Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine

Monitoring procesa evropskih 

integracija Bosne i Hercegovine 

Uporedni izvještaj za 2010 

(Zapadni Balkan –Bosna i Hercegovina)

Monitoring procesa evropskih 

integracija Bosne i Hercegovine 

Uporedni izvještaj za 2010 

(Zapadni Balkan –Bosna i Hercegovina)

Uređivački kolegij 

VPI BH 

Prevodioci 

Lejla Efendić, Dženita Numić i Berina Hodžić 

Lektor 

Faik Imamović 

“Vanjskopolitička inicijativa BH je nevladina, neprofitna organizacija posvećena promišljanju i 

analiziranju vanjske politike, međunarodnih odnosa i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine“ 

www.vpi.ba 

info@vpi.ba 

Dizajn i štampa: 

Poeta Pista 

Tiraž: 

350 kom 

Ovaj nezavisni izvještaj je pripremila Vanskopolitička inicijativa BH uz finansijsku pomoć Side. 

Pogledi izneseni u njemu su stoga pogledi VPI-ja i ni u kojem slučaju ne oslikavaju poglede Side.

Sadržaj 

Uvod.....................................................................................................................................................9 

Glava I. i II. 

Opći principi i politički dijalog...................................................................................................13 

Glava III. 

Regionalna suradnja....................................................................................................................19 

Glava IV. 

Slobodno kretanje roba, industrijski proizvodi, 

poljoprivreda i ribarstvo..............................................................................................................23 

Glava V. 

Kretanje radnika, pružanje usluga i zajedničke odredbe...............................................29 

Glava V. 

Poglavlje 2 Poslovno nastanjivanje........................................................................................35 

Glava V. 

Poglavlje 4 Tekuća plaćanja i kretanje kapitala ...............................................................43 

Glava VI. 

Usklađivanje i provođenje zakona, pravila konkurencije...............................................49 

Glava VII. 

Pravda, sloboda i sigurnost.......................................................................................................59 

Glava VIII. 

Politike suradnje............................................................................................................................67 

Glava IX. 

Financijska suradnja.....................................................................................................................73 

Zaključak........................................................................................................................................77 

Sažetak nalaza fokus grupa za Komparativni izvještaj 2010...........................83 

PRISM RESEARCH za Vanjskopolitičku inicijativu BH (VPI) 

Rezultati ispitivanja javnog mnijenja.................................................................................. 107

Uvod 

Bosna i Hercegovina (BiH) potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 

sa Europskom unijom (EU) u junu 2008. i u to vrijeme imala je još dobre šanse da 

ostane u vrhu regionalne EU dinamike. U vrijeme kada je BiH potpisala SSP, Albanija 

se još uvijek borila sa ispunjavanjem uvjeta za ratifikaciju svog SSP-a, pregovori Srbije 

o pridruživanju Evropskoj uniji privremeno su bili obustavljeni, Crna Gora je prolazila 

kroz pripremnu fazu stupanja na snagu SSP-a, Makedonija se tek spremala za početak 

pregovora, dok je Hrvatska bila daleko ispred, usred pregovora za punopravno 

članstvo u EU. Dvije godine kasnije, društvena i politička situacija u BiH, koja se znatno 

pogoršala, u kombinaciji sa nedovoljnim institucionalnim kapacitetima, rezultirala je 

najlošijim izgledima od svih zemalja u regiji za ulazak u EU u bliskoj budućnosti. Glavni 

razlog zbog kojeg je BiH završila na samom dnu procesa regionalne integracije leži u 

različitim pogledima političkih elita o budućnost zemlje, njenoj strukturi i održivosti. 

Pretpostavljalo se da će jedan konkretan ugovor sa EU, kakav je SSP, biti dovoljan 

da potakne političke elite u BiH da počnu raditi na neophodnim strukturalnim 

promjenama. Vjerovalo se, također, da će evropski mehanizmi za praćenje provedbe 

SSP-a motivirati domaće institucije da ubrzaju reforme. Međutim, dvije godine nakon 

ulaska u proces, koji su mnogi nazivali “putem bez povratka”, nažalost, malo toga 

je postignuto u BiH. Ostali su isti ključni problemi, a u nekim sektorima situacija se i 

pogoršala u odnosu na situaciju neposredno nakon potpisivanja SSP-a. 

U prošlogodišnjem Komparativnom izvještaju zabilježeno je da je BiH već u prvoj 

godini nakon potpisivanja SSP-a toliko kasnila da je nemoguće govoriti čak i o 

9

Monitoring procesa Evropskih integracija Bosne i Hercegovine 

najmanjoj mogućnosti da uhvati korak sa ostatakom regije. Pesimizam je izražen i u 

odnosu na odgovarajući tempo napretka u procesu pristupanja, što je potkrijepljeno 

i našim nalazima o usvajanju zakonodavstva EU tokom 2009. Sve zemlje Zapadnog 

Balkana kao glavnu prepreku na putu ka EU vide administrativne i institucionalne 

kapacitete (ili pak nedostatak istih), ali dodatni problem BiH i dalje je složena državna 

struktura, koja otežava koordinaciju između organa vlasti i otežava očekivane 

aktivnosti vezane za usklađivanje. 2010. tempo reformi dodatno je usporen, da bi 

na kraju došlo do potpunog zastoja istih u periodu prije i nakon oktobarskih općih 

izbora. Ranije je složeni sistem upravljanja bio glavni krivac za spori tempo reformi, 

dok je ove godine problem bio u nedostatku političke volje. Institucionalizirani 

skepticizam glede budućnosti zemlje, uključujući i njene težnje ka pridruživanju EU, 

koji su izražavali predstavnici RS tokom 2010. pokazao se vrlo štetnim po bilo kakav 

napredak u provedbi SSP-a. Ključne reforme su blokirane, a energija je, umjesto toga, 

uložena u revidiranje do sada napravljenih reformi. Ono što je ranije bila, makar i 

deklarativna podrška procesima evropske integracije, sada je zamijenjeno otvorenim 

otporom spram svih nastojanja međunarodne zajednice u BiH, uključujući i EU. 

Politički zastoj u 2010. odrazio se u negativnom mišljenju javnosti, kao što je naznačeno 

u našoj anketi. Tokom ankete u 2010. u odnosu na anketu iz 2009., primjetno veći 

postotak ispitanika iz ukupnog uzorka smatra da se Bosna i Hercegovina kreće 

unatrag kada su u pitanju evropske integracije. Ispitanici smatraju da su lokalni 

političari najveća prepreka za realizaciju obveza Bosne i Hercegovine za pristupanje 

Europskoj uniji, a postotak ispitanika koji dijeli ovo mišljenje bio je značajno veći u 

2010. (70,5%) nego u 2009. (55,9%). 

Ono što ohrabruje je činjenica da većina ispitanika iz ukupnog uzorka vjeruje da je 

Bosna i Hercegovina trenutno bliže Evropskoj uniji (57,5%) nego novom sukobu (31,3%). 

Svako poglavlje ovogodišnjeg Komparativnog izvještaja za Zapadni Balkan obrazlaže 

cjelokupni javni pesimizam, kao i prošlogodišnji pesimizam sa ilustrativnim primjerima 

koji objašnjavaju kako je BiH završila tako daleko za svim ostalim zemljama u regiji. 

U ovom izvještaju razmatrali smo napredak svake zemlje u regiji, dvije godine nakon 

potpisivanja SSP-a. Podsjećanja radi, Hrvatska i Makedonija potpisale su SSP 2001., 

Albanija 2006., a Srbija i BiH 2008. godine. U većini slučajeva, SSP stupio je na snagu 

tokom druge godine nakon njegovog potpisivanja. Do tada, većina zemalja podnijela 

je valjan zahtjev za punopravno članstvo i dobila potrebne upitnike. Tokom treće i 

četvrte godine nakon potpisivanja SSP-a, većina zemalja stekla je status kandidata. 

U međuvremenu, paralelno sa proceduralnim napretkom ostvarenim u prve dvije 

godine, sve države u regiji počele su ozbiljno restrukturirati svoje institucije shodno 

zahtjevima za pristupanje EU, kako u organizacijskom smislu tako i u pogledu jačanja 

ljudskih kapaciteta. Međutim, ništa od gore pomenutog ne odnosi se na Bosnu i 

Hercegovinu. 

10

Uporedni izvještaj za 2010 (Zapadni Balkan –Bosna i Hercegovina) 

Iako je ostvaren napredak, koji je omogućio liberalizaciju viznog režima za građane 

BiH, to ostaje izolirani primjer. Izvijestili smo o napretku u regionalnoj suradnji u 

2009. koji se, čini se, intenzivirao među vodstvom susjednih zemalja već početkom 

2010. Međutim, duh dobrosusjedskih odnosa postepeno se topio uslijed nedostatka 

konkretne inicijative za rješavanje otvorenih pitanja, pa čak ostavio i pomalo gorak 

okus jer vodstvo susjednih zemalja nije moglo odoljeti uplitanju u unutarnje poslove 

BiH prije i poslije općih izbora. 

BiH ulazi u treću godinu nakon potpisivanja SSP-a, bez vlade na državnom nivou i sa 

nešto robustnijim pristupom EU kada je u pitanju upravljanje unutrašnjim otporima 

spram neophodnih projekata izgradnje države. Ovaj pristup podrazumijeva pojačano 

prisustvo EU na terenu, koje tek treba da se utvrdi i materijalizira. U ovoj fazi, možemo 

reći sa velikom sigurnošću da BiH gotovo nema šanse da uhvati korak s ostatkom 

regije kada je u pitanju tempo reformi i integracijskih procesa. Međutim, izražavamo 

skromnu nadu da će ove godine BiH barem ispuniti potrebne uvjete za podnošenje 

valjanog zahtjeva za članstvo i da će SSP u cijelosti stupiti na snagu. To je ono što 

njeni građani još uvijek očekuju. Oni još uvijek ustrajano iskazuju značajnu podršku 

evropskim integracijskim procesima, uprkos svemu. Kao što pokazuje naše istraživanje, 

ispitanici u ukupnom uzorku nisu značajno promijenili svoje mišljenje u periodu od 

2009. do 2010. o tome da li je budućnost Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji. Većina 

ispitanika u obje studije vjeruje da je budućnost BiH u EU (63,2%) i da nema alternative 

(21%). Potonje, čini se, nije samo istrošena fraza javnih dužnosnika već jasno izraženo 

očekivanje većine bosanskih građana. Mi, također, i dalje vjerujemo u to. 

11

Glava I. i II. 

Opći principi i 

politički dijalog 

a) Općenita procjena 

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regiji koja u drugoj godini nakon svečanog 

obavezivanja na uvjete krši Privremeni sporazum (PS), i to u njegovim suštinskim 

odredbama. Srbija je, istini za volju, prekršila prijelazne carinske aranžmane, dajući 

bez znanja EU-a povoljan položaj ruskim firmama, ali ono što BiH izdvaja od Srbije i 

ostalih zemalja u regiji jeste kršenje fundamentalnih principa na kojima počiva Proces 

stabilizacije i pridruživanja za jugoistočnu Evropu (PSP): ljudska prava i konkurencija. 

Premda su u preambuli Ustava BiH pobrojane sve relevantne konvencije o ljudskim 

pravima, BiH nije izmijenila Ustav i Izborni zakon u dijelu koji se odnosi na prava 

svih građana da biraju i budu birani za članove Predsjedništva BiH, čime je direktno 

prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima. Ne usvajajući zakon o državnoj 

pomoći, BiH krši principe konkurencije koji vrijede u EU-u. Povrh svega, BiH nije usvojila 

ni zakon o popisu koji, premda nije direktan uvjet SSP-a, ima itekakvo negativno 

djelovanje na cjelokupan odnos BiH i EU-a. Lako je, dakle, i bez prevelikog udubljivanja 

u ovo zaključiti kako BiH, premda nije zadnja započela evropski put, najviše na njemu 

zaostaje i u drugoj godini (ne)implementacije SSP-a ide u susret prijetnji automatske 

suspenzije Sporazuma. SSP je za nešto više od dvije godine ratificiralo svih 27 zemalja 

članica EU-a i posljednja notifikacija o ratifikaciji SSP-a dostavljena je generalnom 

sekretaru Vijeća Evropske unije početkom 2011. godine. Manje je vremena trebalo 

svim zemljama članicama EU-a, nekima i s veoma kompliciranom parlamentarnom 

procedurom, da provuku i ratificiraju SSP, nego što je BiH trebalo da ispuni tek jedan 

mali dio uvjeta za kandidatski status. I sada je EU dovedena u situaciju da taktizira sa 

13


stupanjem SSP-a na snagu kako ga ne bi morala suspendirati, što je mogućnost koja 

proizlazi iz njegovog člana 129. 

b) Realizacija obaveza iz SSP-a zemalja zapadnog Balkana 

Suradnja BiH s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu 

ocijenjena je pozitivnom, ali se zastoj u suradnji Srbije indirektno odražavao i na BiH. 

Srbijanska državna politika uporno pokušava da s drugim zemljama regije podijeli svoje 

teško breme u pojedinačnoj odgovornosti za ratne zločine svojih državljana, pa kršeći 

potpisane sporazume insistira na vlastitim sudskim procesima protiv osoba iz drugih 

zemalja (slučajevi Dobrovoljačka, Divjak, Jurišić) iako je ICTY u svakom od tih slučajeva 

utvrdio nedostatak dokaza i nije pokretao proces. Ovo je značajno opteretilo odnose 

između Srbije i BiH, te na određen način ugrozilo duh i slovo člana 5. SSP-a koji govori o 

obavezi razvoja «međunarodnog i regionalnog mira i stabilnosti, razvoja dobrosusjedskih 

odnosa...». Nedavne kazne izrečene hrvatskim generalima i ozbiljna optužba za urotu 

državnog vrha Hrvatske protiv srpskih civila doprinijele su negativnom stavu hrvatske 

javnosti spram članstva u EU-u, prvenstveno, kako smatraju analitičari, zato što je 

hrvatsko približavanje Uniji bilo uvjetovano bespogovornom suradnjom s ICTY-em. 

Srbija je značajno zaostajala na putu evropskih integracija, jer joj je proces ratifikacije 

bio zamrznut gotovo dvije godine zbog nezadovoljstva EU-a nivoom suradnje ove 

zemlje s Haškim sudom. Hapšenje Generala Mladića koji se podudara sa zaključkom 

ovog Izvještaja otklanja dio pritiska sa napora Srbije da napreduje ka Evropskoj uniji. 

U pogledu općih principa SSP-a BiH se našla u vakuumu predizborne kampanje, 

izborne utrke i postizbornog blokiranja formiranja vlasti, što je sve dovelo do 

potpunog zastoja u ispunjavanju preostalih obaveza iz SSP-a. Premda je bilo sasvim 

dovoljno vremena da do kraja 2010. godine sve bude spremno za stupanje SSP-a 

na snagu i da se po automatizmu, umjesto Privremenog odbora, formira vijeće za 

stabilizaciju i pridruživanje, to se ipak nije dogodilo. Za kraj juna 2011. godine sazvan je 

ponovno sastanak Privremenog odbora koji će raspravljati o realizaciji Privremenog 

sporazuma i još jednom evidentirati kako BiH ne poštuje preuzete ugovorne obaveze. 

Članom 8. SSP-a predviđeno je da vijeće za stabilizaciju i pridruživanje, kao najviša 

institucionalna platforma za dijalog EU-a i BiH, prati provedbu SSP-a i u trećoj godini 

od stupanja na snagu Sporazuma napravi inventuru ukupnog procesa. Međutim, BiH 

je u treću godinu ušla s potpunim nedostatkom političke volje i radnog konsenzusa 

da se makar počnu pripreme za uspostavljanja novog institucionalnog aranžmana u 

dijalogu s EU-om. 

U drugim zemljama regije ova je obaveza iz općih principa SSP-a ispoštovana 

paralelno sa stupanjem na snagu SSP-a. Albanija, Makedonija, Crna Gora, Srbija i 

14


Hrvatska aplicirale su za članstvo prije završetka ratifikacijske procedure SSP-a, te su 

samim tim puno predanije i uspješnije radile na uspostavljanju potrebne strukture. 

Proces evropskih integracija u tim zemljama imao je ne samo deklarativan nego radni 

politički konsenzus, za razliku od BiH gdje su političari i njihove evropske politike 

ostali samo na riječima. U većini zemalja uključenih u Proces stabilizacije i pridruživanja 

SSP je stupio na snagu treću godinu od potpisivanja, te su odmah po potpisivanju 

formirana vijeća za stabilizaciju i pridruživanje. S tog stanovišta BiH bi možda imala 

šansu da stigne ostale zemlje i do kraja 2011. godine otkloni navedene blokade, ali 

potpuni zastoj u formiranju vlasti ne upućuje na preveliki optimizam. U Albaniji je SSP 

stupio na snagu u aprilu 2009. godine, tri godine nakon potpisivanja, ali se u drugoj 

godini implementacije uveliko radilo na pripremama prelaska s privremenih na stalne 

aranžmane. To je i pomoglo da se prva sjednica Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje 

održi mjesec dana nakon stupanja na snagu SSP-a. U drugoj je godini nakon potpisa 

Albanija, za koju se vjeruje da je bila najlošiji učenik EU-a na Balkanu, aplicirala za 

status kandidata i prilagodila strukturu ključnih institucija izazovima iz SSP-a, u trećoj 

godini apsolvirala SSP, a u četvrtoj dobila pozitivno mišljenje Evropske komisije za 

kandidatski status. U Makedoniji SSP je također stupio na snagu tri godine nakon 

potpisa, u aprilu 2004. godine, ali su u drugoj godini već bili spremni svi organizacijski 

mehanizmi, išlo sa na izmjenu odgovarajućih zakona kako bi se omogućila izmjena 

sistematizacije u pojedinima ministarstvima. U Crnoj Gori SSP je stupio na snagu 

dvije godine i sedam mjeseci nakon njegovog potpisivanja, prva sjednica Vijeća za 

stabilizaciju i pridruživanje održana je mjesec dana nakon stupanja Sporazuma na 

snagu, a zemlja je dobila status kandidata u trećoj godini od potpisivanja SSP-a. U 

Srbiji je kašnjenje u proceduri ratifikacije zbog nesuradnje s ICTY-em kompenzirano 

snažnim angažmanom politike i struke na dobivanju kandidatskog statusa prije 

nego što se i okonča procedura ratifikacije SSP-a. Srbija je SSP potpisala u aprilu 

2008. godine, te godinu i po nakon toga, usred blokade ratifikacijske procedure zbog 

nesuradnje s ICTY-em, podnijela aplikaciju za članstvo u EU-u. Usprkos zastojima, a 

zahvaljujući izuzetnom angažmanu državnih službenika i stručnjaka angažiranih 

na poslovima evropskih integracija, Srbija je unaprijed odgovorila na pitanja za 

kandidatski status, te tako sebi prištedjela ogromno vrijeme i gotovo anulirala 

zaostatak za regijom nastao zbog činjenice da je u drugoj godini od potpisivanja 

Sporazuma njegova ratifikacija u EU-u bila zamrznuta. 

c) Studija slučaja: Prilagođavanje diplomatije zadacima i 

obavezama iz SSP-a 

U gotovo svim zemljama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja, osim 

u BiH, druga godina implementacije SSP-a, pored kandidatskog statusa, donijela je 

i ozbiljnije organizacijsko i kadrovsko prestrukturiranje institucija vezanih za rad s 

EU-om, a posebno ministarstava vanjskih poslova (MVP). Ta su ministarstva u svim 

15


zemljama preuzela ili se spremala da preuzmu političku koordinaciju, suradnju 

s institucijama EU-a te koordinaciju u domenu zajedničke sigurnosne i vanjske 

evropske politike. 

U Hrvatskoj je odmah po dobivanju avisa / mišljenja nastavljeno restrukturiranje 

Ministarstva vanjskih poslova, koje je bilo započeto odmah nakon potpisivanja 

SSP-a. Spojeni su politički odnosi s EU-im i bilateralni odnosi sa zemljama članicama 

EU-a u istu upravu. Odjel za EU je tokom 2001./2002. bio smješten u Sektoru za 

multilateralne odnose. U 2005. godini je uslijedilo spajanje MVP-a i Ministarstva za 

evropske integracije prema strukturi koja je ostala do sada. Ove promjene u izvršnoj 

vlasti pratile su i određene promjene u smislu snažnije zakonodavne podrške u EU 

poslovima. O strateškom cilju Republike Hrvatske - članstvu u EU-u - postoji opća 

politička suglasnost političkih stranaka, što je i potvrđeno deklaracijom prihvaćenom 

u Saboru 2002. godine, kada su sve političke stranke podržale pristupanje Hrvatske 

Evropskoj uniji. Formiranjem Nacionalnog odbora za evropske integracije u Saboru 

dat je dodatni poticaj bržem reformskom radu. 

U Makedoniji, prije pripreme odgovora na Upitnik Evropske komisije, formirani su 

timovi, koji su poslije prerasli u radne skupine za provedbu Nacionalnog programa 

za usvajanje acquisa Makedonije (NPAAM). Važan aspekt izvršenja ovog izuzetno 

zahtjevnog zadatka je imenovanje odgovorne institucije na državnom nivou, te 

odgovorne osobe, imenom i prezimenom, koja postaje odgovorna za davanje 

odgovora na konkretno postavljeno pitanje. Nacionalni koordinator NPAA je iz 

MVP-a Makedonije. U makedonskom MVP-u osnovan je Direktorat za EU, koji u 

svom sastavu ima dva sektora i četiri odsjeka. Pridruživanje izjavama i restriktivnim 

mjerama EU-a pod potpunom je kontrolom navedenog direktorata na čijem je čelu 

direktor koji je subordiniran ministru vanjskih poslova. 

Srbija je napravila strukturu kao da je SSP već stupio na snagu, iako je u drugoj 

godini došlo do zastoja u ratifikacijskoj proceduri. Išlo se postupno ka izmjenama 

organizacijske strukture MVP-a Srbije, gdje se pripremio teren za osnivanje 

direktorata za EU sa tri podorganizacijske jedinice. 

Crna Gora i Albanija također su mijenjale strukturu koordinacije. Albanija je zadržala 

zasebno Ministarstvo za evropske integracije, koje se isključivo bavi tehničkim aspektom 

integracija, dok je u MVP-u Albanije osnovana Generalna direkcija za EU, u čijem sastavu 

je Direkcija za EU, te podorganizacijske jedinice za sektorske politike, zajedničku vanjsku 

i sigurnosnu politiku (ZVSP) i politička pitanja. Učinjen je i korak dalje, pa je došlo do 

funkcionalne sinergije između bilateralnih, multilateralnih i EU poslova. 

Crna Gora, slijedeći hrvatski model, u drugoj godini implementacije SSP-a zakonskim 

je izmjenama stvorila preduvjet za spajanje Direkcije za EU i MVP-a, tako da ministar 

16


vanjskih poslova dobije mogućnost i ovlasti nadzora cijelog procesa, kako tehničkoga, 

tako i političkoga. Formiran je Direktorat za EU koji se bavi ukupnom političkom 

koordinacijom aktivnosti usmjerenih ka EU-u. 

Također, sve nabrojane zemlje su u nekoliko navrata mijenjale zakone o vršenju 

vanjskih poslova kako bi vanjskopolitičku strukturu prilagodile zahtjevima 

približavanja Uniji. 

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja koja u drugoj godini implementacije SSP-a 

nije imala zakon o obavljanju vanjskih poslova, i nije ništa učinila da makar internim 

propisima mijenja unutarnju sistematizaciju resornih ministarstava, a posebno MVP-a 

BiH. Nije došlo do adekvatne podjele tehničkoga i političkog aspekta koordinacije u 

evropskim poslovima. Zbog toga je Direkcija za evropske integracije, koja bi se inače 

trebala baviti isključivo i samo tehničkim aspektima, preuzela na sebe oba, tehnički 

i politički, a da o tome ne izvještava Predsjedništvo BiH, koje je jedina institucija 

Ustavom BiH ovlaštena da donosi vanjskopolitičke odluke. Ministarstvo vanjskih 

poslova, kao institucija subordinirana Predsjedništvu BiH, nema adekvatne kadrovske 

i organizacijske kapacitete te se stoga nije nametnulo kao osnovna institucija koja bi 

trebalo da koordinira ukupnu političku suradnju s institucijama EU-a, a posebno u 

domenu zajedničke vanjske i sigurnosne politike. U MVP-u BiH, umjesto direktorata 

za EU, kao u ostalim zemljama uključenim u Proces stabilizacije i pridruživanja, postoji 

Odjel za EU unutar Sektora za multilateralne odnose. Takav pristup organizaciji je 

možda bio primjeren BiH prije 10 godina kada nije bila ni članica Vijeća Evrope, ali ne 

danas kada želi aplicirati za članstvo u EU-u. 

17

Glava III. 

Regionalna suradnja 


Suradnja među zemljama PSP-a u regiji zapadnog Balkana, uz neke izuzetke, 

uglavnom je još u deklarativnoj fazi. Došlo je do određenog napretka, jer je 

privrženost standardima EU-a nadjačala neke nacionalističke agende, ali ih nije 

uspjela potpuno anulirati. Pokazalo se da čak i one zemlje koje su najdalje odmakle 

u procesu pridruživanja, poput Hrvatske, mnoga otvorena bilateralna pitanja unose 

sa sobom u EU, usprkos uvriježenoj tezi u Bruxellesu da EU više nije spremna s 

proširenjem uvoziti i probleme. 

Crna Gora i Albanija zemlje su iz ovog paketa koje su u drugoj godini od potpisivanja 

SSP-a imale najmanje pitanja što opterećuju njihovu bilateralnu suradnju sa 

susjednim zemljama. No, nije bilo nijedne zemlje za koju bi se moglo kazati da je u 

potpunosti riješila sva otvorena pitanja. Bosna i Hercegovina je i u ovom domenu u 

najspecifičnijoj poziciji, ali ovaj put jer je bila objekt negativnih utjecaja, prvenstveno 

iz Srbije i Hrvatske koje ne samo da su najbliži susjedi nego i supotpisnice Dejtonskoga 

mirovnog sporazuma. 

19



Od svih obaveza iz poglavlja SSP-a o regionalnoj suradnji najbolji su rezultati postignuti 

u uspostavljanju zone slobodne trgovine po standardima Centralnoevropske 

zone slobodne trgovine (CEFTA). Značajno je porastao saldo vanjskotrgovinske 

suradnje između zemalja zone slobodne trgovine, premda najslabije zemlje u regiji 

imaju i najviše problema s konkurencijom iz susjedstva. Sve zemlje u regiji koje su 

potpisale SSP imale su obavezu da odmah nakon potpisivanja krenu u proceduru 

pripreme, potpisivanja i ratifikacije bilateralnih konvencija o regionalnoj suradnji sa 

svim zemljama koje su potpisale SSP, kao i s ostalim zemljama koje su obuhvaćene 

Procesom stabilizacije i pridruživanja. 

Manje je vremena trebalo svim 

zemljama članicama EU-a da kroz 

svoje parlamentarne procedure, 

u nekim zemljama i veoma 

komplicirane, provuku i ratificiraju 

SSP nego što je BiH trebalo da 

ispuni uvjete za kandidatski status. 

Takav sporazum do sada su potpisale 

jedino Hrvatska i Makedonija, i to 

tek u četvrtoj godini od stupanja na 

snagu SSP-a. Hrvatska je na tome i 

ostala usprkos činjenici da je daleko 

odmakla u pregovorima o članstvu i 

nada se da će sva poglavlja zatvoriti 

do kraja juna 2011. godine, a najdalje 

do kraja godine. Kako to da je 

Evropska komisija uopće dozvolila 

da Hrvatska dogura do završetka 

pregovora bez ispunjavanja obaveze iz člana 15. SSP-a, ostaje pitanje na koje će tek 

trebati potražiti odgovor Iz razgovora s predstavnicima Hrvatske saznali smo da su 

bilateralne konvencije za njih završeno pitanje i kako ne namjeravaju ići u proceduru 

njihovog potpisivanja s drugim zemljama koje su potpisale SSP i uključene u Proces 

stabilizacije i pridruživanja. 

Makedonija je, pak, tek u sedmoj godini od stupanja na snagu SSP-a otpočela pripreme 

za zaključivanje ovih konvencije s Crnom Gorom i Albanijom. Dok su Albanija, Crna 

Gora, Srbija i BiH čekale da ih kontaktiraju Hrvatska i Makedonija koje su u procesu 

evropskih integracija bile najdalje otišle. Moguće da je do ovakvog zastoja u svim 

zemljama regije došlo i zbog činjenice da EU nije u hrvatskom i makedonskom 

slučaju izričito insistirala na poštivanju ove obaveze. Riječ je o sporazumima čija je 

metodološka struktura bitno određena samim SSP-om (glavni elementi: politički 

dijalog; uspostavljanje prostora slobodne trgovine; uzajamni ustupci u pogledu kretanja 

roba, kapitala poslovnog nastana i sl. te suradnja u drugim oblastima). 

Bosna i Hercegovina ne zaostaje mnogo u pogledu regionalne dinamike u ovom 

segmentu bilateralnog reguliranja suradnje. Štaviše, pokazuje solidnu dinamiku, 

posebno ako se u obzir uzmu teške političke okolnosti; BiH ima potpisane bilateralne 

20


sporazume o suradnji između ministarstava vanjskih poslova sa Slovenijom, 

Makedonijom, Srbijom i Crnom Gorom. Očekuje se da će uskoro biti potpisan i 

sporazum o suradnji u EU poslovima između BiH i Makedonije. Predstavnici MVP-a BiH 

već su inicirali bilateralne konsultacije o EU poslovima s Hrvatskom, Makedonijom, 

Albanijom, Crnom Gorom, a uskoro će uslijediti i sa Srbijom. 

c) Studija slučaja: Koridori izgubljenih nada 

Na međunarodnim filmskim festivalima potkraj 2008. godine prikazivan je 

iznimno interesantan dokumentarni film pod nazivom «Koridor 8», 1 koji slikovitije i 

jednostavnije od brojnih stručnih studija ukazuje zašto Pakt o stabilnosti za jugoistočnu 

Evropu (PSJE), Jadransko-jonska inicijativa (JJI), Vijeće za regionalnu suradnju (VRS) 

ni PSP u cjelini nisu uspjeli podići regionalnu suradnju na prihvatljiv nivo za EU. 

Film zapravo ukazuje kako na Balkanu još nisu izgrađeni koridori u glavama ljudi 

koji će im pomoći da razbiju vjekovne predrasude i zablude. Otuda je možda lakše 

razumjeti činjenicu da ni danas ne postoji željeznička komunikacija između Albanije 

i Makedonije, kao ni između Bugarske i Albanije. Preostalih 600 metara pruge 

između bugarskog grada Gyueshevo i prvog pograničnog mjesta u Makedoniji, da 

ironija bude veća, počeli su još 1941. godine povezivati Nijemci, koji su tek uspjeli 

probiti tunel. Ostatak posla nisu završili iz dobro poznatih razloga, no više brine što 

to nije učinjeno ni 65 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kroz tunel ne 

prolazi pruga, ali seljaci na obje strane u njemu uzgajaju gljive. U intervjuu za potrebe 

filma Makedonci, Bugari i Albanci ne kriju svoje predrasude jedni o drugima, čak ih 

naglašavaju, kao i svoj pesimizam da će EU koridorom povezati ono što su vjekovima 

razdvajali ratovi i mržnja. Ono što je za Albance, Bugare i Makedonce šest stotina 

metara željezničke pruge, to je, na drugoj strani, za Slovence i Hrvate 19 kvadratnih 

kilometara Piranskog zaljeva ili za BiH i Hrvatsku nekoliko stotina metara mosta na 

Pelješcu, slobodno korištenje luke Ploče, nesmetan prolazak kroz Neum... 

Koridor 8 ovdje, dakle, koristimo kao metaforičku magistralu koja na specifičan 

način povezuje sve zablude i otvorena pitanja. Makedoniji u Grčkoj odriču pravo na 

ime, u Bugarskoj na jezik i pismo, u Srbiji pravo na autokefalnost Pravoslavne crkve. 

Dijalog Srbije i Kosova je počeo ali će, kako stvari stoje, ostati zakovan na toj početnoj 

poziciji zbog suštinskog neslaganja oko priznanja suvereniteta Kosova. Srbija nikada 

nije riješila otvorena granična pitanja sa BiH. Vijeće za međudržavnu suradnju sa BiH 

nije se sastalo u posljednjih deset godina, dok se specijalne veze s bh. entitetom 

RS-om konzumiraju do nivoa zajedničke sjednice dviju vlada, i to u trenutku kada 

1 Koridor 8 kao ideju i inicijativu inaugurirala je 1997. godine Evropska unija. Planirana je izgradnja željezničke i putne komunikacije 

između Crnoga i Jadranskog mora u ukupnoj dužini preko 2.000 kilometara čime bi bile bolje povezane tri države - Bugarska, 

Makedonija i Albanija. Premda najavljen uz fanfare i velika očekivanja, projekt je 2002. godine prestao biti aktualan. 

21


BiH, zbog političkih opstrukcija, nema vladu na državnom nivou. Nešto zapadnije, 

BiH i Hrvatska dijele 930 kilometara granice. Ne samo da je još nisu definirale nego i 

na onome što je nedefinirano imaju nekoliko suštinskih otvorenih pitanja: Hrvatska 

je samoinicijativno odredila 

granične prijelaze s inspekcijskim 

nadzorom i zatvorila dato 

poglavlje s EU-om bez prethodnih 

konsultacija s BiH; na isti je način 

započeta gradnja mosta prema 

Pelješcu; BiH ne uživa slobodan 

pristup luci Ploče; dvije zemlje 

još nisu riješile imovinsko-pravna 

pitanja, a Hrvatska se nada 

punopravnom članstvu u EU-u 

početkom 2013. godine. Ako ih sa 

BiH do tada ne riješi, EU će dobiti 

još jedan vruć krompir poput 

grčko-makedonskoga; kiparskoturskoga 

ili slovensko-hrvatskoga. 

Crna Gora se kada je regionalna 

suradnja u pitanju, može izdvojiti kao 

jedini pozitivni primjer. Rukovodstvo 

ove zemlje usvojilo je doktrinu hitnog 

rješavanja svih otvorenih pitanja sa 

susjedima. Ratifikacijom bilateralnog 

sporazuma o granici, koja će uskoro 

uslijediti, BiH i Crna Gora riješit će 

sva otvorena pitanja i tako regiji 

pokazati da se ipak može kada se to i 

želi. 

Jedino što se ovdje može izdvojiti kao pozitivan primjer jeste Crna Gora, koja je 

usvojila pristup hitnog rješavanja svih otvorenih pitanja sa susjedima. Ratifikacijom 

bilateralnog sporazuma o granici, koja će uskoro uslijediti, BiH i Crna Gora riješit će 

sva otvorena pitanja i tako regiji pokazati da se ipak može kada se to i želi. 

22

Glava IV. 

Slobodno kretanje roba, 

industrijski proizvodi, 

poljoprivreda i ribarstvo 


Ovim poglavljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju definirano je postepeno 

približavanje zakonodavstva Bosne i Hercegovine acquis communautaireu (pravnoj 

stečevini EU-a) u vezi s unutarnjim tržištem, što ujedno podrazumijeva i postojanje 

potrebnih administrativnih kapaciteta. 

Ispunjavajući preuzete obaveze iz ove oblasti, Bosna i Hercegovina bi trebala biti 

u stanju savladati pritisak tržišnog natjecanja i tržišna strujanja unutar Evropske 

unije. Dakle, osim otvaranja domaćeg tržišta, potrebno je jačati kapacitete i kvalitet 

institucija, uspostaviti pravni okvir za standardizaciju, mjeriteljstvo, akreditaciju, 

i certificiranje proizvoda, približiti tehničke propise acquisu, te usvojiti evropske 

standarde. Za BiH je od izuzetnog značaja stvaranje povoljnih uvjeta za unutrašnje 

tržište i vanjsku trgovinu, daljnje jačanje institucionalnih i administrativnih kapaciteta, 

kadrovsko popunjavanje, kao i bliža suradnja i koordinacija među relevantnim 

ministarstvima i institucijama. Institucionalni problemi koji se javljaju u BiH bili su 

specifični i za ostale zemlje iz okruženja. Svaka od zemalja zapadnog Balkana kao jednu 

od osnovnih prepreka na putu ka EU-u ima upravo administrativne i institucionalne 

kapacitete. Većina postojećih institucija i tijela nisu bili u mogućnosti da ispune 

očekivane obaveze, a dodatni problem za našu zemlju predstavlja i komplicirano 

državno uređenje, koje otežava koordinaciju među tijelima i harmonizaciju aktivnosti 

koje se od nas očekuju. 

