Sic ci tat 1
Sic ci tat 1 Sic ci tat 1
Sic!critic 35 - Molim - Pa nalikuje, moj prijatelju, maskirnoj uniformi... - Šta Kakvoj uniformi - Maskirnoj uniformi za pustinjsku borbu, prijatelju moj. - I Šta onda - I pretvara se o rak od kojega će Maca umrijeti na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. - Uredu. Hvala na informacijama. Ko bi mogao unijeti svjetlo razjašnjenja u ovu rečenicu koja nas sablažnjava svojom fantastikom Kako shvatiti da se u jednom poprilično realističkom tekstu najednom ukaže ovakvo jedno fantazmagorično razvijena poredba: zastavnik Miša Pokajac najednom raste i mijenja boju nalikujući (pazi sad!) na maskirnu uniformu (i to!) za pustinjsku borbu i pretvara se u rak, smrtonosan za njegovu ženu. Kakva je ovo kafkijansko fatalno otjelovljenje na psihoanalitičkom tragu Šta se, zapravo, dogodilo Šta je uzrok ovom stravičnom sudaru rečeničkih konstituenata Dogodilo se valjda da je Jergović zavisnu klauzu (koji raste i mijenja boju) vezao za dio apozicije, za nesretnog Mišu Pokajca, a ne za subjekt koji je na prvom mjestu u rečenici, kako bi to trebalo po pravopisnim pravilima. Budući da su se zlosretno podudarili u muškom rodu imenica Miša Pokajac i odnosna zamjenica (koji) – koja se ovdje odnosila na subjekt rečenice: madež – nesretno se dogodilo da se sav nastavak rečenice – Jergovićevom početničkom greškom, prisutnom još jedino u seminarskim radovima, i to studenata prve godine – odnosi na jadnog Mišu koji je tako nalikujući uniformi za pustinjsku borbu postao rak smrtonosan za sopstvenu ženu. No, prije negoli zaključimo, prije nego se ostavimo ove uzaludne rabote dokazivanja očiglednog: toga da Jergović zavisnu rečenicu veže za apoziciju umjesto za subjekt, budući ispodprosječan pripovjedač – razmotrimo još samo sljedeće: uzmemo li da Jergović nije napravio pomenutu grešku dostojnu jednog skribenta-diletanta, zažmirimo li mu ovog puta na jedno oko dobrohotno, priđemo li ovog puta benevolentno toj njegovoj tugaljivoj rečenici, kao da ona eto nije poprište udesa rečeničkih članova i smiješnog izmetanja smislova, s kojima se sada možemo šegačiti do sutra, sasvim uzaludno – i preispitamo li preostali trop koji je sadržan u toj
36 Sic!critic jadnoj rečenici, kao posljednji oslonac pred sveopštim besmislom jednog stila – šta ćemo to pročitati i konstatovati: dakle, jedan madež (a ne Miša Pokajac, sic!, sic!) raste i mijenja boju, pa nalikuje maskirnoj uniformi za pustinjsku borbu, i pretvara se u rak od kojega će Maca umrijeti na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Dakle, madež nalikuje na maskirnu uniformu – i pretvara se u rak. I kad bismo, dakle, bili tako nakloni da mu potonju rečenicu shvatimo ozbiljno, kad bismo se ponijeli tako djetinjasto idealistički i ignorantski pred tom kompromitirajućom sitnicom, šta bi nas dočekalo: samo još jedno jergovićevsko besmisleno dovođenje stvari u vezu: madež koji nalikuje maskirnoj uniformi za pustinjsku borbu, pretvarajući se u rak. Bojim se da naša stilistička analiza ovdje ima završiti. Dok se jedan krug proširuje i produbljuje kao kanjon Colorada, dok se zemlja na palubi broda ljulja pod čovjekovim nogama grozničavo, a neki palačinci i vojnici se plave sveudilj, dok Jergović za živog (ni krivog ni dužnog) čovjeka piše da se pretvara u rak smrtonosan za svoju ženu, sličeći maskirnoj uniformi za pustinjsku borbu, dotle eminentni kritik i teoretik Davor Beganović za Jergovićev roman Volga, volga tvrdi da je revolucionaran tekst u novijoj bosanskohercegovačkoj književnosti, da relativizacije njegova pripovjedačkog umijeća zapravo i nema, jer je ono ovog puta, znate, apsolutno; i mi se pitamo kakvo je to ludilo, kakvo je to magično zamješateljstvo u našoj književnosti, kakav je to šizofreni nadrealistički melanž u ovim neorealističkim okvirima iskrsnuo na početku 21. vijeka, misleći kakva će to biti enigma proučavateljima koji će sjediti nad ovom knjigom za stotinu godina: kojim faktorima će oni sve to tumačiti i kako će oni to razumijevati ove pripovjedačke apsolute, kakve će sudove donijeti na osnovu nje o ovom našem dobu Mehanika bosanske mehane Ponavljanje na nivou romanesknog događanja Kičerajsko potrošeno ponavljanje u Jergovićevu romanu ne manifestuje se samo u jeziku – u enervantnoj frekventnosti pojedinih obrta i oblika – nego i u nevjerodostojnim ponavljanjima pojedinih događanja.
