24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Estet<strong>Sic</strong>!a 117<br />

životnom svjetovnom vijeku ljudskome sva količina života<br />

kojom je njegova vrsta obdarena, i nepokolebljivo vjerovaće u<br />

nekoji život budući. (Zbog toga kas njegovoga stihovlja tako<br />

često suglasjima eshatoloških nadahnuća zvuči.) Osim<br />

besmrtnosti kroz poeziju ostvarene, željeće, dakle, i<br />

besmrtnost duše, i nikakve ga riječi zloguke neće moći uvjeriti<br />

u njezine smrtnosti mogućnost.<br />

VII<br />

No, onespokojava nas Hölderlinove elegije Hleb i vino stih:<br />

„Ne znam, i čemu pesni<strong>ci</strong> u oskudno vreme“ Što znači ovaj<br />

stih Vrijeme je oskudno i stoga jalovo za pjesnike, koji se<br />

povlače u svoje samoće Možda. Ali, prije svega, zapitajmo<br />

se: zašto je vrijeme oskudno<br />

Odveć je jednostavno: zato što u duhovnosti oskudijeva:<br />

jer, ljudski rod što u njemu obitava, kao nikada do sada,<br />

okrenut je isključivo ka materijalnome bogaćenju. Kada<br />

kapital vrhovno je božanstvo, ljudska je duša bolesna i<br />

nesposobna za imućnost istinsku: u ovome dobu ona pokorno<br />

njemu robuje i služi i siromašna je odviše. Zaboravili su ljudi<br />

svoju nutrinu i dozvolili da nad njima ovlada izvanjsko, njima<br />

strano: valute, mjenice, brojevi, što unižavaju i nipodaštavaju<br />

svaku vrijednost njihovu. Očituje se u njihovim opsesijama<br />

samo jedna želja: potreba za stjecanjem. Tako, sve što rade,<br />

unaprijed je materijalno određeno svrhom. „Posjedovati!“ –<br />

njihovo je jedino, demonsko načelo: oni što već posjeduju,<br />

žele posjedovati više, divljački bjesovito urlaju „Još!“ i<br />

dodatno nagomilavaju golemu svojinu nerazumnu i<br />

nepotrebnu, uskraćujući je onima koji za života ugodnog<br />

dovoljno nemaju, i koji, stoga, također posjedovati nastoje, te<br />

rade mukotrpno, isuviše, najčešće poslove koji su u strašnome<br />

neskladu sa pretpostavljenim dostojanstvom ljudskim –<br />

poslove fizičke, preteške, ogavne. Svi teže ispunjenju sreće –<br />

što je, svakako, sasvim prirodno – ali plaši to što ka avetima<br />

sreće idu putevima odvojenim, izoliranim, od bližnjega<br />

udaljenim: ujedinjuju se samo zbog dobiti, ekonomski i rđavo<br />

politički. (I ljubav je – čak! – njihova prosta i plitka i jeftina!)<br />

Do blaženstvene sreće, ipak, većina njih nigda doći neće jer ne<br />

napaja žednu dušu svoju na svagda svježim vrelima<br />

moralnosti: mrze i sam spomen moralnosti, iako čvrsto vjeruju

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!