Sic ci tat 1
Share Embed Flag
Download ePaper

Sic ci tat 1

Sic ci tat 1 Sic ci tat 1

sic.ba
24.12.2014 Views

EstetSic!a 101 analitički um, građanska teorija smisla života (“živim da bih kupovao cipele, kupujem cipele da bih živio”), tj. građanske besmislice, nemaštoviti um, gubitak moći sinteze činjenica, tj. uniženje moći tumačenja svijeta, tj. udaljavanje od svijeta, nagoni i potrebe proizvedeni od strane proizvodnje, tj. cijeli jedan senzibilitet proizveden od strane pop-kulture, tj. reklame, idejno-emocionalna ujednačenost proizvedena od masovnih roba i masovne kulture itd, itsl. To je današnji obični čitalac. Izvolite, slobodno, pišite po njegovoj mjeri! Samo, kad se lirika prilagodi svijesti tog običnog čitaoca, dešava se ono što zovemo “našom savremenom lirikom”. To jest, dešava se njezina smrt. Mi držimo građansku dušu duboko invalidnom. Njezine su odlike zapravo najveće nesreće našega mirnodopskog doba. Čovjek je izglobljen; on više i nije čovjek, postao je građaninom. Govorilo smo o lirici, zato što lirika može biti učinkovita na tom planu, u borbi čovjeka protiv građanina. A ona je najbeživotnija danas. Rekli smo, čovjek je izglobljen. Zato je i ona izglobljena, jer ga je samo izražavala; zato danas nemamo prave lirike. Lirika, dakle, ne smije više opisivati “običnog čovjeka”, uobličavati njegove emocije. Nikakvo više “kako naš narod kaže”! Narod je invalidan, proizveden proizvodnjom; narodni čovjek je prokleti analitičar, glupavi racionalista i robuje robama. Njegova svijest nije istetovirana reklamama, reklama miluje blago kao ženska ruka: i ne vidimo kad i gdje sve ostavlja tragove. Potreban je jedan lirski jezik efektan kao čelična četka, da nas natjera da osjećamo, da zgulimo tu lažnu kožu u koju nas je zaogrnula reklama, da svojim mesom osjetimo svijet. Mi moramo reći ne običnima utiscima! Lirika nam mora dati neobične utiske. To je prava pobuna; to je pravi angažman! Dovoljno je lirika izražavala čovjeka. Ona sada mora stvarati alternativni kozmos onome građanskom, paralitičkome. Nov način osjećanja, nov univerzum emocija... Lirika mora opet stvarati čovjeka! To je njezina božanska uloga. To ona može učiniti samo s božanskim djelovanjem. Lirika se mora uputiti senzornom djelovanju. Senzorijum, ono što psiholozi nazivaju sensorium commune, dio mozga u kojemu je sjedište osjetljivosti. To je meta lirskog jezika. Postoje odjeci među riječima, njihovi izvori su sintetski i iracionalni, a njihovo dejstvo je magijsko, hipnotičko, božansko. Oni mogu pecnuti senzorijum i obuzeti cijelog

102 EstetSic!a čovjeka. Neobičan kontrast ili podudaranje na pravome mjestu, i eto vas, na nebesima! U nekim ljubičastim ili crnim sferama... To se nekada povezivalo sa bogom, sa onostranošću, u romantizmu ili simbolizmu; sada znamo kako je izvor svega toga u primozgu, u nesvjesnome, pod kožom, u mesu, u stegnima, u kostima, u rebrima, kako sve to izvire duboko iz utrobe; pod nebom: ljepota je čovjekova i za čovjeka. To stanje se često naziva i senzacijom. I to, doduše, kratko traje; ali senzacija ima i dugotrajne posljedice. Nove kombinacije među riječima, novi odjeci, dat će i nove smislove i nove forme doživljajnosti. Što je najvažnije! I, kako smo već rekli, to nema veze sa bilo kakvim tematskim ograničavanja literature na opisivanje muzealiziranih grčkih vaza; naprotiv. Pitanje je to stila, prirode lirskih riječi. Lirika danas može pjevati o bilo čemu, ali samosvojno lirsko dejstvo može imati samo ukoliko očuva svijest o svojoj “samosvrhovitosti”, tj. odbacivanju bilo kakvog propagandno-zabavljačkog, društvenokorisnog, građanskog smisla. Lirika, rekli smo, to je jedna gorda ljepotica koja će sutra biti nanovo očaravajuća. Jedna lirska pjesma Francisa Jammesa neće vas moći pri svakom novom čitanju jednako fascinirati, jer postaje znana; ali zato što je znana, vi jednostavno nećete jednako doživljavati (npr. “volim”) prije i poslije tih čitanja. Zato lirika mora biti uvijek nova i uvijek očaravajuća. Tako poezija mijenja svijet. Živimo u epohi velikog nezadovoljstva, opće psihofiziološke osujećenosti, krize životnih formi, doživljajnih formi, epidemije sustalosti i tromosti života, depresije i bijede čovjekove, u vremenu budala, poslije ratova i razmrskanih lobanja, rasporenih drobina, poslije silovanja, poslije nevinosti čovjeka, besmislene patnje, i sad smo u sveprožimajućeg zločina, društvenog kriminala, odsustva bilo kakve nade u revolucionarnu promjenu, nevjerice prema budućnosti... Rekli smo već štošta o tome. Ali valja naglasiti i ono najvažnije, sav taj naš svijet, kao zagrljaj mrske osobe, obuhvatio je i nas same. Satkani smo od vremena. Rekli smo, glup je svako onaj ko u ovom svijetu ne pati, a misli da je moralan. Mi saučestvujemo u zločinu. S tom sviješću mi nemilice moraliziramo; ali bit ćemo makar inkvizicija za moralizam u književnosti. U onoj mjeri u kojoj moramo biti primjereni svijetu da bismo uopće preživjeli, mi smo i sami prečesto građani. Hoćemo se otimati iz tog nemilog zagrljaja, ali građanski svijet traži od nas građansku svijest. Taj svijet je

