Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine

Uporedni izvještaj za 2010 (Zapadni Balkan –Bosna i Hercegovina)
posebno u oblasti energetskog, industrijskog, poljoprivrednog sektora i zaštite
životne sredine. U Godišnjem izvještaja za 2010. godinu navodi se da su “ove oblasti i
u prethodnim izvještajima detektirane kao kritične, ne samo u smislu harmonizacije
pravnih propisa s acquis communautaireom nego i u oblasti zaživljavanja i jačanja
ljudskih i materijalnih kapaciteta institucija na državnom nivou te međusektorske
suradnje“. (VPI, 2011.)
c) Studija slučaja: Izazovi u implementaciji Zakona o
dobrobiti životinja
Zakon o dobrobiti životinja spada u red ključnih zakona koje su zemlje zapadnog
Balkana u oblasti okoliša trebale donijeti već u prvom valu usuglašavanja vlastitog
zakonodavstva s acquisem. Zanimljivo je da je u svim zemljama ovaj zakon usvojen,
u prosjeku, najmanje godinu dana kasnije u odnosu na planirano. Naprimjer, u Srbiji
je usvojen tek nakon što je određeni broj poslanika u Evropskom parlamentu od
predsjednika Borisa Tadića zatražio njegovo osobno zauzimanje da se u Srbiji usvoji
ovaj zakon, jer je, kako se u pismu ističe, “Srbija, uz Albaniju i BiH, među posljednjim
zemljama članicama Vijeća Evrope koje još nemaju poseban zakon o zaštiti životinja“.
Parlamentarna skupština BiH ovaj je zakon usvojila 26. 2. 2009. godine, a stupio je
na snagu 8. aprila te godine. Usvajanjem ovoga zakona, u sredini koja je historijski
pozornica okrutnosti i nasilja prema životinjama, napravljen je prvi korak ka
uspostavi civiliziranijeg i humanijeg odnos prema životinjama. Tako je ovim zakonom
predviđena zabrana nehumane i nezakonite prakse uklanjanja pasa lutalica
ubijanjem iz vatrenog oružja, a za nanošenje boli, patnje, štete i mučenje životinje
predviđena je novčana kazna u iznosu do 200.000 KM; definirane su obaveze općina
u zbrinjavanju napuštenih životinja i predviđeno da u roku od jedne godine od
stupanja na snagu ovog zakona općine imaju obavezu osigurati smještaj, odnosno
skloništa za napuštene životinje; utvrđeni su zakonski rokovi unutar kojih vlasnici
kućnih ljubimaca moraju izvršiti mikročipiranje i upis u registar, a napuštanje životinje
kažnjivo je novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM.
Budući da je donošenjem zakona uspostavljen samo okvir za zaštitu životinja, od
njegove adekvatne i pune implementacije ovisi da li će to biti tek mrtvo slovo na
papiru ili će značiti suštinsku promjenu u odnosu i odgovornosti spram zaštite,
držanja i iskorištavanja životinja. Ukoliko implementaciju ovoga zakona gledamo,
naprimjer, kroz prizmu odnosa prema psima lutalicama, morat ćemo priznati da
povećan broj pasa lutalica na bh. ulicama (a situacija je slična i u drugim zemljama
regije, izuzev Hrvatske) alarmantno ukazuje da je implementacija zakona krenula,
najblaže rečeno, loše.
71