Sic ci tat 1
Sic ci tat 1 Sic ci tat 1
Sic!critic 41 No da i čitaoci ne bi ostali uskraćeni za reminiscencije iz naše tradicije – ali i da bi se širila vjera interkulturnog dijaloga – Jergović će u tekstu uplesti i jednu zgodnu evokaciju naše sevdalinke: „ Dok ih je zaključavala osjetio sam se kao Mujo u onoj pjesmi: aj, za njom Mujo zamandali vrata. Samo što ih sad nije zamandalio Mujo, nego ih je zamandalila Fata.“ (124) Dakle, Dželal Plevljak se u ime evokacije sevdalinke imao osjetiti kao Mujo u onoj pjesmi; on se osjetio baš tako, do u dlaku, kao Mujo u onoj pjesmi: aj, za njom Mujo zamandali vrata, samo što ih sad nije zamandalio Mujo nego Fata; u ime ove evokacije sevdalinke, glavni lik će se u jednom poređenju morati osjetiti ovako ili onako, prostor manipuliranja je tako širok: da on može biti ovdje ili ondje, sasvim je svejedno – jer je iznad svega važan pomen popularne i poznate pjesme. Prošastoljubitelj Jergović čuva u romanesknom tekstu gomilu poznatih i dragih poštapalice; on pripovijeda bliskim prezentom neposredno, kao da mi učestvujemo u prikazivanom svijetu; taj pisac varira fraze čija melodioznost godi našem uhu; u njegovom tekstu upleteni su vicevi, legende, serije i pjesme koje mi znamo: „Treći put se smijala dok su na televiziji gledali seriju Kamiondžije. Eksplodirala je guma na kamionu, a Čkalja je razrogačenih očiju pogledao Pavla Vuisića.“ (251) „Bilo je to u ranu jesen, kada bi se pred zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo govoriti o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, prepričavali su se vicevi o Vučku, i o nekom američkom glumcu, je li to bio Krik Douglas, kojem su u nekoj gostionici na Baščaršiji večeru naplatili skuplje nego što bi koštala cijela gostionica, skupa sa inventarom i konobarima“ (75) Šta nam to još govori ova posljednja rečenica – osim što odaje mizeriju jednog gradskog mita – Ta rečenica najprije saopštava da je nešto bilo u ranu jesen, kada bi se pred zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo govoriti o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, prepričavali su se vicevi o Vučku, i o nekom američkom glumcu, je li to bio Krik Douglas Može li se ovdje unijeti reda Idemo ponovo; znači, u tu ranu-ranu jesen pred samu zimu, kao i svake godine po Bosni počinjalo se
42 28 Walter Benjamin. Pripovjedač. U: Estetički ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986. 29 Danilo Kiš. Gorki talog iskustva. BIGZ, Beograd, 1991, str. 35. Sic!critic govoriti o Olimpijadi, Vučku i Kirku Douglasu; po Bosni se, znači, počinjalo tako govoriti kao i svake godine (lijepo piše): to znači – da se tako po Bosni govorilo i 1910, i 1878, i 1463. godine. Vjerovatno je pisac htio reći da se po Bosni svake godine govori tako pred zimu o nekim stvarima: ali mu jednostavno nije pošlo za rukom napisati ono što je htio; napisao je da se o stavkama iz 1984. po Bosni počinje govorite svake godine: a kako nas ovdje interesuje ono šta je napisao, a ne šta je htio napisati: možemo konstatovati da prema Jergovićevu romanu memorija bosanskog mikrokosmosa o ključnim stvarima seže stoljećima unazad i jezdi vijekovima naprijed prema budućnosti. Miljenko Jergović je vodeći rečenice na sumnjivopismen način doveo raspričanu i priglupu vilu pripovjedačke Bosne na naš savremeni poetički bal, skinuvši prašinu s jednog stila koji se u obzorima savremene epohe bjelodano ukazao necjelishodnim