102<br />

Estet<strong>Sic</strong>!a<br />

čovjeka. Neobičan kontrast ili podudaranje na pravome<br />

mjestu, i eto vas, na nebesima! U nekim ljubičastim ili crnim<br />

sferama... To se nekada povezivalo sa bogom, sa onostranošću,<br />

u romantizmu ili simbolizmu; sada znamo kako je izvor svega<br />

toga u primozgu, u nesvjesnome, pod kožom, u mesu, u<br />

stegnima, u kostima, u rebrima, kako sve to izvire duboko iz<br />

utrobe; pod nebom: ljepota je čovjekova i za čovjeka. To stanje<br />

se često naziva i senza<strong>ci</strong>jom. I to, doduše, kratko traje; ali<br />

senza<strong>ci</strong>ja ima i dugotrajne posljedice. Nove kombina<strong>ci</strong>je među<br />

riječima, novi odje<strong>ci</strong>, dat će i nove smislove i nove forme<br />

doživljajnosti. Što je najvažnije! I, kako smo već rekli, to nema<br />

veze sa bilo kakvim tematskim ograničavanja literature na<br />

opisivanje muzealiziranih grčkih vaza; naprotiv. Pitanje je to<br />

stila, prirode lirskih riječi. Lirika danas može pjevati o bilo<br />

čemu, ali samosvojno lirsko dejstvo može imati samo ukoliko<br />

očuva svijest o svojoj “samosvrhovitosti”, tj. odba<strong>ci</strong>vanju bilo<br />

kakvog propagandno-zabavljačkog, društvenokorisnog,<br />

građanskog smisla. Lirika, rekli smo, to je jedna gorda<br />

ljepotica koja će sutra biti nanovo očaravajuća. Jedna lirska<br />

pjesma Fran<strong>ci</strong>sa Jammesa neće vas moći pri svakom novom<br />

čitanju jednako fas<strong>ci</strong>nirati, jer postaje znana; ali zato što je<br />

znana, vi jednostavno nećete jednako doživljavati (npr.<br />

“volim”) prije i poslije tih čitanja. Zato lirika mora biti uvijek<br />

nova i uvijek očaravajuća. Tako poezija mijenja svijet.<br />

Živimo u epohi velikog nezadovoljstva, opće psihofiziološke<br />

osujećenosti, krize životnih formi, doživljajnih<br />

formi, epidemije sustalosti i tromosti života, depresije i bijede<br />

čovjekove, u vremenu budala, poslije ratova i razmrskanih<br />

lobanja, rasporenih drobina, poslije silovanja, poslije nevinosti<br />

čovjeka, besmislene patnje, i sad smo u sveprožimajućeg<br />

zločina, društvenog kriminala, odsustva bilo kakve nade u<br />

revolu<strong>ci</strong>onarnu promjenu, nevjerice prema budućnosti...<br />

Rekli smo već štošta o tome. Ali valja naglasiti i ono najvažnije,<br />

sav taj naš svijet, kao zagrljaj mrske osobe, obuhvatio je i nas<br />

same. Satkani smo od vremena. Rekli smo, glup je svako onaj<br />

ko u ovom svijetu ne pati, a misli da je moralan. Mi<br />

saučestvujemo u zločinu. S tom sviješću mi nemilice<br />

moraliziramo; ali bit ćemo makar inkvizi<strong>ci</strong>ja za moralizam u<br />

književnosti. U onoj mjeri u kojoj moramo biti primjereni<br />

svijetu da bismo uopće preživjeli, mi smo i sami prečesto<br />

građani. Hoćemo se otimati iz tog nemilog zagrljaja, ali<br />

građanski svijet traži od nas građansku svijest. Taj svijet je

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!