Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

Sic!critic 41 No da i čitaoci ne bi ostali uskraćeni za reminiscencije iz naše tradicije – ali i da bi se širila vjera interkulturnog dijaloga – Jergović će u tekstu uplesti i jednu zgodnu evokaciju naše sevdalinke: „ Dok ih je zaključavala osjetio sam se kao Mujo u onoj pjesmi: aj, za njom Mujo zamandali vrata. Samo što ih sad nije zamandalio Mujo, nego ih je zamandalila Fata.“ (124) Dakle, Dželal Plevljak se u ime evokacije sevdalinke imao osjetiti kao Mujo u onoj pjesmi; on se osjetio baš tako, do u dlaku, kao Mujo u onoj pjesmi: aj, za njom Mujo zamandali vrata, samo što ih sad nije zamandalio Mujo nego Fata; u ime ove evokacije sevdalinke, glavni lik će se u jednom poređenju morati osjetiti ovako ili onako, prostor manipuliranja je tako širok: da on može biti ovdje ili ondje, sasvim je svejedno – jer je iznad svega važan pomen popularne i poznate pjesme. Prošastoljubitelj Jergović čuva u romanesknom tekstu gomilu poznatih i dragih poštapalice; on pripovijeda bliskim prezentom neposredno, kao da mi učestvujemo u prikazivanom svijetu; taj pisac varira fraze čija melodioznost godi našem uhu; u njegovom tekstu upleteni su vicevi, legende, serije i pjesme koje mi znamo: „Treći put se smijala dok su na televiziji gledali seriju Kamiondžije. Eksplodirala je guma na kamionu, a Čkalja je razrogačenih očiju pogledao Pavla Vuisića.“ (251) „Bilo je to u ranu jesen, kada bi se pred zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo govoriti o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, prepričavali su se vicevi o Vučku, i o nekom američkom glumcu, je li to bio Krik Douglas, kojem su u nekoj gostionici na Baščaršiji večeru naplatili skuplje nego što bi koštala cijela gostionica, skupa sa inventarom i konobarima“ (75) Šta nam to još govori ova posljednja rečenica – osim što odaje mizeriju jednog gradskog mita – Ta rečenica najprije saopštava da je nešto bilo u ranu jesen, kada bi se pred zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo govoriti o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, prepričavali su se vicevi o Vučku, i o nekom američkom glumcu, je li to bio Krik Douglas Može li se ovdje unijeti reda Idemo ponovo; znači, u tu ranu-ranu jesen pred samu zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo se

42 28 Walter Benjamin. Pripovjedač. U: Estetički ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986. 29 Danilo Kiš. Gorki talog iskustva. BIGZ, Beograd, 1991, str. 35. Sic!critic govoriti o Olimpijadi, Vučku i Kirku Douglasu; po Bosni se, znači, počinjalo tako govoriti kao i svake godine (lijepo piše): to znači – da se tako po Bosni govorilo i 1910, i 1878, i 1463. godine. Vjerovatno je pisac htio reći da se po Bosni svake godine govori tako pred zimu o nekim stvarima: ali mu jednostavno nije pošlo za rukom napisati ono što je htio; napisao je da se o stavkama iz 1984. po Bosni počinje govorite svake godine: a kako nas ovdje interesuje ono šta je napisao, a ne šta je htio napisati: možemo konstatovati da prema Jergovićevu romanu memorija bosanskog mikrokosmosa o ključnim stvarima seže stoljećima unazad i jezdi vijekovima naprijed prema budućnosti. Miljenko Jergović je vodeći rečenice na sumnjivopismen način doveo raspričanu i priglupu vilu pripovjedačke Bosne na naš savremeni poetički bal, skinuvši prašinu s jednog stila koji se u obzorima savremene epohe bjelodano ukazao necjelishodnim već nakon Prvog svjetskog rata, o čemu je pisao Walter Benjamin; 28 ratno razaranje kategorije iskustva, mašinerija grafičke ere koja čitaoca šalje u osamu, poplava informacija u novinskim registrima – izmetnuli su pripovjedačku mudrost i umjesnost usmenog pripovjedača u posvemašnju glupost i nijemost, pred nepreglednim zidinama čudovišnog svijeta koji on svojim modusima više ne može spoznati. Oglušujući se na intelektualističke stilizacije jednog Andrića i Selimovića, Jergović će u romanu oživjeti blisko narodsko pripovijedanje na rubu skaza – koje će se pokazati nedjelotvornim u dohvatanju sudova u savremenom dobu. Kako je napisao Danilo Kiš godine 1973. – „Danas još samo srednjoškolci veruju, pod uticajem loših profesora, da je “dobar stil” onaj koji se najviši bliži “običnom govoru”“. 29 Na kraju: zašto se ne bi dao vrednovati takav nekorisni izostanak stilizacije Zašto bi se legitimizirao jedan skok unazad u tradiciju bez ikakvog validnog razloga Zašto se ne bi mogao vrednovati različito, kao preimućniji i pretežniji i dostojniji divljenja jedan višedecenijski rad Selimovićev o kojem sam svjedoči u svojim esejima, jedan mukotrpni posao na stilizaciji običnog govora, od kojeg će u transponovanoj formi ostao tek ritam, na njegovom prevođenju i prilagođavanju jednom širem sintaksičkom i idejnom sistemu, na upodobljavanju i produbljivanju i prenaglašavanju tih univerzalnih osjećanja u sistemu dobro skovanih tropa, kojim se razvija i postiže čitava dramatika

