You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
118<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
divovskom, iskvarenom svećenstvu i lažnoj, neljudskoj eti<strong>ci</strong><br />
koju im ono predstavlja, licemjerno prodaje i od njih<br />
iznuđuje. Izdaju, lažu i ubijaju, sebe i sve. (Za kakva je sve<br />
zločinstva pripravan i kakva je sve počinio taj rod!) Kao i<br />
božanstvenu prirodu, i ljepotu prognali su iz grudiju svojih,<br />
prokleli i proglasili za neprijatelja. Najokrutnije nasilje koje<br />
čine, svakodnevno i uporno, ubistveno je nasilje nad<br />
ljepotom, nad umjetnošću. Zahtjevi koje umjetnosti nameću<br />
postelja su svirepoga Prokrusta sebičnog. Pa ipak, ogromno je<br />
mnoštvo onih koji sebe prozvaše umjetni<strong>ci</strong>ma, a svoje djelo<br />
ljudima darovaše. Ne zavaravajmo se, mi budni: upravo<br />
najdosljednije nasilje potiče od njihovih djela nakaznih.<br />
Prepustimo li im umjetnost u ovome stoljeću, u idućem<br />
očekujmo njezinu smrt.<br />
„Vrati se u oskudna srca naroda, živa lepoto!“<br />
Zašto su oskudna srca naroda, zašto je oskudno vrijeme<br />
Zato što do njih ne dopire pjevanje pjesničko, jer u njemu<br />
pjesni<strong>ci</strong> stvaranjem ne sudjeluju. Kada je jedno vrijeme lišeno<br />
pjesnika, ono uopće nema mogućnosti da se bogati, i ustajalo<br />
je u duhovnosti, u ljepoti, u značaju. Takvi su, nažalost, naše<br />
vrijeme, naš narod, naša zemlja – pravom poezijom pusti,<br />
ubogi i siromašni. Zaista, zapanjujuće, obeshrabrujuće,<br />
onespokojavajuće, na nas budne dejstvuje postojeće stanje: u<br />
otadžbini našoj poeziji ne prebiva više, naime, niti jedan<br />
pjesnik istinski i veliki, dok su se, naprotiv, u nju sjatile čitave<br />
strahotne, kohorte uljeza, onih što sebe pjesni<strong>ci</strong>ma – koješta! –<br />
proglašavaju i čije pjevanje, grozno mrmoljenje, besmisleno<br />
brbljanje, beznačajno mucanje, tišti i plaši naše duše, stvorene<br />
za skladno i lijepo, za istinu i čistotu, za božansko i uzvišeno.<br />
Iznevjerili su i proćerdali pjesnički element ti varvari, i<br />
pjesništvo stravično obeščašćuju, podrivaju i nište, te<br />
sablastima pjesništva posljednji uspostavljaju krute zakone<br />
okrutne, određuju ponižavajuće kriterije, jalove putanje<br />
stilske odabiru, ujedno učvršćavajući vlast vulgarnoga<br />
konformizma, kulture oblika i okvira, u vremenu sramno<br />
sveopće bestijalnosti bezvrijeđa – premda tako često,<br />
ponosito, kao jedno od prvenstvenih valjanosti svojega<br />
stihotvorenja, ističu svojstvo tobožnje društvene kritičnosti:<br />
oni stihovljem kritiziraju, bune se i nezadovoljni su, nesvjesni<br />
da prostota, psovka i jeftina ironija – jer njihovo stihovlje<br />
sačinjeno je naročito od toga – slabašni su spram društvenoga<br />
rasapa bilo kakvog. Kada kritiziraju stvarnost – iako su