23



U nastavku slijedi prikaz nivoa ispunjenja obaveza za svaku od zemalja zapadnog 

Balkana dvije godine nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, 

odnosno od stupanja na snagu Privremenog sporazuma. Opći je zaključak da za 

usvajanje zakona koji reguliraju oblast slobodnog kretanja roba, kao i za uspostavu 

potrebnih institucija ne postoje ustavne ni bilo koje druge zakonske smetnje, već 

ispunjavanje obaveza iz SSP-a isključivo ovisi od spremnosti i opredijeljenosti vlasti. 

Kada je riječ o Albaniji, može se zaključiti da je ostvaren značajan napredak u 

ovoj oblasti. Do kraja devetog mjeseca 2008. godine usvojena su 14.424 evropska 

standarda, što je procentualno 84,30% ukupnih evropskih standarda od planiranih 

80%. Primijećeno je povećanje broja prihvaćenih standarda u privatnom sektoru 

zahvaljujući promotivnim aktivnostima Direkcije za standardizaciju, koja je, između 

ostalog, aktivno učestvovala u aktivnostima Evropskog odbora za standardizaciju 

(CEN) i Evropskog odbora za elektrotehničku standardizaciju (CENELEC). U drugoj 

godini primjene Privremenog sporazuma Albanija je usvojila ukupno četiri zakona 

(Zakon o standardizaciji, Zakon o akreditaciji, Zakon o mjeriteljstvu i Zakon o zaštiti 

potrošača) i podzakonske akte vezane za njih, izuzev onih za Zakon o akreditaciji koji 

su bili u formi nacrta. Usvojene su tri srednjoročne nacionalne strategije: Strategija 

o razvoju infrastrukture kvaliteta, kojom je obuhvaćena i oblast akreditacije, zatim 

Strategija o razvoju sistema mjeriteljstva i Strategija zaštite potrošača i nadzora nad 

tržištem. Ipak, zaključak je da većina sektorskih acquisa još uvijek nije preuzeta i 

implementirana. Horizontalna administrativna infrastruktura postoji, ali su postojeći 

kapaciteti nedovoljni i ne mogu odgovoriti potrebama. Osim toga, još uvijek nije 

ispunjena obaveza formiranja pojedinih tijela za implementaciju usvojenih zakona, a 

to se naročito odnosi na oblast zaštite potrošača. 

Crna Gora je dvije godine nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma usvojila 

1530 evropskih standarda. Usvojeni su podzakonski akti uz Zakon o tehničkim 

zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usuglašenosti. Usvojena su dva zakona (Zakon 

o akreditaciji i Zakon o metrologiji), međutim, nedostaju podzakonski akti koji bi 

omogućili njihovu efikasnu primjenu. Vlada Crne Gore je usvojila Nacionalni program 

za zaštitu potrošača i u toj oblasti Crna Gora je ostvarila znatan napredak. Imenovano 

je tijelo za vansudsko rješavanje sporova (tzv. Arbitražni odbor za zaštitu potrošača 

koji broji 20 članova), a interesantna je i činjenica da je država osigurala sredstva 

nevladinim organizacijama za aktivnosti vezane za zaštitu potrošača. U ostalim 

oblastima Crna Gora je ispunila poprilično mali broj obaveza. Opći je zaključak da Crna 

Gora nije posjedovala administrativne i institucionalne kapacitete za ispunjavanje 

preuzetih obaveza. Kašnjenje u donošenju podzakonskih propisa jedan od ključnih 

problema za napredak u oblasti slobodnog kretanja roba. 

24


Ono što je karakteristično za Hrvatsku u dvogodišnjem periodu od stupanja na 

snagu Privremenog sporazuma jeste činjenica da je njezina obaveza, osim postupnog 

prilagođavanja tehničkim propisima i normama EU-a kao i područja mjeriteljstva, 

akreditacije i ocjene usklađenosti, bila i postupno otvaranje tržišta javne nabavke. 

U posmatranom periodu Republika Hrvatska je usvojila 4.877 evropskih standarda. 

Tokom 2003. godine na području horizontalnih i proceduralnih mjera usvojeno je 

šest novih zakona: Zakon o standardizaciji, Zakon o mjeriteljstvu, Zakon o tehničkim 

zahtjevima za proizvode i ocjeni usklađenosti, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda i 

Zakon o potvrđivanju / akreditaciji, Zakon o hrani. Na osnovu tih zakona formirana 

su tijela nadležna za implementaciju. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 

normizaciju i mjeriteljstvo, u svojstvu nacionalnog instituta za norme, osnovao je 

otprilike 166 tehničkih odbora koji su imali 3.100 stručnjaka koji su predstavljali i 

privatne i javne institucije. Akreditirana su 22 tijela, a u tom periodu postojalo je 25 

privatnih tijela koja su pružala usluge ocjene usklađenosti na području ispitivanja, 

potvrđivanja / certifikacije i inspekcije industrijskih proizvoda. Može se zaključiti 

kako svi podaci govore da je Hrvatska pokazala izuzetnu spremnost za usklađivanje 

nacionalnog zakonodavstva s načelom slobode kretanja roba. 

Dvije godine nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma Makedonija se nalazila 

pred pristupanjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). To je bio razlog više da 

bude usvojeno 10 novih zakona: Zakon o industrijskom vlasništvu, Zakon o zaštiti 

autorskih prava, Zakon o standardizaciji, Zakon o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, 

Zakon o antidampingu i zaštitnim mjerama, Zakon o carinama, Zakon o pravilu porijekla 

dobara, Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o standardizaciji i Zakon o mjeriteljstvu. 

U ovom periodu obaveze Makedonije bile su smanjenje carina i liberalizacija 

trgovine, a bile su prioritet u odnosu na jačanje institucionalnih kapaciteta. Stoga i 

ne čudi činjenica da je imperativ za naredni period bilo upravo formiranje tijela za 

standardizaciju, mjeriteljstvo i akreditaciju, kao i usvajanje podzakonskih akata za 

spomenute oblasti. 

Nakon što je ukinuta suspenzija, primjena Privremenog sporazuma stupila je na snagu 

i Srbija je do kraja 2010. godine usvojila 8.986 evropskih standarda. U drugoj godini 

primjene Sporazuma usvojeno je sedam zakona: Zakon o bezbjednosti rada mašina, 

Zakon o elektromagnetnoj kompatibilnosti, Zakon o opremi pod visokim naponom, 

Zakon o tehničkim uslovima za proizvode i ocjenjivanje usaglašenosti proizvoda, 

Zakon o akreditaciji, Zakon o mjeriteljstvu i Zakon o zaštiti potrošača te veći broj 

podzakonskih akata. Broj akreditiranih tijela porastao je na 413, a Srbija je usvojila i 

Strategiju tržišnog nadzora za period 2010.–2014. godine. Osnovan je Centar za zaštitu 

potrošača u okviru Ministarstva trgovine i usluga, koji je usmjeren na rješavanje 

reklamacija koje podnose potrošači. Međutim, u oblasti slobodnog kretanja robe 

Srbija je ostvarila umjeren napredak. Još uvijek ostaje problem jačanja kapaciteta 

kao preduvjet za dalje približavanje EU-u i usklađivanje zakonodavstva. Ono na šta 

25


je ukazala Evropska komisija jeste da treba nastaviti razvijati aktivnosti za podizanje 

nivoa svijesti javnosti. 

Kada se govori o Bosni i Hercegovini, određeni pomaci su ostvareni, ali to još uvijek nije 

zadovoljavajuće. Institut za standardizaciju BiH (BAS) usvojio je ukupno 11.279 evropskih 

standarda. Usvojena su dva zakona (Zakon o općoj sigurnosti proizvoda i Zakon o 

izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru nad tržištem) i određeni podzakonski akti koji 

su trebali biti usvojeni u ranijem periodu. Postoji 50 tehničkih odbora. Preuzeto je pet 

direktiva Novog pristupa, uključujući i relevantne postupke ocjenjivanja usklađenosti. 

Međutim, ocjenjivanje usklađenosti se ne vrši za sve domaće ili uvezene proizvode prije 

njihovog plasiranja na tržište. Institut za akreditaciju Bosne i Hercegovine (BATA) izdao 

je još četiri akreditacije za testne laboratorije, čime je ukupan broj akreditiranih tijela 

povećan na 39. Strategija za razvoj sistema mjeriteljstva još nije usvojena i još uvijek 

nema suradnje i koordinacije između Državnog instituta za mjeriteljstvo i entitetskih 

instituta za mjeriteljstvo. Vijeće 

U ovom trenutku ne postoji zakon 

o poljoprivredi na nivou BiH, kao ni 

institucija koja bi bila nadležna za 

njegovo provođenje. Opći je dojam da to 

bh. vlada jednostavno nije shvatila kao 

nešto vrijedno osobite pažnje. Međutim, 

svako dokazivanje važnosti ove oblasti 

unutar jedne nacionalne ekonomije je 

suvišno. Pitanje uređenosti ove oblasti 

svakako ne bi trebalo politizirati i što 

prije novo Vijeće ministara BiH shvati da 

su ove obaveze pri vrhu prioriteta, bit 

će i izvjesnije da će BiH biti ekonomski 

stabilnija i spremnija za integracije. 

za zaštitu potrošača usvojilo 

je Godišnji državni program 

o zaštiti potrošača za 2010. 

Međutim, ministarstvo nije 

dodijelilo sredstva za provedbu 

tog programa. Ono što je 

posebno naglašeno u BiH u 

svim posmatranim segmentima 

jeste nedovoljna koordinacija 

među relevantnim tijelima, kao i 

nejasno definiranje nadležnosti 

i odgovornosti za pojedine 

aktivnosti. U spomenutom 

periodu BiH je najmanje uradila 

u pitanju nadzora nad tržištem, 

što nikako ne ide u prilog bh. 

ekonomiji, ni u mikro ni u makro 

aspektu. 

Institucionalni problemi koji 

se javljaju u BiH bili su specifični i za ostale zemlje iz okruženja. Svaka od zemalja 

zapadnog Balkana kao jednu od osnovnih prepreka na putu ka EU-u ima upravo 

administrativne i institucionalne kapacitete. Većina zatečenih institucija i tijela nije 

mogla ispuniti svoje obaveze. 

26

c) Studija slučaja: Shvaća li iko ozbiljno poljoprivredu u BiH 

Dvije godine nakon stupanja na snagu Privremenog sporazuma o stabilizaciji 

i pridruživanju Bosna i Hercegovina je uradila jako malo u pogledu uređenja 

poljoprivrednog sektora. Još uvijek ne postoji koordinacija na nivou države, pa samim 

tim ne postoji jedinstven stav i opredijeljenost za zaštitu bh. poljoprivrednika. Iako je 

usvojen veći broj zakona iz ove oblasti, još nedostaju definirane podzakonske regulative 

i efikasne institucije koje bi ih primjenjivale u potpunosti. Bosanskohercegovački 

poljoprivrednici sa svakim danom su u sve težem položaju, a naše tržište je 

preplavljeno uvoznim proizvodima. Poljoprivreda BiH u ukupnom bruto domaćem 

proizvodu (BDP) u 2009. godini učestvovala je sa 1.561.149.000 KM što je oko 7,33% 

ukupnog BDP-a, 2 dok je u isto vrijeme u Hrvatskoj učešće poljoprivrede u ukupnom 

BDP-u iznosilo 4,7% ili 4.257 miliona KM. 3 Međutim, Hrvatska je u posmatranom 

periodu pokazala zavidnu spremnost za ispunjavanje preuzetih obaveza kako bi 

omogućila svojim poljoprivrednim proizvođačima da budu spremni i konkurentni 

učesnici na otvorenom tržištu. Vlada je imala nekoliko pravilnika kojima su regulirani 

pojedini sektori, a na snazi je bio Zakon o poljoprivredi, Zakon o poljoprivrednom 

zemljištu, Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 

i Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Vlada je djelovala 

u okviru Nacionalnog programa za poljoprivredu i seoska područja i Strategije 

razvoja poljoprivrede i ribarstva koje je usvojio Sabor. U pripremi je bila uspostava 

Agencije za plaćanje i Integriranog 

upravnog i nadzornog sistema 

(Integrated Administrative and 

Control System – IACS) pri Direkciji 

za tržišnu i strukturnu potporu 

unutar Ministarstva poljoprivrede 

i Upisnika poljoprivrednih 

gospodarstava povezanog s 

centralnom bazom podataka. 

U ovom trenutku ne postoji zakon 

o poljoprivredi na nivou BiH, kao ni 

institucija koja bi bila nadležna za 

njegovo provođenje. Opći je dojam 

da to bh. vlada jednostavno nije 

shvatila kao nešto vrijedno osobite 

pažnje. Međutim, o važnosti ove 

oblasti, između ostalog, govore i 


Bosanskohercegovački 

poljoprivrednici sa svakim danom su 

u sve težem položaju, a naše tržište 

je preplavljeno uvoznim proizvodima. 

Poljoprivreda BiH u ukupnom BDP-u 

2009. godini učestvovala je sa 

1.561.149.000 KM, što je oko 7,33% 

ukupnog BDP-a2 dok je u isto vrijeme 

u Hrvatskoj učešće poljoprivrede 

u ukupnom BDP-u iznosilo 4,7% ili 

4.257 miliona KM.3 Međutim, Hrvatska 

je u posmatranom periodu pokazala 

zavidnu spremnost za ispunjavanje 

preuzetih obaveza kako bi omogućila 

svojim poljoprivrednim proizvođačima 

da budu spremni i konkurentni učesnici 

na otvorenom tržištu. 

2 Službeni podaci Agencije za statistiku BiH, www.bhas.ba. 

3 Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. 

27


budžetska izdvajanja zemalja EU-a za poljoprivredu. Pitanje uređenosti ove oblasti 

svakako ne bi trebalo politizirati i što prije novo Vijeće ministara BiH shvati da su 

ove obaveze pri vrhu prioriteta, bit će i izvjesnije da će BiH biti ekonomski stabilnija i 

spremnija za integracije. 

28

Glava V. 

Kretanje radnika, pružanje 

usluga i zajedničke odredbe 


U kontekstu modernizacije ekonomije i prioritetnog razvoja sektora usluga ovo 

poglavlje je od velikog značaja za Bosnu i Hercegovinu i za cijelu regiju. Prije svega, 

misli se na financijske usluge kao i na oblast transporta koja, usprkos različitim 

karakteristikama i stanju u analiziranim zemljama, ima stratešku važnost za svaku 

od tih zemalja. 

Acquis communautaire u oblasti saobraćaja regulira tehničke i sigurnosne standarde, 

socijalne standarde i liberalizaciju tržišta u kontekstu jedinstvenoga evropskog 

saobraćajnog tržišta i navedeni segmenti su posebno važni za vlasti u Bruxellesu. 

Hrvatska se ističe u regiji u pogledu napretka, dok je karakteristika za sve zemlje 

prosječan nivo usvajanja zakona i nedovoljan nivo usvajanja relevantnih podzakonskih 

propisa koji omogućavaju njihovo provođenje. Većina analiziranih zemalja suočena 

je i s nedovoljnim znanstvenim i institucionalnim kapacitetom za brže djelovanje, 

odnosno usklađivanje domaćeg zakonskog okvira s acquisem. 

Što se tiče Bosne i Hercegovine, potrebno je da se usvoji dokument o transportnoj 

politici, a domaće vlasti treba da odobre strategiju i akcioni plan za transport. 

U svim posmatranim zemljama kretanje osoba kao i koordinacija sistema socijalnog 

osiguranja oblasti su u kojima gotovo da nema pomaka. 

29



Što se tiče BiH, nije postignut napredak na području kretanja osoba. Rascjepkanost 

unutrašnjeg radnog zakonodavstva i sistema socijalnog osiguranja, koji se 

razlikuju među entitetima i među kantonima, i dalje škodi kretanju radnika unutar 

države. Ni Albanija u 2008. godini nije bilježila napredak u ovom domenu, kao ni 

u oblasti koordinacije socijalne zaštite. U referentnom periodu, odnosno u 2003. 

godini, Hrvatsku je čekao značajan broj zakona koje je trebalo uskladiti kako bi se 

zakonodavstvo harmoniziralo s pravnom stečevinom EU-a, prije svega u oblasti 

pristupa tržištu rada, pa je napredak za cijelu regiju ograničen. 

U BiH nije postignut napredak u koordinaciji sistema socijalnog osiguranja među 

entitetima i među kantonima, dok je u Hrvatskoj bio ograničen usprkos činjenici da je 

RH bila potpisala brojne bilateralne sporazume u ovoj oblasti. U Srbiji je ostvaren mali 

napredak u oblast kretanja osoba, a u oblasti koordinacije sistema socijalne zaštite 

treba istaknuti prošlogodišnje potpisivanje Sporazuma o socijalnom osiguranju sa BiH. 

Bosna i Hercegovina i Albanija bilježe određeni napredak u segmentu financijskih 

usluga. Entiteti su u BiH zasebno pristupili usvajanju standarda o kapitalu i pravilima 

za mjerenje kapitala iz sporazuma Basel II, a upravo ovaj segment je potrebno 

unaprijediti u Albaniji i u Srbiji. Međutim, nisu poduzeti daljnji koraci na preuzimanju 

acquisa, kao ni na osnivanju jedinstvene agencije na državnom nivou za nadzor nad 

bankarstvom u BiH. 

Centralna banka Albanije je bila povećala svoju nadzornu ulogu odobravajući 

određenu regulativu, a Hrvatska je i u ovoj oblasti bila naprednija od ostalih 

zemalja jer su u referentnoj godini bili uspješni napori kako bi se poboljšao nadzor 

u bankarskom sektoru, iako je pravni okvir koji regulira nadzor nad tržištem morao 

biti znatno ojačan. Makedonija je u 2003. godini bilježila određena poboljšanja, iako 

bez važnijih strukturnih reformi u financijskom sektoru. U 2009. godini Crna Gora 

je usvojila paket propisa u cilju jačanja stabilnosti financijskog sektora i kapaciteta 

za intervencije Centralne banke. Izmijenjeno je i nekoliko važnih zakona. U Srbiji 

Narodna banka aktivno primjenjuje svoja nadzorna ovlaštenja. 

U stvaranju jedinstvenoga ekonomskog prostora za usluge osiguranja postignuto je 

malo napretka u svim analiziranim zemljama, a isti je slučaj i s uslugama leasinga kao i 

na tržištu kapitala, dok je u BiH situacija dodatno otežana zbog razlika i neusklađenosti 

između entiteta. Poštanske usluge su također oblast koja je stagnirala u pogledu 

napretka. 

Što se tiče transporta u BiH i Albaniji, određeni napredak zabilježen je u oblasti 

transevropskih transportnih mreža. Obje zemlje su aktivno učestvovale u provedbi 

Memoranduma o razumijevanju o razvoju Osnovne regionalne transportne mreže 

30


jugoistočne Evrope i u radu Transportnog opservatorija za jugoistočnu Evropu 

(SEETO). 

Hrvatska je također bila zabilježila određeni napredak, iako se proces harmonizacije 

legislative s EU-om morao rigorozno nastaviti a podzakonski akti koji su omogućili 

primjenu zakona morali su biti prioritet u 2003. godini. Kada je riječ o Panevropskom 

koridoru 5-C, radovi u BiH se nastavljaju izgradnjom dodatnih dijelova autoputa 

kao i u Albaniji na Koridoru 8. U Albaniji nije bilo napretka u izgradnji željezničke 

infrastrukture, ali je u martu 2009. godine usvojen revidirani akcioni plan za 

provođenje Strategije u oblasti transporta. Kapaciteti institucija u cijeloj regiji i dalje 

zahtijevaju jačanje. 

Iako je stanje infrastrukture u Makedoniji bilo i dalje slabo, primijećen je napredak na 

nivou politika (program javnih investicija 2003.–2005.) i na operativnom nivou, prije 

svega na koridorima 8 i 10, gdje je bio zabilježen značajan napredak u oblasti razvoja 

cestovne infrastrukture. 

Crna Gora je morala dodatno prilagoditi pravni i institucionalni okvir te naročito 

ojačati administrativne kapacitete za primjenu. Također je trebala osigurati kvalitetnu 

primjenu socijalnih i tehničkih pravila u cestovnom saobraćaju, sigurnosnih zahtjeva 

u pomorskom sektoru kao i standarda za cestovni transport opasnih roba. U Srbiji je 

također primjetan određeni napredak: ažuriran je Višegodišnji plan za period 2010.– 

2014., a usvojen je i Generalni plan, kojim su obuhvaćeni infrastrukturni projekti za sve 

vidove transporta do 2027. godine. Usvojen je Nacionalni akcioni plan za 2010. godinu 

za provođenje nacionalne strategije transporta. Srbija je umjereno napredovala u 

oblasti transporta; zabilježen je napredak u svim vidovima transporta, izuzev u 

oblasti željeznica, gdje su samo usvojeni određeni podzakonski akti i napravljen 

jedan bilateralni sporazum s Crnom Gorom. 

Neujednačen napredak bilježio se u oblasti cestovnog transporta. Bosna i 

Hercegovina je u kopneni prijevoz uvela neograničeni tranzitni saobraćaj, što je 

jedna od njenih obaveza iz Privremenog sporazuma. Također je počela primjenjivati 

sistem TIR Carnet (Transports internationaux routiers). Nastavljeno je održavanje i 

gradnja puteva. Usvojen je Zakon o radnom vremenu, obaveznim odmorima mobilnih 

radnika i uređajima za evidentiranje u drumskom prijevozu u BiH. Međutim, odgađanje 

u primjeni digitalnih tahografa u cilju ispunjavanja međunarodnih obaveza i dalje 

predstavlja problem. Potrebno je usvojiti zakon o prijevozu opasnih roba. 

U Albaniji je također bio zabilježen određeni napredak. Što se tiče potrebnih 

poboljšanja, održavanje cesta i signalizacija u Albaniji su zahtijevali poboljšanja kao 

i rješavanje problema bespravne gradnje uz ceste. U Hrvatskoj je bio usvojen novi 

Zakon o javnim cestama kao i Zakon o sigurnosti prometa na cestama, dok su brojni 

31


podzakonski akti, koji će pomoći u provođenju, čekali da budu razvijeni i usvojeni. 

Crna Gora je morala pojačati svoje napore kako na usklađivanju s acquisem, tako i 

na njegovom provođenju. Pristup tržištu za prijevoz roba i usluga je bio reguliran 

za domaće i za inozemne operatere, ali četiri kriterija za stjecanje zvanja (stručna 

sposobnost, financijsko stanje, dobra reputacija i stvarno preduzeće) još uvijek 

nisu bila ispunjena. Crna Gora je, međutim, morala osnažiti mehanizme za praćenje 

provođenja relevantnih međunarodnih pravila i zakonodavstva EU-a. U Srbiji je 

ostvaren zapažen napredak i dozvoljen je neograničen tranzitni saobraćaj za 

prijevoznike iz EU-a. Ratificiran je Evropski sporazum o međunarodnom prijevozu 

opasnih materija. Usvojeni su značajni podzakonski propisi i u 2009. godini 

uspostavljena je bila Direkcija za bezbjednost saobraćaja. Odgođena je primjena 

digitalnih tahografa zbog nedostatka administrativnog kapaciteta te usvajanje 

određenih podzakonskih propisa. 

Neujednačen napredak zabilježen je i u oblasti željezničkog transporta. U BiH je 

potrebno razdvojiti operativne funkcije od upravljanja infrastrukturom u dvije 

vertikalno integrirane kompanije, Željeznice FBiH i Željeznice RS-a. Otvaranje 

tržišta željezničkih usluga još je u ranoj fazi. Regulatorni odbor Željeznica Bosne i 

Hercegovine izdao je set uputstava o sigurnosti kojima se djelimično provode 

direktive „Željezničkog paketa II”. Željeznice FBiH objavile su svoju izjavu o mreži i 

obrazac ugovora o pristupu za željeznička preduzeća. Međutim, znatan broj pitanja 

vezanih za sigurnost željeznica i dalje je neriješen. Još uvijek je potrebno završiti 

reformu koju predviđa Dodatak Memorandumu o razumijevanju o razvoju Osnovne 

regionalne transportne mreže jugoistočne Evrope za područje željezničkog transporta, 

dokument koji nije bio usvojen ni u Albaniji 2008. godine, gdje je bio zabilježen slab 

napredak i uglavnom se ticao nove regulative o uspostavljanju poslovnih jedinica 

unutar Albanskih željeznica. 

Slična situacija je bila i u Hrvatskoj 2003. godine, gdje je veliki dio legislative vezane 

za provođenje mjera morao biti usvojen a restrukturiranje Hrvatskih željeznica je tek 

bio dugoročan plan. Administrativni kapacitet u ovoj oblasti je morao biti poboljšan. 

Crna Gora je bila postigla izvjestan napredak u provođenju reforme željeznice. 

Razdvojeni su bili infrastruktura i prijevoz u državnom željezničkom preduzeću, čime 

je bio ispunjen glavni zahtjev zakonodavstva EU-a u oblasti željeznica. Međutim, 

zakonski okvir u ovoj oblasti nije zadovoljavao zahtjeve EU-a u 2009. godini. I dalje se 

očekivalo računovodstveno odvajanje aktivnosti prijevoznika od ostalih aktivnosti, 

kao što je teretni prijevoz. Direkcija za željeznice nije bila u potpunosti funkcionalna. 

Potrebno je bilo uspostaviti neovisno tijelo za istraživanje nesreća. 

Što se tiče zračnog transporta, kao u većini zemalja u regiji i u BiH je ostvaren 

značajniji napredak nego u ostalim vrstama transporta. Usvojeni su zakoni o Direkciji 

za civilno zrakoplovstvo i o Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, a sektor je 

32


restrukturiran. Osnovano je tijelo za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i finalizirana 

prva prijelazna faza Sporazuma o zajedničkom evropskom zračnom prostoru (ECAA). 

Ipak, potrebno je uložiti dodatni napor na preuzimanju i primjeni propisa vezanih za 

projekt Jedinstveno evropsko nebo, posebno u pogledu državnog tijela za nadzor. 

U Albaniji je također bio ostvaren napredak, posebno u oblasti upravljanja zračnim 

transportom kao i u oblasti provođenja prve tranzicijske faze ECAA. 

Za razliku od Albanije, i u još većoj mjeri nego u BiH, Hrvatska je bila ostvarila značajan 

napredak u ovoj oblasti stvarajući pravnu osnovu za uspostavu neovisnog tijela za 

istraživanje nesreća, dok su podzakonski akti još nedostajali. Što se tiče sigurnosnog 

dijela acquisa, Hrvatska je također bila veoma aktivna. Crna Gora je postigla značajan 

napredak u pogledu realizacije prve prijelazne faze ECAA sporazuma i daljnjih zahtjeva 

koji se tiču druge faze. Stepen usklađenosti zračnog saobraćaja u Crnoj Gori bio je 

zadovoljavajući. Međutim, trebalo je riješiti pitanje neovisnosti tijela za istraživanje 

nesreća (kao i u Srbiji) i primjene sistema upravljanja sigurnošću na aerodromima. 

Posebni napori su bili potrebni da bi se proveo acquis u oblasti sigurnosti i Jedinstvenog 

evropskog neba, a isto vrijedi i za Srbiju koja primjenjuje odredbe ECAA, ali gdje još 

uvijek nije došlo do razdvajanja nadležnosti za inspekciju i za reviziju. 

Nije bilo napretka u oblasti pomorskog transporta u Bosni i Hercegovini. Prioritet 

ostaje deminiranje i osposobljavanje plovnog puta rijekom Savom. Određeni napredak 

je bio zabilježen u Albaniji (parlament je podržao Zakon o pomorskoj administraciji 

u aprilu 2009.), dok bi u nekoliko podoblasti provođenje moralo biti poboljšano. 

Hrvatska je usvojila Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji doprinosi, 

izuzev u nekoliko tačaka, harmonizaciji legislative s EU-om, dok su podzakonski 

akti i dalje trebali biti doneseni. Što se tiče unutrašnjeg riječnog saobraćaja, Srbija je 

ostvarila i zavidan napredak u ovoj oblasti, usvojivši šest međunarodnih konvencija. 

c) Studija slučaja: I dalje bez politike razvoja transportnog 

sektora 

U Bosni i Hercegovini, zbog političkih razloga i neslaganja entiteta Republike Srpske 

(RS), veoma bitni dokumenti nisu usvojeni. Naime, u Parlamentarnoj skupštini BiH 

nije usvojen dokument o politici razvoja transportnog sektora, a zbog toga Vijeće 

ministara nije moglo usvojiti strategiju i akcioni plan. Strategija transportnog sektora 

jedan je od ključnih prioriteta za BiH i njenu važnost su redovno isticali predstavnici 

EU-a. Što se tiče transporta i njegovog strateškog razvoja, zakonodavstvo EU-a 

u oblasti saobraćaja ima za cilj poboljšanje funkcioniranja unutrašnjeg tržišta 

poticanjem efikasnih, ekoloških i pristupačnih saobraćajnih usluga, što je ostvarivo 

ukoliko BiH djeluje kao jedinstveno i samim tim efikasnije tržište. 

33


Uzimajući u obzir trenutno stanje cestovne i željezničke infrastrukture u BiH, ovo 

pitanje je od izuzetne važnosti za našu zemlju. Praksa većine zemalja u okruženju 

može nam poslužiti kao primjer jer je navedena dokumentacija usvojena, te 

dozvoljava puno brže i efikasnije djelovanje u donošenju ključnih odluka u oblasti 

transporta. Ujedno i u velikoj mjeri utiče na ekonomski razvoj i na privlačenje stranih 

investitora, kojima su kvalitet i mogućnosti transportne mreže najvažniji. 

U ovom slučaju proces blokiranja usvajanja razvojne politike transportnog sektora 

je rezultat nesuglasica između entiteta , tako reći posljedica obstruiranja reformi od 

strane Republike Srpske koje bi mogle voditi ka jačanju države BiH. 

34

Glava V. 

Poglavlje 2 

Poslovno nastanjivanje 


Glava V., Poglavlje 2. SSP-a, koji je BiH potpisala s EU-om 2008. godine, tretira pravo 

poslovnog nastanjivanja. U odredbama ovog sporazuma poslovno nastanjivanje 

se definira kao pravo uspostavljanja poslovne djelatnosti putem osnivanja novog 

preduzeća ili osnivanja podružnica i supsidijarnih društava. 4 Provođenje ovog dijela 

SSP-a od iznimne je važnosti za ispunjavanje Kopenhagenskih kriterija, koji se odnose 

na uspostavu funkcionalnoga i kompetitivnog tržišta. Na putu ka kreiranju tržišta s 

navedenim karakteristikama moguće je identificirati dvije osnovne faze: 

1. Uklanjanje prepreka u smislu: a) donošenja odgovarajuće legislative usklađene 

s acquisem i b) dosljedne praktične primjene donesene legislative. 

2. Kreiranje poticajnih instrumenata te uspostava i održavanje povoljnoga 

poslovnog okruženja. 

Posmatrane kroz prizmu ovih dviju faza, zemlje zapadnog Balkana 5 na različitim su 

nivoima uspješnosti primjene odredaba SSP-a, što je posljedica više faktora, poput 

različitog vremena zaključivanja ovog sporazuma, različitih inicijalnih uvjeta te različitih 

institucionalnih kapaciteta i ljudskih resursa uključenih u implementacijski proces. Većina 

zemalja zapadnog Balkana nalazi se u prvoj fazi, dok samo neke od njih (Hrvatska, Srbija 

4 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, član 50, stav d. 

5 Pod zemljama zapadnog Balkana podrazumijevaju se Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i Srbija. 

35


Nominalno, u legislativi koja je na 

snazi u Bosni i Hercegovini (FBiH, 

RS, i Brčko distrikt) ne postoji 

diskriminacija nerezidentnih pravnih 

subjekata u odnosu na rezidentne u 

smislu poslovnog nastana na teritoriji 

BiH. Slična situacija vlada i u ostalim 

zemljama zapadnog Balkana. Međutim, 

u praksi su evidentna odstupanja među 

ovim zemljama (a na nivou BiH i među 

entitetima) u pogledu registracije 

pravnih subjekata, pribavljanja 

boravišne i radne dozvole za 

nerezidentne uposlenike, uzajamnog 

priznavanja kvalifikacija, financijskih 

troškova koji prate ove procese te 

sveukupne poslovne atmosfere. 

i dijelom Makedonija) koriste neke od 

poticajnih instrumenata iz druge faze 

kako bi adekvatno implementirale 

mjere koje se odnose na poslovno 

nastanjivanje. 

Nominalno, u legislativi koja je na 

snazi u Bosni i Hercegovini (FBiH, 

RS, i Brčko distrikt) ne postoji 

diskriminacija nerezidentnih pravnih 

subjekata u odnosu na rezidentne 

u smislu poslovnog nastana na 

teritoriji BiH. Slična situacija vlada i u 

ostalim zemljama zapadnog Balkana. 

U praksi su, međutim, evidentna 

odstupanja među ovim zemljama, 

a na nivou BiH i među entitetima, 

u pogledu registracije pravnih 

subjekata, pribavljanja boravišne 

i radne dozvole za nerezidentne 

uposlenike, uzajamnog priznavanja 

kvalifikacija, financijskih troškova koji prate ove procese te sveukupne poslovne 

atmosfere. 


Od 2001. godine kada je Republika Hrvatska sa zemljama članicama EU-a potpisala SSP, 

usklađeno je ukupno 36 zakona iz različitih oblasti, a s ciljem usklađivanja tretmana 

poslovnog nastana u nacionalnom zakonodavstvu s pravnom stečevinom EU-a. 6 U 

cilju što bržeg usklađivanja s acquisem resorna ministarstva RH su uposlila najmanje 

po jednu osobu koja se bavi isključivo komunikacijom s Evropskom komisijom u vezi 

s pitanjima vezanim za legislativno usklađivanje. Time su predmetni zakoni prije 

njihovog usvajanja redovno podnošeni Evropskoj komisiji na neformalnu procjenu, 

što je osiguralo njihovu potpunu kompatibilnost s pravnom stečevinom Unije. Prema 

Izvještaju Evropske komisije o napretku za 2010. godinu hrvatska legislativa je u velikoj 

mjeri usuglašena s acquisem. 7 

6 Informacije o implementaciji SSP-a u Republici Hrvatskoj navedene u ovom izvještaju najvećim dijelom potiču iz intervjua s 

gospođom Majom Foretić, službenicom hrvatskog veleposlanstva u BiH. Intervju je obavljen 15. 4. 2011. 

7 Evropska komisija, Izvješće o napretku Hrvatske za 2010. godinu, 9. studenog 2010. 

36


Postoji, međutim, prostor za napredak, posebno u oblastima vezanim za sistem 

autorizacije, „pravila jednog ureda“ te u određenim ograničenjima vezanim za 

sektor turizma. 8 Značajan napredak je ostvaren u oblasti uzajamnog priznavanja 

kvalifikacija, a Agencija za znanost i visoko obrazovanje je određena kao nacionalni 

koordinator za tu oblast. Radi pojednostavljivanja i ubrzavanja postupka registracije 

pravnih subjekata Vlada RH je pokrenula i podržala program HITRO.HR kojim se 

omogućava elektronska registracija kompanija. Zajedno s projektom e-Tvrtka, 

HITRO.HR je dobio priznanje Evropske komisije „Good practice label“. Zahvaljujući 

ovim projektima, omogućeno je osnivanje trgovačkih društava u roku od 24 sata na 

svim trgovačkim sudovima u RH. 

