You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
26<br />
<strong>Sic</strong>!critic<br />
osjećaj ironije spram dobivenog imena; osim toga, u tekstu je<br />
upleteno nekoliko odličnih figura (poređenja: kao koža, kao<br />
haljina, kao oklop). A šta imamo kod Jergovića: najprije jedna<br />
proširena izjavna rečenica: gola informa<strong>ci</strong>ja; sljedeća rečenica<br />
je ponovo ovakva tehnička informa<strong>ci</strong>ja koja nas obavještava<br />
da Dželal radi trideset pet godina kao vojno lice; potom jedna<br />
složena sastavna rečenica o tome kako ga je pukovnik pozvao<br />
na razgovor pitajući ga o penziji uz kafu; da bi nam Dželal na<br />
kraju dao još jednu obavijest zašto se trebao ranije umiroviti.<br />
Jasno je da dva pripovjedača – Ahmeda Nurudina i Dželala<br />
Plevljaka – valja distingvirati: jedan je šejh, sugestivnije misli u<br />
znatno zahtjevnijoj formi, našao se u drami koja će svojim<br />
razrješenjem donijeti brilijantne sudove o čovjekoj savremenoj<br />
egzisten<strong>ci</strong>ji; drugi je vozač i govornički nas obavještava o<br />
svakodnevi<strong>ci</strong>, osobnoj drami koja će se u konačnoj tački romana<br />
– u trećem dijelu - (pokušati) uzdići do univerzalne slike svijeta.<br />
I sada se postavlja pitanje: da li ta presudna pitanja o<br />
čovjekovoj egzisten<strong>ci</strong>ji – kojima pretenduju oba romana,<br />
kojima pretenduje svaki roman – mogu biti postavljena s<br />
jednakom sugestivnošću u ovako dva različita prosedea Da<br />
li Jergović na čitaoca nakon Selimovića stvarno može<br />
djelovati istom sugestivnošću govoreći slično o čovjekovom<br />
usudu Da li ovaj jezik i pripovjedač izazivaju ista osjećanja i<br />
aktiviraju jednaku spoznaju kod čitaoca<br />
Iskaz Dželala Plevljaka je ponešto razvijen žargon<br />
poluobrazovanog jugoslovenskog vojnog lica, pun klišeja i<br />
narodskog pripovijedanja, garniran i kvalifika<strong>ci</strong>jama iz<br />
popularne jugoslovenske kulture i terminima iz vojne<br />
hijerarhije, produhovljen religijskim predstavama,<br />
ritmizovan rečeničkim obrtima i morfološkim kategorijama<br />
usmenog kazivanja, usmjeren u ostvarivanje narodski živih i<br />
razumljivih ali okoštalih emo<strong>ci</strong>ja pomirenosti s bolom i<br />
prihvatanja logike života; to je stil pripovjedačke Bosne koji<br />
su Andrić i Selimović prevazilazili intelektualističkim<br />
stiliza<strong>ci</strong>jama, upodobljavajući ga u razvijeniji sintaksički<br />
sistem; – izanđali i iscrpljeni stil, dakle, koji su oni (Andrić i<br />
Selimović) prevazišli ostvarivši njegove maksimume,<br />
udahnjujući mu nove ideje, a koji je ovdje četrdesetak godina<br />
kasnije iskrsnuo u svoj rudimentarnoj prvotnoj varijanti.<br />
Na još četiri mjesta koliko se ritmička fraza ponavlja u<br />
prvom dijelu romana bjelodana je izvjesna oskudnost –<br />
ponovljivost, izostanak šire i ubjedljivije varija<strong>ci</strong>je, jednoli-
Change language