Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

24.12.2014 Views

Temat 139 opi sa, kos tur pri ~e se osi pa i s dru gim ~i ta njem ve} pos ta je neu vjer ljiv, a pri ~e os ta ju na ra zi ni spo me nu tog do ku men to - va nog svje do ~an stva. U tom je kon tek stu pa ra di gmat ska pri - ~a [e hi }e va “Por tret Ka fan skog Du ha”, u ko joj uspi je va sa `e - ti, u ma ni ru svje do ~an stva-pri zna nja, op se si vnu po tre bu je - dnog tren da (na da sve): ka fan ski duh je i pi sac, lju ba vnik, voj - nik, re to ri ~ar, na ci ona lis ta, al ko ho li ~ar, me ga lo man. Kroz ovaj “umje tni ~ki ma ni fest”, pri po vje da~ po ku {a va na pra vi ti iro nij - ski ot klon od sve ga {to sim bo li zi ra Ka fan ski Duh, ali ipak ni - je do vo ljno za na ra to ra da na kra ju pri ~e, u ispo vje dnom to - nu, za klju ~i: “I ja sam ka fan ski duh” i ti me pro |e “ne ka` nje - no”, jer kroz os ta tak zbir ke ~i ta ocu ne nu di al ter na ti vno ri je - {e nje, odno sno dis tan cu od ono ga {to je, vrlo de ta ljno, na bra - jao u na ve de noj pri ~i. Obje zbirke su stilski jednostavne, s preciznim opisima koji korespondiraju sa strukturom same pri ~e, naro ~ito kod [ehi- }a, gdje se smje nju ju akci je sa ra ti {ta. Kod Ga ta la, pak, sli ~na je stilska struktura pri ~a, bez opse`nih opisa, {to u potpunosti odgovara naraciji. Ipak, ~esto se potkrade koja logi ~ka gre {ka, suvi {an atribut ili nemarna figura. 6 Ukoliko bismo povukli paralelu izme |u ove dvije knjige, mogli bismo zaklju ~iti da se su- {tinski nadopunjuju; dok [ehi} “dokumentira” ratno iskustvo koje se doima autobiografskim, Gatalo vi {e pa`nje posve }uje dezerterskom, emigrantskom i postratnom do`ivljaju. Ipak, ~ini se da ova pro za ne uspi je va po nu di ti vi {e od svo je pri mar - ne namjere: golo, gotovo dokumentovano iskustvo, ponegdje pojednostavljeno, s povremenom upotrebom stereotipa tzv. proze kafanskog duha, iza koje, ~ini se, protagonisti pri ~a bje`e kada nemaju ni {ta vi {e ponuditi znati`eljnom oku. Te ma ti ka ra tnog, a uje dno i mi gran tskog is kus tva (ta ko |er po pri li ~no atra kti vna za no vo pe ~e ne pis ce), ko ju Ga ta lo na ~i - nje u je dnoj pri ~i, nas tav lja se u Zo ro vom ci klu su u zbir ci pri - ~a “Za pi si o biv {im lju di ma” Go ra na Si mi }a. Si mi }e va je pro - za, za ra zli ku od pret ho dne dvi je zbir ke, mno go kon kre tni ja i ra zno vrsni ja u smi slu sa mih na ra ti vnih kon stru kci ja, stil ske do vr{e nos ti pri ~e i do bro vo |e ne fa bu le. Ta kva je uvo dna “Pri ~a o ze mlji”, ko ja te ma ti zi ra po ro di ~nu ne sre }u u ra tnim vre me ni ma, ge ne ra cij sko po nav lja nje po gu bnih ide olo {kih utje ca ja. Je dno od bo ljih Si mi }e vih os tva re nja jes te i pri ~a “Min sko po lje”, ko ja pre ci zno opi su je dvi je za ra }e ne stra ne raz dvo je ne min skim po ljem i ne ko li ko kva dra tnih me ta ra. Za ra zli ku od li ko va u [e hi }e voj i Ga ta lo voj pro zi, Si mi }e vi li ko - 6 (...) kao davno napu{tena ku}a u kojoj odavno niko ne stanuje; u|o{e u omanju sobicu; ispod namre{kanih stakala prljavog stubi{ta; Med`idovo lavovsko lice, poput lica lava (...); iznova ranjavala neranjene itd. Nije nam cilj sitni~ariti nad stilskim nedovr{enostima, ali se povr{no{}u ovih sintagmi, kao i spomenutih opisa likova, koji djeluju kao da su pisani u `urbi, poni{tava efekt dobre tekstualne stilizacije.