Doing Business Report Svjetske 

banke za 2011. godinu Hrvatsku 

je pozicionirao na 56. mjesto, 

pomaknuvši je sa 100. mjesta u 

2010. godini. 9 Kreiranju boljeg 

poslovnog okruženja doprinosi 

i činjenica da se s izdavanjem 

poslovne dozvole stiče i pravo 

boravišta, a ukoliko je nerezident 

stekao status prebivališta, nije 

mu potrebna poslovna dozvola. 10 

U toku 2010. godine nije 

zabilježen značajniji pomak u 

oblasti poslovnog nastanjivanja 

u Srbiji. Još nije završen 

proces uzajamnog priznavanja 

Vlada RH je pokrenula i podržala 

program HITRO.HR kojim se omogućava 

elektronska registracija kompanija. 

Zajedno s projektom e-Tvrtka, HITRO. 

HR je dobio priznanje Evropske komisije 

„Good practice label“. Zahvaljujući ovim 

projektima, omogućeno je osnivanje 

trgovačkih društava u roku od 24 sata 

na svim trgovačkim sudovima u RH. Doing 

Business Report Svjetske banke za 2011. 

godinu Hrvatsku je pozicionirao na 56. 

mjesto, pomaknuvši je sa 100. mjesta u 

2010. godini. 

profesionalnih kvalifikacija. Poput Republike Hrvatske, Srbija je započela proces 

elektronske registracije firmi (E-registracija), koji je u nadležnosti Agencije za 

privredne registre Republike Srbije, čime je dobivena jedinstvena, centralizirana 

baza podataka o privrednim subjektima. Međutim, sistem one-stop-shop registriranja 

tek je u drugoj fazi implementacije i omogućava registraciju firmi za 48 sati. 11 Pored 

napora na usklađivanju legislative s acquisem, Republika Srbija je kreirala i niz 

poticajnih instrumenata poput državnih grantova, raznih vrsta poreznih olakšica za 

velike investicije, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja te oslobađanje od PDV-a za 

8 “Pravilo jednog ureda” se odnosi na pravilo da oređeni profesionalci ne mogu imati više od jednog ureda. Ograničenja vezana za 

turizam se odnose na zabranu izdavanja nekretnina u turističke svrhe od nerezidentnih vlasnika nekretnina. 

9 http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/croatia, pristupljeno 23. 4. 2011. 

10 Izvješće o analitičkom pregledu – Hrvatska, Poglavlje 3. Sloboda pružanja usluga, 2006. Dostupno na http://www.eu- pregovori. 

hr/files/pdf_screening/IZVJESCE, pristupljeno 23. 4. 2011. 

11 Evropska komisija, Izvještaj o napretku Srbije za 2010. godinu, 9. novembar 2010. 

37


investicije u slobodnim industrijskim zonama i slično. 12 Doing Business Report Svjetske 

banke za 2011. godinu Srbiju je pozicionirao na 89. mjesto za razliku od 90. mjesta iz 

2010. godine. 13 

Legislativni okvir koji uređuje pitanja poslovnog nastanjivanja u Albaniji ne pravi 

diskriminaciju između rezidenata i nerezidenata. Međutim, legislativa o slobodi 

pružanja prekograničnih usluga nije usklađena s pravnom stečevinom EU-a, što 

je prvenstveno posljedica nedovoljno razvijenih administrativnih kapaciteta. 

Ministarstvo za obrazovanje i nauku Republike Albanije osnovalo je Komisiju za 

priznavanje sastavljenu od sedam članova koja obrađuje aplikacije za sve nivoe 

obrazovanja, što je ocijenjeno nedovoljnim za uspješno provođenje uzajamnog 

priznavanja profesionalnih kvalifikacija. 14 Albanija se 2010. godine nalazila na 81. 

mjestu izvještaja Svjetske banke Doing Business, a 2011. nalazi se na 82. mjestu. 15 

Crna Gora je ostvarila određeni napredak 

U 2009. godini samo 13% 

donošenjem Zakona o unapređenju 

direktnih stranih investicija u 

BiH potiče iz zemalja članica 

EU-a. Praktična situacija s 

poslovnog ambijenta (juli 2010. godine) 

kojim su izmijenjene odredbe deset 

drugih zakona. Zakonom su skraćeni 

poslovnim nastanjivanjem upućuje rokovi za registraciju poslovnih 

na zaključak da je BiH još 

subjekata, smanjen broj procedura 

uvijek u prvoj fazi nominalnog 

usklađivanja legislative s 

acquisem te da ne postoje 

institucionalni i ljudski kapaciteti 

koji bi omogućili pomak ka drugoj 

fazi – kreiranju potražnje za 

stranim investicijama. 

kao i troškovi povezani s registracijom 

i vođenjem biznisa. Izvještaj Evropske 

komisije o napretku Crne Gore za 

2010. godinu ocjenjuje da su njezini 

administrativni kapaciteti nedovoljno 

razvijeni da bi uspješno odgovorili svim 

zahtjevima za provođenje uzajamnog 

priznavanja profesionalnih kvalifikacija. 16 

Prema Doing Business izvještaju Svjetske 

banke za 2010. godinu Crna Gora je pozicionirana na 65. mjesto, dok je 2011. godine 

rangirana na 66. mjesto. 17 

12 Intervju s Jadrankom Petrović, ekonomskom savjetnicom pri Ambasadi Republike Srbije u BiH, obavljen 15. 4. 2011. Dodatne 

informacije o poticajnim mjerama za strane ulagače mogu se naći na http://www.siepa.gov.rs/site/en/home/1/investing_in_serbia/ 

investment_incentives/. 

13 http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/serbia, pristupljeno 23. 4. 2011. 

14 Analitički izvještaj Evropske komisije za Albaniju, 9. novembar 2010. 

15 http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/albania, pristupljeno 23. 4. 2011. 

16 Analitički izvještaj Evropske komisije za Crnu Goru, 9. novembar 2010. 

17 http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/montenegro, pristupljeno 23. 4. 2011. 

38


Tokom 2010. godine Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija ostvarila je 

određeni napredak u oblasti poslovnog nastanjivanja povećanjem transparentnosti 

i pojednostavljenjem procedura vezanih za ovu oblast. 18 Zakon o gradnji još nije 

usklađen s pravnom stečevinom EU-a. Ministarstvo za ekonomiju određeno je kao 

koordinacijsko tijelo za usuglašavanje odgovarajućih zakona iz oblasti poslovnog 

nastana i slobode pružanja prekograničnih usluga. Prema ocjenama Svjetske banke u 

Doing Business izvještaju, Makedonija je sa 36. pozicije u 2010. godini u 2011. pala na 

38. poziciju među ukupno 183 zemlje. 

Prioritet koji Evropsko partnerstvo stavlja pred Bosnu i Hercegovinu jeste uspostava 

jedinstvenoga ekonomskog prostora. Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 

2010. godinu ocjenjuje da nije bilo napretka u oblasti poslovnog nastana, uključujući 

i uzajamno priznavanje profesionalnih kvalifikacija. 19 Još postoje problemi 

dvostruke registracije na nivou entiteta ukoliko poslovni subjekt želi poslovati na 

teritoriji oba entiteta. S različitim pristupom i pripadajućom legislativom vezanom 

za poboljšanje poslovnog okruženja bh. entiteti se ponašaju kao dva zasebna 

ekonomska prostora, što državu u cjelini čini manje atraktivnom za direktne strane 

investicije. 

GODINA 1. KVARTAL 2. KVARTAL 3. KVARTAL 4. KVARTAL 

2008. 86 241 163 87 

2009. -6,4 160,8 134,2 184,4 

2010. 57,9 23,3 6,2 

Izvor: DEP, Informacija o kretanju makroekonomskih pokazatelja za januar- 

2011. , Izraženo u milionima KM 

novembar 2010., januara 

Nominalni napredak je ostvaren na polju ubrzanja procesa registracije nerezidentnih 

poslovnih subjekata time što se oni više ne moraju registrirati kod Ministarstva za 

vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH, već su samo obavezni registrirati se na 

lokalnom nivou. Ipak, u praksi efekti ovih legislativnih izmjena nisu još vidljivi. Proces 

registracije je dodatno usporen i poskupljen uvođenjem notarskog sistema. 20 

Foreign Investors Council, u svojoj White Book publikaciji za 2009. godinu, identificirao 

je deset najvećih prepreka za investiranje u BiH, među kojima su i problemi vezani za 

registraciju stranih preduzeća i poslovno nastanjivanje (posebno dobivanje radne i 

18 Izvještaj Evropske komisije o napretku Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, 9. novembar 2010. 

19 Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH, 9. novembar 2010. 

20 Intervju s Bojanom Škrobić-Omerović, Foreign Investors Council, obavljen 20. 4. 2011. 

39


boravišne dozvole) – 2010. godina nije donijela nikakve bitne promjene u vez s ovim 

pitanjima. 21 

Iako postojeća legislativa vezana za oblast poslovnog nastana ne pravi razliku 

između rezidentnih i nerezidentnih poslovnih subjekata, izuzev u oblasti medija gdje 

je strano vlasništvo ograničeno na 49%, 22 u praksi su ipak prisutne određene razlike. 

Izvor: Odjel za investicijsku klimu - Odjel u Beču, Generiranje ulaganja: Neki pokazatelji o propisima za 

reguliranje poslovnih aktivnosti 

Iz grafikona je vidljivo da je u praksi proces registracije stranih preduzeća u BiH duži 

za 23 dana od registracije domaćih. 

Premda je SPP prvenstveno namijenjen usklađivanju domaće legislative s pravnim 

naslijeđem EU-a u cilju ujednačavanja standarda poslovanja i privlačenja investitora 

iz EU-a, istraživanje Udruženja za unapređenje njemačko-bosanskohercegovačkih 

privrednih odnosa pokazuje da u 2009. godini samo 13% direktnih stranih investicija 

u BiH potiče iz zemalja članica EU-a. 23 Praktična situacija s poslovnim nastanjivanjem 

21 Foreign Investors Council, The White Book, 2009. Dostupno na www.fic.ba. 

22 Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine za 2010. godinu, 9. novembar 2010., strana 37. 

23 Intervju s Michaelom Wolskim iz Udruženja za unapređenje njemačko-bosanskohercegovačkih privrednih odnosa, 18. 4. 2011. 

40


upućuje na zaključak da je BiH još uvijek u prvoj fazi nominalnog usklađivanja 

legislative s acquisem te da ne postoje institucionalni i ljudski kapaciteti koji bi 

omogućili pomak ka drugoj fazi – kreiranju potražnje za stranim investicijama. Doing 

Business Report Svjetske banke za 2011. godinu Bosnu i Hercegovinu je pozicionirao 

na 110. mjesto na kojem se nalazila i 2010. godine. 

c) Studija slučaja: Komparativna analiza poslovnog nastana 

u Istočnom Sarajevu i Kantonu Sarajevo 

Ukoliko neko ko nije državljanin Bosne i Hercegovine želi registrirati vlastitu firmu na 

njezinoj teritoriji, iznenadit će se kada na udaljenosti od svega nekoliko kilometara 

naiđe na značajno različite uvjete 

vezane za registraciju i tretman 

nerezidentnog poslovnog subjekta. 

Ono što danas zovemo Istočno 

Sarajevo i Kanton Sarajevo nekada 

je predstavljalo jedinstvenu 

administrativnu cjelinu. Danas se 

stranom investitoru može učiniti da 

je riječ o dva zasebna ekonomska 

prostora. Vlasti BiH često nemaju 

jasnu sliku o veličini unutarnjeg tržišta 

u zemlji, koje je zapravo jako malo, a 

neusklađena entitetska legislativa 

samo ga još dodatno usitnjava. 

U situaciji kada država bilježi pad 

direktnih stranih investicija, poput 

BiH, i kada nema posebnih prirodnih 

resursa koji je čine dodatno 

atraktivnom za strane investicije, 

jedini put za njihovo privlačenje je 

proaktivan pristup lokalnih i državnih 

vlasti. Pod proaktivnim pristupom 

Procjenjuje se da za obavljanje svih 

administrativnih postupaka u Kantonu 

Sarajevo stranom investitoru treba 

najmanje dvije sedmice da prikupi 20 

do 24 različita dokumenta godišnje. 

S druge strane, vlasti RS-a su 2010. 

godine formirale pet okružnih 

privrednih sudova (Istočno Sarajevo, 

Bijeljina, Doboj, Banja Luka, Trebinje) 

s ciljem olakšanja registracije 

privrednih subjekata i skraćenja 

rokova rješavanja privrednih sporova. 

Ovakva vrsta privrednih sudova u FBiH 

još ne postoji, što za posljedicu ima 

usporen proces registracije privrednih 

subjekata i neefikasno rješavanje 

privrednih sporova. 

podrazumijeva se niz mjera i instrumenata koji olakšavaju registraciju i podržavaju 

opstanak stranih ulagača, poput pojednostavljenja administrativnih postupaka, 

smanjenja administrativnih troškova poslovanja, poreznih olakšica, izbjegavanja 

dvostrukog oporezivanja, uzajamnog priznavanja profesionalnih kvalifikacija i slično. 

U praksi postoje značajne razlike u tretmanu stranih investitora na području 

Kantona Sarajevo i Istočnog Sarajeva. Tako, naprimjer, za dobivanje radne dozvole 

u Kantonu Sarajevo strani investitor mora platiti 1.350 KM, dok isti dokument u 

41


Istočnom Sarajevu košta svega 50 KM. U Istočnom Sarajevu, kao administrativnom 

dijelu Republike Srpske, strani investitor nije dužan vršiti nostrifikaciju diplome za 

dobivanje radne dozvole, dok je to obavezan činiti ukoliko želi pribaviti radnu dozvolu 

u Kantonu Sarajevo. Pored toga, u ovom kantonu strani investitor treba svake godine 

ovjeriti svoju nostrifikaciju. Procjenjuje se da za obavljanje svih administrativnih 

postupaka u Kantonu Sarajevo stranom investitoru treba najmanje dvije sedmice 

da prikupi 20 do 24 različita dokumenta 

godišnje. 24 S druge strane, vlasti RS-a 

su 2010. godine formirale pet okružnih 

Uslijed nepovoljnog poslovnog 

privrednih sudova (Istočno Sarajevo, 

okruženja u BiH direktne strane 

Bijeljina, Doboj, Banja Luka, Trebinje) s 

investicije su sa 134,4 miliona KM ciljem olakšanja registracije privrednih 

iz trećeg kvartala 2009. godine subjekata i skraćenja rokova rješavanja 

pale na 6,2 miliona KM u istom 

privrednih sporova. 25 Ovakva vrsta 

kvartalu prošle godine, što je pad privrednih sudova u Federaciji BiH još ne 

od 95%. 

postoji, što za posljedicu ima usporen 

proces registracije privrednih subjekata 

i neefikasno rješavanje privrednih 

sporova. Parcijalan entitetski pristup 

usklađivanju propisa s acquisem neće Bosni i Hercegovini pribaviti pozitivne ocjene 

Evropske komisije o njenom napretku u procesu evropskih integracija. 

24 Informacije za case study potiču iz intervjua s Michaelom Wolskim, predstavnikom Udruženja za unapređenje njemačkobosanskohercegovačkih 

privrednih odnosa. Ovo udruženje je nastalo kao posljedica nepostojanja adekvatne podrške lokalnih vlasti 

investitorima iz EU-a. 

25 Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2010.godini, 9. novembar 2011. 

42

Glava V. 

Poglavlje 4 

Tekuća plaćanja i kretanje kapitala 


Četiri su temeljne slobode stupovi zajedničkog tržišta Evropske unije. To su sloboda 

kretanja dobara, usluga, kapitala i ljudi. Poglavlje 4. Glave V. SSP-a definira pitanja vezana 

za slobodu kretanja kapitala. Slobodno kretanje kapitala obuhvata liberalizaciju 

plaćanja i transfera novca preko granica jedne države, kao i potpunu slobodu prijenosa 

vlasništva imovine i financijskih obaveza. Za Bosnu i Hercegovinu obaveze iz ovog 

poglavlja odnosile su se na definiranje devizne politike u pravcu liberalizacije novčanih 

transakcija izvan zemlje i od strane nerezidenata, adekvatno uređivanje tržišta 

kapitala i njegovu potpunu liberalizaciju te dopuštanje državljanima zemalja članica 

Evropske unije da budu vlasnici nekretnina u BiH. 26 Za zemlje koje su predmetom 

ovog komparativnog pregleda - Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Albanija - 

obaveze u odnosu na Poglavlje 4. gotovo su identične, s tim da su za pojedine države 

obaveze iz ovog poglavlja proširene na uspostavu funkcionalnog sistema platnog 

prometa s inozemstvom - Crna Gora, Albanija, Hrvatska i Makedonija, ali i na uspostavu 

zakonskoga i administrativnog okvira za djelotvornu borbu protiv pranja novca - 

Hrvatska, Makedonija i Albanija. Prikaz napretka u oblasti pranja novca neće biti 

prikazani ovdje jer su, u kontekstu BiH, ova pitanja obuhvaćena u Poglavlju 2.. 

U odnosu na napredak BiH u ovoj oblasti različit je stepen realizacije drugih zemalja 

26 U roku od šest godina nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u BiH. 

43

u predmetnim oblastima. U području kretanja kapitala i novca BiH je zajedno s 

Hrvatskom i Crnom Gorom najdalje otišla ka potpunoj liberalizaciji kretanja kapitala 

i novca u skladu s uvjetima sada na snazi u odnosu na SSP. Međutim, pred BiH stoje 

značajni izazovi u daljnjim naporima na liberalizaciji kretanja novca i kapitala, posebno 

u davanju državljanima EU-a potpuno istih prava u pogledu raspolaganja i vlasništva 

nad nekretninama, što je pitanje koje zemlje koje su predmetom ovog usporednog 

prikaza još i dalje rješavaju. 


U cijelosti gledano, ako se uzmu u obzir nalazi iz Izvještaja o napretku za 2010. godinu 

zemalja u regiji, može se reći da su sve zemlje ostvarile određen napredak u realizaciji 

obaveza iz Poglavlja 4. koje se tiču tekućih plaćanja i kretanja kapitala. U svakom 

slučaju, u predmetnoj oblasti prednjače Hrvatska i Crna Gora, koje su najdalje otišle u 

liberalizaciji tokova novca i kapitala. Početkom 2010. godine Hrvatska je liberalizirala 

cijeli dijapazon oblasti koje se tiču plaćanja prema vani, a sredinom 2010. liberalizirala 

je odobravanje kratkoročnih financijskih kredita rezidentima, što je obaveza koju BiH 

treba ispuniti do isteka pete godine od dana stupanja na snagu SSP-a. Liberalizacija 

depozitnih transakcija u inozemstvu od strane rezidenata je ostavljena za početak 

2011. godine. Izmjenama Zakona o deviznom poslovanju Hrvatska je predvidjela 

ukidanje zaštitnih mjera, što će stupiti na snagu danom pridruživanja EU-u. Za 

Hrvatsku najveća prepreka u realizaciji obaveza iz ove oblasti i dalje ostaje pružanje 

mogućnosti državljanima EU-a da imaju vlasništvo nad svim vrstama nekretnina (i 

dalje postoje ograničenja u pogledu poljoprivrednog zemljišta i zemljišta u zaštićenim 

prirodnim rezervatima) i reguliranje pitanja posebnih prava države u preduzećima, 

odnosno reguliranje pitanja tzv. „zlatnih dionica“. Određenih pomaka, međutim, 

bilo je u ovoj oblasti kada je hrvatska vlada povukla iz procedure zakon o Hrvatskoj 

elektroprivredi (HEP) kojim se inicijalno omogućavalo da država zadrži 51% vlasništva. 

Crna Gora je također napravila značajne pomake u pogledu liberalizacije tekućih i 

kapitalnih transakcija, s tim da su u izmijenjenom Zakonu o inostranim tekućim i 

kapitalnim transakcijama iz 2008. godine dopušteni određeni izuzeci za transakcije 

koji su od javnog interesa, a koji se tiču odbrane i proističu iz međunarodnih 

sporazuma. Stupanjem na snagu SSP-a u maju 2010. godine pravna i fizička lica iz 

EU-a dobila su jednak tretman kao i domaća fizička i pravna lica u pogledu nabavke 

i transakcija koje se tiču nepokretne imovine, čime je Crna Gora otišla dalje čak i od 

Hrvatske. Crnogorske vlasti nisu zadržale posebna prava u pogledu vlasništva nad 

preduzećima od posebnog interesa, međutim, Izvještaj o napretku Evropske komisije 

(EK) konstatirao je da „investicijska pravila za institucionalne investitore, kao što su 

penzijski fondovi, i dalje nisu u skladu s acquisem“. Najveći izazov za Crnu Goru u 

ovom periodu ostaje ustroj sistema platnog prometa u skladu s direktivama 2007/64/ 

44


EC i 2009/110/EC. Evropska komisija konstatira da su potrebne aktivnosti ne samo 

na jačanju zakonodavnog okvira u pogledu propisivanja platnih institucija i pitanja 

prekograničnog plaćanja već je potrebno i kadrovski ojačati postojeće administrativne 

strukture koje će biti pod većim pritiscima kada jednom budu na snazi novi propisi u 

skladu sa zahtjevima EU-a. 

Slični izazovi stoje i pred Albanijom, ako ne i veći, uzimajući u obzir da platni sistem 

ove države u mnogim aspektima odstupa od zahtjeva i direktiva EU-a i daleko 

je nerazvijeniji. U svom Izvještaju o napretku za 2010. EK navodi da postojeće 

zakonodavstvo ne tretira pitanja prekograničnih plaćanja i da se usluge platnog 

sistema trenutno odnose samo na transakcije unutar zemlje. Kadrovsko jačanje 

postojećih institucionalnih struktura također je istaknuto kao prioritet. U pogledu 

liberalizacije kapitalnih kretanja situacija je mnogo povoljnija; u Albaniji je Zakonom o 

deviznom poslovanju, koji je stupio na snagu krajem 2009. godine, omogućena potpuna 

liberalizacija tekućih i kapitalnih tokova. Zakon o stranim investicijama, usvojen još 

1993. godine, predvidio je potpuno jednak tretman rezidenata i nerezidenata u 

pogledu investiranja. Iako je zakonom omogućeno da država zadrži „zlatne dionice“ 

ukoliko zadovoljava javne interese, država do sada to pravo nije iskoristila. Ovakav 

zakonski okvir očito je vrlo pozitivno djelovao, jer je vrijednost inozemnih direktnih 

investicija u Albaniji u 2009. godini iznosila 695 miliona eura (prema podacima FIPA-e 

u BiH su one iznosile 452 miliona eura za isti period). Određena ograničenja su 

zadržana u pogledu investicija u financijskim nebankarskim tržištima, koje mogu biti 

opravdane jedino u slučaju ozbiljnog ugrožavanja javnog interesa. Kao i Hrvatska, 

Albanija je ograničila mogućnost nerezidentnima vlasništvo nad određenom vrstom 

imovine (poljoprivredno zemljište, šumsko zemljište i pašnjačka područja), ali je SSPom 

dozvoljena postepena liberalizacija u pogledu vlasništva nad nekretninama, te je 

Albaniji ostavljen rok da do 1. aprila 2016. godine osigura jednak tretman državljana 

EU-a i državljana Albanije. Evropska komisija ustanovljuje da ovo sa sobom nosi 

potrebu jačanja administrativnih kapaciteta, kao i rješavanja spornih imovinskopravnih 

pitanja. 

Najmanji napredak u oblasti liberalizacije kretanja kapitala zabilježen je u Makedoniji 

i Srbiji tokom 2010. godine. U Makedoniji ovo nije nužnu uzrokovano neadekvatnim 

djelovanjem državnih institucija, već činjenicom da Vijeće EU-a u vrijeme izrade 

izvještaja EK-a o napretku u 2010. godini nije još donijelo odluku kojim se dozvoljava 

da Makedonija prijeđe u drugu fazu implementacije SSP-a, iako su sve obaveze 

koje su bile na snazi u prvoj fazi njegove implementacije u 2008. godini realizirane 

u potpunosti. Posljedica tog stanja jeste da i dalje postoje značajna ograničenja u 

pogledu liberalizacije kretanja kapitala. Državljanima EU-a nije dozvoljeno da kupuju 

poljoprivredno zemljište, a stanovita su ograničenja na transfere koje nerezidentni 

mogu da vrše preko svojih tekućih i deviznih računa, te iznos novca koji može biti 

prebačen preko granice. S druge strane, postoje ograničenja prema rezidentima u 

45


pogledu portfeljnih ulaganja, te ograničenja državljana u pogledu kupovine dionica 

inozemnih firmi, otvaranja inozemnih bankovnih računa i kupovine nekretnina 

u inozemstvu. Komisija je konstatirala djelimično ispunjavanje obaveza u vezi s 

usklađivanjem platnog sistema s direktivama EU-a. Međutim, EK također ustanovljuje 

da je Makedonija obavila sve pripreme za daljnje otklanjanje prepreka u tekućem 

plaćanju i kretanju kapitala, ali da su ti napori uvjetovani odobrenjem da Makedonija 

prijeđe u drugu fazu implementacije SSP-a. 

Evropska komisija je za Srbiju utvrdila najmanji napredak u realizaciji obaveza 

iz ovog poglavlja, posebno u pogledu kretanja kratkoročnog kapitala, gdje su 

zadržana stanovita ograničenja. Iako je zakonima dozvoljeno da nerezidenti 

slobodno investiraju u svim sektorima, uključujući sektor oružja, te je dozvoljena 

kupovina nekretnina na bazi reciprociteta, s izuzetkom poljoprivrednog zemljišta, 

nedostatni administrativni kapaciteti su zapravo najveća prepreka u provedbi ovih 

zakonskih mogućnosti. Komisija je ustanovila probleme s kojima se investitori iz 

EU-a suočavaju u pogledu definiranje pravnog statusa kupljene nepokretne imovine, 

njezine registracije te dobivanja odgovarajućih dozvola i njihovog usuglašavanje s 

odgovarajućim urbanističkim planovima. Konačna je konstatacija EK-a da Srbija 

umjereno napreduje u provođenju obaveza iz SSP-a u ovoj oblasti, te da su potrebni 

dodatni napori. 

c) Studija slučaja: Uvjeti za kupovinu nekretnina u BiH 

Kao što je ranije spomenuto, Bosna i Hercegovina tek treba poduzeti ozbiljnije mjere 

u omogućavanju državljanima EU-a potpune slobode u kupovini nekretnina u zemlji. 

Ovo je već donekle omogućeno zakonima koji reguliraju problematiku direktnih 

stranih ulaganja, kao i zakonima o privatizaciji preduzeća i banaka. 27 Međutim, 

ozbiljna razmatranja posljedica ove liberalizacije tek predstoje. Koji su najveći 

izazovi koji liberalizacija u ovom polju sa sobom nosi Jedan od izazova je svakako 

ograničenje mogućnosti špekulacija na tržištu nekretnina. 28 Postojeće zakonodavstvo 

mora predvidjeti odredbe kojima je preprodaja nekretnine u kratkom vremenskom 

periodu od trenutka nabavke predmetom odgovarajućeg oporezivanja (kao što je 

bio slučaj u Hrvatskoj), te reguliranje plaćanja poreza na kupovinu nedovršenoga 

ili neizgrađenog građevinskog zemljišta ili onoga za stambenu izgradnju. 29 Ovo 

posljednje je posebno problematično sa stanovišta špekulacija gdje bi, naprimjer, 

moglo doći do otkupa građevinskog zemljišta ili nedovršenih stambenih objekata, 

27 Strategija za integriranje Bosne i Hercegovine u EU, str. 64. 

28 Mihaljek, Dubravko, 2005., “Slobodno kretanje kapitala, tržište nekretnina i turizam: Blagodat ili nevolja za Hrvatsku na putu u 

Europsku uniju” Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: ususret izazovima pregovora, Institut za javne financije, Zagreb. 

29 Ibid. 

46


„očekujući brz porast njihove cijene radi ograničene ponude, i zatim te nekretnine 

preprodati po višoj cijeni“. 30 U takvim okolnostima ne bi bilo moguće utvrditi da li su 

cijene formirane kao „rezultat normalnog djelovanja ponude i potražnje“ ili je „dio 

ostvarenog profita nastao na temelju špekulacijskog djelovanja poduzetnika“. 31 

Još je jedno pitanje bitno: kako će prodaja nekretnina državljanima EU-a uticati na 

domaće stanovništvo U slučaju poljoprivrednog zemljišta, naprimjer, mnoge su bivše 

zemlje kandidati tokom pregovora o pridruživanju dogovorile moratorij na kupovinu 

zemljišta od strane državljana EU-a, navodeći kao obrazloženje da bi to nepovoljno 

djelovalo na domaće stanovništvo, koje je imalo vrlo niska materijalna primanja, u 

velikoj mjeri je ovisilo od poljoprivrede i ne bi moglo konkurirati kupcima iz EU-a. 32 

Slična ograničenja tražena su za kupovinu kuća za odmor, uz iznošenje stajališta da 

bi omogućavanje prodaje takvih kuća državljanima EU-a dovelo do naglog porasta 

cijena i domaćim fizičkim i pravnim licima onemogućilo pristup tržištu nekretnina. 33 

Osnovna pouka drugih zemalja jeste da je u procesa pridruživanja, usprkos zahtjevima 

koje nameće PSP, tokom sklapanja Ugovora o pristupanju moguće pregovarati o 

preciznijim uvjetima liberalizacije tržišta nekretnina. To podrazumijeva da je tokom 

pregovora potrebno vrlo jasno definirati koji su to interesi zemlje u pogledu tržišta 

nekretnina i koje bi ekonomske, ekološke, pa i sociološke efekte imala potpuna 

liberalizacija toga tržišta na dotične države. Mora se nedvosmisleno utvrditi 

„postoji li važan nacionalni interes za odgodu liberalizacije tržišta nekretnina“, 

te isto tako nedvosmisleno demonstrirati kako bi potpuna liberalizacija kupovine 

nekretnina „mogla trajnije štetiti zaštiti tog interesa“. 34 U odnosu na druge zemlje 

može se reći da je BiH u nepovoljnijoj pregovaračkoj poziciji. Primjera radi, Poljska 

je mogla dogovoriti „dvanaestogodišnji moratorij na pravo nerezidenata da kupuju 

poljoprivredno zemljište u Poljskoj u zamjenu za sedmogodišnje prijelazno razdoblje 

za slobodno kretanje poljskih radnika u većini zemalja EU-a“. 35 Nažalost, sama veličina 

BiH ne stavlja je u poziciji da može ispregovarati takve uvjete. Ovo potcrtava značaj 

jasnog utvrđivanja pregovaračke pozicije BiH u ovom i drugim pitanjima tokom 

daljnjeg procesa pristupanja kako same posljedice pristupanja ne bi bile pretjerano 

štetne za stanovništvo BiH i njezinu ekonomiju. 

30 Ibid. 

31 Ibid. 

32 Ibid. 

33 Ibid. 

34 Ibid. 

35 Ibid 

47

Glava VI. 

Usklađivanje i provođenje 

zakona, pravila konkurencije 


Usklađivanje i provođenje zakona dva su primarna zadatka svih država u Procesu 

stabilizacije i pridruživanja bez obzira da li imaju status kandidata ili potencijalnog 

kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Također, pravila konkurencije predstavljaju 

najvažniju pravnu osnovu tržišne privrede u Uniji. Sama konkurencija se u 

Lisabonskom sporazumu uzdiže u rang temeljnih principa funkcioniranja evropske 

ekonomije, ravnopravno uz četiri slobode prometa roba, usluga, kapitala i radne 

snage. Sve države zapadnog Balkana imaju iste prioritete u ovoj oblasti. To se prije 

svega odnosi na usvajanje zakona usklađenih sa standardima EU-a te osnivanje i 

osposobljavanje institucija nadležnih za provođenje zakona. Ovi zahtjevi se u Glavi 

VI. odnose na pitanja konkurencije, državne pomoći, javnih nabavki, autorskih prava, 

standardizacije i mjeriteljstva. Sve ove oblasti stvaraju preduvjete za postizanje 

konkurentnosti država, što je jedan od ekonomskih kriterija postavljenih na sjednici 

Vijeća EU-a u Kopenhagenu 1993. godine o pitanju pretpostavki za proširenje koje 

države aspiranti treba da postignu. Blisko su vezani s ovom tematikom i politički 

kriteriji postavljeni u istom dokumentu a to su funkcionalne institucije i vladavina 

prava. 

Sve države zapadnog Balkana do ovog trenutka usvojile su sve potrebne zakone i 

uspostavile tražene institucije, s izuzetkom Bosne i Hercegovine, koja nije usvojila 

zakon o državnoj pomoći niti je uspostavila neovisno operativno tijelo za državne 

pomoći. Vremenski okvir od dvije godine nakon potpisivanja SSP-a koji je aktualan 

49


za BiH u ovome izvještaju ističe prvenstveno početne probleme u prilagođavanju 

zakonodavstva EU-a standardima i uspostavi institucija u slučaju svih država regije. 

Trenutno BiH ima politički problem s neusvajanjem zakona o državnoj pomoći. 

Rezultat je probijanje dogovorenog roka za realizaciju ove obaveze skoro tri godine. 

Ovo pitanje su stoga najvišim zvaničnicima u BiH adresirali svi zvaničnici Evropske 

unije. 


Vremenski okvir na koji se odnosi ovaj dio analize je druga godina nakon potpisivanja 

SSP-a u svakoj od zemalja. To znači da se odnosi na procese evropskih integracija u 

Hrvatskoj i Makedoniji 2003. ili Albaniji i Crnoj Gori 2008. i 2009. godine. Za Srbiju, 

koja je jednostrano počela primjenjivati SSP po potpisivanju i pored suspenzije, 

razmatrani period pokriva 2010. godinu. 

S obzirom na to da je postojanje nadležnih institucija osnovni preduvjet za provođenje 

zakona, ova se usporedba usredotočuje na vremenski okvir kada su te institucije 

uspostavljene te na komparaciju kapaciteta tih institucija izraženu u broju zaposlenih 

službenika u njima. 

Manjkavost usporedbe ovog tipa je nemogućnost da se precizno iskažu podaci iz više 

razloga, no nalazi mogu poslužiti u svrhu jednog općeg usporednog pregleda. Prije 

svega, neke su države potpisale SSP 2001., a neke 2008. godine. Neke na početku, 

neke sredinom, a neke krajem godine. Neke države su uspostavile institucije i mnogo 

prije potpisivanja SSP-a, pa ih poslije dograđivale i paralelno s time mijenjale njihovu 

strukturu koju je moguće naći samo u izvještajima o radu iz referentnih godina. 

Nadalje, neke su institucije novouspostavljene, poput onih u oblasti konkurencije, 

državnih pomoći, javnih nabavki i zaštite potrošača. Druge su pak postojale i u 

svim bivšim republikama SFRJ, poput zavodā za standardizaciju, mjeriteljstvo, 

intelektualno vlasništvo sa vlastitim osobljem, koje je kasnije preuzimano u druge 

institucije. Zavodi za standardizaciju i mjeriteljstvo su institucije koje pored osnovnih 

administrativnih funkcija obavljaju i stručne i naučne aktivnosti, uključujući uposlene 

u laboratorijima kao i vanjske suradnike certificirane za provjere standarda u različitim 

oblastima. Iz svega navedenog broj uposlenih u ovim institucijama treba uzeti s 

rezervom jer nije bilo moguće u ovom izvještaju prikupiti ni prikazati apsolutno tačne 

podatke, naročito za referentne godine u daljoj prošlosti. Konačno, nivo aktivnosti 

tih institucija u definiranom periodu predstavlja poseban pokazatelj. 

50

Institucije za zaštitu konkurencije 

Albanska institucija za konkurenciju 36 (Albanian Competition Authority) osnovana je 

2003. prema zakonu koji je usvojen u julu te godine. To znači da je Albanija imala 

instituciju za zaštitu konkurencije pune tri godine prije potpisivanja SSP-a. U to 

vrijeme institucija je imala ukupno 29 uposlenih, među kojima su bila četiri člana 

vijeća, 21 stručni suradnik te četiri osobe kao tehnička podrška. 

Konkurencijsko vijeće BiH 37 je osnovano 1. maja 2005. godine prema zakonu 

donesenom 2001. godine. Trenutno ima ukupno 22 uposlena, i to šest vijećnika, šest 

stručnih suradnika i 10 uposlenih kao podrška. To znači da je BiH imala uspostavljenu 

instituciju za zaštitu konkurencije četiri godine 

prije potpisivanja SSP-a. 

