Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
28<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
odlom<strong>ci</strong>ma: i nakon što frazu na ovim posljednim stranicama<br />
prvog dijela romana istrpite po četvrti put, zatim učtivo<br />
saslušate već treće nabrajanje svih likova koje je sreo Dželal<br />
Plevljak otkako priča, nakon što čujete još jednom (također<br />
treći put) opričavanje legende iz religije, u trenutku kad vam<br />
ponovo počinje deklamovati svoje ime i informa<strong>ci</strong>je o<br />
radnom stažu, po peti put – vi vidite da je već vrijeme za<br />
lagano udaljavanje, akšam već pada na prvi dio romana,<br />
vrijeme je za učtive manire povlačenja od ovog dosadnog<br />
govornika, kojemu je ime Dželal Plevljak i trideset pet godina<br />
radi u vojs<strong>ci</strong>, vrijeme je za najopreznije uzmicanje, jer vama<br />
je sada već sve jasno šta bi se mnoglo dogoditi dalje, sve šta bi<br />
on mogao sve reći u nastavku, dok se polako – najučtivije, na<br />
prstima – povlačite unatraške ostavljajući u slatkoj tami<br />
govornika i pisca neometene da pripovijedaju, da se ne<br />
zaustavljaju pripovjedajući, umirući od miline i dobrote<br />
pripovijedanja – tako uporno i posvećeno da neće ni<br />
primijetiti vaš lagani bijeg napolje.<br />
Salto mortale u tradi<strong>ci</strong>ju<br />
Izazovi pripovjedačkog prezenta<br />
U tvrdoglavom variranju jedne potrošene (i prije<br />
četrdesetak godina znalački upotrijebljene) fraze kojom se<br />
prenebregava trud u uvezivanju različitih narativnih cjelina i<br />
brzimice priča vodi svom nastavku, ne iscrpljuje se<br />
klišetiziranost Jergovićeva pripovijedanja; samim odabirom<br />
pripovjedača – koji je naš čovjek, ovaj tu što ga gledamo, kojeg<br />
možemo sresti, koji priča poput nas, kojemu se dogodilo ono<br />
što nam se svima može dogoditi – Jergović je prihvatio da<br />
narativni iskaz bude pun opštih mjesta i sveopštih<br />
razumljivosti koje svojim poravnatostima i bespotrebnostima<br />
dosađuju preopterećujući tekst. Pitanje je ima li takav odabir<br />
neku svrhu Jednoličnost u jezičkim obli<strong>ci</strong>ma također ne<br />
skončava samo na primjeni pomenute ritmičke refrenične<br />
fraze – i to ćemo dokazati ističući još jednu dominantu u<br />
njegovu pripovijedanju: ovako Jergović glasom Dželalovim<br />
dočarava njegov sastanak s pukovnikom Uzelcem:<br />
„On me gleda i sve maše glavom kao da pred<br />
sobom ima teškog bolesnika. Šta da onda