Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

Poezija 153 bezočno, nasumično. Ljutito zamakazah kracima po krpanoj ulici, itd. 2. Dok bogalj u satu spušta kraću nogu na 3, ja snatrim na trbuhu fotelje: sklupčeni fetus. A plućima mi hropa sklupčeni starac gripe. Hoću da ga presiječem napravivši prstima škare. Međutim, samo rukavac cigare isparam, i za minut sve preda mnom ispari vrckanjem dimnih konaca. Makar oni, plavi, kao vene, ispliću mi pupčanu vrpcu do oblaka! Posumnjam olako: uzalud se trse. Jer se zamrse, čim krenu, kao ribarske mreže, i samo zamute pogled. A kad sam te mrene, taj neizoštren dvogled, nabacio, oćoravljen sagledah, za jedan dah, da je ratio, još uvijek, tek jedna pantljičara.

154 Poezija S oprezom ribara prebirem onda po pletivu mrežnjača. Blješte krljušti u mrežama od napetih tetiva mašte: koprcanja slikâ jezik nemušti – ozori prizor. Ozari me jedan zor: koža jedna ženska pod vratom što sija, nad bluzom, dok zijam, u djelokrugu toplomjera, razgori mi živu krvožilnu u celzije neizmjera! Onda se sjetim da to gorim zbog gripe, i pocrvenim za još dva stepena. Ipak, brzo se dignem iz tog pepela, poput one ptice, i opet, pažnjom grabljivice, bezočno vrebam: recimo, jagodice mesa, što kao da se tope u zagrljaju ruke s rukom. Samo kad mi pažnja zadrijema na svim tim jastučcima, ugledam i odraz svoj: na obrazima oči napete, ko bilijarske kugle! Koji vam je vrag, dječurlijo! Bjež’te natrag! Urazumite se! Ustrašene oči smanjiše se odmah, i pobjegoše u očne duplje, od pogleda brže, i plahe,

Poezija<br />

153<br />

bezočno,<br />

nasumično.<br />

Ljutito zamakazah<br />

kra<strong>ci</strong>ma<br />

po krpanoj uli<strong>ci</strong>, itd.<br />

2.<br />

Dok bogalj u satu<br />

spušta kraću nogu na 3,<br />

ja snatrim<br />

na trbuhu fotelje:<br />

sklupčeni fetus.<br />

A plućima mi hropa<br />

sklupčeni starac gripe.<br />

Hoću da ga presiječem<br />

napravivši prstima škare.<br />

Međutim,<br />

samo rukavac <strong>ci</strong>gare isparam,<br />

i za minut sve preda mnom ispari<br />

vrckanjem dimnih konaca.<br />

Makar oni, plavi, kao vene,<br />

ispliću mi<br />

pupčanu vrpcu do oblaka!<br />

Posumnjam olako:<br />

uzalud se trse.<br />

Jer se zamrse,<br />

čim krenu,<br />

kao ribarske mreže,<br />

i samo zamute pogled.<br />

A kad sam te mrene,<br />

taj neizoštren dvogled, naba<strong>ci</strong>o,<br />

oćoravljen sagledah,<br />

za jedan dah, da je ratio,<br />

još uvijek, tek jedna pantljičara.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!