Uprava za zaštitu konkurencije 38 Crne Gore 

osnovana je kao neovisno operativno tijelo 

2007. godine, što znači svega nekoliko mjeseci 

prije potpisivanja SSP-a. Pri tome je napravljena 

sistematizacija radnih mjesta za 13 uposlenih a 

do kraja 2008. uposleno je osam službenika. 

U Hrvatskoj je Agencija za zaštitu tržišnog 

natjecanja 39 kao pravna osoba s javnim 

ovlastima osnovana u skladu s odlukom 

Hrvatskog sabora 1995. godine, a s radom je 


Sve države zapadnog 

Balkana do ovog trenutka 

usvojile su sve potrebne 

zakone i uspostavile tražene 

institucije, s izuzetkom Bosne 

i Hercegovine, koja nije 

usvojila zakon o državnoj 

pomoći niti je uspostavila 

neovisno operativno tijelo za 

državne pomoći. 

započela 1997. Dakle, četiri godine prije potpisivanja SSP-a. Agencija je imala pet 

vijećnika i 22 uposlena na stručnim poslovima. 

Komisija za zaštitu konkurencije 40 Republike Makedonije osnovana je 1999. godine 

te u skladu s izmjenama 2002. Uspostavljena je kao komisija s pet članova koja ima 

sekretarijat, tri sektora i šest odjela. To također znači da je Makedonija imala začetke 

zaštite konkurencije dvije godine prije potpisivanja SSP-a. 

36 Albanian Competition Authority. Law on competition protection nr. 9121 date 28/07/2003. 

37 Važeći je Zakon o konkurenciji BiH, SGBiH 48/05, 76/07 i 80/09. 

38 Zakonski okvir na području konkurencije predstavlja Zakon o zaštiti konkurencije (»Sl. List RCG« 69/05), koji je stupio na snagu 

26. 11. 2005. godine a primjenjuje se od januara 2006. godine i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti konkurencije 

(Sl. list RCG, br. 37/07), koji je Skupština usvojila 6. maja 2007. godine, kojim je stvoren pravni okvir za osnivanje i rad operativno 

neovisnog tijela za zaštitu konkurencije Uprave za zaštitu konkurencije. 

39 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (Narodne novine, 122/2003). 

40 Law on Protection of Competition, usvojen 11. 1. 2005. (Official Gazette of the Republic of Macedoni” No. 04/05). Zamijenio je 

Law Against Limiting Competition (Official Gazette of the Republic of Macedonia, No 80/99, No 29/2002 and No37/2004). 

51


Komisija za zaštitu konkurencije 41 Republike Srbije uspostavljena je u skladu sa 

zakonom iz novembra 2009. Komisija ima pet članova i stručnu služba s ukupno 26 

uposlenih, od kojih 17 stručnih suradnika i devet administrativnih radnika. 

Institucije za kontrolu državne pomoći 

Albanski sistem kontrole državne pomoći obuhvata dvije institucije: Direktorat za 

državnu pomoć pri Ministarstvu ekonomije, trgovine i energije 42 i Komisiju za državnu 

pomoć. Direktorat je zadužen za analitičke, statističke i upravne stvari, a Komisija za 

donošenje odluka o konkretnim slučajevima. S obzirom na to da je zakon donesen u 

aprilu 2005. godine, znači da je Albanija imala donesen zakon i osnove za uspostavu 

institucije 14 mjeseci prije stupanja na snagu SSP-a. 

Bosna i Hercegovina još uvijek nema ni zakon ni instituciju za državne pomoći, a rok 

je bio juli 2010. godine prema obavezi preuzetoj u SSP-u. 

Crna Gora također ima dvije institucije za državne pomoći. Odjeljenje za pripremu 

državne pomoći pri Ministarstvu financija 43 sa četiri uposlena i Komisija za kontrolu 

državne pomoći, koju čini devet članova, uspostavljeni su 2007. godine, nekoliko 

mjeseci prije potpisivanja SSP-a. 

U Republici Hrvatskoj je za državne pomoći nadležna ista institucija kao i za 

konkurenciju - Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, 44 ali na osnovu zakona iz 

2003. godine. Dakle, gotovo dvije godine nakon potpisivanja SSP-a. U to vrijeme na 

poslovima državnih pomoći radila su četiri djelatnika. 

U Makedoniji kao i u Hrvatskoj za državne pomoći je nadležna Komisija za zaštitu 

konkurencije 45 od 2003. godine, odnosno dvije godine nakon potpisivanja SSP-a. 

Odluke donosi pet članova Komisije, kao i u slučaju konkurencije, a poslovi državnih 

pomoći strukturirani su u jedan sektor s dva odjela. 

U Srbiji je za ovu svrhu oformljena posebna Komisija za kontrolu državne pomoći 46 

pri Ministarstvu financija 2009. godine i sastoji se od pet članova. Prva, konstitutivna 

sjednica Komisije, na kojoj je usvojen Poslovnik o radu Komisije za kontrolu državne 

41 Zakon o zaštiti konkurencije, Sl. gl. RS 51/09, u primjeni od 1. 11. 2009. 

42 Law “On State Aid” No. 9374, dated 21. 4. 2005. 

43 Zakon o kontroli državne podrške i pomoći (“Službeni list RCG”, broj 26/07). 

44 Ovlasti dodijeljene Zakonom o državnim potporama («Narodne novine» broj 47/03), Zakonom o državnim potporama (NN 140/05). 

45 Law on State-Aid, Official Gazette of the Republic of Macedonia No. 24/03. 

46 Zakon o kontroli državne pomoći („Službeni glasnik RS”, broj 51/09) i Odluka o obrazovanju komisije (SGRS 112/09). 

52


pomoći, održana je 30. marta 2010. godine. Druga, prva radna sjednica Komisije, na 

kojoj su donesene odluke u postupku prethodne kontrole državne pomoći, održana 

je 7. juna 2010. 

Institucije za javne nabavke 

Albanija ima dvije institucije nadležne za javne nabavke. To su Agencija za javne 

nabavke, 47 kao prvostepeni organ, i Ombudsmen za javne nabavke, kao drugostepeni, 

u uredu sa 14 zaposlenih. Te su institucije počele s radom 2007. godine, odnosno šest 

mjeseci nakon potpisivanja SSP-a. 

Bosna i Hercegovina također ima dvije institucije oformljene 2004. godine. Agencija 

za javne nabavke 48 prvostepeni je organ koji upošljava 32 službenika, od kojih 22 na 

poslovima javnih nabavki i 10 uposlenih kao tehničko osoblje. Drugostepeni organ je 

Ured za razmatranje žalbi koji ima šest članova Ureda i šest stručnih suradnika. BiH je 

uspostavila prvi sistem javnih nabavki četiri godine prije potpisivanja SSP-a. 

I Crna Gora ima dvije institucije s jednakom svrhom osnovane iste godine kad je 

potpisan SSP. Direkcija za javne nabavke upošljavala je 15 službenika, a Komisija za 

kontrolu postupka javnih nabavki 49 od osnivanja ima tri člana, a tada je upošljavala 

osam stručnih suradnika u sekretarijatu. 

Kao i druge države regije, Hrvatska ima Upravu za sustav javne nabave i Državnu 

komisiju za kontrolu postupaka javne nabave 50 osnovane iste godine kad je potpisan 

i SSP. Dvije godine poslije osnivanja Uprava je imala 19 uposlenih, a Komisija pet 

članova i 13 stručnih suradnika u tajništvu od ukupno 26 uposlenih. 

U Makedoniji su Ured za javne nabavke 51 i Državna komisija za žalbe uspostavljeni 1998., 

odnosno 2001. godine. Ured je tada imao 11 uposlenih a Komisija pet članova i sekretarijat. 

Srbija je ima Upravu za javne nabavke i Republičku komisiju za zaštitu prava u 

postupcima javnih nabavki 52 od 2002. godine. Dakle, šest godina prije potpisivanja 

SSP-a. Zakon je slično kao i u BiH mijenjan gotovo svake godine. Uprava je 2005. imala 

18 službenika, a Komisija pet članova i sekretarijat. 

47 Zakon o javnim nabavkama No. 9643 od 20. 11. 2006. 

48 Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (“Sl.gl. BiH” broj 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12709 i 60/10). 

49 Zakon o javnim nabavkama RCG, Sl. l. Rep. Crne Gore 46/06. 

50 Zakon o javnim nabavama (NN, Republike Hrvatske broj 117/01). 

51 Zakon o javnim nabavkama (“Official Gazette of the Republic of Macedonia” no. 26/98, 50/2001, 2/2002 and 24/2003). 

52 Zakon o javnim nabavkama RS, Sl. gl. Rep. Srbije 39/02, 43/03, 55/04, 101/05 i 116/08. 

53


(Rifat Zlomušica, Uporedna analiza pravne zaštite u području javnih nabavki, Sveske za 

javno pravo, br. 2, godina 2, Fondacija Centar za javno pravo, april 2011.) 

Institucije za standardizaciju 

Albanska Generalna direkcija za standardizaciju 53 osnovana je 1999. godine. U Bosni 

i Hercegovini nadležnost iz ove oblasti provodi Institut za standardizaciju BiH 54 

osnovan 2004. godine. Institut ima 12 rukovodećih službenika i više od 50 vanjskih 

suradnika. 

Institut za standardizaciju 55 Crne Gore osnovan je na temelju vladine odluke 2007. 

godine i ima 13 rukovodećih službenika. Hrvatski zavod za norme 56 osnovan je 2003. 

godine, a prema podacima iz izvještaja o radu 2005. godine imao je 33 službenika i 

namještenika. U Makedoniji je Institut za standardizaciju 57 osnovan 2002., a počeo 

raditi 2003. godine. Prema podacima iz izvještaja o radu 2005. godine imao je šest 

uposlenih. Konačno, Institut za standardizaciju Srbije 58 uspostavljen je 2009. godine 

a 2010. imao je sistematizirano 26 rukovodećih pozicija. 

Institucije za mjeriteljstvo 

Generalna direkcija za metrologiju i kalibraciju u Albaniji ima 19 rukovodećih pozicija 

i upošljava 110 službenika u centrali i četiri regionalna centra s laboratorijima. Zbog 

ustavnopravnog sistema Bosne i Hercegovine nadležnosti u metrologiji provode 

državna i entitetska tijela koja međusobno koordiniraju aktivnosti. Institut za 

mjeriteljstvo BiH 59 ustanovljen je zakonom iz 2004. godine a počeo je s radom 2005. 

Sistematizirano je 12 pozicija rukovodećih službenika i šest laboratorija. Entitetski 

zavodi su Zavod za mjeriteljstvo FBiH i Zavod za metrologiju i standardizaciju RS-a 

koji upošljava 27 stručnih suradnika od ukupno 31 uposlenoga. 

Zavod za metrologiju Crne Gore 60 definiran je vladinom uredbom 2009. godine. A 

53 Law on Standardization, 1999 god. 

54 Zakon o osnivanju Instituta za standardizaciju BiH („Službeni glasnik BiH” br.44/04). 

55 Odluka o osnivanju Instituta za standardizaciju Crne Gore (“Službeni list RCG”, br.21/2007). 

56 Zakon o normizaciji (NN 163/2003). 

57 Zakon o standardizaciji (Službeni glasnik Republike Makedonije broj 54/02) Odluka Vlade Republike Makedonije (Službeni glasnik 

Republike Makedonije br. 14/03). 

58 Službeni glasnik Republike Srbije, br . 36/2009. 

59 Zakon o osnivanju instituta za mjeriteljstvo BiH, Službeni glasnik BiH - Broj 43/04. 

60 Uredba o organizaciji i načinu rada državne uprave („Sl. list CG“ br. 59/09). 

54


u Hrvatskoj je Državni zavod za mjeriteljstvo 61 uspostavljen 2003., a reorganiziran 

2007. godine. Ured za metrologiju 62 Makedonije ustanovljen je 2002. godine, a dvije 

godine poslije upošljavao je 33 službenika. Srbija je Direkciju za mjere i dragocjene 

metale koja funkcionira pri Ministarstvu ekonomije uspostavila relativno kasno, 

prema zakonu iz 2010. godine. 63 Direkcija ima 19 rukovodećih pozicija. 

Institucije za zaštitu intelektualnog vlasništva 

Ured za zaštitu intelektualnog vlasništva u Albaniji (Albanian Copy Right Office) 64 

uspostavljen je na osnovu zakona iz 2005., ali je počeo s radom tek u aprilu 2007. 

godine. Prema podacima iz 2008. imao je 13 uposlenih. Institut za intelektualno 

vlasništvo BiH 65 formiran je 2004. godine. Prije toga je radio unutar Instituta za 

standardizaciju, mjeriteljstvo i autorska prava prema zakonu iz 2001. godine. Trenutno 

upošljava ukupno 52 radnika, od kojih 35 na poslovima zaštite prava intelektualnog 

vlasništva i 17 osoba na poslovima tehničke podrške. 

Zavod za intelektualnu svojinu Crne Gore 66 započeo s radom 28. maja 2008. i tada 

imao sedam rukovodećih službenika. No, Državni zavod za intelektualno vlasništvo 67 

Republike Hrvatske osnovan je 1991., a prema izvještaju o radu iz 2005. imao je 99 

uposlenih osoba. Državni ured za industrijsko vlasništvo 68 Republike Makedonije 

osnovan je zakonom iz 2002. godine a sistematizirano je 15 pozicija rukovodećih 

službenika. Na kraju, Zavod za intelektualnu svojinu 69 Srbije definiran je u Zakonu o 

ministarstvima iz 2008. godine, s 18 rukovodećih pozicija. 

Institucije za zaštitu potrošača 

Zaštita potrošača u regiji se oslanja na udruženja građana a u samo tri države 

su uključene specijalizirane državne agencije. U Albaniji je uvedena zakonom iz 

61 Zakon o mjeriteljstvu (N.N. br. 163/03, 194/03, 111/07). 

62 Law on Metrology (“Official Bulletin of Republic of Macedonia” No.55/2002). 

63 Zakon o metrologiji, SGRS, 30/2010. 

64 Uspostavljen u aprilu 2007. na osnovu Law on Copy right and Related rights 9380 /2005 

65 Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 9. juna 2004. godine, i sjednici Doma 

naroda, održanoj 29. juna 2004. godine, usvojila je Zakon o osnivanju Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. 

66 Uredba o obezbjeđenju primjene prava iz oblasti intelektualne svojine (“Sl.list RCG”, br.61/07). 

67 Osnovan 1991. 

68 The Law on Industrial Property 12 January 2009, stupio na snagu 12. februara 2009., a zamijenio je Law on Industrial Property 

(Official Gazette of the Republic of Macedonia No. 47/2002, 42/2003, 09/2004, 39/2006, 79/2007). 

69 Zakon o ministarstvima, SGRS 65/2008. 

55


2008. godine, 70 uz specijalizirano odjeljenje za zaštitu potrošača pri Ministarstvu 

poljoprivrede, hrane i zaštite potrošača. No 2011. godine uspostavljena je državna 

Komisija za zaštitu potrošača sastavljena od pet članova, od kojih jedan predstavlja 

Asocijaciju potrošača kao udruženje građana. 

U Bosni i Hercegovini zaštita potrošača je definirana u Zakonu o zaštiti potrošača 

iz 2006. 71 Nadležna institucija za provođenje zakona je Ombudsmen za zaštitu 

potrošača, koji je počeo s radom 2007. godine. Svojevrsnu ulogu u ovoj oblasti imaju i 

udruženja građana za zaštitu potrošača formirana na nivou BiH i entiteta, FBiH i RS-a. 

U Crnoj Gori funkcionira centar za zaštitu potrošača kao nevladina organizacija 

na osnovu zakona iz 1999. godine. 72 Hrvatska je svoj sistem zaštite potrošača 

ustrojila već 2003. godine, uz osnovnu ulogu udruženja potrošača kao nevladinih 

organizacija. Novim zakonom iz 2007. godine uspostavljeno je i Nacionalno vijeće 

za zaštitu potrošača sastavljeno od predstavnika nadležnih državnih institucija. 

Društvo za zaštitu potrošača osnovano je već 2000. godine, a 2005. i Savez udruga za 

zaštitu potrošača. U Makedoniji postoji organizacija potrošača Makedonije od 1996. 

godine. Srbija je donijela Zakon o zaštiti potrošača 2002. godine, a djeluje i Asocijacija 

potrošača Srbije koja okuplja šest nevladinih organizacija. Izmjenama ovog zakona iz 

2005. formiran je i Savjet za zaštitu potrošača pri vladi. 

70 Law on Consumer protection no. 9902 of April 2008. 

71 Zakon o zaštiti potrošača, Sl. gl. BiH, 25/06. 

72 Važeći je Zakon o zaštiti potrošača Crne Gore, Sl. list CG, 26/07. 

56


Tabela usporedbe vremenskog perioda uspostave institucije u odnosu na datum potpisivanja SSP-a i 

referentnog broja uposlenika dvije godine poslije potpisivanja SSP-a 

Država, 

potpis SSP-a 

i referentna 

godina 

____________ 

Uspostava 

institucije i broj 

uposlenih 

u referentnoj 

godini 

Albanija 

Juni 2006. 

2008. 

BiH 

Juni 2008. 

2010. 

C. Gora 

Oktobar 2007. 

2009. 

Hrvatska 

Oktobar 2001. 

2003. 

Makedonija 

April 

2001. 

2003. 

Srbija 

April 2008. 

2010. 

Konkurencija 

3 g. prije 

29 

3 g. 

prije 

22 

Iste 

godine 

8 

4 g. prije 

27 

2 g. prije 

20 

2 g. 

poslije 

31 

Državna 

Pomoć 

1 g. prije 

X 

Nema 

X 

Iste 

godine 

13 

2 g. poslije 

4 

2 g. poslije 

3 

2 g. 

poslije 

5 

Javne 

Nabavke 

1 g. poslije 

15 

4 g. 

prije 

44 

Iste 

godine 

26 

Iste 

godine 

45 

2 g. prije 

20 

6 g. prije 

40 

Standardizacija 

7 g. prije 

X 

4 g. 

prije 

12 

Iste 

godine 

13 

2 g. poslije 

33 

2 g. poslije 

6 

2 g. 

poslije 

26 

Mjeriteljstvo 

2 g. poslije 

110 

3 g. 

prije 

70 

2 g. poslije 

X 

2 g. poslije 

X 

1g. poslije 

33 

2 g. 

poslije 

19 

Intelektualno 

Vlasništvo 

1 g. poslije 

13 

4 g. 

prije 

52 

1 g. poslije 

7 

10 g. prije 

99 

1 g. poslije 

15 

Iste god. 

18 

Zaštita 

potrošača 

2 g. poslije 

5 

1 g. 

prije 

3 

8 g. prije 

X 

2 g. poslije 

X 

7 g. prije 

X 

6 g. prije 

X 

c) Studija slučaja: Neovisnost institucija za kontrolu državne 

pomoći 

Operativna neovisnost institucije za kontrolu državne pomoći pojavljuje se kao bitan 

element od kojeg ovisi usvajanje zakona o državnoj pomoći u BiH, gdje se već pet 

godina vodi rasprava o tome da li nadležnost za provođenje propisa o državnim 

pomoćima treba biti dati postojećoj instituciji za zaštitu konkurencije, u potpunosti 

novoj instituciji ili raspodijeliti u skladu s postojećim nadležnostima ministarstvima 

financija i vanjske trgovine i komisiji za državne pomoći koju tek treba formirati kao 

tijelo koje će neovisno donositi konačne odluke. 

Svrha kontrole državnih pomoći jeste da se država koja želi pristupiti EU-u navikne na 

57


propise o državnim pomoćima prije ulaska u Uniju. Po ulasku u EU kontrolu državnih 

pomoći preuzima direktno Evropska komisija, tj. Generalni direktorat za konkurenciju 

koji ima svoj sektor za državne pomoći. Iz tog razloga u državama članicama EU-a 

nema neovisnih nacionalnih organa za državne pomoći. U slučaju država zapadnog 

Balkana postoje različiti modeli. U Hrvatskoj je za odobravanje dodjela državnih 

pomoći nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, koja obavlja nadzor i nad 

konkurencijskim propisima kao primarnu dužnost. U Srbiji je to petočlana Komisija za 

državne pomoći pri Ministarstvu financija. U Crnoj Gori tu aktivnost vodi Odjeljenje 

za pripremu državne pomoći unutar Ministarstva financija a o slučajevima odlučuje 

posebna Komisija za kontrolu državnih pomoći. U Albaniji su aktivnosti podijeljene 

između Direkcije za državne pomoći 

Operativna neovisnost institucije 

za kontrolu državne pomoći 

pojavljuje se kao bitan element 

od kojeg ovisi usvajanje zakona 

o državnoj pomoći u BiH, gdje 

se već pet godina vodi rasprava 

o tome kojoj instituciji dati 

nadležnost za provođenje 

propisa o državnim pomoćima. 

unutar Ministarstva privrede, trgovine 

i energije kao tehničkog tijela, s jedne 

strane, i petočlane Komisije za državne 

pomoći kao neovisnog tijela koje odlučuje 

o pojedinim slučajevima državnih pomoći, 

s druge. U Makedoniji je to opet petočlana 

Komisija za konkurenciju u svojstvu 

Komisije za državne pomoći. U svim 

slučajevima članove komisija predlažu ili 

imenuju pojedina ministarstva ili vlade 

uz zakonsko definiranje operativne 

neovisnosti u odlučivanju. 

Suština neovisnosti je u primjeni principa direktnog djelovanja propisa EU-a u oblasti 

državnih pomoći u pravnom sistemu država aspirantica. 

58

Glava VII. 

Pravda, sloboda i 

sigurnost 


Glavom VII. SSP-a, koji su na individualnoj osnovi zaključivale s Evropskom unijom, 

zemlje zapadnog Balkana preuzele su niz obaveza u oblastima jačanja institucija 

i vladavine prava, migracija, azila, upravljanja granicom te borbe protiv kriminala i 

terorizma. Uzimajući u obzir činjenicu da ratifikacija SSP-a po pravilu traje između 

dvije i tri godine, a da Privremeni sporazum ne sadrži relevantne odredbe iz oblasti 

slobode, sigurnosti i pravde, za napredak zemalja regije u ovoj je oblasti temeljnu 

važnost imalo i ispunjavanje obaveza sadržanih u drugim relevantnim dokumentima, 

kao što su Evropsko partnerstvo, predmetne rezolucije Vijeća Evrope te, izuzimajući 

Hrvatsku, tzv. Mapa puta za liberalizaciju viznog režima. 

Uz njihovu originalnu zahtjevnost, dodatnu otežavajuću okolnost za zemlje regije u 

procesu dostizanja i implementacije standarda u predmetnoj oblasti predstavlja i 

njihova neposredna ratna prošlost i relativno rana faza političke i pravne tranzicije 

u kojoj se nalaze. Radi se o „mladim demokratijama“ s nedovoljno izgrađenim i 

funkcionalnim institucijama, u kojima su vrijednosti koncepata „pravne države“ i 

„vladavine prava“ još uvijek u ranom evolutivnom stadiju. 

59



Vremenski okvir analize implementacije obaveza iz Glave VII. Sporazuma o stabilizaciji 

i pridruživanju u zemljama zapadnog Balkana je druga godina nakon njegovog 

zaključenja. 73 

U oblasti politike viza u zemljama regije kojima je u izvještajnom periodu otvorena 

perspektiva bezviznog režima evidentirano je intenzivirano djelovanje relevantnih 

organa i institucija kako bi definirane obaveze bile pravovremeno i ispunjene. 

To, međutim, nije značilo da su zemlje u regiji na podjednako uspješan način 

svoje obaveze u ovom kontekstu i 

realizirale. Naprimjer, kada je riječ o 

Za razliku od većine ostalih zemalja 

u regiji, Bosna i Hercegovina se u 

procesu ispunjavanja obaveza iz 

Glave VII. Sporazuma o stabilizaciji i 

pridruživanju te drugih relevantnih 

biometrijskim putnim ispravama, u BiH 

je, iz tehničkih razloga, registrirano 

polugodišnje kašnjenje u započinjanju 

njihovog izdavanja, tako da je do 

juna 2010. godine bilo izdano oko 

dokumenata karakterizira 

300.000 biometrijskih pasoša, 

predominacijom političkih u 

odnosu na probleme tehničke, 

institucionalne ili operativne 

prirode. Različita su poimanja 

dok je u Srbiji i Crnoj Gori, koje su 

zajedno s Makedonijom od decembra 

2009. godine došle na „bijelu listu 

Schengena“, u istom periodu bilo 

same države i podjele ovlaštenja izdano oko 1.500.000, odnosno 

između državnoga i entitetskog 

nivoa vlasti, što je predstavljalo 

primaran izvor kašnjenja ili, pak, u 

određenim slučajevima, nerealizacije 

definiranih obaveza. 

120.000 biometrijskih pasoša. Kod 

gotovo svih ovih zemalja zabilježena je 

određena neusuglašenost pozitivnih 

i negativnih viznih lista sa zahtjevima 

šengenskog acquisa. 74 Dodatni problem 

za zemlje zapadnog Balkana kojima je 

od decembra 2009. godine odobren 

bezvizni režim predstavljali su i pokušaji njegove zloupotrebe: njihovi građani 

su kratkoročni boravak u zemljama Schengena nastojali iskoristiti za dobivanje 

dugoročnog ostanka u tim zemljama, tražeći politički azil, zaposlenje ili na neki drugi 

način. 75 U gotovo svim zemljama regije registrirana su ozbiljna kašnjenja u povezivanju 

73 Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, radi se o periodu od juna 2009. do juna 2010. godine; Srbiji – od aprila 2009. do aprila 2010.; 

Hrvatskoj – od oktobra 2002. do oktobra 2003.; Makedoniji - od aprila 2002. do aprila 2003.; Albaniji – od juna 2007. do juna 

2008. te Crnoj Gori – od oktobra 2008. do oktobra 2009. godine. 

74 Neusuglašenost se ogledala u viznim režimima koje su zemlje regije bilateralnim sporazumima uspostavile s trećim državama, a koji 

nisu bili u suglasnosti s viznom politikom Evropske unije prema spomenutim državama. 

75 Ovakva praksa posebno je zabilježena u Belgiji i Švedskoj. Iz navedenih razloga uvedeni su stroži kontrolni i monitoring mehanizmi 

za zemlje zapadnog Balkana, a pojavile su se i inicijative za ponovno uvođenje viznog režima. 

60


njihovih DKP-a i graničnih prijelaza u jedinstveni registar migracija i viznih modula. 76 S 

druge strane, bilo je primjetno intenzivirano preuzimanje šengenskog acquisa kada je 

riječ o normativnoj regulaciji postupaka predviđenih za dobivanje različitih vrsta viza 

predviđenih ovim acquisem (A, B, C, D), te opadanje broja viza izdanih na graničnim 

prijelazima. Istovremeno su kod većine zemalja registrirani i nedovoljni kapaciteti i 

tehnička opremljenost DKP-a za izdavanje viza, kao i potreba progresivnije obuke 

osoba koje su se bavile konzularnim poslovima ove vrste. 

U Hrvatskoj su tokom 2003. godine izvršeni značajni pomaci u pravcu usuglašavanja 

s viznom politikom Evropske unije. Usvojen je novi Zakon o strancima i nekoliko 

podzakonskih akata, 77 a u parlamentarnu proceduru upućen je Prijedlog zakona o 

izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana. S druge strane, 

zabilježeno je kašnjenje u povezivanju diplomatsko-konzularnih predstavništava 

Hrvatske u jedinstveni informacijsko-komunikacijski sistem IKOS, kao centralnu bazu 

podataka migracijskog kretanja i viznih modula. 78 

U oblasti upravljanja granicom u većini ovih zemalja zabilježen je određeni napredak, 

ali je niz slabosti bio i dalje prisutan. Na strateškoj ravni, registrirano je odgovarajuće 

provođenje Strategije za integrirano upravljanje granicom i njenog akcionog plana, 

kao i uspješna suradnja u pograničnom patroliranju i kontrolama 79 te fizičkom 

zatvaranju mjesta korištenih za ilegalni prelazak granice. 80 Na legislativnoj ravni u 

većini zemalja registriran je određeni napredak. 81 Što se tiče uočenih slabosti, jedna 

od najspominjanijih odnosila se na nezadovoljavajuću infrastrukturnu i tehničku 

opremljenost graničnih prijelaza 82 i nepostojanje njihove odgovarajuće uvezanosti u 

jedinstvenu bazu podataka. Pored toga, pitanje demarkacije i rješavanja preostalih 

graničnih pitanja istaknuto je kao jedan od zadataka koji je neophodno što hitnije 

riješiti. 

76 U BiH, naprimjer, umjesto u 2009., do uspostavljanja funkcionalne baze podataka u okviru IDDEEA došlo je tek godinu dana 

kasnije. 

77 Pravilnici o statusu stranaca u Republici Hrvatskoj, putnim ispravama za strance, vizama, graničnim propusnicama, načinu 

postupanja prema strancima, izdavanju putnih isprava, izdavanju diplomatskih i službenih putovnica i viza hrvatskim državljanima itd. 

78 U izvještajnom periodu jedinstvenim informacijskim sistemom bilo je obuhvaćeno 28 DKP-a Republike Hrvatske u svijetu. 

79 Srbija, Albanija, BiH i Makedonija potpisale su zajedničku deklaraciju o suradnji u oblasti granične sigurnosti u jugoistočnoj Evropi, 

zaključivani su bilateralni protokoli između zemalja regije o implementaciji prethodno zaključenih sporazuma o graničnoj kontroli, 

registrirano je i jačanje suradnje s FRONTEX-om i EUROPOL-om. 

80 Do kraja izvještajnog perioda na strani BiH na granici prema Republici Hrvatskoj zatvoreno je ukupno 87 mjesta pogodnih za ilegalni 

prelazak granice automobilom. 

81 U izvještajnom periodu u BiH je usvojen Zakon o kontroli državne granice, imenovan je koordinator za integrirano upravljanje 

granicom, potpisan je i Memorandum o razumijevanju između nadležnih institucija kojim je predviđeno uspostavljanje zajedničkog 

centra za analizu rizika za integrirano upravljanje granicom. U Srbiji je usvojen novi Zakon o zaštiti državne granice i predmetni 

podzakonski akti, a u Hrvatskoj Zakon o nadzoru državne granice. 

82 Nezadovoljavajući tehnički standardi odnosili su se na odsustvo integriranih čitača pasoša i uređaja za uzimanje otisaka prstiju na 

graničnim prijelazima te neuvezanost graničnih prijelaza u jedinstven informacijski sistem. 

61


Različit stepen ostvarenog napretka mogao se registrirati u oblasti azila. Predmetni 

zakonski akti u zemljama regije bili su usvojeni, ali se kasnilo u izradi i usvajanju 

podzakonskih akata. Značajniji problemi su zabilježeni u vezi s uspostavljanjem 

odgovarajućih institucionalnih i operativnih struktura. U Srbiji se kasnilo s 

uspostavljanjem ureda za azil, u Crnoj Gori zakonski nije bilo riješeno pitanje 

drugostepene instance u procesu odobravanja zahtjeva za azil, a u BiH se kasnilo u 

uspostavljanju centra za prihvat i smještaj u Trnovu. 

U oblasti migracija uspostavljani su zakonski i strateški okviri kojima je reguliran položaj, 

kretanje, zapošljavanje i rad stranaca, kao i kontrola migracijskih kretanja. 83 Broj ilegalnih 

migracija u zemljama regije je smanjen, 

a krajem 2008. godine Srbija, Hrvatska, 

Jačanje mehanizama koordinacije BiH, Makedonija, Albanija i Crna Gora 

između postojećih institucionalnih potpisale su Memorandum o razumijevanju 

i operativnih struktura, uz 

o osnivanju sistema za razmjenu statističkih 

eliminaciju političke manipulacije podataka o ilegalnim migracijama i učešću u 

obavezama koje pred BiH stoje u regionalnom sistemu ranog obavještavanja. 

oblasti slobode, sigurnosti i pravde, S druge strane, osnovni problem u ovoj 

predstavlja jedini funkcionalan oblasti odnosio se na nezadovoljavajuću 

okvir, ali i temeljni preduvjet za implementaciju usvojenih zakonskih 

ostvarenje značajnijeg napretka u i strateških akata zbog nedovoljno 

procesu njihove implementacije. raspoloživih financijskih sredstava i 

neizgrađenih institucionalnih kapaciteta. 

Nedostajao je proaktivniji pristup u 

omogućavanju djelotvorne integracije imigranata i povratnika na osnovu pouzdanih 

statističkih informacija o njihovom broju i socioekonomskom profilu, te jedinstvena baza 

podataka o migracijama, uzimajući u obzir da su zemlje u regiji predstavljale tranzitna 

područja za ilegalnu imigraciju s Bliskog i Srednjeg istoka ka zemljama zapadne Evrope. 

Nekvalitetna provedba usvojenih akata, loša koordinacija u radu i nedovoljni 

institucionalni kapaciteti zabilježeni su i u oblasti pranja novca. Također, usvojeni 

zakonski akti u većini zemalja u regiji nisu bili usklađeni s odgovarajućim konvencijama 

Vijeća Evrope ni onih OUN-a. Bosni i Hercegovini je dodatnu otežavajuću okolnost 

predstavljala i neusklađenost zakonskih rješenja na državnom i entitetskom nivou. 

Kao poseban problem pokazala se i nedovoljno razvijena svijest u stručnoj i široj 

javnosti o opasnostima ilegalnih financijskih transakcija i pranja novca. 

83 U BiH su usvojeni podzakonski akti neophodni za implementaciju Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, jačanje uvjeta u 

Centru za trajno prihvatanje nelegalnih migranata, jačanje Službe za poslove sa strancima, kontinuirana implementacija Sporazuma 

o readmisiji s Evropskom unijom, te zaključenje novih – bilateralnih predmetnih sporazuma itd. U Srbiji je usvojena Strategija 

upravljanja migracijama i Strategija za borbu protiv nelegalnih migracija, ali i Zakon o strancima. U Hrvatskoj je usvojen Zakon 

o strancima i niz podzakonskih akata, u Crnoj Gori Zakon o strancima i Zakon o radu i zapošljavanju stranaca, te Strategija za 

integrirano upravljanje migracijama itd. 

62


Slična je situacija bila i u oblasti borbe protiv nelegalne trgovine drogama. U svim 

zemljama regije u izvještajnom periodu usvojeni su zakonski akti u oblasti borbe 

protiv ilegalne trgovine drogama, 84 međutim, njihova implementacija je bila loša. 

To se pogotovo odnosilo na Makedoniju, Srbiju, BiH i Crnu Goru, koje su „i dalje“ 

predstavljale glavna tranzitna područja prilikom transporta droge s istoka u zemlje 

zapadne Evrope. Problem je predstavljala i nezadovoljavajuća suradnja zemalja 

regije u ovoj oblasti, a u BiH je zabilježena i rascjepkanost njezinog policijskog 

i pravosudnog aparata. Na kraju, još jedan značajan zajednički problem bilo je 

odsustvo odgovarajućih statističkih podataka koji bi poslužili za strateško planiranje 

u ovoj oblasti. 

U oblasti borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma registriran je određen 

napredak na legislativnoj ravni. 85 Međutim, implementacija usvojenih akata nije 

bila zadovoljavajuća zbog nedostatka institucionalnih kapaciteta i nedjelotvorne 

koordinacije između policijskih agencija i drugih nadležnih tijela u ovoj oblasti. 86 I 

u ovom kontekstu BiH je imala svoj specifikum, koji je proizlazio iz rascjepkanosti 

njezinoga policijskog i pravosudnog aparata te posebno različitih percepcija o 

najznačajnijim rizicima i opasnostima od organiziranog kriminala i terorizma koji su 

identificirani na državnom i entitetskom nivou. Postojanje problema u implementaciji 

usvojenih akata potvrdilo je i Vijeće ministara BiH usvajajući negativan izvještaj o 

provođenju Strategije za borbu protiv organiziranog kriminala i financiranju terorizma 

2006.–2009. 