već nakon Prvog svjetskog rata, o čemu je pisao Walter Benjamin; 28 ratno razaranje kategorije iskustva, mašinerija grafičke ere koja čitaoca šalje u osamu, poplava informacija u novinskim registrima – izmetnuli su pripovjedačku mudrost i umjesnost usmenog pripovjedača u posvemašnju glupost i nijemost, pred nepreglednim zidinama čudovišnog svijeta koji on svojim modusima više ne može spoznati. Oglušujući se na intelektualističke stilizacije jednog Andrića i Selimovića, Jergović će u romanu oživjeti blisko narodsko pripovijedanje na rubu skaza – koje će se pokazati nedjelotvornim u dohvatanju sudova u savremenom dobu. Kako je napisao Danilo Kiš godine 1973. – „Danas još samo srednjoškolci veruju, pod uticajem loših profesora, da je “dobar stil” onaj koji se najviši bliži “običnom govoru”“. 29 Na kraju: zašto se ne bi dao vrednovati takav nekorisni izostanak stilizacije Zašto bi se legitimizirao jedan skok unazad u tradiciju bez ikakvog validnog razloga Zašto se ne bi mogao vrednovati različito, kao preimućniji i pretežniji i dostojniji divljenja jedan višedecenijski rad Selimovićev o kojem sam svjedoči u svojim esejima, jedan mukotrpni posao na stilizaciji običnog govora, od kojeg će u transponovanoj formi ostao tek ritam, na njegovom prevođenju i prilagođavanju jednom širem sintaksičkom i idejnom sistemu, na upodobljavanju i produbljivanju i prenaglašavanju tih univerzalnih osjećanja u sistemu dobro skovanih tropa, kojim se razvija i postiže čitava dramatika
- Page 1 and 2: (sic!) ^a so pis za po-eti ~ka is t
- Page 3 and 4: (s Sic cri tic: Mi ljen ko Jer go v
- Page 5 and 6: 6 Citat (Sic ci tat 1) U tom sve tu
- Page 7 and 8: 8 Sadr`aj (s
- Page 9 and 10: 10 Uvodna riječ Mirnes Sokolović
- Page 11 and 12: 12 Uvodna riječ u jednoj književn
- Page 13 and 14: 14 Prikazi Ane la Ha ka lo vi} @i v
- Page 15 and 16: 16 Prikazi iz je dnog u dru go sta
- Page 17 and 18: 18 Sic!critic Mirnes Sokolović Ras
- Page 19 and 20: 20 2 Roman Volga, volga nagrađen j
- Page 21 and 22: 22 Sic!critic visokih standarda koj
- Page 23 and 24: 24 Sic!critic Eto ga: tu smo, to je
- Page 25 and 26: 26 Sic!critic osjećaj ironije spra
- Page 27 and 28: 28 Sic!critic odlomcima: i nakon š
- Page 29 and 30: 30 Sic!critic Da bismo provjerili d
- Page 31 and 32: 32 Sic!critic iskaz, hladnokrvno in
- Page 33 and 34: 34 Sic!critic reklame za kaladont:
- Page 35 and 36: 36 Sic!critic jadnoj rečenici, kao
- Page 37 and 38: 38 Sic!critic priče svi u isto vri
- Page 39: 40 Sic!critic Mudruju tako Osman Fa
- Page 43 and 44: 44 Sic!critic dokument s njegovim i
- Page 45 and 46: 46 Sic!critic koristi - takav ugođ
- Page 47 and 48: 48 31 Davor Beganović. Tragedija F
- Page 49 and 50: 50 Sic!critic čovjeka koji na neob
- Page 51 and 52: 52 Sic!critic samoposluge. Negdje s
- Page 53 and 54: 54 35 Autoreferncijalna opaska Jerg
- Page 55 and 56: 56 Sic!critic njegovu romanu zove k
- Page 57 and 58: 58 Citat (Sic ci tat 2) Nau~iv {i o
- Page 59 and 60: 60 EstetSic!a Haris Imamović Credo
- Page 61 and 62: 62 EstetSic!a želeći saznati samo
- Page 63 and 64: 64 EstetSic!a Tu su odštete velike
- Page 65 and 66: 66 EstetSic!a šaradom, maškaradom
- Page 67 and 68: 68 EstetSic!a su već prije dva mil
- Page 69 and 70: 70 EstetSic!a zloćudnim svjetovima
- Page 71 and 72: 72 EstetSic!a odgovarali stilskom a
- Page 73 and 74: 74 EstetSic!a s ironijskim makazama
- Page 75 and 76: 76 EstetSic!a dadaističku farsu, o
