Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine

Monitoring procesa Evropskih integracija Bosne i Hercegovine
za BiH u ovome izvještaju ističe prvenstveno početne probleme u prilagođavanju
zakonodavstva EU-a standardima i uspostavi institucija u slučaju svih država regije.
Trenutno BiH ima politički problem s neusvajanjem zakona o državnoj pomoći.
Rezultat je probijanje dogovorenog roka za realizaciju ove obaveze skoro tri godine.
Ovo pitanje su stoga najvišim zvaničnicima u BiH adresirali svi zvaničnici Evropske
unije.
b) Realizacija obaveza iz SSP-a zemalja zapadnog Balkana
Vremenski okvir na koji se odnosi ovaj dio analize je druga godina nakon potpisivanja
SSP-a u svakoj od zemalja. To znači da se odnosi na procese evropskih integracija u
Hrvatskoj i Makedoniji 2003. ili Albaniji i Crnoj Gori 2008. i 2009. godine. Za Srbiju,
koja je jednostrano počela primjenjivati SSP po potpisivanju i pored suspenzije,
razmatrani period pokriva 2010. godinu.
S obzirom na to da je postojanje nadležnih institucija osnovni preduvjet za provođenje
zakona, ova se usporedba usredotočuje na vremenski okvir kada su te institucije
uspostavljene te na komparaciju kapaciteta tih institucija izraženu u broju zaposlenih
službenika u njima.
Manjkavost usporedbe ovog tipa je nemogućnost da se precizno iskažu podaci iz više
razloga, no nalazi mogu poslužiti u svrhu jednog općeg usporednog pregleda. Prije
svega, neke su države potpisale SSP 2001., a neke 2008. godine. Neke na početku,
neke sredinom, a neke krajem godine. Neke države su uspostavile institucije i mnogo
prije potpisivanja SSP-a, pa ih poslije dograđivale i paralelno s time mijenjale njihovu
strukturu koju je moguće naći samo u izvještajima o radu iz referentnih godina.
Nadalje, neke su institucije novouspostavljene, poput onih u oblasti konkurencije,
državnih pomoći, javnih nabavki i zaštite potrošača. Druge su pak postojale i u
svim bivšim republikama SFRJ, poput zavodā za standardizaciju, mjeriteljstvo,
intelektualno vlasništvo sa vlastitim osobljem, koje je kasnije preuzimano u druge
institucije. Zavodi za standardizaciju i mjeriteljstvo su institucije koje pored osnovnih
administrativnih funkcija obavljaju i stručne i naučne aktivnosti, uključujući uposlene
u laboratorijima kao i vanjske suradnike certificirane za provjere standarda u različitim
oblastima. Iz svega navedenog broj uposlenih u ovim institucijama treba uzeti s
rezervom jer nije bilo moguće u ovom izvještaju prikupiti ni prikazati apsolutno tačne
podatke, naročito za referentne godine u daljoj prošlosti. Konačno, nivo aktivnosti
tih institucija u definiranom periodu predstavlja poseban pokazatelj.
50