84 U BiH, naprimjer, radilo se o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prevenciji i zabrani zloupotrebe opojnih droga, kojim se 

uspostavlja Komisija za droge na državnom nivou. U Srbiji je usvojena Strategija za borbu protiv droga i njen akcioni plan, kao i 

osnovni zakonski akti, u Crnoj Gori Nacionalni strateški odgovor za borbu protiv droga s odgovarajućim akcionim planom itd. 

85 U BiH je usvojen Zakon o kontroli kretanja oružja i vojne opreme, Zakon o oružju i Zakon o međunarodnopravnoj pomoći u 

krivičnim stvarima, kao i revidirana Strategija za borbu protiv organiziranog kriminala 2009.-2012. U Srbiji je usvojena Nacionalna 

strategija za borbu protiv organizovanog kriminala, Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog 

kriminala, Zakon o izvršenju kazne zatvora za krivična djela organizovanog kriminala, te izmjene i dopune Krivičnog zakona. U 

Crnoj Gori je usvojen novi Zakon o krivičnom postupku, a ratificiran je i stupio na snagu i Dodatni protokol Evropske konvencije o 

pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. U Hrvatskoj su usvojene izmjene i dopune Kaznenog zakona, Zakona o Uredu za suzbijanje 

korupcije i organiziranog kriminaliteta i Zakona o kaznenom postupku, kao i Program posebnih akcijskih mjera protiv organiziranog 

kriminaliteta, a formirana je i posebna radna grupa u cilju izrade posebnog nacionalnog plana za borbu protiv organiziranog 

kriminala. Također se pristupilo izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o USKOK-u. U Albaniji i Makedoniji 

u izvještajnom periodu također su usvojeni predmetni strateški dokumenti, kako općeg karaktera, kao što je Nacionalna strategija 

za borbu protiv organiziranog kriminala u Makedoniji, tako i oni specifičnijega, kao što je Akcioni plan za borbu protiv trgovine 

ukradenim vozilima u Albaniji. 

86 U Crnoj Gori, iako je bilo primjetno jačanje institucionalnih kapaciteta u Odjeljenju specijalnog tužioca za borbu protiv organizirani 

kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, te Upravi policije za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, u izvještajima 

Evropske komisije jasno se navodi potreba osiguranja kvalitetnije koordinacije rada policijskih tijela, tužilaštava i sudova, kako bi 

borba protiv organiziranog kriminala imala učinka. Slična je situacija bila i u Srbiji, gdje je ojačana institucionalna pozicija Specijalnog 

tužilaštva, ali je, istovremeno, identificirana i potreba jačanja koordinacije u radu različitih policijskih agencija. U Makedoniji, upravo 

zbog nedovoljne koordinacije rada policijskih tijela i odsustva strateškog planiranja, posebno u uvjetima unutrašnjih, ali i vanjskih 

etničkih tenzija, organizirani kriminal i terorizam identificirani su kao najveće opasnosti po ustavni poredak države. 

63


U oblasti zaštite ličnih podataka najveći je napredak u Bosni i Hercegovini ostvaren 

uspostavljanjem Agencije za zaštitu ličnih podataka. Međutim, iako je u izvještajnom 

periodu imenovan i njezin direktor, te iako su za potrebe funkcioniranja Agencije 

osigurane i nove prostorije, njezini kapaciteti još uvijek nisu bili na zadovoljavajućem 

nivou, uzimajući u obzir da je od 45 sistematiziranih mjesta bilo popunjeno svega 

15. Također, prema odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka sve nadležne 

institucije u BiH trebale su usvojiti podzakonske akte u cilju njegovog provođenja, 

ali se s donošenjem odgovarajućih podzakonskih akata i planova značajno kasnilo. 

U Crnoj Gori, i pored usvajanja Zakona o zaštiti ličnih podataka, značajniji napredak 

nije mogao biti zabilježen jer nije osigurana neovisnost nadležnog organa u 

njegovom radu, a s izmjenama i dopunama predmetnog zakona kojima bi se ovo 

pitanje riješilo uveliko se kasnilo. U Srbiji je povjerenik za informacije od javnog 

značaja preuzeo i funkciju nadzornog organa u ovoj oblasti, međutim njegov ured 

nije raspolagao odgovarajućim tehničkim i materijalnim sredstvima, a postavljalo se 

i pitanje mogućeg sukoba interesa povjerenika u kontekstu dviju prilično oprečnih 

funkcija koje je trebalo da obavlja. U Albaniji je također usvojen Zakon o zaštiti ličnih 

podataka i imenovan povjerenik za zaštitu podataka, međutim, kapaciteti njegovog 

ureda bili su nezadovoljavajući. U Hrvatskoj je usvojen Zakon o zaštiti osobnih 

podataka, a potpisana je i Konvencija o zaštiti osoba s obzirom na automatsku obradu 

osobnih podataka. Općenito, sve zemlje regije primarno su karakterizirali nedovoljni 

institucionalni kapaciteti kojima su raspolagale u ovoj oblasti, kao i potreba daljnjeg 

usklađivanja njihovih zakonskih rješenja sa standardima Evropske unije. 

c) Studija slučaja: Borba protiv nelegalne trgovine drogama 

(član 83. SSP-a) 

Borba protiv nedozvoljene trgovine drogama, kao jedan od elemenata borbe protiv 

organiziranog kriminala u cjelini, interesantna je iz nekoliko razloga: prije svega, na 

osnovu ocjene ispunjavanja obaveza zemalja regije u ovoj oblasti u spomenutom 

periodu jasno se mogu sagledati njihove opće, zajedničke institucionalne i operativne 

slabosti, ali istovremeno uočiti i specifične slabosti BiH koje se kod ostalih zemalja 

regije u tome kontekstu ne mogu identificirati. Kod svih zemalja u regiji zabilježena 

je odgovarajuća aktivnost na legislativnom nivou u pogledu stvaranja prikladnoga 

strateškog, legislativnog i normativnog okvira za borbu protiv trgovine drogama, 

što kazuje da usmjerenost na potrebu realizacije definiranih obaveza političkih 

subjekata predstavljenih zakonodavnim organima vlasti u svakom slučaju postoji. 

Po pravilu su se ozbiljni problemi javljali na institucionalnom i operativnom nivou, 

te se BiH u tom kontekstu značajnije ne razlikuje od ostalih zemalja regije. Međutim, 

dok su kod većine ovih zemalja izvori problema u vezi s ovim pitanjem bili, uvjetno 

rečeno, tehničkoga i financijskog karaktera, u slučaju BiH, čini se, značajniji problemi 

proizlazili su iz njezine unutrašnje strukture i onoga što je Evropska komisija najčešće 

64


označavala kao „rascjepkanost policijskog i pravosudnog aparata“. Pri tome, (pre) 

veliki broj policijskih i drugih referentnih agencija na svim nivoima organizacije 

vlasti te logistički i financijski zahtjevi koje taj aparat postavlja samo su jedan dio 

problema. Daleko ozbiljniji problem sadržan je u političkoj introvertnosti pojedinih 

nivoa organizacije vlasti, što rezultira lošom operativnom koordinacijom policijskih 

agencija u BiH u kontekstu borbe protiv trgovine drogama i činjenicom da se u 

određenim situacijama kvalitetnija suradnja može uočiti prije u regionalnim okvirima 

nego u onima unutar BiH. 

65

Glava VIII. 

Politike suradnje 


S obzirom na zajedničko “socijalističko naslijeđe“, tranzicija zemalja zapadnog 

Balkana ka ekonomijama razvijenog tržišta zemalja Evropske unije u oblasti politika 

suradnje prožeta je gotovo istovjetnim zahtjevom za osiguranje preliminarnih 

reformi koje će stvoriti uvjete za razvoj temeljnih pravnih i administrativnih kriterija 

sadržanih u acquis communautaireu i koji su u suglasnosti s institucionalnim okvirom 

EU-a u oblasti industrije i malih i srednjih preduzeća, poljoprivrede i ribarstva, okoliša, 

transportne politike, energetske politike, informacijskog društva i medija te statistike. 

Razmatranje i analiza dostupnih izvještaja Evropske komisije, nacionalnih vladinih 

tijela i nevladinih organizacija o napretku koji je u pojedinim zemljama ostvaren u 

oblasti politika suradnje u drugoj godini po potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i 

pridruživanju sugerira na generalni zaključak da su zemlje zapadnog Balkana različitim 

tempom napredovale u ostvarivanju ciljeva postavljenih u nacionalnim planovima o 

pristupanju Uniji. Naime, u navedenom periodu jasno su se izdvojile zemlje koje u 

procesu reformi postižu izrazit napredak (Hrvatska, Crna Gora, Srbija) i zemlje s vrlo 

skromnim rezultatima u provedbi reformskih procesa (Albanija, Makedonija, Bosna 

i Hercegovina). U nastavku slijedi kraći osvrt na situaciju u svakoj zemlji ponaosob i 

rezime općih ključnih nalaza. 

67



Nacionalnim programom za pridruživanje Republike Hrvatske EU-u za 2003. godinu 

Vlada Hrvatske potencirala je efikasnije usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s 

acquis communautaireom i jačanje administrativnih kapaciteta nadležnih institucija 

za što brže ispunjavanje zacrtanih obaveza. Navedenim programom predviđeno 

je usvajanje 83 zakona i podzakonska akta, usuglašena s pravnom stečevinom EUa. 

Hrvatski sabor je u 2003. godini od planirana 83 zakona usvojio 65 ili 78,3 posto, 

od čega više od polovina zakona (33) tretira upravo oblasti pokrivene politikama 

suradnje. Iz navedenoga proizlazi da je u odnosu na godinu ranije Hrvatska postigla 

značajan iskorak u pospješivanju zakonodavnog procesa. Usprkos navedenome, 

reformski procesi u politikama suradnje prožeti su i dalje teškoćama. Značajni 

nedostaci javljaju je u implementaciji usvojenog zakonodavstva, što se vezuje 

za nedovoljno razvijenu administrativnu sposobnost resornih ministarstava da 

provedu acquis. Stoga se kao opći problem u drugoj godini od potpisivanja SSP-a 

pojavljuje nedostatak institucionalnih kapaciteta za provođenje novousvojenog 

zakonodavstva. Proces njihovog jačanja otežan je u gotovo svim oblastima: u oblasti 

regionalnog razvoja (uslijed postojanja različitih ministarstva koja se bave pitanjima 

regionalnoga i lokalnog razvoja i neusklađenost njihovog rada), okoliša (doneseno 

zakonodavstvo se zbog ograničenosti ljudskih i materijalnih resursa u nadležnom 

ministarstvu provodi sporo, bez jasnog strateškog pristupa i pratećih planova); 

energetski sektor (još uvijek u državnom vlasništvu, bez provedbenih propisa za 

regulaciju tržišta energije, uz otežano popunjavanje Vijeće za regulaciju energetskih 

aktivnosti neophodnim kadrovima). 

Politička odlučnost Vlade Republike Crne Gore za što brže savladavanje prepreka 

na putu ka EU-u rezultirala je u drugoj godini nakon potpisivanja SSP-a izrazito 

dinamičnim i agilnim pristupom procesu usuglašavanja zakonodavstva s acquisem u 

svim relevantnim oblastima. Većina planiranih zakonodavnih aktivnosti je ispunjena: 

usvojeno je čak 70 novih zakona i 32 prateće odluke, uz nešto slabiju popraćenost 

zakonodavnih akata strateškim razvojnim dokumentima u pojedinim oblastima. 

Istovremeno je intenzivniji napredak u procesu pretakanja novog zakonodavstva u 

praksu zapriječen dvojako: (1) nedovoljnim i neodgovarajućim ljudskim resursima 

koji bi trebali dati zamah novim kvalitetnijim promjenama i (2) nedovoljnim 

administrativnim i financijskim kapacitetima unutar nadležnih ministarstava u oblasti 

industrije, poljoprivrede, okoliša, transporta, informacijskog društva i statistike. 

Navedeno je moguće ilustrirati na slijedeća dva primjera. Tako, naprimjer, Zavod za 

statistiku Crne Gore, koji je ključna institucija u oblasti statistike, usprkos planiranim 

aktivnostima na jačanju institucionalnih kapaciteta, u 2009. godini ima svega 135 od 

potrebna 203 uposlenika koliko je predviđeno novom sistematizacijom iz aprila 2008. 

godine. Proces jačanja institucionalnih kapaciteta Zavoda opterećen je problemima: 

(1) u osiguravanju adekvatnoga uredskog prostora, (2) zadržavanju obučenog 

kadra i (3) općom nezainteresiranošću. Slično tome, u oblasti elektronskih medija 

68


kašnjenje u imenovanju članova uprave i izvršnog direktora Agencije za elektronske 

komunikacije dovodi do probijanja rokova predviđenih za usvajanje odgovarajućih 

zakonskih i podzakonskih akata, što uz veoma slabe administrativne kapacitete 

agencije i problematičnosti / pitanje njene neovisnosti otežava značajniji iskorak u 

ovoj oblasti. 

U posmatranom periodu i u Republici Srbiji je zbog snažnoga evropskog zamaha na 

političkoj razini izrazito pospješen zakonodavni proces. Na zaključak da je postignut 

izrazit napredak u usklađivanju 

zakonodavstva s acquisem 

najočiglednije upućuju 63 

usvojena zakona i 46 pravilnika 

vezanih za oblasti politike 

suradnje. Tako su odgovarajući 

legislativni okvir i pripadajući 

strateški dokumenti koji 

ispunjavaju 

evropske 

standarde usvojeni u oblasti 

srednjih i malih preduzeća, 

poljoprivrede i ribarstva, 

životne sredine, transportne 

politike, energetskog sektora, 

informacijskog društva i medija 

te statistike. Iz navedenoga 

je jasno čitljiv kontinuirani 

napor na postupnom 

unapređenju pravnog okvira 

i njegovom usuglašavanju 

s acquisem. Slabijoj općoj 

ocjenu postignutih reformskih 

procesa u drugoj godini od 

potpisivanja SSP-a doprinosi 

Zemlje u kojima je pristupanje Evropskoj 

uniji ozbiljan strateški politički cilj 

(Hrvatska, Crna Gora, Srbija) u drugoj 

godini od potpisivanja SSP-a postigle 

su značajan kvantitativan iskorak u 

ispunjavanju predviđenih obaveza, 

posebno u sferi usklađivanja i stvaranja 

zakonodavnog okvira spojivog s acquisem. 

Ovu fazu možemo uvjetno nazvati 

fazom zakonodavnih reformi. U njoj se 

stvaranje zakonodavstva čini najvažnijim 

reformskim procesom, a uspješnost 

reformi mjeri se brojem zakonodavnih 

prijedloga koje je vlada pripremila, 

brojem zakona koje je parlament usvojio, 

brojem usvojenih razvojnih dokumenata, 

brojem novoosnovanih agencija itd., i 

ovi kriteriji se koriste kao indikatori za 

ocjenu uspješnosti reformskih procesa. 

u značajnoj mjeri sporo i otežano provođenje i primjena novousvojenih zakonskih 

propisa i podzakonskih akata. Da prelazak iz faze formulacije politika i identifikacije 

strateških ciljeva u fazu njihove implementacije, iako od krucijalnog značaja za 

uspješnost reformskih napora, nije nimalo lagan, kako se u prvi mah može učiniti, 

pokazuje primjer iz oblasti industrije i malih i srednjih preduzeća. Na napredak, bolje 

reći, zaostajanje u ovoj oblasti presudno je uticala promjena u fokusu nadležnog 

ministarstva koji je sa srednjih i malih preduzeća pomjeren na regionalni razvoj. 

Ovo repozicioniranje strateškog pristupa imalo je za posljedicu značajno smanjenje 

ljudskih resursa u Odjelu za srednja i mala preduzeća pri ovome ministarstvu. Po 

principu povratne sprege smanjena administrativna sposobnost umnogome je 

69


obilježila i usporila implementaciju usvojene Nacionalne strategije za razvoj srednjih i 

malih preduzeća 2008.–2013. godine i Zakona o srednjim i malim preduzećima. 

Zemlje u kojima je primjetna ne samo stagnacija nego i nazadovanje u ispunjavanju 

predviđenih mjera i aktivnosti u procesu pristupanja EU-u u drugoj godini od 

potpisivanja SSP-a su Albanija, Makedonija i Bosna i Hercegovina. 

Analiza postignutih rezultata za Republiku Albaniju pokazuje da je legislativni 

proces bio izrazito manje dinamičan u odnosu na Hrvatsku, Crnu Goru i Srbiju. Iako 

na osnovu dostupnih izvora nije moguće utvrditi tačan broj usvojenih zakonskih i 

podzakonskih akata, u relevantnim izvještajima albanske vlade i EK-a provlači se 

ocjena da je donošenje odgovarajući zakonskih akata u gotovo svim oblastima koje 

tretiraju politike suradnje otežano i u zaostajanju. Razlozi tome su dvojaki: nedovoljni 

institucionalni kapaciteta unutar nadležnih ministarstva i nedovoljna osposobljenost, 

stručnost postojećih ljudskih kapaciteta za pripremanje zakonskih akata usklađenih 

s acquisem. Pored toga, u pojedinim se oblastima (npr. poljoprivrede, informacijskog 

društva i medija, energetske politike) po usvajanju zakonodavnog okvira kasni s 

usvajanjem odgovarajućih strateških dokumenata i podzakonskih akata. S obzirom 

na to da je poboljšanje zakonodavnog okvira vrlo rijetko praćeno istovremenim 

donošenjem pratećih strateških dokumenata i jačanjem institucionalnih kapaciteta 

ključnih aktera na razini nadležnih ministarstava i agencija, započeti reformski 

procesi se, u pravilu, zadržavaju u prvoj, embrionalnoj fazi. 

Slična situacija je i u Makedoniji, u kojoj se u posmatranom periodu još uvijek osjećaju 

efekti političke krize i promjena vlasti shodno netom održanim parlamentarnim 

izborima, što se u procesu evropskih integracija i u drugoj godini od potpisivanja 

SSP-a reflektira u ozbiljnom zaostajanju u svim oblastima koje tretiraju politike 

suradnje. Značajno kašnjenje u ispunjavanju planiranih aktivnosti evidentno je na 

oba nivoa: na nivou zakonodavnog usuglašavanja s acquisem i na nivou strukturalnih 

i institucionalnih reformi. Ne čudi stoga što se čak i u očito pažljivo formuliranom 

izvještaju EK-a za navedeni period najčešće navodi kako se “poseban napredak ne 

bilježi u ovom izvještajnom periodu“. (EK, 2003.) 

Sve produbljenija politička kriza u Bosni i Hercegovini imala ja za posljedicu “totalnu 

regresiju u realizaciji definiranih obaveza...“ (VPI, 2011.) u drugoj godini od potpisivanja 

SSP-a. Razmjere utvrđene regresije najilustrativnije je moguće pokazati na procesu 

zakonodavnog usuglašavanja: Parlament BiH je u 2010. godini od planiranih 111 

zakona usvojio svega 27, među kojima je samo 7 “evropskih“ koji se odnose na 

oblasti pokrivene politikama suradnje. Ne treba posebno naglašavati činjenicu da 

je usuglašavanje zakonodavnog okvira s acquisem prvi i osnovni preduvjet daljnjeg 

napredovanja u procesu reformi, što znači da blokiran zakonodavni proces uzrokuje 

značajna pomjeranja u realizaciji predviđenih mjera u svim sektorskim politikama, 

70


posebno u oblasti energetskog, industrijskog, poljoprivrednog sektora i zaštite 

životne sredine. U Godišnjem izvještaja za 2010. godinu navodi se da su “ove oblasti i 

u prethodnim izvještajima detektirane kao kritične, ne samo u smislu harmonizacije 

pravnih propisa s acquis communautaireom nego i u oblasti zaživljavanja i jačanja 

ljudskih i materijalnih kapaciteta institucija na državnom nivou te međusektorske 

suradnje“. (VPI, 2011.) 

c) Studija slučaja: Izazovi u implementaciji Zakona o 

dobrobiti životinja 

Zakon o dobrobiti životinja spada u red ključnih zakona koje su zemlje zapadnog 

Balkana u oblasti okoliša trebale donijeti već u prvom valu usuglašavanja vlastitog 

zakonodavstva s acquisem. Zanimljivo je da je u svim zemljama ovaj zakon usvojen, 

u prosjeku, najmanje godinu dana kasnije u odnosu na planirano. Naprimjer, u Srbiji 

je usvojen tek nakon što je određeni broj poslanika u Evropskom parlamentu od 

predsjednika Borisa Tadića zatražio njegovo osobno zauzimanje da se u Srbiji usvoji 

ovaj zakon, jer je, kako se u pismu ističe, “Srbija, uz Albaniju i BiH, među posljednjim 

zemljama članicama Vijeća Evrope koje još nemaju poseban zakon o zaštiti životinja“. 

Parlamentarna skupština BiH ovaj je zakon usvojila 26. 2. 2009. godine, a stupio je 

na snagu 8. aprila te godine. Usvajanjem ovoga zakona, u sredini koja je historijski 

pozornica okrutnosti i nasilja prema životinjama, napravljen je prvi korak ka 

uspostavi civiliziranijeg i humanijeg odnos prema životinjama. Tako je ovim zakonom 

predviđena zabrana nehumane i nezakonite prakse uklanjanja pasa lutalica 

ubijanjem iz vatrenog oružja, a za nanošenje boli, patnje, štete i mučenje životinje 

predviđena je novčana kazna u iznosu do 200.000 KM; definirane su obaveze općina 

u zbrinjavanju napuštenih životinja i predviđeno da u roku od jedne godine od 

stupanja na snagu ovog zakona općine imaju obavezu osigurati smještaj, odnosno 

skloništa za napuštene životinje; utvrđeni su zakonski rokovi unutar kojih vlasnici 

kućnih ljubimaca moraju izvršiti mikročipiranje i upis u registar, a napuštanje životinje 

kažnjivo je novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM. 

Budući da je donošenjem zakona uspostavljen samo okvir za zaštitu životinja, od 

njegove adekvatne i pune implementacije ovisi da li će to biti tek mrtvo slovo na 

papiru ili će značiti suštinsku promjenu u odnosu i odgovornosti spram zaštite, 

držanja i iskorištavanja životinja. Ukoliko implementaciju ovoga zakona gledamo, 

naprimjer, kroz prizmu odnosa prema psima lutalicama, morat ćemo priznati da 

povećan broj pasa lutalica na bh. ulicama (a situacija je slična i u drugim zemljama 

regije, izuzev Hrvatske) alarmantno ukazuje da je implementacija zakona krenula, 

najblaže rečeno, loše. 

71


Pažljivije razmatranje ovoga problema pokazuje da su u procesu implementacije 

zakonskih odredbi u BiH zakazale gotovo sve odgovorne karike: Ured za 

veterinarstvo, jer još uvijek nije usvojeno deset planiranih podzakonskih akata; 

općine, odnosno lokalne zajednice 

budući da proces masovne sterilizacije 

Za razliku od Hrvatske, Crne 

napuštenih životinja nije u potpunosti 

Gore i Srbije, koje bilježe izrazit izvršen; otvaranje skloništa, azila za 

kvantitativan napredak u fazi 

napuštene životinje povezano je s 

zakonodavne reforme i pripremaju brojnim teškoćama, dok istovremeno 

kvalitetnije tlo za prelazak 

uspostavljeni azili raspolažu vrlo 

iz faze formulacije politika i 

identifikacije strateških ciljeva 

u fazu njihove implementacije, 

Albanija, Makedonija i Bosna i 

ograničenim kapacitetima, što znači da 

veliki broj napuštenih životinja ostaje i 

dalje na ulici; negativna medijska slika o 

potencijalnoj ugroženosti od napuštenih 

Hercegovina i u drugoj godini 

životinja na ulicama doprinosi 

nakon potpisivanja SSP-a ostaju 

zatočene u inicijalnoj fazi reformi. 

učvršćivanju odbojnih i okrutnih stavova 

u javnosti, što se opet ciklično koristi za 

pravdanje nasilja nad životinjama; podaci 

o procesu mikročipiranja pokazuju da ni 

odgovornost vlasnika životinja nije podignuta na viši nivo. 

Ostaje činjenica da će okrutan i neempatičan odnos ljudi prema životinjama, usprkos 

novom evropskom zakonodavstvu u ovoj oblasti, ostati još dugo naša stvarnost. 

72

Glava IX. 

Financijska suradnja 


Za Bosnu i Hercegovinu SSP spominje pomoć zajednice evropskih država u kontekstu 

uvjetovanosti „u zadovoljavanju političkih kriterija iz Kopenhagena, a posebno napretkom 

u ispunjavanju konkretnih prioriteta Evropskog partnerstva“. Za zemlje u regiji odredbe 

iz SSP-a koje se tiču financijske suradnje vrlo su slične ovoj koja se postavlja BiH. Iako 

nije eksplicitno navedeno u slučaju BiH, kao ni u slučaju ostalih zemalja, jedna od ključnih 

odrednica ove odredbe je uspostava djelotvornog sistema programiranja, upravljanja 

i kontrole utroška sredstava koje EU daje u toku Procesa stabilizacije i pridruživanja. 

Decentralizirana implementacija sredstava (DIS) podrazumijeva „prijenos ovlasti nad 

upravljanjem sredstvima, odobrenim od EK-a, na organe zemlje članice kojoj su ona 

odobrena“. 87 Ovom procesu prethodi proces dekoncentracije kojim se postepeno daje 

87 UNDP, „Sistem financiranja u EU-u“, mart 2006. 

Za period 2007–2013. za zemlje s kandidatskim statusom i zemlje koje imaju status potencijalnih kandidata uspostavljen je novi 

jedinstveni instrument pretpristupne pomoći tzv. IPA, koji ima pet komponenti, i to: 

Pomoć u tranziciji i izgradnji institucija, koja podržava aktivnosti usmjerene na izgradnju i jačanje institucionalnog okvira vezanog 

za usvajanje i provedbu pravne stečevine EU-a; Prekogranična suradnja, u sklopu koje se financiraju zajedničke prekogranične 

aktivnosti između zemalja s kandidatskim statusom i zemalja koje su potencijalni kandidati i zemalja članica EU-a; Regionalni 

razvoj financijski podržava infrastrukturne projekte većih razmjera na području zaštite okoliša i prometa, kao i programe poticanja 

nacionalne konkurentnosti te ujednačenog regionalnog razvoja; Razvoj ljudskih resursa kao preteča Evropskog socijalnog fonda 

financira projekte na području socijalne kohezije u svrhu ostvarivanja ciljeva Evropske strategije za zapošljavanje; Ruralni razvoj je 

komponenta koja financira mjere za razvoj ruralnih područja i pomaže održivi razvoj ruralnih područja. Također daje pomoć za 

restrukturiranje poljoprivrede i njenog prilagođavanja EU standardima u oblasti zaštite okoliša, javnog zdravstva i zdravlja životinja i 

biljaka.Prve dvije komponente otvorene su svim državama korisnicama programa IPA, dok se ostale tri komponente odnose samo 

na države sa statusom kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. 

73


veća odgovornost zemljama korisnicama sredstava u upravljanju sredstvima i njihovoj 

raspodjeli. 88 Bitno je istaći da decentralizacija također podrazumijeva i prenošenje 

odgovornosti nad programiranjem, upravljanjem i implementacijom na neki „srednji“ 

ili regionalni nivo unutar zemlje. 89 Evropska unija ne ulazi u detalje organizacije ovog 

sistema, izuzev u definiranju osnovnih komponenti i zahtjeva DIS-a, i uglavnom ostavlja 

da zemlje same razviju potrebne kapacitete, 90 koji u mnogim aspektima zahtijevaju 

veoma opsežnu reformu javne uprave da bi bili zadovoljavajući. Slijedi pregled 

napretka pojedinih zemalja u uspostavi sistema potrebnih za djelotvorno upravljanje 

EU fondovima koji su ovoj fazi pridruživanja na raspolaganju zemljama u regiji. 


U nastavku teksta je dat prikaz okvirnih iznosa sredstava predviđenih IPA-om za 

svaku od zemalja koje su predmetom ove komparativne analize za period 2009.– 

2011. (izraženo u miliona eura). Ovaj okvir treba biti ažuriran s obzirom na činjenicu 

da je Crna Gora u decembru 2010. stekla kandidatski status, a samim tim i pravo 

na korištenje preostalih IPA komponenti. Također, treba imati na umu da zbog 

procedura za stavljanja ovih sredstava u funkciju IPA sredstva koja su predviđena za 

2009. godinu se, u biti, tek sada operacionaliziraju, tako da sredstva predviđena za 

2010. i 2011. tek treba da budu stavljena u funkciju. 

S obzirom na to da BiH još nema kandidatski status, njoj su trenutno „otvorene“ samo 

prve dvije komponente IPA-e. Strategija proširenja, zajedno s godišnjim izvještajima o 

napretku, čini tzv. „paket proširivanja“. U sastavu „paketa proširivanja“ i u skladu sa 

članom 5. IPA regulative definira se Višegodišnji indikativni financijski okvir (MIFF) kojim 

se određuje indikativna raspodjela IPA sredstava po zemljama i po komponentama 

za trogodišnji period. Višegodišnji indikativni dokumenti planiranja (MIPD) za svaku se 

88 Ibid. 

89 Ibid. 

90 Ibid. 

74


zemlju utvrđuju uzimajući u obzir raspodjele utvrđene MIFF-om i političkim okvirom 

definiranim strategijom proširivanja. Tako, u suštini, IPA programiranje predstavlja 

instrument koji je ujedno determiniran političkim prioritetima EU-a u pogledu 

proširivanja, ali i procjenom potreba i napretka pojedinačnih zemalja ka postizanju 

uvjeta potrebnih za pridruživanje EU-u. 

Administrativne strukture potrebne za upravljanje i programiranje IPA sredstava u 

domaćim institucijama putem DIS-a su dosta zahtjevne i složene i prate istovjetna 

načela i principe. 

Sve zemlje regije, uključujući BiH, uspjele su uspostaviti osnovne DIS strukture. 

Svakako, najznačajniji napredak je bio u Crnoj Gori, u kojoj se već uspostavljene DIS 

strukture, u kojoj Ministarstvo za vanjske poslove i evropske integracije ima ulogu 

nacionalnog IPA koordinatora, treba sada da se prošire i pripreme za programiranje 

i upravljanje sredstvima koja se odnose na preostale tri IPA komponente. Vlada 

Crne Gore je donijela zaključak još 2009. godine da Ministarstvo vanjskih poslova i 

evropskih integracija započne s pripremama oko uspostave sistema za djelotvorno 

korištenje sredstava koja se tiču regionalnog razvoja (komponente III) i razvoja 

ljudskih potencijala (komponente IV), u kojem su prvi koraci bili uspostava Okvira 

za usklađenost strategija (Strategic Coherence Framework - SCF), kao i operativnih 

programa i potrebnih struktura. 91 

Očito je da je za funkcioniranje DIS-a i za efektno korištenje IPA sredstava potrebna 

kako politička podrška cijeloj strukturi, tako i vrlo razvijeni administrativni, 

institucionalni i ljudski kapaciteti koji će biti pod sve većim pritiscima i zahtjevima 

kako se BiH bude približavala kandidatskom statusu i kako joj se budu stavljale na 

raspolaganje ostale komponenta IPA. 

c) Studija slučaja: Sistem javne interne financijske kontrole 

(PIFC) 

Jedan od najznačajnijih preduvjeta za djelotvorno funkcioniranje sistema 

programiranja, implementacije, praćenje i evaluacije IPA sredstava svakako je 

uspostava sistema javne interne financijske kontrole (PIFC). PIFC predstavlja 

skup institucija i načela interne financijske kontrole koji je uspostavila EK s ciljem 

standardizacije reformskih pristupa zemalja kandidata u cilju jačanja načina kontrole, 

revizije i nadzora korištenja državnih budžeta, ali i fondova EU-a. Stoga je očekivanje 

da zemlje kandidati razviju sistem interne financijske kontrole u skladu s načelima i 

91 http://www.undp.org.me/home/2011/scf/index.html. 

75


principima što ih je definirala EU, a koji se temelje na relevantnim međunarodnim 

standardima i najboljima praksama zemalja EU-a. 92 

Bosna i Hercegovina je zajedno sa svim zemljama regije ostvarila stanovit napredak 

u uspostavi PIFC sistema u svojoj nadležnosti. Obično je to podrazumijevalo 

donošenje strategija i politika za uvođenje PIFC-a, izmjene postojećih sistemskih 

zakona o budžetu ili donošenje novih zakona o internoj reviziji, kadrovsko jačanje 

funkcija interne revizije (kako centralnih funkcija u ministarstvima financija, tako i 

funkcija unutar samih potrošačkih ministarstva), te uspostavu PIFC struktura koje 

imaju za cilj harmonizaciju financijskog upravljanja i kontrole i interne revizije, 

koristeći iskustva i preporuke EK-a. Interesantno je, međutim, da su kod svih zemalja 

regije nalazi SIGMA-e, koja je 2009. godine provela posljednju procjenu uspostave 

PIFC sistema, gotovo istovjetni u jednoj stvari: a to je da u svim zemljama interna 

revizija i dalje egzistira kao funkcija kontrole financijskih transakcija, a ne kontrole 

financijskog upravljanja. Interna revizija nije isključivo funkcija utjelovljena kroz 

osobu koja obavlja navodni inspekcijski nadzor, već predstavlja proces kojim se 

osigurava ne samo zakonitost trošenje sredstava već i djelotvornost tog trošenja - da 

to trošenje postiže vrijednost za novac. Posebno je problematično u svim zemljama, 

pa i u BiH, donošenje procedura za uspostavu internih kontrola, vršenje procjene 

rizika te utvrđivanje centralne uloge rukovodilaca potrošačkih ministarstva i agencija 

u djelotvornom funkcioniranju sistema interne revizije i interne kontrole. Ovo se 

može najvećim dijelom pripisati činjenici što interna revizija, u kontekstu koji PIFC 

definira, predstavlja novinu u upravnoj tradiciji zemalja regije i nešto što zahtijeva ne 

samo zakonske promjene već i promjene u načinu i kulturi upravljanja. Ovo ponovo 

potcrtava značaj reforme javne uprave kao centralnog pitanja ne samo oblasti 

PIFC-a i financijske suradnje već i drugih segmenata evropskih integracija. Tako svim 

zemljama u regiji predstoji još dugi vremenski period do potpune primjene PIFC 

načela i drugih bitnih upravljačkih mehanizama u skladu sa zahtjevima i najboljom 

praksom Evropske unije. 

92 Vašiček, Vesna; Dragija, Martina; Hladika, Mirjana, “Impact of Public Internal Financial Control on Public Administration in Croatia”, 

Theoretical and applied economics (1841-8678) XVII (2010), 4 (545); 71-87. 

76

Zaključak 

Zemlje zapadnog Balkana na različitim su nivoima uspješnosti primjene odredaba 

SSP-a, što je posljedica više faktora poput različitog vremena zaključivanja ovog 

sporazuma, različitih inicijalnih uvjeta te različitih institucionalnih kapaciteta i 

ljudskih resursa uključenih u implementacijski proces. Bosna i Hercegovina, premda 

nije zadnja započela evropski put pridruživanja, najviše na njemu zaostaje - manje 

je vremena trebalo da 27 zemalja članica okonča svoje parlamentarne procedure i 

ratificira SSP nego što je BiH trebalo da ispuni tek jedan mali dio uvjeta za kandidatski 

status. Kao i u prethodnim izvještajima, i ovaj put ističe se činjenica da je u BiH u svim 

posmatranim segmentima naglašena nedovoljna koordinacija među relevantnim 

tijelima, kao i nejasno definiranje nadležnosti i odgovornosti za pojedine aktivnosti. 

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regiji koja u drugoj godini nakon svečanog 

obavezivanja na uvjete krši Privremeni sporazum, i to u njegovim suštinskim 

odredbama. Srbija je, istini za volju, prekršila prijelazne carinske aranžmane dajući 

bez znanja EU-a povoljan položaj ruskim firmama. Srbija je također značajno 

zaostajala na evropskom putu jer joj je proces ratifikacije bio zamrznut gotovo dvije 

godine zbog nezadovoljstva Unije nivoom suradnje ove zemlje s Međunarodnim 

kaznenim sudom za bivšu Jugoslavije (ICTY) sa sjedištem u Haagu, dok se BiH našla u 

vakuumu predizborne kampanje, izborne utrke i postizbornog blokiranja formiranja 

vlasti. Bosna i Hercegovina je u treću godinu ušla s potpunim nedostatkom političke 

volje i radnog konsenzusa da se makar počnu pripreme za uspostavljanja novog 

institucionalnog aranžmana u dijalogu s EU-om - vijeća za stabilizaciju i pridruživanje. 