42<br />

28 Walter Benjamin.<br />

Pripovjedač. U:<br />

Estetički ogledi, Školska<br />

knjiga, Zagreb, 1986.<br />

29 Danilo Kiš. Gorki<br />

talog iskustva. BIGZ,<br />

Beograd, 1991, str. 35.<br />

<strong>Sic</strong>!critic<br />

govoriti o Olimpijadi, Vučku i Kirku Douglasu; po Bosni se,<br />

znači, počinjalo tako govoriti kao i svake godine (lijepo piše):<br />

to znači – da se tako po Bosni govorilo i 1910, i 1878, i 1463.<br />

godine. Vjerovatno je pisac htio reći da se po Bosni svake<br />

godine govori tako pred zimu o nekim stvarima: ali mu<br />

jednostavno nije pošlo za rukom napisati ono što je htio;<br />

napisao je da se o stavkama iz 1984. po Bosni počinje govorite<br />

svake godine: a kako nas ovdje interesuje ono šta je napisao,<br />

a ne šta je htio napisati: možemo kons<strong>tat</strong>ovati da prema<br />

Jergovićevu romanu memorija bosanskog mikrokosmosa o<br />

ključnim stvarima seže stoljećima unazad i jezdi vijekovima<br />

naprijed prema budućnosti.<br />

Miljenko Jergović je vodeći rečenice na sumnjivopismen<br />

način doveo raspričanu i priglupu vilu pripovjedačke Bosne<br />

na naš savremeni poetički bal, skinuvši prašinu s jednog stila<br />

koji se u obzorima savremene epohe bjelodano ukazao<br />

necjelishodnim već nakon Prvog svjetskog rata, o čemu je<br />

pisao Walter Benjamin; 28 ratno razaranje kategorije iskustva,<br />

mašinerija grafičke ere koja čitaoca šalje u osamu, poplava<br />

informa<strong>ci</strong>ja u novinskim registrima – izmetnuli su<br />

pripovjedačku mudrost i umjesnost usmenog pripovjedača u<br />

posvemašnju glupost i nijemost, pred nepreglednim zidinama<br />

čudovišnog svijeta koji on svojim modusima više ne može<br />

spoznati. Oglušujući se na intelektualističke stiliza<strong>ci</strong>je jednog<br />

Andrića i Selimovića, Jergović će u romanu oživjeti blisko<br />

narodsko pripovijedanje na rubu skaza – koje će se pokazati<br />

nedjelotvornim u dohvatanju sudova u savremenom dobu.<br />

Kako je napisao Danilo Kiš godine 1973. – „Danas još samo<br />

srednjoškol<strong>ci</strong> veruju, pod uticajem loših profesora, da je<br />

“dobar stil” onaj koji se najviši bliži “običnom govoru”“. 29<br />

Na kraju: zašto se ne bi dao vrednovati takav nekorisni<br />

izostanak stiliza<strong>ci</strong>je Zašto bi se legitimizirao jedan skok<br />

unazad u tradi<strong>ci</strong>ju bez ikakvog validnog razloga Zašto se ne<br />

bi mogao vrednovati različito, kao preimućniji i pretežniji i<br />

dostojniji divljenja jedan višedecenijski rad Selimovićev o<br />

kojem sam svjedoči u svojim esejima, jedan mukotrpni posao<br />

na stiliza<strong>ci</strong>ji običnog govora, od kojeg će u transponovanoj<br />

formi ostao tek ritam, na njegovom prevođenju i<br />

prilagođavanju jednom širem sintaksičkom i idejnom<br />

sistemu, na upodobljavanju i produbljivanju i<br />

prenaglašavanju tih univerzalnih osjećanja u sistemu dobro<br />

skovanih tropa, kojim se razvija i postiže čitava dramatika

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!