Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Sic</strong>!critic 39<br />
te anahrone koještarijade uravnilovljeni narativni iskaz, koji<br />
je djelovao tako prirodno i simpatično jer pripovjedač bijaše<br />
naš čovjek, narodski čovjek, jedan od nas. Stil je to dosadan i<br />
blijed, smiješan po svojoj skočnosti u narodnom ritmu, lakom<br />
na poskočice: šta li, eto takav je, eto, stil je to plačljiv i ubog,<br />
komično larmoajantan u uzdasima bespotrebnih poštapalica i<br />
narodnih fraza: dobar mi je bio, jadan ne bio, takvo je moje srce –<br />
stil koji duboko štuje sve narodne neinventive i prostote, stil<br />
koji se klanja pred autoritetom narodnog pripovjedača, videći<br />
u njegovim uzdasima i vedrini najrafiniranije osjećajne<br />
kapriole, a u njegovim šeretskim obrtima najviša i<br />
najvrijednija stilska dostignuća. Jergovićev stil je na momente<br />
tako skočan i melodiozan da u vrtlogu zanosa plijeni svojim<br />
ritmom i rimom: „Lako je tebi, ti si stari momak, ti si usidjelac,<br />
smijao se Uzelac, a zna da nisam usidjelac.“ (48). Dakle:<br />
Lako je tebi, ti si stari momak, ti si usidjelac,<br />
smijao se Uzelac,<br />
a zna da nisam usidjelac.<br />
(Pisao je Miljac,<br />
budući nobelovac.)<br />
Ono što je još problematičnije u Jergovićevom stilu – ono<br />
što je još enervantnije – jeste datost da se ustaljenošću i<br />
prirodnošću fraza iz usmenog registra – formiraju olako, u<br />
sekundi, presudna mjesta u sižeu jednog romana, vještačkim<br />
spajanjem različitih narativnih cjelina:<br />
„Vidiš što ti je čudo, reče Osman.<br />
Jest, vala, baš je čudo, odgovorih mu.<br />
Nema takvih čuda u ljudi kao što ima u ovaca.<br />
Dobro si rekao. Nema.<br />
A kako bi bilo. Prozlio se svijet.<br />
I to si u pravu.<br />
Ili je vazda bio zao.<br />
Može biti.<br />
I vazda je bilo ovakvih kao što smo nas dvojica – da jedan<br />
kaže kako su ljudi naopaki, a drugi da potvrđuje.<br />
I to može biti.<br />
A onda bez uvoda i objašnjenja nastavi s pričom o<br />
Osmanu Jusufspahiću...“ (138)