24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

119<br />

opsjednuto kobno ovisni o prohtjevima mnijenja popularnog<br />

– i vide je samo kao trivijalnu, i pokušavaju je odražavati<br />

trivijalizirajući svoje stihove (što im većma uspijeva jer<br />

drugačije što i ne znaju), na tome utemeljujući kritiku (što je,<br />

dakako, nedjelotvorno očitovanje klasične dijalektičke<br />

nega<strong>ci</strong>je nega<strong>ci</strong>je). Time oni upadaju u kovitlavi <strong>ci</strong>rculus<br />

vitiosus kritiziranja, negiranja i osporavanja, ne znajući da<br />

svaka umjetnost – a osobito vrhunska kakvo je čisto pjesništvo<br />

– da bi bila uspješna, mora biti autonomna, i svakoj dekaden<strong>ci</strong><br />

– kako bi je razobličila i u bogati sklad uobličila – ona treba<br />

protivstavljati postojane i jasne, pozitivne vrijednosti.<br />

Vrijednosti koje istinsko pjesništvo nudi jesu estetičke (i time,<br />

dakle, ujedno i etičke), vrijednosti konkretno definirane<br />

težnjom ka idealnom: u njemu su formalni i sadržajni aspekti<br />

pjesme uvijek vođeni željom za neograničenim<br />

napredovanjem. Sadašnje stanje poezije jeste takvo da ona<br />

nudi jedino estetiku blijedog i bolećivog, podređenu<br />

neuspjelom pokušaju jednako bolećive etike suosjećanja,<br />

lažne eman<strong>ci</strong>pa<strong>ci</strong>je i prenaglašene, neiskrene patnje.<br />

Stvaralački prin<strong>ci</strong>p epohe ove očito nesvjesno jeste „De nihilo<br />

nihil“, jer ona nikakve darovitosti nema, jer nikakvoga<br />

zdravog ploda ne daje. Pjesni<strong>ci</strong> i pjesnikinje, najistaknutiji, koje<br />

ova tragična epoha uzima za najbolje svoje, jezički su i<br />

imaginativni kriplovi, nemoćni za viši estetski zanos,<br />

osposobljeni za poimanje najnižih razina stvarnosti samo:<br />

ako, zaista, granice našega svijeta mi sami određujemo na<br />

način poetski, jezikom i imagina<strong>ci</strong>jom, zapitajte se kakve su<br />

granice njihovih svjetova opustošenih, praznih, u kakvoj<br />

zastrašujućoj intelektualnoj skučenosti djelaju i tvore njihovi<br />

umovi i kako su nedarovite duše njihove zarobljene u<br />

mračnjačke tjesnace oskudne egzistence. (Lažna je i<br />

porobljavajuća čak i formalna, versifika<strong>ci</strong>jska sloboda, u kojoj<br />

bezglavo lutaju stihovi njihovih suludih pjesmica!) Stoga, ni u<br />

nesigurnom bunilu ne slušajmo kada znanstveni<strong>ci</strong> – iako<br />

znanost o tananome i tankoćutnom stvaralaštvu kakvo je<br />

poezija (vjerovatno) nije mogućna – kao popovštinu<br />

propovijedaju o nekakvom svjesnom osiromašenju jezika od<br />

strane tih lažnih pjevača, o vanknjiževnim vrijednostima njihove<br />

fantomske poezije, i nigda ne vjerujmo im, jer takvo što<br />

ponižavajuća je besmislica, jer međusobno oni proračunato<br />

tek čuvaju i održavaju pozi<strong>ci</strong>je svojih književnih moći. I ne<br />

namjeravaju iščeznuti, literarno samoubojstvo počiniti. Ako

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!