Napredak pojedinačnih zemalja u procesu evropskih integracija u prve četiri godine 

77


nakon potpisivanja SSP-a ovdje je tabelarno prikazan, što pokazuje potpuno 

zaostajanje BiH u odnosu na druge zemlje iz regije. 

Godina nakon 

potpisivanja SSP-a 

II godina III godina IV godina 

Albanija Aplikacija za članstvo SSP stupio na snagu Pozitivno mišljenje za 

kandidatski status 

Bosna i Hercegovina --- --- --- 

Crna Gora SSP stupio na snagu Status kandidata 

Makedonija Aplikacija za članstvo SSP stupio na snagu Status kandidata 

Srbija Aplikacija za članstvo SSP stupio na snagu 

Slično se može reći i za većinu oblasti koje regulira SSP. Suradnja Bosne i Hercegovine 

s ICTY-em ocijenjena je pozitivnom, ali se zastoj u suradnji Srbije indirektno odražavao 

i na BiH. Srbijanska državna politika uporno pokušava da s drugim zemljama u regiji 

podijeli svoje teško breme u pojedinačnoj odgovornosti za ratne zločine svojih 

državljana, pa kršeći potpisane sporazume, insistira na vlastitim sudskim procesima 

protiv osoba iz drugih zemalja, iako je ICTY u svakom od slučajeva utvrdio nedostatak 

dokaza i nije pokretao proces. Čak i one zemlje koje su najdalje odmakle u procesu 

pridruživanja, poput Hrvatske, mnoga otvorena bilateralna pitanja unose sa sobom 

u EU, usprkos uvriježenoj tezi u Bruxellesu da EU više nije spremna s proširenjem 

uvoziti i probleme. 

Sve zemlje regije koje su potpisale SSP imale su obavezu da odmah nakon potpisivanja 

krenu u proceduru pripreme, potpisivanja i ratifikacije bilateralnih konvencija o 

regionalnoj suradnji sa svim zemljama koje su potpisale SSP, kao i s ostalim zemljama 

koje su obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja. Takav sporazum do sada 

su potpisale jedino Hrvatska i Makedonija, i to tek u četvrtoj godini od stupanja 

na snagu SSP-a. Hrvatska je na tome i ostala te se postavlja pitanje kako to da je 

Evropska komisija uopće dozvolila da Hrvatska dogura do završetka pregovora bez 

ispunjavanja obaveze iz člana 15. SSP-a 

Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine usvojio je ukupno 11.279 evropskih 

standarda, po čemu BiH prednjači u odnosi na sve druge zemlje u regiji u istom 

periodu. To pokazuje da je u BiH moguć napredak ukoliko on ovisi od struke, a ne 

od političke volje. Međutim, BiH je najmanje uradila u pitanju nadzora nad tržištem. 

U oblasti saobraćaja i liberalizacije tržišta u kontekstu jedinstvenoga evropskog 

saobraćajnog tržišta, Hrvatska se ističe u odnosu na regiju, a karakteristika za sve 

zemlje jeste prosječan nivo usvajanja zakona i nedovoljan nivo usvajanja relevantnih 

78


podzakonskih propisa koji omogućavaju provođenje zakona. Većina analiziranih 

zemalja je suočena i s nedovoljnim znanstvenim i institucionalnim kapacitetom za 

brže djelovanje, odnosno usklađivanje domaćeg zakonskog okvira sa zahtjevima 

acquisa. 

Većina zemalja zapadnog Balkana nalazi se u prvoj fazi implementacije mjera koje se 

odnose na poslovno nastanjivanje, dok samo neke od njih (Hrvatska, Srbija i dijelom 

Makedonija) koriste neke od poticajnih instrumenata iz druge faze. Evidentna su 

odstupanja među zemljama u regiji (a na nivou BiH i među entitetima) u pitanju 

registracije pravnih subjekata, pribavljanja boravišne i radne dozvole za nerezidentne 

uposlenike, uzajamnog priznavanja kvalifikacija, financijskih troškova koji prate ove 

procese te sveukupne poslovne atmosfere. 

U području kretanja kapitala i novca BiH je zajedno s Hrvatskom i Crnom Gorom najdalje 

otišla ka potpunoj liberalizaciji kretanja kapitala i novca u skladu s uvjetima sada na snazi u 

odnosu na SSP. Međutim, pred BiH su značajni izazovi u daljnjim naporima ka liberalizaciji 

kretanja novca i kapitala, posebno u omogućavanju državljanima EU-a potpuno istih 

prava u pogledu raspolaganja i vlasništva nad nekretninama, a to je pitanje koje zemlje 

što su predmetom ovog usporednog prikaza još i dalje rješavaju. Najmanji napredak u 

oblasti liberalizacije kretanja kapitala zabilježen je u Makedoniji i Srbiji. 

Sve države zapadnog Balkana do ovog trenutka usvojile su potrebne zakone i 

uspostavile tražene institucije u vezi s uspostavom sistema državne pomoći, s 

izuzetkom Bosne i Hercegovine koja nije usvojila zakon o državnoj pomoći niti je 

uspostavila neovisno operativno tijelo za državne pomoći. Vremenski okvir od dvije 

godine nakon potpisivanja SSP-a, koji je aktualan za BiH u ovome izvještaju, ističe 

prvenstveno početne probleme u prilagođavanju zakonodavstva EU-a standardima i 

uspostavi institucija u slučaju svih država regije. 

Kada je riječ o biometrijskim putnim ispravama, u BiH je, iz tehničkih razloga, 

registrirano polugodišnje kašnjenje u započinjanju njihovog izdavanja, tako da je 

do juna 2010. godine bilo izdano oko 300.000 biometrijskih pasoša, dok je u Srbiji 

i Crnoj Gori, koje su zajedno s Makedonijom od decembra 2009. godine došle na 

„bijelu listu Schengena“, u istom periodu bilo izdano oko 1.500.000, odnosno 

120.000 biometrijskih pasoša. U gotovo svim zemljama regije registrirana su ozbiljna 

kašnjenja u povezivanju njihovih DKP-a i graničnih prijelaza u jedinstven registar 

migracija i viznih modula. 

Broj ilegalnih migracija u zemljama regije je smanjen, a krajem 2008. godine Srbija, 

Hrvatska, BiH, Makedonija, Albanija i Crna Gora potpisale su Memorandum o 

razumijevanju o osnivanju sistema za razmjenu statističkih podataka o ilegalnim 

migracijama i učešću u regionalnom sistemu ranog obavještavanja. S druge strane, 

79


osnovni problem u ovoj oblasti odnosio se na nezadovoljavajuću implementaciju 

usvojenih zakonskih i strateških akata, zbog nedovoljno raspoloživih financijskih 

sredstava i neizgrađenih institucionalnih kapaciteta. 

Nekvalitetna implementacija usvojenih akata, loša koordinacija u radu te nedovoljni 

institucionalni kapaciteti registrirani su i u oblasti pranja novca. Također, usvojeni 

zakonski akti u većini zemalja u regiji nisu bili usklađeni s predmetnim konvencijama 

Vijeća Evrope niti s konvencijama OUN-a. 

U svim zemljama regije u izvještajnom periodu usvojeni su zakonski akti u oblasti 

borbe protiv ilegalne trgovine drogama, međutim, njihova implementacija je bila loša. 

Što se tiče politika suradnje, za razliku od Hrvatske, Crne Gore i Srbije koje bilježe 

izrazit kvantitativni napredak u fazi zakonodavne reforme i pripremaju kvalitetnije 

tlo za prelazak iz faze formulacije politika i identifikacije strateških ciljeva u fazu 

njihove implementacije, Albanija, Makedonija i Bosna i Hercegovina i u drugoj godini 

nakon potpisivanja SSP-a ostaju zatočene u inicijalnoj fazi reformi. 

Sve zemlje regije, uključujući BiH, uspjele su uspostaviti osnovne DIS strukture. 

Najznačajniji je napredak ostvaren u Crnoj Gori, gdje su već uspostavljene DIS 

strukture i gdje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija ima ulogu 

nacionalnog IPA koordinatora. 

Na kraju, može se reći da su zemlje u kojima je pristupanje Evropskoj uniji ozbiljan 

strateški politički cilj (Hrvatska, Crna Gora, Srbija) u drugoj godini od potpisivanja 

SSP-a postigle značajan kvantitativni iskorak u ispunjavanju predviđenih obaveza, 

posebno u sferi usklađivanja i stvaranja zakonodavnog okvira spojivog s acquisem. 

Ovu fazu možemo uvjetno nazvati fazom zakonodavnih reformi. U njoj se stvaranje 

zakonodavstva čini najvažnijim reformskim procesom, a uspješnost reformi mjeri 

se brojem zakonodavnih prijedloga koje je vlada pripremila, brojem zakona koje je 

parlament usvojio, brojem usvojenih razvojnih dokumenata, brojem novoosnovanih 

agencija itd., i ovi kriteriji se koriste kao indikatori za ocjenu uspješnosti reformskih 

procesa. Gledano iz ove perspektive, usvajanje zakona i zakonodavna reforma 

smatraju se sami po sebi napretkom i navode na olako zaključivanje da je sa svakim 

novim zakonom reformski proces pospješen. 

Međutim, iskustvo ovih zemalja u drugoj godini od potpisivanja SSP-a pokazuje da 

je druga faza, faza implementacije zakonodavstva puno problematičnija. Primarni 

problem u ovoj fazi nije više usklađenost zakonodavstva s acquisem, već upravo 

valjana implementacija toga novog zakonodavstva. Rezultati predočene analize 

nedvosmisleno upućuju na zaključak da su se u posmatranom periodu sve tri 

navedene zemlje suočile s krupnim izazovima u provođenju i primjeni novousvojenoga 

80


evropskog zakonodavstva. Uzroci navedenome su brojni, ali se stiče dojam da fazu 

implementacije presudno obilježavaju i konotiraju loši / slabi / nedovoljni administrativni 

kapaciteti na sva tri nivoa: na individualnom nivou (nedovoljno obučen i osposobljen 

stručni kadar), na organizacijskom nivou (nejasna interna pravila, slaba podjela radnih 

zadataka, konfuzan protok informacija) i nivou ukupnog institucionalnog ambijenta 

(loš i neadekvatan zakonodavni okvir, nedovoljni financijski kapaciteti). Stoga se 

kao osnovna naučena lekcija iz ove druge godine reformi u procesu EU integracija 

nameće neophodnost paralelnog jačanja administrativnih kapaciteta za provođenje i 

primjenu novousvojenih zakonskih propisa kako bi se postigao i kvalitativni iskorak u 

ispunjavanju predviđenih obaveza, odnosno suštinski napredak. 

Za razliku od Hrvatske, Crne Gore i Srbije, koje bilježe izrazit kvantitativni napredak u 

fazi zakonodavne reforme i pripremaju kvalitetnije tlo za prelazak iz faze formulacije 

politika i identifikacije strateških ciljeva u fazu njihove implementacije, Albanija, 

Makedonija i Bosna i Hercegovina i u drugoj godini nakon potpisivanja SSP-a ostaju 

zatočene u inicijalnoj fazi reformi. Tri su zajednička obilježja koja karakteriziraju 

proces reformi u ovim zemljama: (1) proces zakonodavnog usuglašavanja s acquisem 

u raskoraku je s dinamikom predviđenom nacionalnim planovima za implementaciju 

SSP-a; (2) kašnjenje, prolongiranje i stagnacija u ispunjavanju predviđenih aktivnosti 

evidentni su u svim oblastima; (3) kašnjenje, prolongiranje i stagnacija u ispunjavanju 

predviđenih aktivnosti evidentni su i na nivou uspostave i razvoja institucionalnih 

kapaciteta neophodnih za implementaciju zakonodavstva. Nedvojbeno se može 

zaključiti da u usporedbi s Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom, koje su postigle 

kvantitativan iskorak u prvoj fazi i nastoje što kvalitetnije prevladati teškoće druge 

faze, ove tri druge zemlje ostale su“zarobljene“ na početku reformskih procesa 

boreći se još uvijek s obavezama koje su već davno trebale biti ispunjene. 

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ovakav razvoj događaja moguće je objasniti 

složenom ustavnopravnom i državnom organizacijom zemlje, te specifičnim odnosom 

i ustavnim ovlaštenjima između kantona, entiteta i države. Dok se u svim ostalim 

zemljama zapadnog Balkana državna vlada i parlament pojavljuju kao osnovni nositelji 

energičnijih i bržih reformskih poduhvata, u BiH je situacija zakomplicirana i otežana 

odredbama dejtonskog Ustava BiH, uz vrlo slabu i ograničenu nadležnost države. 

Politička trvenja i sukobi oko prijenosa nadležnosti s kantonalnog i entitetskog nivoa 

na državni, koji su kulminirali u 2010. godini, rezultirali su apsolutnim zaostajanjem 

u implementaciji mjera i aktivnosti predviđenih Programom mjera za provedbu 

Privremenog sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koje su usvojene na 

nivou Vijeća ministara BiH. 

81


Skraćenice 

BiH 

SSP 

EU 

PSP / SAP 

Bosna i Hercegovina 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 

Evropska unija 

Proces stabilizacije i pridruživanja 

ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) - 

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju 

NPAAM 

ZVSPEU 

CEFTA 

PSJE 

JJI 

VRS / RCC 

BAS 

BATA 

BDP 

Nacionalni program za usvajanje acquisa Makedonije 

Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU 

Centralnoevropska zona slobodne trgovine 

Pakt za stabilnost u jugoistočnoj Evropi 

Jadransko-jonska inicijativa 

Vijeće za regionalnu suradnju 

Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine 

Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine 

bruto domaći proizvod 

CEN 

Evropski komitet za standardizaciju 

(European Committee for Standardization) 

CENELEC Evropski komitet za standardizaciju u oblasti elektrotehnike 

(European Committee for Electrotechnical Standardization) 

IACS 

Integrirani upravni i nadzorni sistem 

(Integrated Administrative and Control System) 

TIR 

Međunarodni cestovni prijevoz 

(Transports internationaux routiers) 

ECAA 

Sporazum o zajedničkom evropskom zračnom prostoru 

SEETO 

Transportni opservatorij za jugoistočnu Evropu 

82

Sažetak 

nalaza fokus grupa za 

Komparativni izvještaj 2010. 

Metodologija 

U svrhu pružanja kvalitativne percepcije integracije u Evropsku uniju građana BiH 

održane su četiri fokus grupe kao kontrast nalazima stručnjaka. Analiza fokus grupa 

je i komplementarni metodološki proces koji treba dati kvalitativne odgovore na 

statističke trendove podršci procesu integracije BiH u EU date u kvantitativnom 

istraživanju javnog mnijenja. 

Za potrebe Komparativnog izvještaja 2010. organizirane su sljedeće fokus grupe u 

periodu 

20. 12. 2010.–1. 2. 2011.: 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

Sarajevo: grupa ljudi uposlenih u javnim institucijama, mješovita po spolnom i 

nacionalnom sastavu; 

Travnik: grupa žena, mješovita po nacionalnom, starosnom i obrazovnom 

sastavu; 

Livno: grupa muškaraca uniformna po nacionalnom sastavu – Hrvati; 

Istočno Sarajevo: grupa studenata, mješovita po spolnom, a uniformna po 

nacionalnom sastavu – Srbi. 

Usporedbe radi, prošlogodišnji izvještaj je analizirao stavove šest fokus grupa: 

mješovita grupa ljudi iz poslovnog sektora u Sarajevu, žene Bošnjakinje u Zenici, 

83


muškarci Srbi u Doboju, mješovita grupa u Brčkom, državni službenici u Mostaru i 

mladi / studenti Hrvati u Mostaru. 

Izvještaj za 2010. je napravljen na temelju analize transkripta audiozapisa razgovora 

sa svakom od fokus grupa i zabilješki utisaka moderatora. Ograničenja ove metode 

su opisna priroda i segmentiran uvid u stavove grupe koju se posmatra. Fokus grupe 

ne daju tačne odgovore, one su tek jedno razmišljanje ljudi u određenom trenutku. 

Štaviše, ta razmišljanja često nisu ni organizirana ni precizna. Ipak, fokus grupe 

pružaju izuzetan materijal za uvid u način razmišljanja i percepcija ljudi o pojedinim 

pitanjima. Također, one daju smjernice za buduće aktivnosti na približavanju procesa 

evropskih integracija građanima i indikatore o tome na što usmjeriti pažnju u analizi 

društvenih kretanja vezanih za ovu temu. 

Pitanja za razgovor s fokus grupama podijeljena su u nekoliko tematskih skupina, od 

kojih je jedna osnovna, a prateća dodatna s ciljem produbljivanja teme od općeg i 

neutralnog ka posebnom i subjektivnom: 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

◊ 

nivo informiranosti i način informiranja o procesu evropskih integracija; 

osobno viđenje tog procesa kao političkog ili tehničkog; 

identificiranje uspjeha i prepreka u tom procesu; 

primarne obaveze, saradnja institucija i mogućnosti ubrzanja evropskog puta 

BiH; 

uticaj uvođenja evropskih standarda u BiH na način i standard života ispitanika 

– pozitivna i negativna očekivanja; 

opredjeljenje prema EU integracijama kao zajedničkom interesu svih građana 

i naroda u BiH; 

stav o nadležnosti različitih nivoa vlasti za provođenje reformi na evropskom 

putu BiH i odnos prema institucionalnim blokadama; 

informiranost o fondovima EU-a dostupnim BiH i zainteresiranost za više 

informacija o procesu evropskih integracija; 

mišljenje o perspektivama BiH u EU-u pri usporedbi s drugim zemljama 

zapadnog Balkana i odnos prema kvaliteti života građana tih država; 

evropski naspram balkanskog identiteta. 

Dodatna pitanja za uposlene u javnim institucijama: 

◊ 

◊ 

postojanje posebnih odjela koji se bave evropskim integracijama u svojim 

institucijama i programa obuke o pitanju uvođenja standarda EU-a u cilju 

poboljšanja koordinacije i subordinacije; 

uvođenje evropskih standarda i promjene u metodu rada na radnom mjestu, 

odnosno pri primjeni propisa u svakodnevnom radu te iskustva u korištenju 

IPA fondova; 

84


◊ 

odnos prema napretku susjednih država i položaju kolega iz regije. 

U svrhu ovog izvještaja, uz kratke analize tematskih oblasti, pružamo uvid u citate 

izjava građana koji najbolje govore sami za sebe. 

I. Uvod 

Učesnici iz svih triju nacionalnih skupina jednako doživljavaju proces evropskih 

integracija. Najbitnije im je da se smire tenzije, očuva mir i stabilnost zemlje, poboljša 

standard života, ulaže u obrazovanje mladih i da političari vode računa o građanima, 

a ne o sebi. Bitno im je i da se postižu kompromisi i očuva kulturni identitet. 

Istovremeno snažno ispoljavaju evropski identitet i smatraju da su negativnosti 

Balkana preuveličane. 

Evidentno je zasićenje politikom i nacionalizmom u svim sferama društva. Naročito 

je potencirana bitnost kvalitetnog obrazovanja. Priznaje se da predrasude postoje, 

iako ih niko neće priznati javno. Problematizira se, s jedne strane, istinska želja EU-a 

da primi BiH a, s druge, spremnost BiH da unaprijedi svoj sistem. 

Susjedi se smatraju predanijim u ispunjavanju standarda EU-a, ali se njihova 

kooperativnost objašnjava sve više zapadnjačkim pragmatizmom. Istovremeno 

tvrdoglavost i tradicionalnost u BiH shvata se i kao prepreka i kao vrijednost. Ističe se 

evropski identitet naroda u BiH te da ni u EU nisu oslobođeni nacionalizma, samo što 

on nije primaran, već je to ekonomija i standard života. 

Proces primjene postojećih propisa je veći problem. Ovisi o dobroj volji. Smatraju 

da će BiH ući u EU kad Unija to bude htjela, a ne kad mi budemo smatrali da treba 

da se priključimo. Preduvjet za sve je mir i stišavanje međunacionalnih tenzija te 

posebno eliminiranje međunacionalne netrpeljivosti kod mladih generacija. Također 

smatraju da naše teškoće proističu iz naše kompleksnosti i nedostatka volje da se 

postiže kompromis. Izgradnja kulture dijaloga i građenja kompromisa pojednostavila 

bi stvari i u kompleksnoj državi. 

Službenici, učesnici istraživanja, žele promjene i žele nekome reći za probleme 

i svoja viđenja situacije u nadi da će doći do onih koji donose odluke. Posebno se 

može naglasiti njihovo zadovoljstvo činjenicom da se piše izvještaj koji će bez uvijanja 

identificirati njihove probleme i stavove društva u procesu evropskih integracija. 

85


II. Građani se o procesu evropskih integracija informiraju iz 

dnevnopolitičkih TV-emisija 

Gotovo svi ispitanici u intervjuiranim grupama građana informacije o procesu 

evropskih integracija BiH dobijaju isključivo iz medija. Prvenstveno iz elektronskih, 

i to TV-a, a u mnogo manjoj mjeri na radiju i internetu. Novine su sljedeći najčešći 

način informiranja. Javne tribine, razgovori i promocije imaju zanemariv procent 

učešća kao oblik informiranja. Nešto je drugačija situacija sa skupinom zaposlenih 

u javnim institucijama koji mnogo više od ostalih građana imaju priliku da steknu 

znanje tokom prisustva obukama, seminarima, konferencijama, kako općenitim, 

tako i specijaliziranim za njihovu struku. Mladi i studenti mnogo manje prate proces 

evropskih integracija i pažnju im privuku samo zanimljivi novinski naslovi ili TV-najave, 

dok se internetom uglavnom ne služe kao sredstvom informiranja o ovoj temi, već o 

sportu, muzici, kulturi, jet setu. 

Muškarac, službenik 1: Pa, s obzirom na posao kojim se bavim, 

informiram se i službeno i uzimam koliko mi je potrebno za 

posao kojim se bavim u opisu mojih poslova, ali i privatno; 

pored toga, isuviše kontakata s ljudima iz zemalja EU-a od 

kojih se ubiru i njihova iskustva. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Većinom samo iz medija, sredstava 

informisanja, mislim da te informacije većina ne dobija preko 

interneta. 

Studentica, Istočno Sarajevo 1: Malo mlade interesuju takve 

stvari, više muzika, sport. 

Studentica, Istočno Sarajevo 2: Uglavnom elektronski mediji, 

teško ćemo mi to čitati, jedino ako je veliki naslov. Nas ne 

zanima politika. 

Student, Istočno Sarajevo 2: U protekle dvije-tri godine se nameće 

ta tema - put u EU integracije, najviše prisutno u TV-emisijama. 

86


III. Građani vide proces integracija u EU prvenstveno kao 

politički proces 

Svi učesnici skreću pažnju na to da se stiče utisak kako je proces evropskih integracija 

više političke nego tehničke prirode. To nadalje implicira manju potrebu za javnim 

pritiskom jer se sve odvija negdje van dosega „običnih“ ljudi. Također, uglavnom se 

iznose neuspjesi i negativnosti, što vodi zaključku da BiH neće lako napredovati na 

tome putu. 

Student, Istočno Sarajevo: Više politički jer se govori kako neki 

zakoni koji se trebaju provesti nisu provedeni, a konkretne 

stvari se u neku ruku spominju, ali ne u top terminima... 

Prisutno je da se ne radi, a ne šta je urađeno. 

Žena, Travnik 1: Da više politički. Pojedinac ne može ništa...Politička 

volja je presudna, treba usvojiti zakone, a oni se ne usvajaju . 

Žena, Travnik 2: Političari teško donose pojedinačne odluke... 

Kad se riješe politički, tek će nam doći tehnički zahtjevi... kad se 

oni dogovore, sve ide lakše. 

Žena, Travnik 3: Mora se promijeniti potpuno generacija ljudi. U 

Hrvatskoj se promijenilo. Kod nas sve isti... Moraju biti spremni 

na kompromise, a ne manipulirati nacionalnim osjećajima ljudi. 

A tako im je najlakše. 

Muškarac, Livno 1: Kod nas je problem kad će se početi 

primjenjivati, kod nas se donosi dosta zakona, ali se ne 

primjenjuje. Evo Hrvatska, sad je korupcija problem i počele su 

padati glave, a treba to i kod nas doći. Provedba je problem... bez 

provedbe nema ni dobrih propisa, provedba je zatajila u mnogim 

segmentima, koja bi trebala da nas približi EU integracijama. 

Muškarac, Livno 2: To je proces političkog karaktera. Političari 

nemaju ni viziju ni strategiju razvoja države... ulazak u EU 

je ekonomskog karaktera, ući zbog boljeg života, ostalo je 

sporedno... da je raditi ljudima. 

87


IV. Rijetki uspjesi u ispunjavanju uvjeta za integracije su 

ekscesi unutar sistema, a glavna prepreka na putu ka EU 

su upravo vladajuće strukture i sistem vlasti u BiH 

Općenito, učesnici svih fokus grupa nisu mogli navesti nijedan uspjeh osim 

liberalizacije viznog režima. Ova činjenica kod svih izaziva gorčinu i obeshrabrenost. 

Kao najveće prepreke procesu evropskih integracija navode same političare koji 

manipuliraju narodom putem nacionalizma i podjela; kompleksno ustrojstvo države, 

neznanje, korupciju i nepotizam. 

Muškarac, službenik 1: Zna se šta je top priča... političke priče su 

krov svega što se događa u BiH, tu se sve kroji. Najveći uspjeh 

je da su opstale institucije. Četiri godine vrlo vještih blokada 

kojima su kumovali i iz inozemstva. 

Muškarac, službenik 2: Na osnovu moga iskustva mi u BiH 

nemamo razloga za preveliko veselje i uspjeh. Imali smo 

pojedinačne slučajeve: Centralna banka, vizni režim, to su 

ekscesi, nema sistemskog uspjeha, neko negdje iskoči jer 

su neki ljudi odlučili da iskoriste priliku i naprave nešto. 

Imamo strahoviti problem jer nemamo kritičnu masu spremnu 

za promjene, uključujući političare, službenike, ali što je 

čudno ni građane – one spremne za promjene i približavanje EU 

integracijama, i onda mi se čini da imamo niz segmenata koje 

treba paralelno napadati. 

Muškarac, službenik 3: Vanjski i unutarnji faktori. Vanjski - da li 

je interes EU-a da mi postanemo dio njih, plasiranje proizvoda, 

jeftina radna snaga...Unutarnji faktor, komplikovan, 

nesložan, korumpiran, unutarnji sistem. Ispunimo uvjete, 

oni postave jos jedan, pa opet, kad će reći ‘uredu, ispunili 

ste’. Najveći je stepen integracije u vojsci i policiji zato što 

su organizirane i postoji sistem i hijerarhija... da li nas žele 

ili ne, i drugo do stabilnog sistema u našoj zemlji, ovoliko 

administracije niko ne može izdržati. Mi često imamo pare pred 

sobom, ali nismo educirani da ih uzmemo. 

88


Žena, službenica: Imala sam priliku vidjeti kako se pregovara. 

Teško je ispoštovati ako nismo konsolidovani na državnom nivou 

i zbog ovog našeg kompleksnog sistema. Naprimjer, iz EU-a kažu 

da je za izvoz ribe u EU potrebno da imate bankarsku superviziju 

na državnom nivou, a kako ćete to uraditi kad mi s ove strane 

imamo da sjede ministar finansija i trezora BiH, ministar finansija 

Federacije BiH i ministar finansija RS-a, a oni ne znaju s kojim 

ministrom razgovaraju... Taj naš sistem je tako kompleksan i 

umjesto da kao sve zemlje imamo jednu finansijsku i bankarsku 

superviziju, kod nas nema logike zbog ovako uređenog sistema. 

Muškarac, Livno 1: Upravo to, vizna liberalizacija je najzvučnije 

postignuće... osim toga ne vidim ništa drugo. Najveća prepereka 

su moćnici koji ne čine da ovdje išta bude bolje. 

Muškarac, Livno 2: Ovakva vlast je prepreka ulasku u Evropu, a 

mi smo ih birali, narod ima vlast kakvu je birao. 

Student, Istočno Sarajevo: Pa evo sad ovo - bezvizni režim kao 

jedan od uslova... Što nama puno znači. 

Studentica, Istočno Sarajevo: Osim toga svako očekuje... stanje 

u regionu je loše, pa svako očekuje put ka Evropi i nalaženje 

boljeg standarda života, a od toga boljeg ništa, jedino te vize, 

ali naš se čovjek opet ne može zaposliti. 

V. Građani nisu informirani o primarnim obavezama BiH, 

saradnja institucija se ocjenjuje izuzetno lošom jer o 

svemu odlučuje mali broj ljudi, dok mogućnosti ubrzanja 

evropskog puta BiH vide u prestanku vraćanja na teme iz 

prošlosti 

Saradnja institucija se općenito opisuje lošom i nekoordiniranom. Učesnici, pogotovu 

službenici, iznosili su mnoštvo primjera koji ukazuju na manjkavosti sistema i uticaj 

političkih elita na ekspertne procese izrade propisa. Ipak, primarne obaveze, osim 

presude Sejdić-Finci učesnici nisu mogli identificirati, ali su službenici iznosili primjere 

89


propisa iz nadležnosti svojih institucija koji su neophodni, a godinama se ne donose 

iako nema opstrukcije iz drugog entiteta. Ističu da je važno naći žarišta problema i 

postići političku volju unutar političkih elita da bi se išta pokrenulo naprijed. Pored 

vizne liberalizacije, mladi poimaju kao uvjete za EU: reformu policije, kilometre 

autoputa, broj telefonskih priključaka, izručenje ratnih zločinaca. 

Također, mladi smatraju da potreba za boljom saradnjom institucija zahtijeva 

prevladavanje sukoba iz prošlosti, a upravo se sukobi stalno potenciraju i reproduciraju. 

Mnogo učesnika iz različitih gradova je spomenulo nužnost promjene načina 

razmišljanja i kod običnih ljudi kao jedan od uslova za ubrzanje evropskog puta. 

Muškarac, službenik 3: Proizlazi iz neuređenog političkog 

sistema. Ministri ne sarađuju ako su iz različitih stranaka ili 

različitih nacionalnih grupa, imaju različite interese i jedni 

druge opstruiraju. 

Muškarac, službenik 2. Prikrivene su tri vertikale po 

ministarstvima. Data je mogućnost da svaka vertikala napravi 

tim inih savjetnika, šefova ureda itd. Nema rezultata njihovog 

rada. Danas je uvreda biti ministar ako je čovjek čestit. Ima 

ljudi koji žele i hoće da rade... Eksperti naprave i šalju ministru. 

I šta se onda dešava Ministar sa savjetnikom, pa Ured za 

zakonodavstvo, Vijeće ministara, pa tek onda dođu „pravi 

eksperti“. A tehnički propis je zamišljen da funkcionira kao 

sistem... Mi jedino možemo u sebe vjerovati i bit ćemo onakvi 

kako se mi dobro organiziramo. 

Žena, Travnik: Kako god, vraćamo se na političku situaciju u 

zemlji, mi to osjetimo u svakodnevnom životu, politika se ne 

može dogovoriti i zato idemo nazad. 

Muškarac, Livno 4: Ja se s nekim stavovima ne slažem, dok se ne 

uredi država ... RS ima jedno, Federacija drugo. Kantoni opet 

države sami za sebe. Dok ne uredite državu, ne može... Vizna 

liberalizacija, prije smo putovali pa nam ukinuli i sad nam kao 

dali. Pa mi smo to imali. Svi pričali o približavanju, a nismo 

mogli preći granicu. Ili auto tri puta jeftiniji ako se uveze... dok 

se država ne posloži po konceptu koji je prihvatljiv za sve... 

90


Muškarac, Livno 6: Treba mijenjati svijest, a i savjest ljudi 

koji odlučuju o svemu tome; sve dok je hipokrizija morala u 

glavama nekih od njih bit će opstrukcija ulaska u EU... tu ja 

vidim bit problema, trebamo biti jednostavno samo ljudi i svima 

željeti dobro. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Treba promijeniti svijest naroda. 

Većina pita znaš li nekoga, može li se kako To je do naroda, to 

niko ne može da shvati sa strane. Kod stranca je drugačije. Vani 

će ti gledati postignuća i prosjek, a ne da li ti je otac direktor. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Vidi se iz medija koliko je ta 

saradnja loša politički, čak izuzetno loša, može se čuti: sklopili 

se dogovori prije pet dana, a šesti se nešto uzdrmalo i ide loše. 

Student, Istočno Sarajevo 3: Problem je što o svemu odlučuje 

par ljudi, a ne veća grupa, i oni ne predstavljaju veću grupu, 

već sebe i svoje interese. Možda kada bi se to podredilo većim 

zajedničkim interesima. Možda bi se moglo ostvariti kada bi se 

neke negativne stvari iz prošlosti mogle zaboraviti i zakopati 

ratne sjekire, institucije bi se razumjele. 

Student, Istočno Sarajevo 4: Premala grupa ljudi koji stvarno 

odlučuju, a previše ljudi koji su stup u državi, opština, 

kanton, federacija, država, mjesna zajednica. Velika sredstva 

opterećuju budžet cijele BiH, toliko nivoa vlasti. Svaki kanton - 

ministarstva, zamjenici, veliki broj ljudi. Ne da rade nepotrebno, 

ali mislim da je nelogično, a velike su plate i kad bi se ti novci 

ulagali u obrazovanje i kupovala oprema za fakultete, bilo bi 

bolje. 

Student, Istočno Sarajevo 5: Jedan od uslova je i jedinstvena 

policija. Mi iz RS-a nismo za to, a Federacija BiH jest i onda je 

teško. 

91


VI. Uvođenje evropskih standarda u BiH uticat će pozitivno 

na radne navike, ali negativno na lokalne resurse i 

tradiciju 

Svi učesnici fokus grupa smatraju da će uvođenje standarda EU-a uticati na njihov 

standard i način života. Pri tome su svjesni i pozitivnih i negativnih stvari. Izražena 

je zabrinutost što EU nameće zapadnjačke trendove. Prisutna je i bojazan za 

očuvanje tradicije i običaja te da će to uticati na finansijski opstanak ljudi koji žive 

od tradicionalnog načina privređivanja. Kod svih ispitanika postoji strah da će drugi 

uzeti prirodna bogatstva BiH, iako su svjesni potrebe za razvoj ekonomije. Smatraju 

da bi domaće vlasti morale više učiniti da velike firme i prirodna bogatstva ostanu u 

državnom vlasništvu te da se potrude da oni stave na noge velike privredne sisteme, 

a ne da ih prodaju strancima. Generalni je stav da ne treba olako ući u EU, već naći 

kompromis da se izvuče maksimalno. 

Student, Istočno Sarajevo: I EU negativno utiče na BiH, nameće 

zapadnjački trend, a mi navikli na tradicije. Ali u BiH nakon 

ulaska u EU neće moći peći rakiju, svinje... A koliko ljudi živi 

od toga Tim procesima uništava se tradicija ljudi na ovim 

prostorima. I mislim da EU nema pravo na to jer svi smo, 

govorim naprimjer, navikli na to. Ne može neko iz Londona doći 

i zabraniti to, niti ja mogu otići zabraniti autobus ‘londonac’ 

tamo. 

Žena, Travnik 1: Mislim da će se promijeniti nabolje ako se red 

uvede, bolje će se krenuti. Samo treba napretka. Da nam povod 

daju. Imamo kapacitete. Najviše mi smeta sto je bolonjski 

proces bio preko noći. 

Žena, Travnik 2: Svi smo putovali. Kad pređete granicu, svi 

pazimo gdje ćemo otpatke baciti. Ta prava su diskutabilna. Mi 

vjerujemo u tradiciju i poštujemo naše porodične odnose. To je 

neskladno s evropskim sistemom. Ja bih neka prava koja imamo 

zadržala. Koliko god smatrala da nisam konzervativna, mislim 

da ima loših stvari, npr. istospolne zajednice. Zbog toga bih 

zadržala neka naša pravila. Bojim se da će nam Evropa donijeti 

te negativnosti. 

