) ^a so pis za po-eti ~ka is t
- Page 3 and 4: (s Sic cri tic: Mi ljen ko Jer go v
- Page 5 and 6: 6 Citat (Sic ci tat 1) U tom sve tu
- Page 7 and 8: 8 Sadr`aj (s
- Page 9 and 10: 10 Uvodna riječ Mirnes Sokolović
- Page 11 and 12: 12 Uvodna riječ u jednoj književn
- Page 13 and 14: 14 Prikazi Ane la Ha ka lo vi} @i v
- Page 15 and 16: 16 Prikazi iz je dnog u dru go sta
- Page 17 and 18: 18 Sic!critic Mirnes Sokolović Ras
- Page 19 and 20: 20 2 Roman Volga, volga nagrađen j
- Page 21 and 22: 22 Sic!critic visokih standarda koj
- Page 23 and 24: 24 Sic!critic Eto ga: tu smo, to je
- Page 25 and 26: 26 Sic!critic osjećaj ironije spra
- Page 27 and 28: 28 Sic!critic odlomcima: i nakon š
- Page 29 and 30: 30 Sic!critic Da bismo provjerili d
- Page 31 and 32: 32 Sic!critic iskaz, hladnokrvno in
- Page 33 and 34: 34 Sic!critic reklame za kaladont:
- Page 35 and 36: 36 Sic!critic jadnoj rečenici, kao
- Page 37 and 38: 38 Sic!critic priče svi u isto vri
- Page 39 and 40: 40 Sic!critic Mudruju tako Osman Fa
- Page 41 and 42: 42 28 Walter Benjamin. Pripovjedač
- Page 43 and 44: 44 Sic!critic dokument s njegovim i
- Page 45 and 46: 46 Sic!critic koristi - takav ugođ
- Page 47: 48 31 Davor Beganović. Tragedija F
- Page 51 and 52: 52 Sic!critic samoposluge. Negdje s
- Page 53 and 54: 54 35 Autoreferncijalna opaska Jerg
- Page 55 and 56: 56 Sic!critic njegovu romanu zove k
- Page 57 and 58: 58 Citat (Sic ci tat 2) Nau~iv {i o
- Page 59 and 60: 60 EstetSic!a Haris Imamović Credo
- Page 61 and 62: 62 EstetSic!a želeći saznati samo
- Page 63 and 64: 64 EstetSic!a Tu su odštete velike
- Page 65 and 66: 66 EstetSic!a šaradom, maškaradom
- Page 67 and 68: 68 EstetSic!a su već prije dva mil
- Page 69 and 70: 70 EstetSic!a zloćudnim svjetovima
- Page 71 and 72: 72 EstetSic!a odgovarali stilskom a
- Page 73 and 74: 74 EstetSic!a s ironijskim makazama
- Page 75 and 76: 76 EstetSic!a dadaističku farsu, o
- Page 77 and 78: 78 EstetSic!a kraju, znamo li šta
- Page 79 and 80: 80 EstetSic!a način djelovanja u p
- Page 81 and 82: 82 EstetSic!a Govorili smo kako je
- Page 83 and 84: 84 EstetSic!a zbir stilskih utjecaj
- Page 85 and 86: 86 EstetSic!a savremenom svijetu. U
- Page 87 and 88: 88 EstetSic!a razumije kako je svak
- Page 89 and 90: 90 EstetSic!a vremenu neprestane i
- Page 91 and 92: 92 EstetSic!a ma”, kao što to ra
- Page 93 and 94: 94 EstetSic!a zabavlja i podučava
- Page 95 and 96: 96 EstetSic!a nam sole pamet. Knji
- Page 97 and 98: 98 EstetSic!a Kobeljao se tako pola
<strong>Sic</strong>!critic 49<br />
„Takav je naš bosanski svijet: rado će, za svaki<br />
slučaj, raditi dva posla koja se međusobno<br />
potiru. Jednom rukom pale vatru, drugom je, za<br />
svaki slučaj, zalijevaju vodom, pa se tako griju. I<br />
ja sam takav, pa znam.“ (71), „ Rijetko se događa<br />
da nečije napredovanje u službi prođe bez<br />
zlobnih primjedbi okoline, ružnih riječi i<br />
netrpeljivosti onih koji su ostali negdje dole.“<br />
(171)<br />
Čemu služi ova sklonost Jergovićevih pripovjedača da<br />
mudruju u kvaziandrićevskim univerzaliza<strong>ci</strong>jama Je li nam<br />
to oni ne žele biti samo pomoći pružajući recepte, nego nas<br />
hoće dodatno uputiti učeći nas o životu Šta bismo mi sad<br />
trebali: prepisati u bilježnicu potonje maksime primajući ih<br />
zanavijek k znanju Da li nam se ovim Jergovićeva<br />
književnost otkriva kao sugestivna u rafiniranju mentaliteta<br />
bosanskog čovjeka, zbog čega bi ovaj roman po kratkom<br />
postupku trebalo uvrstiti u lektire<br />
Ne ostaje nam ništa drugo nego upisati ovakve<br />
kvaziandrićevske univerzaliza<strong>ci</strong>jske sentence na spisak<br />
atributa pripovjedačkog apsoluta.<br />
Konačno se otkriva da je u očima estetike idealno<br />
pripovijedanje ono koje imitira govorne vrednote usmenog<br />
pričanja: otud je kritika i oduševljena smiješnim pletenjem<br />
neubjedljivih biografija koje se u drugom dijelu romana<br />
neumorno redaju. Narodnjik Jergović te slučajeve najprije<br />
ispripovijeda, na nekoliko stranica, tek ski<strong>ci</strong>rajući lika, u maniru<br />
svog novinara-pripovjedača; potom ih nasilno isprepliće s<br />
biografijom Dželala Pljevljaka, kako bi održao nit glavne fabule<br />
imaginirajući najrazličitije situa<strong>ci</strong>je. Sjetimo se ponovo da je<br />
pripovjedač i tih pletenija-biografija ustvari istraživač: ali on<br />
svejedno zna da je Ragib Pult mislio otići da vidi bricu Abinuna<br />
u bolni<strong>ci</strong> Pothrastovi (172); on zna da su ofi<strong>ci</strong>ri svi odreda (svi –<br />
odreda!) znali ko im je došao kad se pojavio Adolf Reš i uhvatila<br />
ih je panika (211), on zna da nitko u garnizonu nije znao šta je<br />
objavio izraelski list Jerusalem Post (212).<br />
Jergović je u ovom romanu zaista uspjelo odabrao<br />
pripovjedače, sukladno registru teksta koji je kadar ispisati:<br />
jednog narodskog govornika i jednog ažurnog novinarapiskarala,<br />
svevidećeg čovjeka koji zna gdje je ko šta pomislio<br />
i šta se priča među ljudima na prostoru <strong>ci</strong>jele Jugoslavije,
Change language