Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
112<br />
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
zaustaviti vrijeme. Sjeća se sebe, života, kozmosa, pjesništva,<br />
dana svojega rođenja u kojemu je po prvi put zapjevao. Sjeća<br />
se besmrtnosti. Vremena. Prošlosti. U sebi prošlome pjesnik<br />
pronalazi razlog opravdani za sebe budućega. „Što čovek više<br />
živi u svojoj prošlosti (ne, kao što bi se moglo verovati,<br />
posmatrajući površno, u svojoj budućnosti) to će mu biti<br />
intenzivnija želja za besmrtnošću“ – zbori Weininger. Time što<br />
hrabro, stalno, koncentrirano živi i osjeća vrijeme, sebe u<br />
vremenu, on, paradoksalno, vrijeme savladava i prevazilazi.<br />
Tada, prošlo, sadašnje i buduće sažeto je u bezvremeno<br />
(nevremeno), koje predstavlja vrata za besmrće, za beskonačje.<br />
Ono što čovjeka od ostalih bića umnogome razlikuje<br />
njegovo je umijeće da živi historijski. To mu omogućava jezik.<br />
„Jezik nije samo oruđe koje čovek pored mnogih drugih<br />
poseduje, nego on tek daje uopšte mogućnost da se bude<br />
usred otvorenosti bivstvujućeg.“ – „Zahvaljujući njemu čovek<br />
ima mogućnost da egzistuje na istorijski način.“ – Heidegger. S<br />
tim što jezik – barem u svojemu razvojnom smislu – jeste<br />
izvorno djelo pjesnika, djelo genija. „Zar se sva ljudska istorija<br />
(ovim naravno mislimo na istoriju duha a ne, na primer,<br />
ratova) ne shvata najlakše pojavom genija, pojavom podstreka<br />
koji su od njega potekli i podržavanja onome što je genije činio,<br />
više pitekoidnim bićima Pojavom građenja kuća, obrađivanja<br />
polja, a pre svega jezika!“ – geniju divi se Weininger. Na istome<br />
je tragu kasnije bio i Heidegger: „Zato poezija nikad ne<br />
preuzima jezik kao predručni materijal, nego tek ona<br />
omogućava jezik. Poezija je prajezik jednog istorijskog naroda.<br />
Znači, obrnuto, suštinu jezika moramo shvatiti iz suštine<br />
poezije.“ Dakle – osim prvotnog podsticaja u prapočelu – jezik<br />
ne prethodni istinskom pjesništvu, jer ga je ono zapravo<br />
stvorilo, iznova porađa i granice mu mijenja, bogati. Pjesnik,<br />
zatim, jezikom, tvorevinom svojom, imenuje postojeće, –<br />
stvara nepostojeće – i time ga uklanja od prolaznosti, spašava<br />
od smrtnosti, jarosne proždrljivosti vremena.<br />
„Ali ono što traje zasnivaju pesni<strong>ci</strong>.“ – Hölderlin – „Was<br />
bleibet aber, stiften die Dichter.“<br />
Kada u vremenu pjesnik imenuje sebe znakom nebeskim,<br />
on zasniva svoju besmrtnost, za trideset i tri beskonačnosti.<br />
No, da bi uopće bilo što mogao zasnovati, pjesniku je<br />
potrebna sloboda, koja je preduvjet svake vječnosti. Čovjek,<br />
čovječiji, ne može biti rob i ne smije porobljavati: inače postaje<br />
buntovan ili duhovno iskvaren. Samo kada uživa čari izdašne
Change language