Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
38<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
priče svi u isto vrijeme grizu samo somune. Jergović svojim<br />
narativima u prvom dijelu romana daje svoj prilog toj coleur<br />
locale prozi, prozi anahronoj po temati<strong>ci</strong> i izrazu, koja obnavlja<br />
okoštale narativne formule.<br />
Za njim Fata zamandali vrata<br />
Povratak tradi<strong>ci</strong>ji u Volgi, volgi<br />
Nekoliko puta smo već insinuirali da Jergović nasljeđuje<br />
tradi<strong>ci</strong>ju pripovjedačke Bosne: svojim narativnim iskazom on<br />
se doista približava narodnom govoru, reafirmira pričanje,<br />
koristi idiom ljudi o kojima priča govori, uvodi folklorne<br />
elemente dotičući se prepričavanja viceva, reminiscen<strong>ci</strong>je na<br />
sevdalinke. 27 Nesumnjivo je da on sačuvava u svom<br />
narativnom iskazu, u sintaksičkim obrtima, jezičke vrednote<br />
usmenog pripovijedanja – i u tome smislu ćemo navesti<br />
nekoliko rečenica:<br />
„Duša bi joj bilo znati kamo idem pa se sve<br />
nada će joj se jednom kazati.“ (13), „Dobar mi je<br />
bio Musadik Karamujić, moj general, pa zato<br />
tako često o njemu i mislim.“ (30), „Neći ja, tebe,<br />
bolan, ostaviti.“ (43), „ Nemoj plakati, jadan ne<br />
bio Dželaludine.“ (44), „Eto, takav je, vele, bio<br />
Izo Golubić i, pravo govoreći, nije ga bilo šteta.“<br />
(101), „ E, takvo je moje srce, za koje je Feletar<br />
kazao kako nije za Carigrada.“ (104), „Eto, tako je<br />
od riječi do riječi išla priča dede Osmana.“ (113),<br />
„Mijenjač i volan navikli se na istu ruku, šta li.“<br />
(154).<br />
27 Isp. Jovan Kršić.<br />
Pripovjedačka Bosna.<br />
U: Sabrana djela, knj. I,<br />
Svjetlost, Sarajevo,<br />
1979. i Zdenko Lešić.<br />
Pripovjedačka Bosna I-<br />
II, Svjetlost, Sarajevo,<br />
1991.<br />
Gomila izanđalih poštapalica i riječ<strong>ci</strong>; sijaset uzvika koji će<br />
se prosječnom čitaocu učiniti poznatim i bliskim; jeftini<br />
sintaksički obrti kao ekspresije pseudomelankolične pozerske<br />
bolećivosti tako karakteristične za našu narodnu književnost<br />
– riječju, benavi i bezbojni članovi jednog potrošenog,<br />
zastarjelog, okoštalog stila kojim se pisac obilno koristi, jer je<br />
tako sveprisutan u literaturi i govoru da ga se čak i usmeno da<br />
rekonstruirati kada to zatreba. Krenuvši tim lakšim putem,<br />
Jergović učinio je sve likove istim (podjednako napornim i<br />
blijedim) poravnavši njihove govore, izgradivši u tren oka od
Change language