- Page 77 and 78: 78 EstetSic!a kraju, znamo li šta
- Page 79 and 80: 80 EstetSic!a način djelovanja u p
- Page 81 and 82: 82 EstetSic!a Govorili smo kako je
- Page 83 and 84: 84 EstetSic!a zbir stilskih utjecaj
- Page 85 and 86: 86 EstetSic!a savremenom svijetu. U
- Page 87 and 88: 88 EstetSic!a razumije kako je svak
- Page 89 and 90: 90 EstetSic!a vremenu neprestane i
42<br />
28 Walter Benjamin.<br />
Pripovjedač. U:<br />
Estetički ogledi, Školska<br />
knjiga, Zagreb, 1986.<br />
29 Danilo Kiš. Gorki<br />
talog iskustva. BIGZ,<br />
Beograd, 1991, str. 35.<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
govoriti o Olimpijadi, Vučku i Kirku Douglasu; po Bosni se,<br />
znači, počinjalo tako govoriti kao i svake godine (lijepo piše):<br />
to znači – da se tako po Bosni govorilo i 1910, i 1878, i 1463.<br />
godine. Vjerovatno je pisac htio reći da se po Bosni svake<br />
godine govori tako pred zimu o nekim stvarima: ali mu<br />
jednostavno nije pošlo za rukom napisati ono što je htio;<br />
napisao je da se o stavkama iz 1984. po Bosni počinje govorite<br />
svake godine: a kako nas ovdje interesuje ono šta je napisao,<br />
a ne šta je htio napisati: možemo kons<strong>tat</strong>ovati da prema<br />
Jergovićevu romanu memorija bosanskog mikrokosmosa o<br />
ključnim stvarima seže stoljećima unazad i jezdi vijekovima<br />
naprijed prema budućnosti.<br />
Miljenko Jergović je vodeći rečenice na sumnjivopismen<br />
način doveo raspričanu i priglupu vilu pripovjedačke Bosne<br />
na naš savremeni poetički bal, skinuvši prašinu s jednog stila<br />
koji se u obzorima savremene epohe bjelodano ukazao<br />
necjelishodnim već nakon Prvog svjetskog rata, o čemu je<br />
pisao Walter Benjamin; 28 ratno razaranje kategorije iskustva,<br />
mašinerija grafičke ere koja čitaoca šalje u osamu, poplava<br />
informa<strong>ci</strong>ja u novinskim registrima – izmetnuli su<br />
pripovjedačku mudrost i umjesnost usmenog pripovjedača u<br />
posvemašnju glupost i nijemost, pred nepreglednim zidinama<br />
čudovišnog svijeta koji on svojim modusima više ne može<br />
spoznati. Oglušujući se na intelektualističke stiliza<strong>ci</strong>je jednog<br />
Andrića i Selimovića, Jergović će u romanu oživjeti blisko<br />
narodsko pripovijedanje na rubu skaza – koje će se pokazati<br />
nedjelotvornim u dohvatanju sudova u savremenom dobu.<br />
Kako je napisao Danilo Kiš godine 1973. – „Danas još samo<br />
srednjoškol<strong>ci</strong> veruju, pod uticajem loših profesora, da je<br />
“dobar stil” onaj koji se najviši bliži “običnom govoru”“. 29<br />
Na kraju: zašto se ne bi dao vrednovati takav nekorisni<br />
izostanak stiliza<strong>ci</strong>je Zašto bi se legitimizirao jedan skok<br />
unazad u tradi<strong>ci</strong>ju bez ikakvog validnog razloga Zašto se ne<br />
bi mogao vrednovati različito, kao preimućniji i pretežniji i<br />
dostojniji divljenja jedan višedecenijski rad Selimovićev o<br />
kojem sam svjedoči u svojim esejima, jedan mukotrpni posao<br />
na stiliza<strong>ci</strong>ji običnog govora, od kojeg će u transponovanoj<br />
formi ostao tek ritam, na njegovom prevođenju i<br />
prilagođavanju jednom širem sintaksičkom i idejnom<br />
sistemu, na upodobljavanju i produbljivanju i<br />
prenaglašavanju tih univerzalnih osjećanja u sistemu dobro<br />
skovanih tropa, kojim se razvija i postiže čitava dramatika
Change language