Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

Citat 177 Na mje ra vao sam vam po sla ti ~e trna es tu i po - slje dnju no ve lu Ma li oblak ko ja je sa da ko na - ~no do vr{e na. Ne }u to u~i ni ti dok ne do bi jem od vas od go vor, i ta ko |er ne }u vam vra ti ti ru - ko pis dvi ju no ve la, ko je ste mi po sla li. Ako mi u slje de }em pi smu ja vi te da ste na {li mo gu - }nost da {tam pa te mo ju knji gu ona ko ka ko sam je na pi sao i da ste na {li iz da va ~a da sta vi u opa snost svo ju bes mrtnu du {u – po slat }u vam sve tri pri po vi jet ke. Odlu ~i te li pro ti vno, mo `e te mi vra ti ti ci je li ru ko pis... Bi la bi to za me ne go to va pro past, ali bo jim se da ni je u mo joj mo }i ono {to vi tra `i te, ka ko bis te umi ri - li iz da va ~e vu sa vjest. (Ja mes Joyce, Pi smo Gran tu Ric har dsu)

178 Sic!esej Almir Kljuno Андрей Тарковский - duhovnik umjetnosti Već protekoše dva i po decenija od smrti Andreja Arsenijeviča Tarkovskog, smrti koja dođe u njegovo tijelo u godini tek pedeset i četvrtoj. Posljednji put u dnevnik, nemoćan, on zapisuje: „Ali sada nemam više snage – to je problem.“ Velika je snaga njegovoga djela, svagda vjenčana ljepotom, kojom je nas obdario, zasvagda. Smatrao je – slično mnijenju Brochovoga umirućeg Vergilija – da je „cilj umjetnosti da čovjeka spremi za smrt, da obara i mrcvari njegovu dušu, čineći je sposobnom okretanju ka dobrom“. U njegovu slučaju ne postoji onaj kukavni nesrazmjer između strane ljudske i strane umjetničke, onaj što ne zna da nije umjetnik u čovjeku niti je u umjetniku čovjek – jer oni čine cjelinu, oni jesu jedno: upravo živstvujući tako, istovremeno i umjetnik i čovjek, Tarkovski je posjedovao saznanje smrti, te stoga, besumnje, 29. decembra 1986. na samrtnoj postelji svoj smiraj čekao spreman. Snimio je sedam filmova u četvrt stoljeća (1962 – 1986). (Иваново детство. — Андрей Рублёв. — Солярис. — Зеркало. — Сталкер. – Nostalghia. – Offret.) Tih sedam filmova ustvari su pjesme, tačnije poeme, – jer, bivajući i sam sin neobičnoga pjesnika Arsenija Aleksandroviča, Tarkovski je život i onu stranu života osjećao na način poetski, u njemu čežnjivo jureći za hitrom suštinom, – jer, iako je koristio medij od poezije krajnje drugačiji, stihotvorstvu stran, umjetnost koju je saživio sa celuloidnom

Ci<strong>tat</strong><br />

177<br />

Na mje ra vao sam vam po sla ti ~e trna es tu i po -<br />

slje dnju no ve lu Ma li oblak ko ja je sa da ko na -<br />

~no do vr{e na. Ne }u to u~i ni ti dok ne do bi jem<br />

od vas od go vor, i ta ko |er ne }u vam vra ti ti ru -<br />

ko pis dvi ju no ve la, ko je ste mi po sla li. Ako mi<br />

u slje de }em pi smu ja vi te da ste na {li mo gu -<br />

}nost da {tam pa te mo ju knji gu ona ko ka ko<br />

sam je na pi sao i da ste na {li iz da va ~a da sta vi<br />

u opa snost svo ju bes mrtnu du {u – po slat }u<br />

vam sve tri pri po vi jet ke. Odlu ~i te li pro ti vno,<br />

mo `e te mi vra ti ti <strong>ci</strong> je li ru ko pis... Bi la bi to za<br />

me ne go to va pro past, ali bo jim se da ni je u<br />

mo joj mo }i ono {to vi tra `i te, ka ko bis te umi ri -<br />

li iz da va ~e vu sa vjest.<br />

(Ja mes Joyce, Pi smo Gran tu Ric har dsu)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!