Sic ci tat 1

Prevod
187
i pi ta: Ot kud to li ka opi je nost to ta li te tom [ta mo `e na tje ra ti
~o vje ka da po ku {a sve u je dnoj je di noj knji zi Na to pos to ji
sa mo je dan od go vor: “strah od pro pus ta”.
[ta je to strah od pro pus ta To je pa ni ka pred bo gat stvom
svi je ta, sve ga {to ~o vjek sam ni je i {to ne po sje du je. Ali taj
strah da se sve ne pro pus ti, ima sa mo onaj ko ji bi “sve” mo -
gao bi ti, za ko jeg sve i sva {ta do la zi “u ob zir”, jer on sam ni -
je ni {ta odre |e no.
I kao ta kav je dan ~o vjek se sa da po jav lju je – jer ta ko i tre -
ba i ne tre ba bi ti – Broc hov Ver gi li je: Svi jet je, ka ko pri zna je,
pra tio sa mo ri je ~i ma: da kle, on ni je bio ni ko, on je je dnos ta -
vno bio mo gu }nost, ko nju ktiv; i u ko nju kti vu ga obu zi ma sve
{to je mo glo bi ti; {to je on mo gao bi ti. “Sve” i “mo glo”: iz da -
{nost i ko nju ktiv pri pa da ju za je dno i sa mo su dvi je stra ne je -
dne je di ne, odur ne, ljud ske si tu aci je.
To {to je Broch svo je vo ljno bio u sta nju da ta kvu pa ni ku
pre tvo ri u op{ir no dje lo; to da je sva ki dan, go di na ma, bio
spo so ban da kon ce, ko jih je bi lo na hi lja de, na ve ~er pus ti, a
uju tro pre ci zno po no vo po hva ta, to je, psi ho lo {ki gle da no,
go to vo nes hva ti vo i tje ra nas da osje }a mo naj ve }e mo gu }e
po {to va nje.
Ali, strah od pro pus ta ni je sa mo strah; on je is to vre me no
i mo ral na stvar; on je brat ka ja nju. On `e li na do kna di ti sve
pro pu {te no. “Ver gi li je va smrt” je u bi ti “Ver gi li je vo ka ja nje”.
Ali to ka ko se on ka je je be smi sle no. On se ka je na po gre {an
na ~in: jer ko sve i sva {ta shva ta kao “pro pust” , ko se ka je
zbog isu vi {e to ga, on ni ka da ne }e sti }i do kra ja ka ja nja: ni ka -
da do is ku plje nja. Ta kvo je Ver gi li je vo ka ja nje: ono je la ko mo,
opi ja se svo jim bo gat stvom, okre }e se di ti ram bskoj hva li
onog pro pu {te nog, da kle svi je ta, i ta ko po no vo pos ta je pro -
pust svo je sop stve ne su dbi ne. Apo te oto ti ~no ka ja nje – ta kva
je in to na ci ja Broc ho ve knji ge.
Ju nak knji ge je ta ko da kle failure; ~o vjek ko ji je uprkos nje -
govom uspjehu bez presedana, u svojim o~ima, barem kako
Broch ka `e, pro pus tio ono “naj bi tni je”: bit pje sni ka, jer on vi -
{e ni je ni ka kav Ho mer, ko ji je odmah iz go vo rio “osnov svo jeg
vre me na”; bit svi je ta, jer je, umjes to da i on vo li, sa mo epi gon -
ski, skupa sa ostalima, ukra {avao “Zemljinu povr{inu”; bit ~ovje
ka, jer je umjes to da dje lu je i u~es tvu je u iz gra dnji Ri ma,
on svoj `i vot sa mo pro tra }io na li je pe ri je ~i. Uvid u “egzis ten -
cijalne” nedostatke pjesnika je, dakle, drugi motiv knjige. To
je stva ran i ne op ho dan mo tiv. Ali Broc hov uvid se vrti ukrug: