Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine
Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine
Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Uporedni izvještaj za 2010 (Zapadni Balkan –Bosna i Hercegovina)<br />
evropskog zakonodavstva. Uzroci navedenome su brojni, ali se stiče dojam da fazu<br />
implementacije presudno obilježavaju i konotiraju loši / slabi / nedovoljni administrativni<br />
kapaciteti na sva tri nivoa: na individualnom nivou (nedovoljno obučen i osposobljen<br />
stručni kadar), na organizacijskom nivou (nejasna interna pravila, slaba podjela radnih<br />
zadataka, konfuzan protok informacija) i nivou ukupnog institucionalnog ambijenta<br />
(loš i neadekvatan zakonodavni okvir, nedovoljni financijski kapaciteti). Stoga se<br />
kao osnovna naučena lekcija iz ove druge godine reformi u procesu EU <strong>integracija</strong><br />
nameće neophodnost paralelnog jačanja administrativnih kapaciteta za provođenje i<br />
primjenu novousvojenih zakonskih propisa kako bi se postigao i kvalitativni iskorak u<br />
ispunjavanju predviđenih obaveza, odnosno suštinski napredak.<br />
Za razliku od Hrvatske, Crne Gore i Srbije, koje bilježe izrazit kvantitativni napredak u<br />
fazi zakonodavne reforme i pripremaju kvalitetnije tlo za prelazak iz faze formulacije<br />
politika i identifikacije strateških ciljeva u fazu njihove implementacije, Albanija,<br />
Makedonija i Bosna i Hercegovina i u drugoj godini nakon potpisivanja SSP-a ostaju<br />
zatočene u inicijalnoj fazi reformi. Tri su zajednička obilježja koja karakteriziraju<br />
proces reformi u ovim zemljama: (1) proces zakonodavnog usuglašavanja s acquisem<br />
u raskoraku je s dinamikom predviđenom nacionalnim planovima za implementaciju<br />
SSP-a; (2) kašnjenje, prolongiranje i stagnacija u ispunjavanju predviđenih aktivnosti<br />
evidentni su u svim oblastima; (3) kašnjenje, prolongiranje i stagnacija u ispunjavanju<br />
predviđenih aktivnosti evidentni su i na nivou uspostave i razvoja institucionalnih<br />
kapaciteta neophodnih za implementaciju zakonodavstva. Nedvojbeno se može<br />
zaključiti da u usporedbi s Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom, koje su postigle<br />
kvantitativan iskorak u prvoj fazi i nastoje što kvalitetnije prevladati teškoće druge<br />
faze, ove tri druge zemlje ostale su“zarobljene“ na početku reformskih <strong>procesa</strong><br />
boreći se još uvijek s obavezama koje su već davno trebale biti ispunjene.<br />
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ovakav razvoj događaja moguće je objasniti<br />
složenom ustavnopravnom i državnom organizacijom zemlje, te specifičnim odnosom<br />
i ustavnim ovlaštenjima između kantona, entiteta i države. Dok se u svim ostalim<br />
zemljama zapadnog Balkana državna vlada i parlament pojavljuju kao osnovni nositelji<br />
energičnijih i bržih reformskih poduhvata, u BiH je situacija zakomplicirana i otežana<br />
odredbama dejtonskog Ustava BiH, uz vrlo slabu i ograničenu nadležnost države.<br />
Politička trvenja i sukobi oko prijenosa nadležnosti s kantonalnog i entitetskog nivoa<br />
na državni, koji su kulminirali u 2010. godini, rezultirali su apsolutnim zaostajanjem<br />
u implementaciji mjera i aktivnosti predviđenih Programom mjera za provedbu<br />
Privremenog sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koje su usvojene na<br />
nivou Vijeća ministara BiH.<br />
81