140 Temat vi su hu ma ni zi ra ni i vje ro dos toj ni, sa kon kre tnom mo ti va ci - jom i tra gi ~kim is kus tvom ap sur da si tnih splet ka re nja ka kvo je opi sa no u ovoj pri ~i. Ta ko nje go vi li ko vi psov ku ko ris te kao boj no sred stvo, a tra gi ~ni hu mor izbi ja iz si tu aci ja po put raz - mje ne ro be, za vri je me ko je je dni dru gi ma po dva lju ju ci ga re na ko je su pret ho dno uri ni ra li, otro va nu kra vu itd. Spomenuto migrantsko iskustvo opisano je u pri ~ama “Veliki svijet” i “Subota”. Za razliku od gore spomenutih pri ~a, u kojima se pripovijeda u prvom licu, “Subota” uvodi novu pripovjeda ~ku perspektivu emigranta Josipa koji posmatra de {ava nja na uli ci u ko joj se na la zi bar ko ji je ne kad po sje do vao, a istovremeno slu {a nervozno prigovaranje svoje `ene. Iako dobro zami{ljena, pri ~a se, zbog promjene na ~ina pripovijedanja i pone {to izmijenjene tematske strukture, ne uklapa u cjelinu ko ju ~i ne os ta le pri ~e. Is ti je slu ~aj i sa po slje dnjom pri ~om u zbirci, “Legenda o Adamu Okviru” koja u potpunosti izlazi iz postavljenog narativnog okvira ratne pri ~e i uplovljava u fantastiku. O Simi }evoj se prozi mo`e govoriti, ipak, kao o uspjeloj narativizaciji ratnog iskustva, koja izlazi iz nametnutog stereotipa tipizirane mu {ke pri ~e i izbjegava svojevrstan kalup koje su (nehoti ~no) nametnule prethodne dvije zbirke. Zanimljivo je pratiti kako se tematska preokupacija autorica, prate }i liniju opri ~anog iskustva kod autora, pomjerila sa opsesivne eskplicitne ratne i postratne pri ~e na intimniju sferu i pripovijedanje o svakodnevnom `ivotu, iako su, naravno, pojedine pri ~e kontekstualno uvjetovane ~inom izbjegli{tva i povratka (da li je mogu }e naslutiti blagu liniju razdvajanja izme- |u “mu {kih” i “`en skih” te ma). “San duk po mje ri” Snje `a ne Mu li} i “Kad umrem da se smi jem” Fa di le Nu re Ha ver po di `u sivu zavjesu i napu {taju buku i bijes rati {ta, te pa`nju usmjeravaju na porodi ~ne hronike, “toplinu ognji {ta” i intimnu sferu ~ovjekovu, uz nostalgi ~ne osvrte u idili ~no djetinjstvo. Naro ~ito je ova vizura prisutna u zbirci pri ~a Snje`ane Muli} “San duk po mje ri”. Pri ~e su krat ki uvi di u pro {lost na ra to - ri ~inu, koncipirani na monta`nom principu, sa vi {e nagla {enim autori ~inim pripovjednim mogu }nostima nego slo`eno{- }u same pri ~e. Pripovjedni postupak je najbezbri`niji kada je najmanje optere }en potrebom moralnog zaklju ~ka ili neuhvatljive poente pri ~e (tako paraboli ~no izvedena naslovna pri ~a “Sanduk po mjeri”, kroz bolest nekad bogatog i nemilosrdnog profitera “dijasporca” – vje ~nih negativaca – zbog koje mu moraju amputirati udove, naivno govori o izvjesnoj “vi {oj” ka-

Temat 139<br />

opi sa, kos tur pri ~e se osi pa i s dru gim ~i ta njem ve} pos ta je<br />

neu vjer ljiv, a pri ~e os ta ju na ra zi ni spo me nu tog do ku men to -<br />

va nog svje do ~an stva. U tom je kon tek stu pa ra di gmat ska pri -<br />

~a [e hi }e va “Por tret Ka fan skog Du ha”, u ko joj uspi je va sa `e -<br />

ti, u ma ni ru svje do ~an stva-pri zna nja, op se si vnu po tre bu je -<br />

dnog tren da (na da sve): ka fan ski duh je i pi sac, lju ba vnik, voj -<br />

nik, re to ri ~ar, na <strong>ci</strong> ona lis ta, al ko ho li ~ar, me ga lo man. Kroz ovaj<br />

