Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

HomeSic! 171 ispostavlja da je ipak duža. Osim toga, i ove godine je zima nastupila prerano. Umjesto petog novembra, čak trećeg, evo već drugu godinu. Ova zima je prava boljševička ratna varka. Trenutno, npr., više uopšte ne znam ni šta je naprijed, a šta nazad. Pošao sam od toga da jači pobjeđuje. ŠVEJK: I tako je i bilo. Počeo je da cupka i da se udara rukama po tijelu, jer mu je strahovito hladno. HITLER: Gospodine Švejk, ako Treći Rajh padne... Samo će prirodne nepogode biti krive za tu nesreću. ŠVEJK: Da, čujem, zima i boljševici. HITLER (sprema se da počne nadugo i naširoko): Povijest nas uči da je uvijek bilo: ili istok ili zapad. Još za vrijeme Arminija, heruskog kneza... ŠVEJK: Objasnite mi to radije usput, inače ćemo se ovdje zalediti. HITLER: Dobro. Onda naprijed. ŠVEJK: Ali, kamo ću s Vama HITLER: Pokušajmo sa sjeverom. Probijaju se nekoliko koraka prema sjeveru. ŠVEJK: Snijeg je do preko vrata. HITLER: Onda na jug. Probijaju su nekoliko koraka prema jugu. ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su brda mrtvih. HITLER: Onda ću se probiti na istok. Probili se su nekoliko koraka prema istoku. ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su Crveni. HITLER: Tačno. ŠVEJK: A da idemo kući To bi i imalo smisla. HITLER: Tamo je moj njemački narod, tamo ne mogu. Hitler korača brzo, u svim pravcima zaredom, Švejk ga svaki put vraća zviždukom. HITLER: Na istok. Na zapad. Na jug. Na sjever. ŠVEJK: Ne možete ostati ovdje. A ne možete ni otići. Hitlerove kretnje u svim pravcima postaju brže. ŠVEJK (počinje da pjeva): Da, ne možeš nazad, a ni naprijed se ne može. Gore te čeka bankrot, a dolje si ogoljen do kože. Hladni istočni vjetar te šiba, a tlo te peče. I priznam: sada me samo jedna briga oblijeće. Da l’ da te upucam odmah, da kasnije na te serem, il’ nešto treće. Hitlerovi očajnički ispadi su se pretvorili u nekakav divlji ples. Prevela: Jasmina Mršo

172 HomeSic! (Veselo čitateljstvo, kako vam čitanje našeg časopisa ne bi bilo previše dosadno odlučili smo angažovati čuvenog okultistu iz doline rijeke Bosne, Nijaza V., majstora spiritizma i specijalistu za čitanje budućnosti iz smokvinih listova. Njegov zadatak je da se pobrine za atraktivne sadržaje, da iz nepreglednih prostranstava futura iskopa znanstvene misterije i otkrića natprirodnih fenomena, da unese slovo iracionalnog i zaumnog života na stranice našeg časopisa, inače ispunjenog bespotrebnim i svakom dobro poznatim tugaljivim svakodnevnim sadržajima. Za ovu priliku, za prvi put, Nijaz će napraviti nešto velebajno, nešto što prelazi granice običnog zadovoljstva u tekstu, nešto socijalno angažovano, nešto patriotski osviješteno, jednostavno, nešto što je više od nečega. Nijaz će, posredstvom spiritističke veze, prenijeti odlomak iz jedne knjige koja će u budućnosti našeg naroda biti od krucijalne važnosti, alfa i omega njegova tu i za-se bitka, zvijezda vodilja njegove nauke i umjetnosti, istočnika njegove historiografije i kulturnog pamćenja, kruna građanskog stvaralaštva, Nijaz će prenijeti odlomak iz knjige ’Histora Jasne Polje’, djelo velikog maga i akademika čije će ime ostati tajna, ekskluzovno radi predostrožnosti s kojom smo navikli raditi kao i svi koji ne pamte vrijeme što iznevjerilo nije. ) Historija Jasne Poljane (odlomak) Od rane mladosti u sebi sam nosio saznanje ove knjige, uobličeno u fantaziju za koju sam znao da će jednoga dana biti postvarena, vodio sam se znatiželjom, ali i Heideggerovim načelom autentičnosti, jedinim kao neodređenom tačkom i Sve-jednim, koje je također neodređeno jer ga ništa izvan njega ne određuje. Naći svoje mjesto u svijetu bila mi je želja, a uslov da ga nađem bio je da saznam ko sam, odakle sam, gdje sam, i kuda idem. Ushićen svojim otkrićem osjećao sam da je početak njenog pisanja veliki trenutak za moj narod i njegovu čarobnu zemlju. U mom radu neobično su me podsticali i vjerovali u mene moji prijatelji i kolege, akademik dr. Džafer Mešić, profesor dr. Ademaga Kulenović i reis-ul-ulema dr. Mustafa Huseinović. Razgovori koje sam pri pisanju ove knjige vodio s njima i komentari određenih pitanja, nažalost rijetki i zlosretno kratki, predstavljali su najveće intelektualno zadovoljstvo u mom životu. Posebno me je hrabrio profesor Mešić uvjeravajući me da je vrijeme za ovu knjigu zaista došlo i da je moja dužnost ispisati njene bijele stranice. Knjiga je sada tu. Čitalac knjigu ne treba promatrati kao fikcionalan tekst, već kao istinu o zlehudim putima kojima iđahu, idu i ići će nesretni, nemoćni da vremenu pogledaju u oči. Ova knjiga poruka je mlađima, onima koji će stati na iste trnovite staze. Pisanje ovakve knjige iz temelja izmijeni čovjeka. Svjedokom moje promjene bila je izabranica srca moga. Iz njene odanosti i dosljednosti prema ideji mog opredjeljenja proistekle su mnoge stanice knjige ove istinosne. Jasna Poljana, (ne pišem vrijeme, jer nikto ne pamti vrijeme što iznevjerilo nije) I. M.