- Page 1 and 2: (sic!) ^a so pis za po-eti ~ka is t
- Page 3 and 4: (s Sic cri tic: Mi ljen ko Jer go v
- Page 5 and 6: 6 Citat (Sic ci tat 1) U tom sve tu
- Page 7 and 8: 8 Sadr`aj (s
- Page 9 and 10: 10 Uvodna riječ Mirnes Sokolović
- Page 11 and 12: 12 Uvodna riječ u jednoj književn
- Page 13 and 14: 14 Prikazi Ane la Ha ka lo vi} @i v
- Page 15 and 16: 16 Prikazi iz je dnog u dru go sta
- Page 17 and 18: 18 Sic!critic Mirnes Sokolović Ras
- Page 19 and 20: 20 2 Roman Volga, volga nagrađen j
- Page 21 and 22: 22 Sic!critic visokih standarda koj
- Page 23 and 24: 24 Sic!critic Eto ga: tu smo, to je
- Page 25 and 26: 26 Sic!critic osjećaj ironije spra
- Page 27 and 28: 28 Sic!critic odlomcima: i nakon š
- Page 29 and 30: 30 Sic!critic Da bismo provjerili d
- Page 31 and 32: 32 Sic!critic iskaz, hladnokrvno in
- Page 33: 34 Sic!critic reklame za kaladont:
- Page 37 and 38: 38 Sic!critic priče svi u isto vri
- Page 39 and 40: 40 Sic!critic Mudruju tako Osman Fa
- Page 41 and 42: 42 28 Walter Benjamin. Pripovjedač
- Page 43 and 44: 44 Sic!critic dokument s njegovim i
- Page 45 and 46: 46 Sic!critic koristi - takav ugođ
- Page 47 and 48: 48 31 Davor Beganović. Tragedija F
- Page 49 and 50: 50 Sic!critic čovjeka koji na neob
- Page 51 and 52: 52 Sic!critic samoposluge. Negdje s
- Page 53 and 54: 54 35 Autoreferncijalna opaska Jerg
- Page 55 and 56: 56 Sic!critic njegovu romanu zove k
- Page 57 and 58: 58 Citat (Sic ci tat 2) Nau~iv {i o
- Page 59 and 60: 60 EstetSic!a Haris Imamović Credo
- Page 61 and 62: 62 EstetSic!a želeći saznati samo
- Page 63 and 64: 64 EstetSic!a Tu su odštete velike
- Page 65 and 66: 66 EstetSic!a šaradom, maškaradom
- Page 67 and 68: 68 EstetSic!a su već prije dva mil
- Page 69 and 70: 70 EstetSic!a zloćudnim svjetovima
- Page 71 and 72: 72 EstetSic!a odgovarali stilskom a
- Page 73 and 74: 74 EstetSic!a s ironijskim makazama
- Page 75 and 76: 76 EstetSic!a dadaističku farsu, o
- Page 77 and 78: 78 EstetSic!a kraju, znamo li šta
- Page 79 and 80: 80 EstetSic!a način djelovanja u p
- Page 81 and 82: 82 EstetSic!a Govorili smo kako je
- Page 83 and 84: 84 EstetSic!a zbir stilskih utjecaj
36<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
jadnoj rečeni<strong>ci</strong>, kao posljednji oslonac pred sveopštim<br />
besmislom jednog stila – šta ćemo to proči<strong>tat</strong>i i kons<strong>tat</strong>ovati:<br />
dakle, jedan madež (a ne Miša Pokajac, sic!, sic!) raste i<br />
mijenja boju, pa nalikuje maskirnoj uniformi za pustinjsku<br />
borbu, i pretvara se u rak od kojega će Maca umrijeti na<br />
Vojnomedi<strong>ci</strong>nskoj akademiji u Beogradu.<br />
Dakle, madež nalikuje na maskirnu uniformu – i pretvara<br />
se u rak. I kad bismo, dakle, bili tako nakloni da mu potonju<br />
rečenicu shvatimo ozbiljno, kad bismo se ponijeli tako<br />
djetinjasto idealistički i ignorantski pred tom kompromitirajućom<br />
sitnicom, šta bi nas dočekalo: samo još jedno<br />
jergovićevsko besmisleno dovođenje stvari u vezu: madež koji<br />
nalikuje maskirnoj uniformi za pustinjsku borbu, pretvarajući<br />
se u rak. Bojim se da naša stilistička analiza ovdje ima završiti.<br />
Dok se jedan krug proširuje i produbljuje kao kanjon<br />
Colorada, dok se zemlja na palubi broda ljulja pod čovjekovim<br />
nogama grozničavo, a neki palačin<strong>ci</strong> i vojni<strong>ci</strong> se plave sveudilj,<br />
dok Jergović za živog (ni krivog ni dužnog) čovjeka piše da se<br />
pretvara u rak smrtonosan za svoju ženu, sličeći maskirnoj<br />
uniformi za pustinjsku borbu, dotle eminentni kritik i teoretik<br />
Davor Beganović za Jergovićev roman Volga, volga tvrdi da je<br />
revolu<strong>ci</strong>onaran tekst u novijoj bosanskohercegovačkoj<br />
književnosti, da relativiza<strong>ci</strong>je njegova pripovjedačkog umijeća<br />
zapravo i nema, jer je ono ovog puta, znate, apsolutno; i mi se<br />
pitamo kakvo je to ludilo, kakvo je to magično zamješateljstvo<br />
u našoj književnosti, kakav je to šizofreni nadrealistički<br />
melanž u ovim neorealističkim okvirima iskrsnuo na početku<br />
21. vijeka, misleći kakva će to biti enigma proučavateljima koji<br />
će sjediti nad ovom knjigom za stotinu godina: kojim<br />
faktorima će oni sve to tumačiti i kako će oni to razumijevati<br />
ove pripovjedačke apsolute, kakve će sudove donijeti na<br />
osnovu nje o ovom našem dobu<br />
Mehanika bosanske mehane<br />
Ponavljanje na nivou romanesknog događanja<br />
Kičerajsko potrošeno ponavljanje u Jergovićevu romanu<br />
ne manifestuje se samo u jeziku – u enervantnoj<br />
frekventnosti pojedinih obrta i oblika – nego i u<br />
nevjerodostojnim ponavljanjima pojedinih događanja.
Change language