24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

28<br />

<strong>Sic</strong>!critic<br />

odlom<strong>ci</strong>ma: i nakon što frazu na ovim posljednim stranicama<br />

prvog dijela romana istrpite po četvrti put, zatim učtivo<br />

saslušate već treće nabrajanje svih likova koje je sreo Dželal<br />

Plevljak otkako priča, nakon što čujete još jednom (također<br />

treći put) opričavanje legende iz religije, u trenutku kad vam<br />

ponovo počinje deklamovati svoje ime i informa<strong>ci</strong>je o<br />

radnom stažu, po peti put – vi vidite da je već vrijeme za<br />

lagano udaljavanje, akšam već pada na prvi dio romana,<br />

vrijeme je za učtive manire povlačenja od ovog dosadnog<br />

govornika, kojemu je ime Dželal Plevljak i trideset pet godina<br />

radi u vojs<strong>ci</strong>, vrijeme je za najopreznije uzmicanje, jer vama<br />

je sada već sve jasno šta bi se mnoglo dogoditi dalje, sve šta bi<br />

on mogao sve reći u nastavku, dok se polako – najučtivije, na<br />

prstima – povlačite unatraške ostavljajući u slatkoj tami<br />

govornika i pisca neometene da pripovijedaju, da se ne<br />

zaustavljaju pripovjedajući, umirući od miline i dobrote<br />

pripovijedanja – tako uporno i posvećeno da neće ni<br />

primijetiti vaš lagani bijeg napolje.<br />

Salto mortale u tradi<strong>ci</strong>ju<br />

Izazovi pripovjedačkog prezenta<br />

U tvrdoglavom variranju jedne potrošene (i prije<br />

četrdesetak godina znalački upotrijebljene) fraze kojom se<br />

prenebregava trud u uvezivanju različitih narativnih cjelina i<br />

brzimice priča vodi svom nastavku, ne iscrpljuje se<br />

klišetiziranost Jergovićeva pripovijedanja; samim odabirom<br />

pripovjedača – koji je naš čovjek, ovaj tu što ga gledamo, kojeg<br />

možemo sresti, koji priča poput nas, kojemu se dogodilo ono<br />

što nam se svima može dogoditi – Jergović je prihvatio da<br />

narativni iskaz bude pun opštih mjesta i sveopštih<br />

razumljivosti koje svojim poravnatostima i bespotrebnostima<br />

dosađuju preopterećujući tekst. Pitanje je ima li takav odabir<br />

neku svrhu Jednoličnost u jezičkim obli<strong>ci</strong>ma također ne<br />

skončava samo na primjeni pomenute ritmičke refrenične<br />

fraze – i to ćemo dokazati ističući još jednu dominantu u<br />

njegovu pripovijedanju: ovako Jergović glasom Dželalovim<br />

dočarava njegov sastanak s pukovnikom Uzelcem:<br />

„On me gleda i sve maše glavom kao da pred<br />

sobom ima teškog bolesnika. Šta da onda

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!