Home<strong>Sic</strong>!<br />

171<br />

ispostavlja da je ipak duža. Osim toga, i ove godine je zima<br />

nastupila prerano. Umjesto petog novembra, čak trećeg, evo<br />

već drugu godinu. Ova zima je prava boljševička ratna varka.<br />

Trenutno, npr., više uopšte ne znam ni šta je naprijed, a šta<br />

nazad. Pošao sam od toga da jači pobjeđuje.<br />

ŠVEJK: I tako je i bilo.<br />

Počeo je da cupka i da se udara rukama po tijelu, jer mu je strahovito<br />

hladno.<br />

HITLER: Gospodine Švejk, ako Treći Rajh padne... Samo će<br />

prirodne nepogode biti krive za tu nesreću.<br />

ŠVEJK: Da, čujem, zima i boljševi<strong>ci</strong>.<br />

HITLER (sprema se da počne nadugo i naširoko): Povijest nas<br />

uči da je uvijek bilo: ili istok ili zapad. Još za vrijeme Arminija,<br />

heruskog kneza...<br />

ŠVEJK: Objasnite mi to radije usput, inače ćemo se ovdje<br />

zalediti.<br />

HITLER: Dobro. Onda naprijed.<br />

ŠVEJK: Ali, kamo ću s Vama<br />

HITLER: Pokušajmo sa sjeverom.<br />

Probijaju se nekoliko koraka prema sjeveru.<br />

ŠVEJK: Snijeg je do preko vrata.<br />

HITLER: Onda na jug.<br />

Probijaju su nekoliko koraka prema jugu.<br />

ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su brda mrtvih.<br />

HITLER: Onda ću se probiti na istok.<br />

Probili se su nekoliko koraka prema istoku.<br />

ŠVEJK (staje, zviždi): Tamo su Crveni.<br />

HITLER: Tačno.<br />

ŠVEJK: A da idemo kući To bi i imalo smisla.<br />

HITLER: Tamo je moj njemački narod, tamo ne mogu.<br />

Hitler korača brzo, u svim prav<strong>ci</strong>ma zaredom, Švejk ga svaki put<br />

vraća zviždukom.<br />

HITLER: Na istok. Na zapad. Na jug. Na sjever.<br />

ŠVEJK: Ne možete os<strong>tat</strong>i ovdje. A ne možete ni otići.<br />

Hitlerove kretnje u svim prav<strong>ci</strong>ma postaju brže.<br />

ŠVEJK (počinje da pjeva): Da, ne možeš nazad, a ni naprijed<br />

se ne može. Gore te čeka bankrot, a dolje si ogoljen do kože.<br />

Hladni istočni vjetar te šiba, a tlo te peče. I priznam: sada me<br />

samo jedna briga oblijeće. Da l’ da te upucam odmah, da<br />

kasnije na te serem, il’ nešto treće.<br />

Hitlerovi očajnički ispadi su se pretvorili u nekakav divlji ples.<br />

Prevela: Jasmina Mršo

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!