92


Žena, Travnik 3: Najviše šteti nedisciplina i neodgovornost naših 

ljudi, ali kad odu negdje drugo, onda rade. E sad treba učiniti 

da kad su ovdje, da se ponašaju odgovorno. 

Muškarac, Livno 1: Dajte nam posla, da ljudi rade, da imaju 

posla, mi postajemo robovi Evrope, uzeli nam banke, sve što 

vrijedi, svuda kamata 4%, kod nas 12%... dok Americi ne bude 

pasalo, a oni sve diktiraju, mi nećemo ući u tu EU, jer toj Americi 

možda paše da Bosna bude ovakva kakva jest. 

Muškarac, Livno 2: EU je ekonomska tvorevina, pa sve više i 

politička i vojna, protuteža američkoj moći. Evropi sadašnja 

situacija odgovara u Bosni jer su došli sa svojim bankama, 

kako smo mi ekonomski slabi, punimo njihov proračun, i to će 

trajati dok njima odgovara, ....mi smo trebali profunkcionirati, 

ali smo propali. 

Muškarac, Livno 3: Uklopit ćemo se mi. Nećete vidjeti našeg 

čovjeka da baca papir vani. Mi već jesmo u Evropi, mislim da 

nema nikakvih problema. 

VII. Integracija u EU zajednički je interes svih građana 

i naroda BiH jer donosi mir, stabilnost i ekonomski 

prosperitet 

Gotovo svi učesnici fokus grupa kada sagledaju sve pozitivne i negativne aspekte 

EU integracija, ipak se opredjeljuju za njih. Kao primarni interes svi građani ističu 

mir, sigurnost, veći ekonomski standard, priliku za zapošljavanje i običan život 

neopterećen politikom iz prošlosti. 

Muškarac, Livno 1: To treba zbog nas, ustroj države je loš, a 

ispod ja ne vidim problem. Korupcija je problem za sve... s vrha 

treba da se pokrene odgovornost za to. To je ekonomska unija. 

Rumuniju i Bugarsku su primili zbog broja stanovnika. Ako 

im budemo geostrateški trebali nekad, primit će nas. Ko da su 

Rumunija i Bugarska posložile svoje zakonodavstvo. 

93


Muškarac, Livno 6: Otvorit će se druge mogućnosti. Tržište rada. 

Mladi će ići raditi. Hrvatska je daleko otišla i BiH bi se trebala 

ugledati. Hrvatska se suočava s korupcijom, a BiH se suočava s 

određivanjem države. U zadnjem razdoblju Hrvatska je otišla 

u tom pitanju. Velike vođe su iza rešetaka, i to je dokaz da se 

nešto radi i da ima želje za promjenom. 

Muškarac, Livno 7: Ako ne naučimo djecu da ne pjevaju pjesme 

mržnje, nećemo imati sreće. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Zakopati ratne sjekire. Sve dok naši 

vodeći ljudi budu to isticali i zanemarili mišljenje mladih ljudi, 

nećemo nigdje ići. Stranac hoće poslovati, njega ne interesuje 

šta je bilo prije pet ili 100 godina. Hajde da radimo da nam svima 

bude bolje. Sve trojno je komplikovano, ali da postignemo bolji 

standard, da se mladima da šansa u vrhu piramide. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Dajte da živimo zajedno i radimo, 

podjednako je teško i Srbima, i Hrvatima, i Muslimanima. 

Student, Istočno Sarajevo 3: Pozitivno je. Otvaranje nove 

mogućnosti. Poslije Amerike EU je najveća sila. Niko nas 

neće smjeti napasti. Velika sigurnost. Više ljudi će moći naći 

zaposlenje. I iz EU-a će dolaziti ovamo, i tako to. 

Student, Istočno Sarajevo 4: Naša država ima dovoljno 

bogatstva i kad bi se dobro rukovodilo, ne bismo trebalo 

ulaziti u EU. I kad bi se naš standard povećao, ne bi se trebalo 

ući. Mi smo mala država koja još ima bogatstava. 

94


VIII. Građani smatraju da različiti nivoi vlasti treba zajedno 

da rade na provođenju reformi, grade kompromise i 

prekinu manipulacije nacionalnim osjećajima 

Učesnici fokus grupa uglavnom izlaz vide u povećanoj komunikaciji i koordinaciji 

institucija na raznim nivoima. Ovakav stav je više prisutan kod službenika i u RS-u. 

Ipak kao najbolje rješenje vide jedinstvene propise za cijelu državu. Ovaj stav prisutan 

je više u Federaciji BiH. Istovremeno svi su svjesni kompleksnosti uređenja države 

BiH. Ispitanici iz RS-a pokazuju svojevrsnu podvojenost u pitanju odnosa prema 

institucijama BiH. S jedne strane ih prihvataju i poimaju kao svoje državne strukture, 

a s druge strane imaju potrebu da ističu neophodnost održanja institucija entiteta 

Republike srpske kao garanta državotvornog identiteta srpskog naroda u BiH. 

Žena, službenica: Kad vam tri ministra sjednu pregovarati s EUom, 

onda vam je sve jasno. 

Žena, Travnik 1: Teško je to. Mi bismo svi voljeli da je jedan na 

državnome. Ali ako će nas to kočiti, a da drugi ne dopuštaju, 

onda da se ide na entitetski, pa kasnije praviti zajednički put. Ne 

treba kočiti, iako bi državni bio ispravan, samo da ide naprijed, 

da se pomakne. 

Žena, Travnik 2: Mi svi odmah pomislimo na podjelu države, ja 

bih rekla: jedna država - jedan zakon. 

Žena, Travnik 3: BiH je zemlja kakva jeste. Mi treba da poštujemo 

13 ustava, a trebali bismo jedinstven zakon za sve, težiti 

jedinstvenim propisima. Ukinuti i ove kantone. Kako ću ja imati 

ista prava ako nisam jednaka kao u Banjaluci, ili ako se mogu 

liječiti samo na teritoriji svoje općine. 

Žena, Travnik 4: Mislim da je to izmišljotina, da se blokira i da 

ostanu na vlasti. 

Žena, Travnik 5: Mislim da te nacionalne stvari previše koriste. 

95


Žena, Travnik 6: Nama običnima nije bitno. A njima je bitno, 

velikima, da je sve po nacionalnom ključu. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Trebali bismo svi da učestvuju, ni 

kantoni ni entiteti, već država. Svi skupa. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Pa u entitetima i između njih, u 

državi, jer ovako nema smisla. 

IX. Građani nisu informirani o fondovima EU-a dostupnim BiH 

te ne znaju gdje bi mogli dobiti više informacija o procesu 

evropskih integracija 

Informiranost o fondovima EU-a dostupnim BiH na niskom je nivou. Nešto je veća kod 

obrazovanijih učesnika i onih koji rade u institucijama države ili sa njima. Uglavnom se 

kao pomoć EU-a shvataju projekti obnove zgrada i infrastrukture. Također, izražena 

je sumnja i u kapacitete državne službe da realizira sredstva iz fondova EU-a. Za više 

informacija o procesu EU integracija ispitanici bi se obratili općini, a zatim tematski 

po nekom vlastitom logičkom nahođenju. Smatraju da nema dovoljno informacija i 

neupućeni su u postojanje ili rad lokalnih organizacija koje se bave promocijom EU 

integracija. 

Žena, Travnik 1: Položaj općine je takav da nismo imali 

mogućnosti za prekograničnu suradnju. 

Žena, Travnik 2: Nama nisu otvorena sredstva sva, a nisu jer 

nismo ispunili uslove. 

Žena, Travnik 3: Što više novca iz fondova - više razvoja. Nikad 

nisam vidjela nikog iz državnih institucija da kontaktiraju nas 

iz lokalnih zajednica. 

Muškarac, Livno: Dizanje kvalitete života kroz posao teško 

prolazi ovdje zbog nepripremljenosti i manjka stručne radne 

snage. Pretpostavka je jezike da znaju, da se u stručnom dijelu 

96


akceptiraju i nema monitoringa da se vidi gdje je to iscurilo. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Za više informacija u opštini. To je 

mikrolokacija, pa ako me nešto interesuje... obrazovanje, kod 

dekana, pa na univerzitetu, a opština za građanska pitanja. 

Neka pitanja državu ne interesuju. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Zavisi sve šta vas interesuje, a naći 

ćete i način kome da se obratite...uvijek postoje viši od višega. 

Ne treba se zaustaviti samo na jednoj informaciji. 

Student, Istočno Sarajevo 3: Kad bi bila jedna organizacija za 

EU integracije i da ima predstavnika iz svakog grada i regije - 

Livno, Travnik, Sarajevo, i da svi znaju ko je to, tako da se može 

informirati i doći dalje do vrha. 

X. Od zemalja zapadnog Balkana samo za Hrvatsku smatraju 

da je pred vratima EU-a dok za druge države vjeruju kako 

nisu mnogo bolje od BiH, ali da im njihovo jednostavnije 

državno ustrojstvo omogućuje brže napredovanje 

Primjetno je kako dio učesnika smatra da su Albanija, Crna Gora i Makedonija iza 

BiH u procesu EU integracija ili, u najboljem slučaju, jednake u nekim aspektima 

pristupanja Evropskoj uniji. Interesantno je da ispitanici nemaju dovoljno informacija 

o ovom procesu u Srbiji, ali svi podjednako ističu Hrvatsku kao favorita u regiji na 

putu ka Uniji. Kao otežavajuću okolnost za BiH navode kompleksnu strukturu vlasti, 

multinacionalni karakter društva, odsustvo dogovora triju naroda i nedostatak 

vizije. Kao osobito značajno provijava osjećanje privremenosti koja je produžena, 

odnosno nesigurnost u budućnost sa stanovišta opstanka države i društva. Sistem 

tročlanog Predsjedništva BiH građanima je simbol kompleksnosti državne strukture 

koji projiciraju i na druge institucije. 

97


Student, Istočno Sarajevo 1: Hrvatska je daleko od nas svih, 

turizam su sredili, infrastrukturu. Zadužena država, ali 

zaduženost države zbog autoputeva. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Oni dobro rade, Sljeme veličinom ko 

Mojmilo, ali ima ski-centar, FIS utrke, Svjetski kup. Sarajevo ima 

olimpijske planine, a 20 godina prošlo kako su porušeni objekti 

na njima. Koliko Sarajevo ima potencijala neiskorištenog Ne 

znam ni da li ima autobuska linija Istočno Sarajevo - Jahorina. 

Studentica, Istočno Sarajevo 1: Mislim da smo već daleko ispred 

Albanije i Crne Gore. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Bogami, tu smo - ako nas nisu 

pretekli. 

Studentica, Istočno Sarajevo 2: Mislim da smo ispred Makedonije. 

Student, Istočno Sarajevo 3: Više su ostvarili jer mi imamo 

kompleksniju državu. Oni nemaju tih problema. Nema nijedna 

koja je jednonacionalna, ali uvijek ima jedan predsjednik, a mi 

imamo tri. Najkompleksnija država na svijetu. 

Student, Istočno Sarajevo 4: Svaka ima neke uslove, a mi imamo i 

dodatne uslove - ratne zločince - koji nisu ispunjeni. 

Studentica, Istočno Sarajevo 3: Njihovi građani nisu u puno 

boljoj poziciji, možda jesu malo, ali ne puno. Ne mislim da su 

bolji. Ipak je to Balkan. 

Žena, Travnik 1: Pitanje je koliko smo im interesantni da nas 

uzmu. Svi su krenuli tamo, neće ni nas ostaviti kao siroče. 

98


Žena, Travnik 2: Odmakli su, ali ne znam što su bili interesantniji. 

U Vojvodini nema kakvog naroda nema i ne funkcionira ni tamo, 

ali su zadržali taj sistem. 

Žena, Travnik 3: Lakše je za države koje imaju jednog 

predsjednika a ne tri. 

Žena, Travnik 4: Hrvatska se pokorila i Srbija, Crna Gora. 

Možda ima našeg inata, mi jesmo malo takvi nepokorivi. Ja bih 

voljela da uđemo u Evropu, a ostanemo Bosanci i Hercegovci. 

Muškarac, Livno 1: Kad poredimo BiH i regiju, Hrvatska je najviše 

odmakla. Pred vratima je EU-a. Zbog složenosti problema u BiH, 

nesuglasnost oko zajedničkih načina ulaska, situacija je teža. 

Dok se ne promijene postavke u našim glavama, na izvršnim 

distancama, neće doći do ubrzavanja. Trebamo koristiti 

iskustvo Hrvatske, koja je daleko otišla u prilagođavanju, od 

legislative do svih ostalih segmenata društva. 

Muškarac, Livno 2: Tri predsjednika, dva entiteta. Kad toga ne 

bude, tada ćemo moći biti u rangu Crne Gore ili Makedonije. Kod 

nas se još ne zna hoćemo li ostati država i u kojim granicama 

Teško, i kad budemo znali da nam je Sarajevo glavni grad i da 

živimo u Bosni i Hercegovini. Mora se ući u promjene Daytona i 

Ustava BiH. 

Muškarac, Livno 3: Druge su kompaktne države nacionalnih 

grupa. Lakše im se dogovoriti da rade na procesu EU integracija. 

Muškarac, službenik 2: Suština je neuređen politički sistem 

i nacionalni. Miješanje nacionalnog i građanskog principa. 

Srbija i Hrvatska riješile svoje nacionalno pitanje. Kako to 

riješiti ako ne dobrim privrednicima, umjetnicima, sportistima. 

99


XI. Građani BiH ističu svoj evropski identitet i smatraju da 

stranci previše potenciraju negativnosti Balkana čija 

historija nije mnogo krvavija od historije ostatka Evrope 

Svi učesnici fokus grupa imaju jasno izražen evropski identitet. Balkan se poima 

kao dio tradicije – mentaliteta nešto tvrdoglavijih ljudi, ali ne posebno drugačiji od 

drugih krajeva Evrope koji također imaju svoje posebnosti. Smatraju da Evropljani 

neopravdano pretjeruju s potenciranjem balkanskih negativnosti, ali i da tome 

lošem imidžu doprinose i neki naši ljudi koji žive u Evropi, a koji svojim ponašanjem 

ne predstavljaju većinu ljudi s ovih područja. Nadalje smatra se da će i dalje biti 

nacionalizma, ali on više neće biti toliko bitan, već neke druge stvari. Ističe se da se 

naši ljudi brzo uklope u evropsko okruženje kada su izloženi savremenom sistemu 

vrijednosti. 

Muškarac, Livno 1: Ko je Evropljanin taj je to i na Balkanu, a ko 

je Balkanac - taj je Balkanac i u Evropi. 

Muškarac, Livno 2: To je samo percepcija o nama Balkancima. 

Kako se odnosimo u društvu, na poslu, stvar je osobne kulture. 

Svakakvih ljudi ima, ali percepcija je kao da je to kultura. 

Pitanje je kako se mi postavimo. 

Muškarac, Livno 3: Imaju percepciju o nama kao plemenima, pa 

kad nas upoznaju, iznenade se da to nije tako. To Balkanci - 

Evropa nama koristi kad nešto hoće da nam nametne. Balkan je 

više u njihovim glavama nego u našim. Mi moramo biti slobodni, 

kao da su Italijani bolji, ili kao da su Sicilijanci sami mafijaši. 

Muškarac, Livno 4: Ostat ćemo i Balkanci, ali pomoći će podizanje 

standarda svih nas da ostane tradicija kao bogatstvo kulture 

Evrope i svijeta. Oni su donirali dio svoje kulture, i to je dio 

ulaska u EU. 

Muškarac, Livno 5: Ovisi kako sam sebe prihvaćaš, kakvo 

mišljenje imaš o sebi i svom narodu. Bit ćemo i dalje Bošnjaci, 

Hrvati, Srbi, ali ćemo se bolje uklapati ako standard bude bolji. 

Neće biti bitno ko je ko ako budeš mogao živjeti i raditi negdje. 

100


I u Austriji žive jedni s drugima, i drugačije se ponašaju jer im 

je dobro, bolje zarađuju i razmišljaju gdje će na izlet, i u BiH 

će biti isto tako. Što se tiče Balkana i Balkanaca, neće biti to 

toliko bitno. 

Žena, Travnik: Je li može biti Balkanac i Evropljanin Pa Balkan 

je u Evropi. 

Student, Istočno Sarajevo 1: Bit će i više nesuglasica, reforme 

prave jednu državu i teže ukidanju entiteta, što nije dobra 

stvar i vodilo bi sukobima. 

Studentica, Istočno Sarajevo : Kad bi bilo više posla, niko ne bi 

razmišljao o politici. 

Student, Istočno Sarajevo 2: Ako sad možemo s Bošnjacima i 

Hrvatima, što ne bismo i sutra 

Student, Istočno Sarajevo 3: Pa mi smo već Evropljani, i Bosanci i 

Srbi. Neće se ništa promijeniti. Mi smo dio Evrope. 

Student, Istočno Sarajevo 3: U SAD-u niko neće reći: evo ovaj je iz 

Srbije, nego iz Evrope. 

XII. Uposleni u javnim institucijama 

Postojanje posebnih odjela koji se bave EU integracijama je rijetkost, a programi 

obuke o uvođenju EU standarda su sporadični i prepušteni NVO sektoru i stranim 

projektima 

Muškarac, službenik 1: Evo, ja mogu reći za sebe da prilično 

dobro poznajem tu oblast, ali je to prije svega rezultat mojih 

nastojanja da to spoznam, naučim. U početku je to bilo iz 

najboljih namjera, da neke od tih stvari primijenim ili pokušam 

101


primijeniti u organima uprave u kojima radim. S jedne strane 

sam sebe educirao, a s druge strane imao sam sreću da sam 

učestvovao u brojnom projektima udruženja građana i 

stranih i domaćih NVO-a gdje sam silom prilika nešto naučio, 

nešto spoznao, ali i direktno ‘papirnato’ provodili u djelo. 

Nije postojao nikakav sistem ni nečija želja, težnja da educira i 

mene, i ostale kolege, i kolegice koje rade sa mnom. 

Žena, službenica 1: Najviše pratim s aspekta naše legislative 

usklađivanje s EU-om; nikakve edukacije, nikakvi projekti, 

edukacije minimalne. Ove godine je jedna bila, više se 

samostalno informiram i pratim što mi najviše može koristiti, 

najviše carinsku tarifu pratim i analiziram, a ostalo... 

Žena, službenica 2: Mi smo imali ponudu DEI-ja da se obučimo, a 

imamo i odjeljenje za EU integracije i međunarodnu suradnju. 

Muškarac, službenik 2: Edukacija je problem na svim nivoima. 

Provodi se formalno da se potroši novac i neke stvari provuku 

i opravdaju. Nemamo osmišljenog propagandnog nastupa. 

Imamo agencije za reviziju uprave, ali ni oni ne znaju šta bi da 

rade. Kadrovi katastrofa. Svi mi smo odrasli u jednom drugom 

vremenu. Svašta se naprimalo. Pravni okvir, šta je promijenio 

zakon o državnoj službi, sami zakoni su odredili šta je cilj, 

kvalitet ili zadovoljenje drugih principa, a nisu uzeli u obzir 

principe evropske javne administracije. Organizacija, nespretan, 

trom organizam, nespreman da prihvati inovacije. Vođe dolaze 

bez konkursa. Nacionalno predviđena mjesta. Javno preduzeće, 

a politika utiče na izbor i predznak, a ne kvalitet ljudi. Kako 

sad zagristi tu veliku jabuku. Zijanimo se kad ti stranci postave 

neka pitanja ili mi to očekujemo polako, pa da im objasnimo: bio 

rat... a oni imate ili nemate 

Muškarac, službenik 2: Postoji info-centar, postoji institut 

projektni koji radi na pravljenju projekata s institutom za 

edukaciju prema privrednicima kao našoj ciljnoj skupini. 

102


Muskarac, službenik 3: Ja dolazim s lokalnog nivoa. Lokalne 

zajednice su piramidom vlasti u BiH uskraćene da imaju ikakve 

aktivnije veze s Evropom i međunarodnom zajednicom, i ti idu 

uglavnom putem nevladinog sektora ili kroz edukaciju ličnu ili 

putem medija. Vrlo malo onoga čime se profesionalno bavim. 

Uvođenje evropskih standarda i promjena u metodu rada na radnom mjestu izraženije 

je kada se radi o institucijama na višem nivou, specijaliziranim i novoformiranim, dok 

su iskustva u korištenju IPA fondova veoma ograničena 

Žena, službenica 1: Mi smo se izvukli iz tog sistema i nastojali 

pratiti strategije da mi pratimo evropske integracije, ne 

čekajući državu, dakle, da mi pratimo situaciju i budemo 

spremni u trenutku kada se postavi zahtjev iz EU-a. Strateški 

cilj da ljudi govore engleski jezik. Primjer Slovenije, nema 

vremena za prevođenje, odmah se radi na pitanjima koja nam 

dolaze, ne možemo čekati prevodioce. 

Žena, službenica 2: Sve ovisi od volje i želje nekog službenika da 

to odradi kako treba. Šta njega motivira da to radi, jedino da 

ima neki svoj unutarnji poriv da sve to uradi da izgleda lijepo, 

ali ako nema sistema koji vam naloži da to iskoristite... 

Muškarac, službenik 1: Ja se ne slažem s kolegom... da nam 

postavljaju stalno nove uvjete. Piše se da će nas izrabljivati 

itd., ali mislim da je suprotno. Uradit ću tih pet, pa ću i šesti i 

ne moram biti u EU-u, ali hajde da budem kao oni. Ne možemo te 

izgovore... 

Muškarac, službenik 2: Mi navikli na sadaku. Da se sve dešava 

bez rada. Neće niko preuzeti da se uđe a da se tehnički uslovi ne 

ispune. Kao, dajte, bio rat, teška situacija, ali ne može se tako 

živjeti i napredovati. 

103


Muškarac, službenik 3: Niz je mehanizama kako se to može riješiti, 

neradnike, nesposobne... sve utemeljeno na procedurama. 

Zakonodavac piše procedure. Od aerodroma do bolnice. Ali 

kod nas, od vrhova političkih partija neće jer se onda onaj čelni 

ne pita. I koliko samo oni niži trče da pitaju šefa šta će A što 

će pitati kad ima procedura Postoje sistemi mjerenja učinka 

državnih službenika. 

Žena, službenica 2: Da, naši su propisi i način rada usklađeni 

s evropskim regulativama. Mislim da su dobri. No ipak lobiji 

postoje, lični interes ne bi trebalo da prevlada opći interes. 

Trebamo našoj privredi biti pomoć i servis. 

Žena, službenica: Strašno je jer nema sankcije za loše, ni nagrade 

za dobre. Sad nam se pojavi EU, ne zato što mi ne znamo, ali nas 

oni tjeraju da mi takvi kakvi smo napravimo neki zakon. Mi smo 

njima problem ako se ne sredimo. 

Žena, službenica: Ogromna sredstva stoje u pretpristupnim 

fondovima EU-a, a ljudi ne znaju aplicirati, a i ikad apliciraju, 

to urade traljavo, pa taj novac propadne. Od 60 projekata 

samo je naš završen. Zar druge institucije nisu bile u stanju da 

završe projekte koje su dobile 

Smatraju da je napredak susjednih država i položaj kolega uslovljen njihovom 

jednostavnijom državnom strukturom i postojanjem jasno artikuliranog cilja na 

kojem rade sve institucije, što ih stavlja u bolju poziciju 

Muškarac, službenik 1: Na lokalnom nivou mi smo bili prvi organ 

uprave, a treći u ex-YU koji su uveli kvalitet upravljanja. Srbija 

je bila kilometrima iza. Hrvatska isto prilično. Malo kasnije 

Albanija je bila ispred nas. Kasnije sam se uvjerio da je Srbija 

ispred sada. Takve evidencije. Imali smo dobru startnu poziciju 

i da nismo iskoristili početni entuzijazam prije 10 godina da 

krenemo dalje i da promjene koje moraju ići odozdo, da se to 

prenese na ove više. Nije bilo volje ni znanja. Već su ti što su 

bolji stvarali drugima obaveze, a oni nisu bili spremni da nas 

prate. Tako su pozitivni procesi zaustavljeni. 

104


Žena, službenica 1: U mnogim stvarima nisu ispred nas, ali imaju 

jedan cilj. 

Žena, službenica 2: Ako imam cilj, naći ću način kako da dođem, 

a kad ga nemam, šta ću 

Muškarac, službenik 2: Nemaju oni previše. Oni imaju drugačiju 

poziciju, političko stanje u zemlji, nema nikakvih dvojbi. Srbija 

isto. BiH nema sređeno ništa. Neupitna je RS, upitna je BiH, pa 

ćemo naći nekoga ko će kočiti. Federacija kaže treba čekati, pa 

ćemo sve prekomponirati itd. Drugi nemaju takve probleme. 

U Hrvatskoj se kriju politički problemi, a kod nas je dosadilo 

svakome više pričati. 

XIII. Zaključak 

Građani se o procesu evropskih integracija informiraju iz dnevnopolitičkih TV-emisija. 

Zbog toga proces integracija u EU vide prvenstveno kao politički proces. Takva 

dnevnopolitička slika stvarnosti rezultira činjenicom da se rijetki uspjesi, poput vizne 

liberalizacije, shvataju kao ekscesi unutar sistema. Istovremeno logički proizlazi da 

su prepreka u procesu evropskih integracija BiH upravo vladajuće političke strukture 

i organizacija vlasti. 

Građani nisu informirani o tome šta su primarne obaveze BiH u procesu evropskih 

integracija. S obzirom na limitirane informacije iz dnevnopolitičkog diskursa i osobni 

svakodnevni uvid u stagnaciju, saradnja institucija se ocjenjuje izuzetno lošom, jer o 

svemu odlučuje mali broj ljudi iz političkih elita. Kako se na dnevnopolitičkoj razini 

put BiH u EU akceptira u omjeru koliko je sukladan ili protivan očuvanju stečenih 

političkih pozicija iz sukoba otprije 15 godina, mogućnosti ubrzanja evropskog puta 

građani BiH vide u prestanku vraćanja na teme iz prošlosti. 

Građani smatraju da će uvođenje evropskih standarda u BiH uticati pozitivno na radne 

navike, ali negativno na lokalne resurse i tradiciju jer su izloženi dnevnopolitičkim 

manipulacijama, projiciranju strahova, uz nemogućnost da se informiraju o istinskim 

činjenicama. Istovremeno ne vjeruju u sposobnost svojih političara da zaštite njihove 

ekonomske i društvene interese prije i po ulasku u EU. 

Ipak, kada odvagnu sve pozitivne i negativne aspekte, dominantna većina smatra 

da je integracija BiH u EU zajednički interes svih bh. građana i naroda, jer donosi 

105


mir, stabilnost i ekonomski prosperitet. Stoga vjeruju da bi različiti nivoi vlasti 

trebali zajednički raditi na provođenju reformi, graditi kompromise i prekinuti s 

manipulacijama nacionalnim osjećajima. Istovremeno građani nisu informirani o 

fondovima EU-a dostupnim BiH te ne znaju gdje bi mogli dobiti više informacija o 

procesu evropskih integracija. 

U pogledu percepcije mjesta gdje se BiH nalazi u regionalnom kontekstu EU 

integracija, postoje varijacije koje proističu uglavnom iz vlastitog životnog iskustva. 

Zajednički imenitelj je da od zemalja zapadnog Balkana samo za Hrvatsku smatraju 

da je pred vratima EU-a, dok za druge države vjeruju da nisu mnogo bolje od BiH, ali 

da im njihovo jednostavnije državno ustrojstvo omogućuje da brže napreduju. Stoga 

građani BiH ističu svoj evropski identitet i smatraju da stranci previše potenciraju 

negativnosti Balkana čija historija nije mnogo krvavija od historije ostatka Evrope. 

Uposleni u javnim institucijama ističu da je postojanje posebnih odjela koji se bave EU 

integracijama u njihovim institucijama rijetkost, dok su programi obuke o uvođenju EU 

standarda sporadični i prepušteni NVO sektoru i stranim projektima. Može se izvesti 

zaključak da je uvođenje evropskih standarda i promjena u metodu rada na radnom 

mjestu izraženije u specijaliziranim institucijama na državnom nivou, dok su iskustva 

u korištenju IPA fondova veoma ograničena. Službenici smatraju da je napredak 

susjednih država i položaj njihovih kolega uvjetovan njihovom jednostavnijom 

državnom strukturom i postojanjem jasno artikuliranog cilja na kojem rade sve 

institucije, što ih stavlja u bolju poziciju od Bosne i Hercegovine. 

Generalni je zaključak da su egzistencijalni strahovi i iskustva iz prošlosti u stanju 

da sve negativnosti integracija i predrasude o Evropskoj uniji i sebi samima potisnu 

ustranu s ciljem stvaranja vizije o boljem životu, sigurnosti, prestanku sukoba, većem 

standardu i životu neopterećenom dnevnom politikom koja manipulira nacionalnim 

osjećajima. 

106

PRISM RESEARCH 

za Vanjskopolitičku inicijativu 

BH (VPI) 

Rezultati ispitivanja 

javnog mnijenja 

Poređenje rezultata istraživanja provedenih 2009. i 2011. 

godine 

April, 2011. 

Metod anketiranja: 

Metod izbora domaćinstva: 

Metod izbora ispitanika: 

Lični intervju u okviru domaćinstva ispitanika 

Slučajni izbor – tehnika slučajnog kretanja 

Princip zadnjeg rođendana (ispitanik je osoba iz 

domaćinstva starija od 18 godina koja je zadnja 

imala rođendan) 

Veličina uzorka: 

Reprezentativnost: 

2009. godine: N= 1050 ispitanika 

2011. godine: N= 1500 ispitanika 

Uzorak je reprezentativan na nivou BiH za 

stanovništvo od 18 i više godina 

Vrijeme anketiranja: 20.–31. decembra 2009.; 2.–28. marta 2011. 

godine 

Instrument: 

Upitnik za anketiranje dizajnirao je Prism 

Research 

107


Glavni nalazi 

U odnosu na 2009. godinu u 2011. nešto viši procent ispitanika ukupnog uzorka 

smatra da se Bosna i Hercegovina kreće u pravcu pogoršanja kada je riječ o evropskim 

integracijama (50,1% u odnosu na 44,7% u 2009. godini). Najoptimističniji su u ovom 

pogledu ispitanici Brčko distrikta (BD), ispitanici iz urbanih područja i oni bošnjačke 

nacionalnosti. 

Kao i 2009., i u 2011. godini ispitanici ukupnog uzorka većinom podržavaju ulazak 

BiH u Evropsku uniju (EU). Najveću podršku ulasku u EU daju ispitanici iz Federacije 

Bosne i Hercegovine (FBiH) i ispitanici bošnjačke nacionalnosti. 

Kada je riječ o vodećoj zemlji regije u ispunjavanju obaveza koje su neophodan uvjet 

za priključenje Evropskoj uniji, ispitanici ukupnog uzorka procjenjuju da je Hrvatska 

najbliža ispunjenju ovih uvjeta. Ispitanici iz BD-a u odnosu na ispitanike iz dva entiteta 

značajno veće šanse za ispunjenje spomenutih uvjeta daju Bosni i Hercegovini. Ne 

postoji značajna razlika između entiteta u procjeni koliko je BiH blizu ispunjenju 

uvjeta za priključenje EU-u. 

Ispitanici ukupnog uzorka u 2011. godini pozitivnije ocjenjuju aktivnosti vlasti 

usmjerene na ispunjavanje uvjeta za pridruženje Evropskoj uniji u odnosu na 2009. 

godinu. Najpozitivnije ocjene daju ispitanici iz Republike srpske (RS), oni srpske 

nacionalnosti i stariji od 60 godina. 

Iako ispitanici ukupnog uzorka i u 2011. godini, kao i u 2009., najčešće smatraju da 

nijedan nivo vlasti nije uspješan u realizaciji zadataka koje je potrebno izvršiti s ciljem 

priključenja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, u 2011. nešto niži procent ispitanika 

(43,7%) navodi ovaj odgovor u odnosu na 2009. godinu (52,0%). Također, ispitanici 

ukupnog uzorka u 2011. godini češće navode državnu vlast (27,3%) kao najuspješniju 

nego što su to činili 2009. godine (27,3%). Kao i u prethodnom istraživanju, ispitanici 

iz RS-a češće navode entitetsku vlast nego ispitanici iz FBiH kao najuspješniju u ovom 

kontekstu. 

Najviši procenti ispitanika ukupnog uzorka i u 2011. godini (49,8%), kao i u 2009. 

(52,1%) navode da ne znaju koja institucija najbolje radi u interesu pridruživanja 

BiH Evropskoj uniji. Ispitanici iz RS-a značajno češće od onih iz FBiH navode vladu 

i institucije RS-a, kao i vladu i institucije BiH kao najbolje. Ispitanici iz FBiH češće od 

onih iz RS-a navode sve institucije navedenog nivoa, i neke druge institucije kao one 

koje najbolje rade u interesu pridruživanja zemlje EU-u. 

Iako ispitanici ukupnog uzorka i 2011. godine, kao i 2009., smatraju da su domaći 

političari najveća prepreka realizaciji obaveza BiH za pristupanje Uniji, u 2011. godini 

viši procent ispitanika (70,5%) dijeli ovakvo mišljenje u odnosu na 2009. godinu 

108


(55,9%). U 2011. godini ispitanici iz FBiH i BD-a drugom najvećom preprekom smatraju 

Ustav BiH, a ispitanici iz RS-a administraciju. 

Ispitanici ukupnog uzroka kao najvažniji rangiraju grad, a zatim - kao sve manje važne 

- BiH, kanton, entitet i Evropu. Ispitanici iz RS-a i BD-a entitet rangiraju po važnosti 

prije Bosne i Hercegovine. 

Većina ispitanika ukupnog uzorka smatra da je Bosna i Hercegovina trenutno bliža 

Evropskoj uniji (57,5%) nego ponovnom sukobu (31,3%). Ispitanici iz BD-a dosta češće 

navode ovo mišljenje u odnosu na ispitanike iz entiteta (97,8% u odnosu na 55,1% 

u FBiH i 58,2% u RS-u). Ovo mišljenje, također, češće navode ispitanici stariji od 60 

godina od onih mlađih i nezaposleni u odnosu na zaposlene. 

U 2011. godini ispitanici ukupnog uzorka uvjereniji su nego u 2009. godini da će 

ispunjavanje evropskih standarda dovesti do poboljšanja ekonomske situacije u 

Bosni i Hercegovini. U 2011. godini u ovo su uvjereniji ispitanici iz FBiH i oni iz BD-a, te 

oni bošnjačke i srpske nacionalnosti u odnosu na ispitanike iz RS-a i ispitanike ostalih 


Ispitanici ukupnog uzorka nisu promijenili mišljenje u periodu od 2009. do 2011. 

godine u vezi s tim koliko su bh. privrednici sposobni da se takmiče sa stranim firmama 

kada BiH uđe u Evropsku uniju. U spomenuto su, za razliku od 2009. godine kada 

su to bili ispitanici srpske nacionalnosti, 2011. godine uvjereniji ispitanici bošnjačke 


Iako je mišljenje da je kod teškoća u poslovanju problem u državnim strukturama 

najzastupljenije u oba istraživanja, u 2011. godini viši procent ispitanika ukupnog 

uzorka (80,2%) navodi ovo mišljenje nego u 2009. godini (66,5%). Ispitanici iz FBiH 

i BD-a značajno češće smatraju da je problem u državnim strukturama u odnosu na 

ispitanike iz RS-a, koji češće smatraju da je problem u privrednicima. 

Ispitanici ukupnog uzorka nisu promijenili mišljenje u periodu od 2009. do 2011. 

godine u vezi s tim da li su državni službenici obučeni i upoznati sa zahtjevima koji se 

pred našu zemlju postavljaju u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Ispitanici iz RS-a 

su dosta više uvjereni u obučenost državnih službenika od ispitanika iz FBiH. 

