You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
111<br />
mistično je obilno i beskrajno, objavljuje se kroz mirijade<br />
zrakova, i nigda ga se ne može iscrpsti.) Tada pjesnik, bez<br />
mucanja, jasno i glasno progovara jezikom božanskim.<br />
Ispisuje znak na jeziku tome, jedan od bezbrojnoga mnoštva<br />
njih. Kada izgovara poeziju, nalog božiji, pjesnik svoje Ja<br />
preobražava u veličanstveni kozmos.<br />
Suštavstvovavši u najljepšim i najvolšebnijim pokrajinama<br />
lirizma svoje duše, pjesnik je zatim čuo ontološke simfonije i<br />
poželio ljepše zvučati od njih: i zato njegovi stihovi, njegove<br />
mistične vizije, žude biti iskonski, najuniverzalniji.<br />
IV<br />
Pjesnik od svijeta, od poezije ne ište ništa osim ljepote i<br />
besmrtnosti. Zauzvrat, kao žrtvu, daje sve. Zapravo, u<br />
izvjesnome smislu, sva je poezija san smrtnosti o besmrtnosti.<br />
Pjesničko slovo zaista strepi od konačnosti: samo u trajanju i<br />
postojanju je zadovoljstvo njegovo. Za besmrtnošću od<br />
davnina žudi svaki čovjek, ona je predmet volje <strong>ci</strong>jeloga<br />
čovječanstva, ali jedino pjesnik za nju neumorno radi,<br />
iscrpljujući sve snage smrtnosti. Doista, kod ovoga je<br />
neobičnog bića nada za besmrtnošću najsnažnija, no i<br />
najstvarnija jer je djelom opravdana. Za njega istinski život je<br />
u vječnosti mir. Da bi ga najzad živio, mora preživjeti jezovite<br />
bure kaosa i stravična pijanstva vremena.<br />
Iz Kantove Kritike čistoga uma naučili smo da vrijeme „nije<br />
ništa do forma našega unutrašnjeg opažanja“. Dakle, ukratko,<br />
kao i prostor, vrijeme je za egzistiranje čovjeka i njegovo<br />
subjektivno opažanje neosporno nužno, ali kao samostalnost<br />
ne predstavlja nikakav realitet i bez čovjeka bilo bi mrtvo, bez<br />
značaja i svrhe. Kako će se čovjek nositi sa vremenom, nečim<br />
što mu je posvema imanenentno, jedno je od pitanja koja<br />
najviše zapošljavaju njegove umne snage. Ako se vremenu<br />
naivno prepusti, postaće mu robljem. Ako počne gladno hi<strong>tat</strong>i<br />
za njim, gubiće ga sve više. Učinio je razdiobu vremena na<br />
prošlo, sadašnje i buduće. Uslovljen je da sve što radi mora raditi<br />
u sadašnjosti, ali ako mudro ovlada nad ostala dva očitovanja<br />
vremena – ne maničnom glađu za prošlošću, ne mahnitim<br />
hitanjem ka budućnosti – biće mnogo bliže beskonačnosti i<br />
besmrtnosti, domu u spokojstvu. Rješenje za čovjeka jeste u<br />
primjeru pjesnika i njegovoga načina obezbjeđivanja<br />
besmrtnosti. On to postiže snažnim sjećanjem, kojim uspijeva