24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

118<br />

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

divovskom, iskvarenom svećenstvu i lažnoj, neljudskoj eti<strong>ci</strong><br />

koju im ono predstavlja, licemjerno prodaje i od njih<br />

iznuđuje. Izdaju, lažu i ubijaju, sebe i sve. (Za kakva je sve<br />

zločinstva pripravan i kakva je sve počinio taj rod!) Kao i<br />

božanstvenu prirodu, i ljepotu prognali su iz grudiju svojih,<br />

prokleli i proglasili za neprijatelja. Najokrutnije nasilje koje<br />

čine, svakodnevno i uporno, ubistveno je nasilje nad<br />

ljepotom, nad umjetnošću. Zahtjevi koje umjetnosti nameću<br />

postelja su svirepoga Prokrusta sebičnog. Pa ipak, ogromno je<br />

mnoštvo onih koji sebe prozvaše umjetni<strong>ci</strong>ma, a svoje djelo<br />

ljudima darovaše. Ne zavaravajmo se, mi budni: upravo<br />

najdosljednije nasilje potiče od njihovih djela nakaznih.<br />

Prepustimo li im umjetnost u ovome stoljeću, u idućem<br />

očekujmo njezinu smrt.<br />

„Vrati se u oskudna srca naroda, živa lepoto!“<br />

Zašto su oskudna srca naroda, zašto je oskudno vrijeme<br />

Zato što do njih ne dopire pjevanje pjesničko, jer u njemu<br />

pjesni<strong>ci</strong> stvaranjem ne sudjeluju. Kada je jedno vrijeme lišeno<br />

pjesnika, ono uopće nema mogućnosti da se bogati, i ustajalo<br />

je u duhovnosti, u ljepoti, u značaju. Takvi su, nažalost, naše<br />

vrijeme, naš narod, naša zemlja – pravom poezijom pusti,<br />

ubogi i siromašni. Zaista, zapanjujuće, obeshrabrujuće,<br />

onespokojavajuće, na nas budne dejstvuje postojeće stanje: u<br />

otadžbini našoj poeziji ne prebiva više, naime, niti jedan<br />

pjesnik istinski i veliki, dok su se, naprotiv, u nju sjatile čitave<br />

strahotne, kohorte uljeza, onih što sebe pjesni<strong>ci</strong>ma – koješta! –<br />

proglašavaju i čije pjevanje, grozno mrmoljenje, besmisleno<br />

brbljanje, beznačajno mucanje, tišti i plaši naše duše, stvorene<br />

za skladno i lijepo, za istinu i čistotu, za božansko i uzvišeno.<br />

Iznevjerili su i proćerdali pjesnički element ti varvari, i<br />

pjesništvo stravično obeščašćuju, podrivaju i nište, te<br />

sablastima pjesništva posljednji uspostavljaju krute zakone<br />

okrutne, određuju ponižavajuće kriterije, jalove putanje<br />

stilske odabiru, ujedno učvršćavajući vlast vulgarnoga<br />

konformizma, kulture oblika i okvira, u vremenu sramno<br />

sveopće bestijalnosti bezvrijeđa – premda tako često,<br />

ponosito, kao jedno od prvenstvenih valjanosti svojega<br />

stihotvorenja, ističu svojstvo tobožnje društvene kritičnosti:<br />

oni stihovljem kritiziraju, bune se i nezadovoljni su, nesvjesni<br />

da prostota, psovka i jeftina ironija – jer njihovo stihovlje<br />

sačinjeno je naročito od toga – slabašni su spram društvenoga<br />

rasapa bilo kakvog. Kada kritiziraju stvarnost – iako su

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!