Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
184 <strong>Sic</strong>!esej<br />
one što, ne vjerujući u ništa, idu ka ničemu. Ali, uprkos njima<br />
i neuspjesima svih pjesničkih bitaka, kao i u ohrabrujućim<br />
primjerima drugim, nadom je bogata i optimistično pjeva<br />
Tarkovskijeva konačna riječ: u posljednjoj sekven<strong>ci</strong> Offreta,<br />
uz zvukove Bachova Matthäuspassiona, čujemo kako dječak se<br />
pita kakav je smisao onoga „U početku bijaše Riječ“ – nakon<br />
što je zalio svoju (simbolički živu) trešnju i djelao za njezino<br />
buduće bivanje.<br />
Značenje ove scene i primjer Tarkovskog neka budu<br />
podstrek (nama) budućima.<br />
Umjetnost je stje<strong>ci</strong>šte svih ljepota, a duhovnost njezina je<br />
nužnost. Andrej Tarkovski duhovnik je umjetnosti. Penjao<br />
se i spuštao onom ljestvicom za pjesnike predodređenom, u<br />
ponorima učvršćenoj, u vrtoglavosti božanskih visina<br />
nesigurnoj, duboko shvatajući koliko su bezopasnost i<br />
nevinost udaljene od njegovoga poziva. Pažljivo slušajući<br />
njen glas, romantičarski je bio zaljubljen u prirodu i plakao<br />
nad njezinim otužnim odrom oskvrnutim. Biće četiri<br />
elementa, opredijelio se ponajvećma za zaraćene vatru i<br />
vodu, divio im se, u metafizičku igru ujedinjujući<br />
suprotstavljenosti njihove. Ona za kojom je lutao – istina,<br />
prisustvovala je u svakom njegovom kadru, kao vječna<br />
pratilja pjesnik – kao snenost, kao sjećanje i san. U<br />
oskudnom vremenu koje je sanjarenje prezrelo, bio je sanjar.<br />
Sanje i mašte mu, nošene valovljem ideja istinitih, smjerale<br />
su ljepšemu, stvarnosti drugačijoj, životu iza življenja: dok<br />
je većma svjestan bio sve magičnosti ovozemaljskosti,<br />
gledao je u ideal i u lice onostranosti, uporno divinizirajući<br />
sušt čovjeka. Kao da je slušao Heraklita kada zbori: „Što<br />
budni vidimo jeste smrt, što u snu vidimo jeste java (život)“<br />
(Fr. 49). Kao i svako drugo pjesničko sanjalo, nije mogao biti<br />
niti prizemljen niti uznešen – vjerovatno stoga njegovi likovi<br />
u predivnim sekvencama u Zrcalu i Offretu lebde i tako<br />
ljubav vode – već je bivao u prostorju neizvjesne<br />
međusvjetovnosti, na granicama razumnosti i bezumlja. Od<br />
svih redatelja imao je najljepši i najprirodniji odnos sa<br />
vremenom. Metafizički gladan, genije, želio je besmrtnost,<br />
koja je jedno od temeljnih načela ideje u koju nikada nije<br />
posumnjao. (U tijelu vječnosti kola vatrena krv pjesnika.)<br />
Stvaralački mu je nemir proganjala svemirna misao o<br />
beskonačnom, za koje je shvatio da može biti izraženo<br />
jedino kroz umjetnost osnaženu i osmišljenu neposustaju-
Change language