Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
119<br />
opsjednuto kobno ovisni o prohtjevima mnijenja popularnog<br />
– i vide je samo kao trivijalnu, i pokušavaju je odražavati<br />
trivijalizirajući svoje stihove (što im većma uspijeva jer<br />
drugačije što i ne znaju), na tome utemeljujući kritiku (što je,<br />
dakako, nedjelotvorno očitovanje klasične dijalektičke<br />
nega<strong>ci</strong>je nega<strong>ci</strong>je). Time oni upadaju u kovitlavi <strong>ci</strong>rculus<br />
vitiosus kritiziranja, negiranja i osporavanja, ne znajući da<br />
svaka umjetnost – a osobito vrhunska kakvo je čisto pjesništvo<br />
– da bi bila uspješna, mora biti autonomna, i svakoj dekaden<strong>ci</strong><br />
– kako bi je razobličila i u bogati sklad uobličila – ona treba<br />
protivstavljati postojane i jasne, pozitivne vrijednosti.<br />
Vrijednosti koje istinsko pjesništvo nudi jesu estetičke (i time,<br />
dakle, ujedno i etičke), vrijednosti konkretno definirane<br />
težnjom ka idealnom: u njemu su formalni i sadržajni aspekti<br />
pjesme uvijek vođeni željom za neograničenim<br />
napredovanjem. Sadašnje stanje poezije jeste takvo da ona<br />
nudi jedino estetiku blijedog i bolećivog, podređenu<br />
neuspjelom pokušaju jednako bolećive etike suosjećanja,<br />
lažne eman<strong>ci</strong>pa<strong>ci</strong>je i prenaglašene, neiskrene patnje.<br />
Stvaralački prin<strong>ci</strong>p epohe ove očito nesvjesno jeste „De nihilo<br />
nihil“, jer ona nikakve darovitosti nema, jer nikakvoga<br />
zdravog ploda ne daje. Pjesni<strong>ci</strong> i pjesnikinje, najistaknutiji, koje<br />
ova tragična epoha uzima za najbolje svoje, jezički su i<br />
imaginativni kriplovi, nemoćni za viši estetski zanos,<br />
osposobljeni za poimanje najnižih razina stvarnosti samo:<br />
ako, zaista, granice našega svijeta mi sami određujemo na<br />
način poetski, jezikom i imagina<strong>ci</strong>jom, zapitajte se kakve su<br />
granice njihovih svjetova opustošenih, praznih, u kakvoj<br />
zastrašujućoj intelektualnoj skučenosti djelaju i tvore njihovi<br />
umovi i kako su nedarovite duše njihove zarobljene u<br />
mračnjačke tjesnace oskudne egzistence. (Lažna je i<br />
porobljavajuća čak i formalna, versifika<strong>ci</strong>jska sloboda, u kojoj<br />
bezglavo lutaju stihovi njihovih suludih pjesmica!) Stoga, ni u<br />
nesigurnom bunilu ne slušajmo kada znanstveni<strong>ci</strong> – iako<br />
znanost o tananome i tankoćutnom stvaralaštvu kakvo je<br />
poezija (vjerovatno) nije mogućna – kao popovštinu<br />
propovijedaju o nekakvom svjesnom osiromašenju jezika od<br />
strane tih lažnih pjevača, o vanknjiževnim vrijednostima njihove<br />
fantomske poezije, i nigda ne vjerujmo im, jer takvo što<br />
ponižavajuća je besmislica, jer međusobno oni proračunato<br />
tek čuvaju i održavaju pozi<strong>ci</strong>je svojih književnih moći. I ne<br />
namjeravaju iščeznuti, literarno samoubojstvo počiniti. Ako