24.12.2014 Views

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

111<br />

mistično je obilno i beskrajno, objavljuje se kroz mirijade<br />

zrakova, i nigda ga se ne može iscrpsti.) Tada pjesnik, bez<br />

mucanja, jasno i glasno progovara jezikom božanskim.<br />

Ispisuje znak na jeziku tome, jedan od bezbrojnoga mnoštva<br />

njih. Kada izgovara poeziju, nalog božiji, pjesnik svoje Ja<br />

preobražava u veličanstveni kozmos.<br />

Suštavstvovavši u najljepšim i najvolšebnijim pokrajinama<br />

lirizma svoje duše, pjesnik je zatim čuo ontološke simfonije i<br />

poželio ljepše zvučati od njih: i zato njegovi stihovi, njegove<br />

mistične vizije, žude biti iskonski, najuniverzalniji.<br />

IV<br />

Pjesnik od svijeta, od poezije ne ište ništa osim ljepote i<br />

besmrtnosti. Zauzvrat, kao žrtvu, daje sve. Zapravo, u<br />

izvjesnome smislu, sva je poezija san smrtnosti o besmrtnosti.<br />

Pjesničko slovo zaista strepi od konačnosti: samo u trajanju i<br />

postojanju je zadovoljstvo njegovo. Za besmrtnošću od<br />

davnina žudi svaki čovjek, ona je predmet volje <strong>ci</strong>jeloga<br />

čovječanstva, ali jedino pjesnik za nju neumorno radi,<br />

iscrpljujući sve snage smrtnosti. Doista, kod ovoga je<br />

neobičnog bića nada za besmrtnošću najsnažnija, no i<br />

najstvarnija jer je djelom opravdana. Za njega istinski život je<br />

u vječnosti mir. Da bi ga najzad živio, mora preživjeti jezovite<br />

bure kaosa i stravična pijanstva vremena.<br />

Iz Kantove Kritike čistoga uma naučili smo da vrijeme „nije<br />

ništa do forma našega unutrašnjeg opažanja“. Dakle, ukratko,<br />

kao i prostor, vrijeme je za egzistiranje čovjeka i njegovo<br />

subjektivno opažanje neosporno nužno, ali kao samostalnost<br />

ne predstavlja nikakav realitet i bez čovjeka bilo bi mrtvo, bez<br />

značaja i svrhe. Kako će se čovjek nositi sa vremenom, nečim<br />

što mu je posvema imanenentno, jedno je od pitanja koja<br />

najviše zapošljavaju njegove umne snage. Ako se vremenu<br />

naivno prepusti, postaće mu robljem. Ako počne gladno hi<strong>tat</strong>i<br />

za njim, gubiće ga sve više. Učinio je razdiobu vremena na<br />

prošlo, sadašnje i buduće. Uslovljen je da sve što radi mora raditi<br />

u sadašnjosti, ali ako mudro ovlada nad ostala dva očitovanja<br />

vremena – ne maničnom glađu za prošlošću, ne mahnitim<br />

hitanjem ka budućnosti – biće mnogo bliže beskonačnosti i<br />

besmrtnosti, domu u spokojstvu. Rješenje za čovjeka jeste u<br />

primjeru pjesnika i njegovoga načina obezbjeđivanja<br />

besmrtnosti. On to postiže snažnim sjećanjem, kojim uspijeva

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!