“umje tni ~ki ma ni fest”, pri po vje da~ po ku {a va na pra vi ti iro nij -<br />

ski ot klon od sve ga {to sim bo li zi ra Ka fan ski Duh, ali ipak ni -<br />

je do vo ljno za na ra to ra da na kra ju pri ~e, u ispo vje dnom to -<br />

nu, za klju ~i: “I ja sam ka fan ski duh” i ti me pro |e “ne ka` nje -<br />

no”, jer kroz os ta tak zbir ke ~i ta ocu ne nu di al ter na ti vno ri je -<br />

{e nje, odno sno dis tan cu od ono ga {to je, vrlo de ta ljno, na bra -<br />

jao u na ve de noj pri ~i.<br />

Obje zbirke su stilski jednostavne, s pre<strong>ci</strong>znim opisima koji<br />

korespondiraju sa strukturom same pri ~e, naro ~ito kod [ehi-<br />

}a, gdje se smje nju ju ak<strong>ci</strong> je sa ra ti {ta. Kod Ga ta la, pak, sli ~na<br />

je stilska struktura pri ~a, bez opse`nih opisa, {to u potpunosti<br />

odgovara nara<strong>ci</strong>ji. Ipak, ~esto se potkrade koja logi ~ka gre {ka,<br />

suvi {an atribut ili nemarna figura. 6 Ukoliko bismo povukli paralelu<br />

izme |u ove dvije knjige, mogli bismo zaklju ~iti da se su-<br />

{tinski nadopunjuju; dok [ehi} “dokumentira” ratno iskustvo<br />

koje se doima autobiografskim, Gatalo vi {e pa`nje posve }uje<br />

dezerterskom, emigrantskom i postratnom do`ivljaju. Ipak, ~ini<br />

se da ova pro za ne uspi je va po nu di ti vi {e od svo je pri mar -<br />

ne namjere: golo, gotovo dokumentovano iskustvo, ponegdje<br />

pojednostavljeno, s povremenom upotrebom stereotipa tzv.<br />

proze kafanskog duha, iza koje, ~ini se, protagonisti pri ~a bje`e<br />

kada nemaju ni {ta vi {e ponuditi znati`eljnom oku.<br />

Te ma ti ka ra tnog, a uje dno i mi gran tskog is kus tva (ta ko |er<br />

po pri li ~no atra kti vna za no vo pe ~e ne pis ce), ko ju Ga ta lo na ~i -<br />

nje u je dnoj pri ~i, nas tav lja se u Zo ro vom <strong>ci</strong> klu su u zbir <strong>ci</strong> pri -<br />

~a “Za pi si o biv {im lju di ma” Go ra na Si mi }a. Si mi }e va je pro -<br />

za, za ra zli ku od pret ho dne dvi je zbir ke, mno go kon kre tni ja i<br />

ra zno vrsni ja u smi slu sa mih na ra ti vnih kon stru k<strong>ci</strong> ja, stil ske<br />

do vr{e nos ti pri ~e i do bro vo |e ne fa bu le. Ta kva je uvo dna<br />

“Pri ~a o ze mlji”, ko ja te ma ti zi ra po ro di ~nu ne sre }u u ra tnim<br />

vre me ni ma, ge ne ra <strong>ci</strong>j sko po nav lja nje po gu bnih ide olo {kih<br />

utje ca ja. Je dno od bo ljih Si mi }e vih os tva re nja jes te i pri ~a<br />

“Min sko po lje”, ko ja pre <strong>ci</strong> zno opi su je dvi je za ra }e ne stra ne<br />

raz dvo je ne min skim po ljem i ne ko li ko kva dra tnih me ta ra. Za<br />

ra zli ku od li ko va u [e hi }e voj i Ga ta lo voj pro zi, Si mi }e vi li ko -<br />

6 (...) kao davno<br />

napu{tena ku}a u kojoj<br />

odavno niko ne stanuje;<br />

u|o{e u omanju sobicu;<br />

ispod namre{kanih stakala<br />

prljavog stubi{ta;<br />

Med`idovo lavovsko lice,<br />

poput lica lava (...);<br />

iznova ranjavala<br />

neranjene itd. Nije nam<br />

<strong>ci</strong>lj sitni~ariti nad<br />

stilskim<br />

nedovr{enostima, ali se<br />

povr{no{}u ovih<br />

sintagmi, kao i<br />

spomenutih opisa<br />

likova, koji djeluju kao<br />

da su pisani u `urbi,<br />

poni{tava efekt dobre<br />

tekstualne stiliza<strong>ci</strong>je.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!