You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Estet<strong>Sic</strong>!a<br />
103<br />
prilično moćan. Odba<strong>ci</strong>ti sve te građanske zahtjeve, da se<br />
bude razuman, što jest analitičan, da se privređuje i proizvodi,<br />
samo ono što se može prodati, da se bude sposoban, to jest da<br />
se umije prodati roba, itd. Odba<strong>ci</strong>ti sve to, znači pos<strong>tat</strong>i<br />
skitnica. Tu op<strong>ci</strong>ju ne treba olako odba<strong>ci</strong>ti. Baš kao što je ne<br />
treba olakotno ni prihvatiti. To je možda i jedina prava pobuna<br />
u oblasti djelanja. Kakogod, valja znati, nemoguće je izolirati<br />
se. Mi se od građana razlikujemo samo time što nismo sretni u<br />
svomu tome, što nismo zadovoljni svim time, što tragamo za<br />
nečim drugim, u oblasti duše: bunimo se na papiru, i pod<br />
vlastitom kožom, protiv građanina. Otimamo se. Ako već ne<br />
za natčovjeka, onda bar za čovjeka. Pokušavamo...<br />
Mi ne tražimo čovjeku smisao. To bi bilo vrlo loše. Niti<br />
povratak modernizmu. To bi bilo apsurdno. Mi smo kao u<br />
minskome polju. Vidjeli smo kako su utabane izvjesne staze,<br />
ali svi su ti sada mrtvi, i mi moramo nastaviti, i smijemo samo<br />
onim neutabanim. Ne možemo više vjerovati u revolu<strong>ci</strong>ju,<br />
onu Nelsona Mandele ili onu Uljanova, mi nismo hrabri i<br />
ratni<strong>ci</strong>, niti to možemo biti, puš<strong>tat</strong>i hiljadu divljih pasa koji<br />
leže u nama da izlete van, kako je govorio onaj moderni,<br />
brkati Dionizije, bezobzirno njegovati svoju volju za moć, pa<br />
makar nas izgrizlo u utrobi, tj. ne smijemo više biti nikakvi<br />
futuristi, ne možemo opjevavati tehniku i muškost, vidjeli smo<br />
već kako prolazi jedan Dvadeseti vijek na svojim mašinama,<br />
100 miliona ubijenih, i pepeo u Poljskoj; nismo više dječa<strong>ci</strong>, ne<br />
smijemo očekivati da će nam vidovitost riješiti sve probleme, da<br />
nam estetska seza<strong>ci</strong>ja može biti smisao života, o, to ne! Da nam<br />
lirika može zamijeniti život. Ne umjesto života, već literaturu<br />
za život. To hoćemo. Mi nismo portparoli Boga! Mi nećemo da<br />
je naša umjetnost – naša ekspresija ili sl. Ne vjerujemo da su<br />
samo naši snovi prava stvarnost, niti je svaki zapisan san –<br />
jedna lirska pjesma. Mi smo za pjesničke forme. Ali mi nismo<br />
tek pjesničke forme, lirika nam ne može biti smisao! Mi ne<br />
možemo više tražiti taj “čovjekov smisao”. To bi bilo<br />
besmisleno. Čovjek je davalac smisla. I čemu on poda smisao,<br />
to znači da mu je tek nametnuo svoju volju za moć; ono što ima<br />
smisla, ima smisla utoliko što će raditi u njegovu korist, u<br />
korist određenog čovjeka, njegove sreće. Bit čovjeka je da nema<br />
biti. A u čemu je i izvorište njegove metafizičke slobode.<br />
Slažemo se sa svim time. I niukoliko ne želimo biti sredstvo<br />
budućih pokoljenja, makar ona bila i sretna. Nismo nikakvi<br />
asketski svećeni<strong>ci</strong>, imi<strong>tat</strong>ori Hristovi. Zapravo, i da želimo to
Change language