Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine

Uvod
Bosna i Hercegovina (BiH) potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)
sa Europskom unijom (EU) u junu 2008. i u to vrijeme imala je još dobre šanse da
ostane u vrhu regionalne EU dinamike. U vrijeme kada je BiH potpisala SSP, Albanija
se još uvijek borila sa ispunjavanjem uvjeta za ratifikaciju svog SSP-a, pregovori Srbije
o pridruživanju Evropskoj uniji privremeno su bili obustavljeni, Crna Gora je prolazila
kroz pripremnu fazu stupanja na snagu SSP-a, Makedonija se tek spremala za početak
pregovora, dok je Hrvatska bila daleko ispred, usred pregovora za punopravno
članstvo u EU. Dvije godine kasnije, društvena i politička situacija u BiH, koja se znatno
pogoršala, u kombinaciji sa nedovoljnim institucionalnim kapacitetima, rezultirala je
najlošijim izgledima od svih zemalja u regiji za ulazak u EU u bliskoj budućnosti. Glavni
razlog zbog kojeg je BiH završila na samom dnu procesa regionalne integracije leži u
različitim pogledima političkih elita o budućnost zemlje, njenoj strukturi i održivosti.
Pretpostavljalo se da će jedan konkretan ugovor sa EU, kakav je SSP, biti dovoljan
da potakne političke elite u BiH da počnu raditi na neophodnim strukturalnim
promjenama. Vjerovalo se, također, da će evropski mehanizmi za praćenje provedbe
SSP-a motivirati domaće institucije da ubrzaju reforme. Međutim, dvije godine nakon
ulaska u proces, koji su mnogi nazivali “putem bez povratka”, nažalost, malo toga
je postignuto u BiH. Ostali su isti ključni problemi, a u nekim sektorima situacija se i
pogoršala u odnosu na situaciju neposredno nakon potpisivanja SSP-a.
U prošlogodišnjem Komparativnom izvještaju zabilježeno je da je BiH već u prvoj
godini nakon potpisivanja SSP-a toliko kasnila da je nemoguće govoriti čak i o
9