You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
116<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
ono što jesu: čudesna biće ljepota muškarčeva, ženina, kao<br />
dječija. Svi će biti umjetni<strong>ci</strong>, jer volšepstvo postaće zakon i<br />
svekoliki će se život preobraziti u umjetnost. Vladaće<br />
pjesništvo i pjevaće nebo i zemlja i ocean: i prelijepa biće tada<br />
životvorna pjesma nad pjesmama. Iznad svega, <strong>ci</strong>jeniće se<br />
život, i nikada, nikome, svojim bogatstvom neće biti<br />
uskraćen, ili ugrožen. Svetost i mudrost svakoga čovjeka<br />
mitski i magijski svetkovaće svetkovinu života.<br />
U tome svijetu jedino zločinstvo bilo bi ubistvo, ali će ono<br />
tada biti nemogućno, budući da su, u tome svijetu, nepostojeći<br />
motivni temelji na kojima je ubistvo utemeljeno – zlo i prin<strong>ci</strong>p<br />
zlog, čak ni u okrilju same idejne mogućnosti. Doista, ne<br />
postoji ništa što je pjesnik sa većom gorčinom prezreo od<br />
ubistva. Ubiti znači poništiti moralnu esen<strong>ci</strong>ju, odricati<br />
vrednotu pjesničkome elementu, ograničiti osnovnu slobodu<br />
– slobodu da se živi. (Kao da pjesniku da pjeva zabranjeno<br />
bude.) Pravi pjesnik također, čak ni u vremenu najveće<br />
duhovne studeni i najdubljega osjećanja ništavila, nikada ne<br />
pomišlja na sebeponištenje, samoubistvo. (Nekoliko izvrsnih<br />
pjesnika samoubistvom tako kukavički izdalo je poeziju i<br />
negiralo sebe kao pjesnike, što nipošto nisu smjeli učiniti, ma<br />
kakvom god da su turobnom tegobnošću potišteni bili.) Jer,<br />
kao što piše Weininger, „ko ubija sebe, taj istovremeno ubija<br />
ceo svet; a ko umori drugoga baš zato čini najteži zločin jer je<br />
u njemu umorio sebe“. (Vjerovatno jedino opravdano<br />
samoubistvo jeste ono kakvo je počinio upravo Weininger. U<br />
dvadeset drugoj godini života pisao je: „Znam da sam rođeni<br />
zločinac. Ja sam rođeni ubica.“ Ubija se već iduće godine u<br />
Beethovenovu domu, svoj smjeli čin objašnjavajući riječima:<br />
„Pristojan čovek ide sam u smrt kada oseti da je konačno zao;<br />
prostak mora da bude prisiljen na smrt sudskom presudom.“)<br />
Načelo po kojemu pjesnik djela i tvori, prin<strong>ci</strong>p istine, čistote,<br />
vjernosti i iskrenosti spram samoga sebe, ne dozvoljava mu<br />
samoubistvo: njime bi uništio <strong>ci</strong>jeli svijet postojan u<br />
mikrokozmosu sebe. Na život zavjetovali su ga ljubav prema<br />
ideji čovječanstva, genij elementa i stvaralačka bitnost poezije.<br />
Također, koliko poštuje život, toliko uvažava i smrt – muzu i<br />
učiteljicu svoju – njezinu metafizičku snagu i slobodu izbora<br />
onoga trenutka u kojemu će ona djelovati. Ne plaši se smrti jer<br />
je osnažen poezijom, u kojoj besmrtnost i život bujaju. Kada se<br />
uvjeri kako su zaista velike duhovne i intelektualne<br />
sposobnosti čovjekove, pjesnik neće prihvatiti da je u kratkom