U oba istraživanja najviši procenti ispitanika ukupnog uzorka smatraju da državni 

službenici nemaju volju ni želju raditi u interesu građana i države, kako bi BiH što prije 

postala članica EU-a. Nešto viši procent ispitanika ovo mišljenje izražava u 2011. godini 

(55,0%) u odnosu na 2009. godinu (44,0%). Ispitanici iz RS-a uvjereniji su od ispitanika 

iz FBiH u volju i želju državnih službenika da rade u interesu građana i države. 

109


Ispitanici ukupnog uzorka u 2011. godini pozitivnije ocjenjuju rad nevladinih 

organizacija nego 2009. godine. U 2009. je utvrđeno da ispitanici iz BD-a i oni 

bošnjačke nacionalnosti pozitivnije ocjenjuju rad nevladinog sektora u odnosu na 

ispitanike iz dva entiteta i ostalih nacionalnosti. U 2011. godini, pored navedenih 

rezultata, vrijedi također i to da ispitanici iz FBiH značajno pozitivnije ocjenjuju rad 

nevladinih organizacija u odnosu na ispitanike iz RS-a. 

U 2011. u odnosu na 2009. godinu ispitanici ukupnog uzorka rjeđe navode da 

su nevladine organizacije aktivne u upoznavanju građana s procesom evropskih 

integracija; 2011. godine utvrđeno je da ispitanici iz RS-a značajno češće izvještavaju 

da su ove organizacije aktivne u odnosu na ispitanike iz FBiH i BD-a. Ispitanici 

bez završene osnovne škole i oni srpske nacionalnosti češće u odnosu na one 

obrazovanije i ispitanike drugih nacionalnosti navode da su ove organizacije aktivne 

u spomenutom kontekstu. 

U oba istraživanja pokazalo se da je televizija glavni izvor informacija o evropskim 

integracijama, s tim da nešto viši procent ispitanika ukupnog uzorka navodi ovaj 

odgovor u 2011. (79,3%) u odnosu na 2009. godinu (73,6%). Ispitanici iz FBiH značajno 

češće koriste internet i informiranje posredstvom prijatelja, rodbine i susjeda u 

odnosu na ispitanike iz RS-a. Zaposleni ispitanici češće koriste štampane medije i 

internet od nezaposlenih, dok ga Bošnjaci i Hrvati češće koriste od ispitanike srpske 


Ispitanici ukupnog uzorka nisu značajno promijenili mišljenje u periodu od 2009. 

do 2011. godine u vezi s tim da li je budućnost Bosne i Hercegovine u Evropskoj 

uniji; većina ispitanika u oba istraživanja smatra da jeste (63,2%) te da nema druge 

alternative (21%). U spomenuto su najuvjereniji ispitanici iz FBiH – 69,2% i BD-a – 

77,3%, te nezaposleni ispitanici. 

Većina ispitanika i 2009. i 2011. godine podržava ulazak Bosne i Hercegovine u 

Evropsku uniju, i pod uvjetom prenošenja određenih nadležnosti s entiteta na nivo 

države. U 2011. godini nešto je viši procent ispitanika ukupnog uzorka (72,0%) koji daju 

podršku u odnosu na 2009. godinu (63,7%). Ispitanici iz FBiH i BD-a (85,8% i 95,8%) 

nešto češće podržavaju ovaj stav u odnosu na ispitanike iz RS-a (46,1%). Ispitanici svih 

nacionalnosti češće podržavaju ovaj stav u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti. 

U 2011. godini ispitanici ukupnog uzorka uvjereniji su (62,5%) u to da građani zemalja 

članica Evropske unije žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao članicu Unije u budućnosti, 

u odnosu na ispitanike iz 2009. godine (55,6%). Ovo mišljenje najčešće dijele ispitanici 

iz BD-a, oni koji žive u ruralnim područjima te ispitanici bošnjačke nacionalnosti. 

Većina ispitanika i u 2009. i u 2011. podržava priključenje Bosne i Hercegovine 

110


Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Viši procent ispitanika iznosi stav podrške u 

2011. godini (64,7%) u odnosu na 2009. godinu (56,3%). Podršku priključenju NATO-u 

najčešće iznose ispitanici iz FBiH – 82,5%, BD-a 95,1% i obrazovaniji ispitanici, u odnosu 

na one iz RS-a 31,4% i manje obrazovane. Spomenuto su rjeđe podržavali ispitanici 

srpske nacionalnosti, zaposleni i ispitanici iz gradova. 

Većina ispitanika i 2009. (23,5%) i 2011. godine (38,1%) navodi da članstvo Bosne 

i Hercegovine u NATO-u za njih najprije znači sigurnost, s tim da je u novijem 

istraživanju ovo mišljenje prisutnije. Ispitanici iz FBiH češće od ispitanika iz RS-a 

navode da članstvo u NATO-u za njih najprije znači sigurnost i prevenciju mogućih 

sukoba. Ispitanici iz RS-a značajno češće od onih iz FBiH navode da spomenuto za njih 

predstavlja nametanje političke volje Zapada, direktan vojni uticaj Zapada i bojazan 

od slanja bh. vojnika u ratne zone. 

111


Sociodemografske karakteristike uzorka – 2009. 

ENTITET 

VEĆINSKO 

PODRUĈJE 

TIP NASELJA 

SPOL 

GODINE 

UZORAK 

N % 

F BIH 612 58,3 

RS 416 39,6 

Brčko Distrikt 22 2,1 

Bošnjačka većina 476 45,4 

Hrvatska većina 135 12,9 

Srpska većina 416 39,6 


Grad 450 42,9 

Selo 600 57,1 

Muški 514 49 

Ženski 536 51 

18-35 382 36,4 

36-60 455 43,4 

61+ 213 20,2 

UZORAK 

N % 

Bez osnovne škole 81 7,7 

Osnovna škola 200 19,1 

Srednja škola 578 55 

OBRAZOVANJE Viša škola 122 11,6 

Fakultet 63 6 

Magisterij/Doktorat 3 0,3 

Ne želi odgovoriti 3 0,3 

Bošnjaci 497 47,3 

Srbi 376 35,8 

NACIONALNOST Hrvati 135 12,8 

Ostali 6 0,7 


Zaposleni 384 36,6 

RADNI STATUS Nezaposleni 653 62,2 


1 

Sociodemografske karakteristike uzorka – 2011. 

ENTITET 

VEĆINSKO 

PODRUĈJE 

TIP NASELJA 

SPOL 

GODINE 

UZORAK 

N % 

F BIH 924 61,6 

RS 532 35,4 


Bošnjačka većina 743 49,5 

Hrvatska većina 181 12,1 

Srpska većina 532 35,4 


Grad 676 45,1 

Selo 824 54,9 

Muški 718 47,9 

Ženski 782 52,1 

18-35 505 33,6 

36-60 637 42,5 

61+ 358 23,9 

UZORAK 

N % 

Bez osnovne škole 148 9,9 

Osnovna škola 257 17,1 

Srednja škola 865 57,7 

OBRAZOVANJE Viša škola 100 6,6 

Fakultet 114 7,6 

Magisterij/Doktorat 7 ,5 

Ne želi odgovoriti 9 ,6 

Bošnjaci 778 51,9 

Srbi 455 30,3 

NACIONALNOST Hrvati 189 12,6 

Ostali 63 4,2 


Zaposleni 523 34,9 

RADNI STATUS Nezaposleni 967 64,4 

Ne želi odgovoriti 10 ,7 

2 

112


Q-1. U kom pravcu smatrate da BiH ide po pitanju europskih integracija 

- Total i entiteti, poređenje 2009. i 2011. godine - 

N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

86,7 

85,4 

U istraživanju provedenom 

2009. godine ispitanici iz Brčko 

distrikta bili su značajno 

optimističniji kada je u pitanju 

njihova procjena u kojem pravcu 

se BiH kreće kada su 

u pitanju evropske integracije. 

Oni su u statistički značajno većoj 

mjeri procijenili da se BiH kreće 

u pravcu poboljšanja u odnosu 

na ispitanike iz FBiH i RS-a. 

Osim toga, analiza podataka je 

još pokazala da su muškarci u 

odnosu na žene skloniji davati 

procjenu da se BiH kreće u 

pravcu poboljšanja. 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

45,5 

44,7 

9,8 

41,4 

50,1 

8,5 

45,2 

47,4 

7,3 

43,7 

49,8 

6,5 

43,7 

43,0 

33,7 

54,4 

13,3 

11,9 

1,1 

12,2 

4,8 

9,8 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 

Svi ispitanici F BIH RS Brĉko Distrikt 

U pravcu poboljšanja U pravcu pogoršanja NZ/NŽO 

U istraživanju provedenom 2011. godine, slično kao u prethodnom, ispitanici iz Brčko distrikta značajno su optimističniji u 

procjenjivanju u kojem se pravcu BiH kreće kada je riječ o evropskim integracijama. Oni statistički značajno češće procjenjuju da 

se BiH kreće u pravcu poboljšanja u odnosu na ispitanike iz FBiH i RS-a. Ispitanici iz FBiH statistički dosta češće navode da se 

BiH kreće u pravcu poboljšanja u odnosu na ispitanike iz RS-a. Ispitanici iz urbanih područja u odnosu na one iz ruralnih, te oni 

bošnjačke u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti statistički značajno češće navode da se BiH kreće u pravcu poboljšanja. 

Ispitanici u dobi od 18 do 35 godina statistički značajno češće u odnosu na starije navode da se BiH kada je riječ o evropskim 3 

integracijama, kreće u pravcu pogoršanja. 

Q-2. 

Q2. U 

kojoj 

kojoj 

mjeri 

mjeri 

podržavate 

podržavate 

ili 

ili 

ne 

ne 

podržavate 

podržavate 

ulazak 

ulazak 

BiH 

BiH u 

EU 

EU 

- Total i entiteti, poređenje 

Total i entiteti 

2009. i 2011. godine - 

N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

Iz analize su 

isključeni odgovori 

“ne zna / ne želi 

odgovoriti”. 

Na grafikonu su 

predstavljene 

prosječne ocjene 

kojima su ispitanici 

ocjenjivali u kojoj 

mjeri podržavaju 

ulazak BiH u EU. 

Ocjene se kreću od 1 

do 4, pri čemu ocjena 

1 znači “jako ne 

podržava”, a ocjena 

4 “jako podržava”. 

Dakle, što je 

prosječna ocjena 

veća, veća je i 

podrška ispitanika 

ulasku BiH u EU. 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

3,3 

3,3 

3,5 

3,5 

3,2 

3,0 

3,4 

3,3 


2009 2011 

U oba istraživanja utvrĎeno je da ispitanici iz FBiH u značajno većoj mjeri podržavaju ulazak BiH u EU nego oni iz RS-a. 

Godine 2009. utvrĎeno je da ispitanici bošnjačke nacionalnosti i oni koji žive u ruralnim sredinama statistički značajno češće 

navode da podržavaju ulazak BiH u EU nego što ovakav stav izražavaju ispitanici ostalih nacionalnosti i oni koji žive u gradskim 

sredinama; 2011. godine utvrĎeno je da ispitanici svih nacionalnosti statistički značajno češće navode da podržavaju ulazak BiH u 

EU u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti. Ispitanici bošnjačke nacionalnosti statistički značajno češće navode spomenuto 4 

u odnosu na ispitanike hrvatske nacionalnosti. 

113


Q-3. Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Makedonija i Albanija su u istom procesu evropskih integracija kao i BiH. 

Molimo vas da ih rangirate tako da prva spomenuta zemlja bude ona za koju smatrate da je trenutno vodeća u 

ispunjavanju obaveza u procesu pridruživanja EU-u, a zadnja spomenuta ona za koju smatrate da je posljednja 

u ispunjavanju svojih obaveza. 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

Iz analize su isključeni 

odgovori “ne zna / ne želi 



predstavljeni prosječni 

rangovi koje su ispitanici 

dodijelili navedenim 

državama. Niži rang po 

ispitanicima ima država za 

koju misle da je trenutno 

vodeća u procesu 

pridruživanja EU-u, a viši 

rang država za koju misle 

da je posljednja u tom 

procesu. 

6,0 

5,0 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

5,0 

4,1 

3,7 

3,2 

3,0 

2,0 

5,1 

4,6 

3,6 

3,2 

2,9 

1,6 

4,8 

4,0 

3,5 

3,3 

3,6 

1,8 

5,0 

4,6 

3,6 

3,5 

2,9 

1,4 

5,4 

4,4 

4,0 

2,9 

2,2 

2,0 

5,2 

4,7 

3,6 

3,0 

2,5 

1,9 

4,1 

3,9 

2,5 

4,6 

4,2 

1,7 

4,1 

4,1 

4,2 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Albanija Bosna i Hercegovina Makedonija Crna Gora Srbija Hrvatska 

2,2 

3,5 

2,9 

U istraživanju provedenom 2009. godine utvrĎeno je da ispitanici iz FBiH daju niži rang Hrvatskoj (najčešće Bošnjaci), Albaniji 

(pretežno Hrvati) i Bosni i Hercegovini u odnosu na ispitanike iz RS-a. S druge strane, ispitanici iz RS-a daju niži rang Crnoj Gori 

(najčešće Srbi), Srbiji (Srbi) i Makedoniji. Godine 2011. ispitanici iz FBiH ponovo daju niži rang Hrvatskoj (najčešće Bošnjaci i 

Hrvati) i Albaniji (najčešće Bošnjaci) u odnosu na ispitanike iz RS-a, dok statistički značajna razlika nije utvrĎena kada je riječ o 

rangiranju Bosne i Hercegovine. Ispitanici iz RS-a daju niži rang Srbiji u odnosu na ispitanike iz FBiH (najčešće Srbi). Ispitanici iz 

BD-a statistički značajno niže rangiraju BiH i Albaniju, a značajno više rangiraju Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju u 

odnosu na ispitanike iz FBiH i RS-a. 

5 

Q-4. Kako biste ocijenili aktivnosti vlasti na svim nivoima u BiH usmjerene na 

ispunjavanje uvjeta za pridruživanje EU-u 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 


4,0 

odgovori “ne zna / ne želi 



predstavljene prosječne 

ocjene kojima su ispitanici 

iznijeli svoje mišljenje u 

kojoj mjeri ocjenjuju 

aktivnosti vlasti BiH 

usmjerene na ispunjavanje 

uvjeta za pridruživanje EU-u. 

Ocjene se kreću od 1 do 4, 

pri čemu ocjena 1 znači 

“jako negativno”, a ocjena 4 

“jako pozitivno. Dakle, što je 

prosječna ocjena veća, 

ispitanici pozitivnije 

ocjenjuju spomenute 

aktivnosti vlasti BiH. 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

2,0 

2,7 

1,8 

2,4 


2009 2011 

2,3 

3,2 

3,0 

3,1 

U istraživanju provedenom 2011. godine, slično kao i 2009. godine, utvrĎeno je da ispitanici koji žive u RS-u i oni koji su srpske 

nacionalnosti pozitivnije ocjenjuju aktivnosti vlasti na svim nivoima u BiH usmjerene na ispunjavanje uvjeta za pridruživanje EU-u 

u odnosu na one iz FBiH i ispitanike bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. U ovom istraživanju, kao i u prethodnome, nešto 

pozitivniju ocjenu daju stariji ispitanici (61+) nego oni koji su u dobi od 18 do 35 godina. 

6 

114


Q-5. Za koji nivo vlasti mislite da najbolje realizira zadatke koji su potrebni da bi se 

naša zemlja u budućnosti pridružila EU-u 


N(2009)=1050 

U istraživanju provedenom 

100,0 

N(2011)=1500 

2009. godine utvrĎeno je da 

mišljenje kako državni nivo vlasti 

najbolje realizira zadatke koji su 

potrebni da bi se BiH u 

80,0 

budućnosti pridružila EU-u 

češće navode ispitanici 

muškog spola, oni koji žive na 60,0 

selu i oni s fakultetskim 

obrazovanjem u odnosu na 

ispitanike ženskog spola, one 

40,0 

koji žive u gradu i one koji su 

nižeg stepena obrazovanja. 

Odgovor da su entitetske 

vlasti te koje najbolje 

20,0 

realiziraju navedene zadatke 

češće iznose ispitanici iz RS-a 

nego oni iz FBiH. Ovo mišljenje 0,0 

češće dijele stariji ispitanici, 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 

nezaposleni i oni bez 

formalnog obrazovanja 


u odnosu na mlaĎe, zaposlene 

i obrazovane ispitanike. 

Državni Entitetski Opštinski Brĉko Distrikt Kantonalni Ni jedan 

12,3 

52,0 

7,6 

6,6 

4,0 

1,6 

27,3 

43,7 

6,7 

2,8 

3,1 

1,4 

12,2 

1,7 

7,1 

5,5 

2,7 

U istraživanju provedenom 2011. godine potvrĎen je rezultat iz prethodnog istraživanja – da ispitanici iz RS-a statistički značajno 

češće nego oni iz FBiH smatraju da su entitetske vlasti te koje najbolje realiziraju zadatke potrebne da se BiH pridruži EU-u. TakoĎer, 

ispitanici iz FBiH, muški ispitanici i oni mlaĎi od 60 godina značajno češće u odnosu na one iz RS-a i BD-a, ženske i starije 

ispitanike navode da nijedan nivo vlasti nije dobar u realizaciji spomenutih zadataka. Ispitanici iz BD-a smatraju da državna vlast 

i vlast BD-a najbolje realiziraju ove zadatke. Ispitanici s magisterijem ili doktoratom značajno češće navode kantonalnu vlast kao 

najuspješniju u ovom kontekstu u odnosu na ispitanike s nižim obrazovanjem. Ispitanici srpske nacionalnosti značajno češće 7 od 

ispitanika ostalih nacionalnosti navode entitetsku vlast kao najuspješniju, dok ispitanici hrvatske nacionalnost rjeĎe, u 

spomenutom kontekstu, navode državnu vlast, a češće da nijedan nivo vlasti ne smatraju uspješnim. 

56,3 

27,6 

49,4 

3,2 

3,0 

3,5 

1,8 

12,5 

16,7 

5,7 

45,4 

1,9 

0,2 

24,7 

13,3 

2,5 

1,8 

35,0 

,8 

14,3 

8,7 

2,2 

57,2 

51,3 

12,9 

1,9 

28,8 

Q-6. Za koju instituciju na spomenutom nivou vlasti smatrate da najbolje radi u 

interesu pridruživanja BiH EU-u 

- Total i entiteti, 2009. - 

N=140 - Samo ispitanici koji navode da državni, entitetski, kantonalni i nivo vlasti Brčko distrikta najbolje realizira 

zadatke koji su potrebni da bi se BiH pridružila EU-u. 

100,0 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

11,3 

11,0 

6,9 

5,0 

2,1 

1,7 

1,5 

8,5 

52,1 

7,9 

8,6 

8,1 

0,5 

2,2 

3,0 

58,1 

46,0 

39,9 

46,6 

11,7 

23,4 

14,6 

13,4 

4,2 

1,8 

3,8 

1,1 

5,0 


Vlada/institucije RS-a Vijeće ministara/Vlada BiH Parlament BiH 

Predsjedništvo BiH Niko Svi 

Unsko-sanski kanton Drugo NZ/BO 

U istraživanju provedenom 2009. godine utvrĎene su statistički značajne razlike izmeĎu ispitanika koji žive u urbanim i onih koji 

žive u ruralnim područjima; ispitanici koji žive u gradskim sredinama, češće nego oni koji žive na selu, smatraju da 

vlada / institucije RS-a najbolje rade u interesu pridruživanja BiH EU-u. Ovo mišljenje, takoĎer, najčešće su iznosili ispitanici 

srpske nacionalnosti. 

8 

115


Q-6. Za koju instituciju na spomenutom nivou vlasti smatrate da najbolje radi u 

interesu pridruživanja BiH EU-u 


N=580 - Samo ispitanici koji navode da državni, entitetski, kantonalni i nivo vlasti Brčko distrikta najbolje realizira 

zadatke koji su potrebni da bi se BiH pridružila EU-u. 

100,0 

80,0 

60,0 

49,8 

49,7 

49,3 

53,9 

40,0 

37,7 

20,0 

,0 

6,8 

1,9 

9,7 

1,2 

3,5 

1,3 

4,1 

9,3 

4,1 

8,3 

,3 

3,4 

5,7 

1,6 

3,7 

7,2 

12,9 

2,8 

Vlada/Institucije RS-a Vlada/Institucije FBiH Vlada/Vijeće ministara BiH 

Parlament BiH Predsjedništvo BiH Politiĉari 

Ministarstva Svi Niko 

Ostali 

NZ/NŽO 

U istraživanju provedenom 2011. godine utvrĎeno je da ispitanici iz RS-a statistički značajno češće u odnosu na ispitanike iz 

FBiH navode da vlada, odnosno institucije RS-a, kao i Vijeće ministara BiH najbolje rade u interesu pridruživanja BiH 

EU-u. Ispitanici iz FBiH značajno češće u odnosu na ispitanike iz RS-a navode odgovore “svi” i “ostali”. Muški ispitanici češće 

navode ministarstva, a ženski češće od muških navode odgovor “svi”. Ispitanici iz urbanih područja češće navode odgovor 

“niko”, a ispitanici iz sela odgovor “svi”. Ispitanici srpske nacionalnosti češće navode Vladu i institucije RS-a i vladu i institucije 9 

BiHu odnosu na ispitanike bošnjačke nacionalnosti. Ispitanici hrvatske nacionalnosti češće navode Vladu i institucije FBiH 

u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti. 

12,8 

17,7 

17,0 

,8 

3,6 

3,5 

4,5 

1,7 

1,9 


3,9 

4,5 

N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

Q-7. Šta trenutno smatrate najvećom preprekom u realizaciji obaveza 

Bosne i Hercegovine za pristupanje EU-u 


100,0 

80,0 

85,7 

60,0 

55,9 

60,0 

48,3 

40,0 

20,0 

0,0 

11,3 

7,9 

5,6 

3,9 

3,9 

3,0 

2,7 

2,1 

3,6 

12,7 

9,5 

4,3 

2,2 

0,9 

3,8 

3,6 

1,1 

2,1 

9,1 

6,1 

7,8 

6,8 

8,5 

2,1 

1,7 

3,6 

6,1 


14,3 

Domaće politiĉare Ustav BiH Administracija 

Evropska Unija Nikog OHR 

Nevladine organizacije Privrednici Nešto drugo 

NZ/BO 

U istraživanju provedenom 2009. godine utvrĎeno je da ispitanici koji žive u BD-u u odnosu na ispitanike iz FBiH i RS-a 

značajno češće navode da najvećom preprekom u realizaciji obaveza BiH za pristupanje EU-u smatraju domaće političare. Ovo 

mišljenje je najzastupljenije kod ispitanika bošnjačke nacionalnosti, kao i kod ispitanika koji žive u seoskim sredinama. 

Analize su takoĎer pokazale da odgovor “domaće političare” rjeĎe navode ispitanici sa višom školom nego ispitanici ostalih 

kategorija obrazovanja. 

10 

116


Q-7. Šta trenutno smatrate najvećom preprekom u realizaciji obaveza 

Bosne i Hercegovine za pristupanje EU-u 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

Analizom rezultata istraživanja 

provedenog 2011. godine utvrĎeno 

je da ispitanici iz FBiH i BD-a 

statistički značajno češće u 

odnosu na ispitanike iz RS-a navode 

da su domaći političari i Ustav BiH 

najveće prepreke u realizaciji 

obaveza od kojih ovisi pristupanje 

BiH EU-u. Ispitanici iz RS-a značajno 

češće od ispitanika iz FBiH kao 

najveće prepreke u ovom kontekstu 

navode administraciju, OHR i samu 

EU. Ispitanici muškarci češće 

navode EU kao prepreku u odnosu 

na žene ispitanike. Ispitanici koji 

žive u gradskim područjima i 

zaposleni ispitanici češće navode 

OHR kao prepreku realizaciji obaveza 

BiH za pristupanje EU-u u odnosu na 

ispitanike iz ruralnih područja i 

nezaposlene ispitanike. 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

,0 

70,5 

78,8 

55,5 

79,0 

10,4 

12,8 

4,2 

1,9 

3,6 

,8 

,3 

,6 

3,5 

4,1 

1,6 

,5 

,1 

1,2 

,8 

,8 

1,5 

1,9 

5,7 

9,1 

1,4 

,6 

3,2 

8,8 

,4 

6,9 

8,3 

15,8 

2,4 

2,7 


Domaće politiĉare 

Ustav BiH 

Administracija 

Nevladine organizacije 

Privrednike 

Evropska unija 

OHR - Uvod visokog predstavnika 

Nesto drugo 

Nikog 

Ne zna/Ne želi odgovoriti 

Ispitanici bez osnovne škole rjeĎe u odnosu na obrazovanije ispitanike navode Ustav BiH kao najveću prepreku u BiH kada je riječ 

o realizaciji obaveza za pristupanje EU-u. Ispitanici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti češće u odnosu na ispitanike srpske 

nacionalnosti najvećom preprekom smatraju domaće političare i Ustav BiH. Ispitanici srpske nacionalnosti češće smatraju da su 

administracija, EU i OHR najveće prepreke, u odnosu na ispitanike drugih nacionalnosti. 

11 

Q-8. Molimo vas da rangirate sljedeće stavke: grad u kojem živite, kanton, 

entitet, BiH, Evropu s obzirom na to koliko su vam važni. Na prvo mjesto stavite 

ono što vam je najvažnije! 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

Napomena: Pripisivanje višeg 

ranga interpretira se kao 

pridavanje manje važnosti, 

dok manji rang označava 

pridavanje veće važnosti! 

Ispitanici iz FBiH pripisuju 

statistički značajno viši rang 

gradu i entitetu, odnosno, 

smatraju ih manje važnim, u 

odnosu na ispitanike iz RS-a. 

Ispitanici iz RS-a statistički 

značajno niži rang pripisuju 

entitetu, a viši kantonu. 

Muški ispitanici manje značajnim 

smatraju grad u odnosu na 

ženske ispitanike. 

Ispitanici mlaĎi od 60 godina 

manje važnim smatraju entitet 

od starijih. Ispitanici stariji od 60 

godina manje važnom smatraju 

Evropu u odnosu na mlaĎe. 

5,0 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

,0 

1,6 

2,7 

3,2 

3,4 

4,1 

Ispitanici za završenim magisterijem ili doktoratom manje važnim smatraju grad u odnosu na ispitanike nižeg obrazovanja. 

Ispitanici srpske i hrvatske nacionalnosti manje važnom smatraju BiH u odnosu na Bošnjake i ispitanike koji se izjašnjavaju kao 

“ostali”. Ispitanici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti manje važnim smatraju entitet u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti. 

Ispitanici srpske nacionalnosti značajno manje značajnim smatraju kanton u odnosu na ispitanike ostalih nacionalnosti, dok 

ispitanici bošnjačke nacionalnosti značajno niže rangiraju grad. 

12 

1,6 

2,6 

2,9 

3,8 

4,1 


1,5 

2,9 

3,8 

2,7 

4,0 

Grad BiH Kanton Entitet Evropa 

1,3 

3,3 

2,6 

3,9 

3,9 

117


Q-9. Po vašem mišljenju, čemu je BiH trenutno bliža – ponovnom sukobu ili 

Evropskoj uniji 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

97,8 

Ispitanici iz FBiH statistički 

značajno češće od ispitanika 

iz RS-a navode kako smatraju da 

je BiH trenutno bliža 

ponovnom sukobu nego EU-u. 

Ispitanici iz RS-a češće od 

onih iz FBiH navode da ne 

znaju ili da ne žele odgovoriti 

na ovo pitanje. Ispitanici iz 

BD-a značajno češće od 

ispitanika iz FBiH i RS-a 

navode da je BiH trenutno 

bliža EU-u. Ispitanici dobi do 60 

godina statistički značajno 

češće od starijih navode da je 

BiH trenutno bliža ponovnom 

sukobu. Ispitanici stariji od 60 

godina značajno češće 

navode da je BiH bliže EU-u u 

odnosu na mlaĎe ispitanike. 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

,0 

57,5 

55,1 

58,2 

31,3 

35,8 

26,1 

9,1 

7,9 

11,9 

2,1 

1,2 

3,8 

2,2 


Ponovnom sukobu Evropskoj uniji Ne zna Ne želi odgovoriti 

Zaposleni ispitanici statistički značajno češće od nezaposlenih navode da je BiH trenutno bliža ponovnom sukobu nego EU-u. 

Ispitanici srpske i hrvatske nacionalnosti, kao i oni koji se izjašnjavaju kao “ostali” statistički značajno češće od ispitanika 

bošnjačke nacionalnosti smatraju da je BiH trenutno bliža EU-u nego ponovnom sukobu. 

13 

Q-10. U kojoj mjeri vjerujete da će ispunjavanje standarda EU-a dovesti do 

poboljšanja ekonomske situacije u BiH 


N=1500, 

Iz analize su isključeni odgovori 

“ne zna / ne želi odgovoriti”. 

Na grafikonu su predstavljene 

prosječne ocjene kojima su 

ispitanici ocjenjivali u kojoj mjeri 

vjeruju da će ispunjavanje 

standarda EU-a dovesti do 

poboljšanja ekonomske situacije 

u BiH. Ocjene se kreću od 1 do 

4, pri čemu ocjena 1 znači 

“uopće ne vjerujem”, a ocjena 4 

“u potpunosti vjerujem”. Dakle, 

što je prosječna ocjena veća, 

ispitanici u većoj mjeri vjeruju 

da će ispunjavanje standarda 

EU-a dovesti do poboljšanja 

ekonomske situacije u BiH. 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

3,0 

3,0 

2,8 

3,2 

2,1 

2,1 

2,2 

1,9 


2009 2011 

Istraživanje provedno 2009. godine pokazalo je da ispitanici koji žive u urbanim sredinama, kao i ispitanici koji se izjašnjavaju kao 

Hrvati, u značajno većoj mjeri vjeruju da će ispunjavanje EU standarda dovesti do poboljšanja ekonomske situacije u BiH, u 

odnosu na ispitanike iz ruralnih sredina i one koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Srbi. Rezultati istraživanja provedenog 2011. 

godine pokazali su da ispitanici iz FBiH i BD-a značajno više u odnosu na one iz RS-a vjeruju da će ispunjavanja EU standarda 

dovesti do poboljšanja ekonomske situacije u BiH. TakoĎer, novo istraživanje pokazalo da je da Bošnjaci i Hrvati u značajno 

višoj mjeri u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti vjeruju da će ispunjavanje EU standarda dovesti do spomenutih 

pozitivnih promjena. 

14 

118


Q-11. Po vašem mišljenju, u kojoj mjeri su naši privrednici sposobni da se takmiče 

sa stranim firmama kada uđemo u EU 


N=1500 


odgovori “ne zna/ne želi 




ispitanici ocjenjivali u kojoj 

mjeri vjeruju da su naši 

privrednici sposobni da se 

takmiče sa stranim firmama 

kada uĎemo u EU. Ocjene se 

kreću od 1 do 4, pri čemu 

ocjena 1 znači “uopće nisu 

sposobni”, a ocjena 4 “u 

potpunosti sposobni”. Dakle, 

što je prosječna ocjena veća, 

ispitanici u većoj mjeri vjeruju 

da su naši privrednici sposobni 

da se takmiče sa stranim 

firmama kad uĎemo u EU. 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

2,8 

2,8 

3,0 

2,9 

2,6 

2,7 

2,8 

2,0 


2009 2011 

Da su naši privrednici sposobni da se takmiče sa stranim firmama kad uĎemo u EU, češće su 2009. godine smatrali 

ispitanici iz RS-a i ispitanici srpske nacionalnosti nego oni iz FBiH, i Bošnjaci i Hrvati; 2009. utvrĎena je i tendencija da ispitanici 

nižeg obrazovanja češće iznose pozitivno mišljenje nego obrazovaniji ispitanici; 2011. godine u sposobnost bh. privrednika kao 

konkurencije stranim firmama u EU-u uvjereniji su ispitanici iz FBiH u odnosu na one iz RS-a. TakoĎer, istraživanje 2011. godine 

pokazalo je da su u spomenuto statistički značajno uvjereniji ispitanici bošnjačke u odnosu na ispitanike hrvatske nacionalnosti. 15 

Q-12. Da li je problem u privrednicima ili u državnim strukturama 


N(2009)=371, N(2011)= 448 - Samo ispitanici koji su naveli da naši privrednici nisu sposobni da se takmiče sa stranim 

firmama kada uĎemo u EU. 

U istraživanju provedenom 2009. 

godine utvrĎeno je da mlaĎi i 

zaposleni ispitanici češće smatraju 

da je problem u privrednicima, 

u odnosu na starije (61+) i 

nezaposlene ispitanike, 

koji češće smatraju da je problem 

u državnim strukturama. 

100,0 

80,0 

60,0 

66,5 

80,2 

67,5 

88,9 

61,6 

65,5 

96,9 

89,1 


godine utvrĎeno je da ispitanici iz 

FBiH i BD-a statistički značajno češće 

u odnosu na one iz RS-a navode da je 

problem u državnim strukturama. 

Ispitanici iz RS-a značajno češće 

smatraju da je problem u 

privrednicima. Ispitanici bošnjačke i 

hrvatske nacionalnosti češće od 

ispitanika srpske nacionalnosti 

navode da je problem u državnim 

strukturama. 

40,0 

20,0 

0,0 

23,5 

0,3 

9,8 

15,4 

1,2 

3,2 

21,6 

30,2 

27,7 

11,0 

7,8 

,4 

2,9 

0,8 

7,4 

2,6 

4,2 

3,1 

10,9 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


U privrednicima U državnim strukturama Nešto drugo NZ/BO 

16 

119


Q-13. U kojoj mjeri smatrate da su državni službenici obučeni i 

upoznati sa zahtjevima koji se pred Bosnu i Hercegovinu postavljaju 

u procesu pridruživanja EU-u 


N(2009)=1050, N(2011)=1500 - Iz analize su isključeni odgovori “ne zna / ne želi odgovoriti”. 



ispitanici ocjenjivali u kojoj mjeri 

smatraju da su državni službenici 

obučeni i upoznati sa zahtjevima 

koji se postavljaju pred BiH u 

procesu pridruživanja EU-u. 

Ocjene se kreću od 1 do 4, pri 

čemu ocjena 1 znači “uopće nisu 

obučeni i upoznati”, a ocjena 4 “u 

potpunosti su obučeni i 

upoznati”. Dakle, što je prosječna 

ocjena veća, ispitanici u većoj 

mjeri vjeruju da su državni 

službenici obučeni i upoznati s 

navedenim zahtjevima. 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

0,0 

2,6 

2,6 

2,6 

2,6 

2,7 

2,7 

2,2 

2,3 


2009 2011 

U istraživanju provedenom 2009. godine utvrĎeno je da anketirani Hrvati češće od Srba smatraju da su državni službenici 

obučeni i upoznati s navedenim zahtjevima. Spomenuto vrijedi i za ispitanike starije od 61 godine u odnosu na ispitanike dobi od 

18 do 35 godina, a potvrĎeno je i u istraživanju provedenom 2011. godine. TakoĎer, u istraživanju iz 2011. godine utvrĎeno je da 

ispitanici iz RS-a u značajno višoj mjeri u odnosu na ispitanike iz FBiH smatraju da su državni službenici obučeni i upoznati sa 

zahtjevima koji se stavljaju pred BiH u procesu pridruživanja EU-u. Ispitanici bošnjačke i srpske nacionalnosti smatraju da su 

državni službenici obučeni i upoznati sa zahtjevima EU-a u značajno višoj mjeri u odnosu na ispitanike hrvatske nacionalnosti. 17 

Q-14. Smatrate li da državni službenici imaju volju i želju da rade u interesu 

građana i države kako bi BiH što prije postala članica EU-a 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

87,8 

Istraživanje provedeno 2009. godine 

pokazalo je da ispitanici koji žive u 

Brčko distriktu u najvećoj mjeri 

smatraju da državni službenici imaju 

volju i želju da rade u interesu 

graĎana i države kako bi BiH što prije 

postala članica EU-a. TakoĎer, 

ispitanici iz grada češće dijele ovo 

mišljenje nego oni koji žive na selu, 

dok je analiza po nacionalnosti 

ispitanika pokazala je da Srbi češće od 

Bošnjaka dijele ovo mišljenje. 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

39,8 

44,0 

32,5 

55,0 

35,6 

50,1 

29,2 

60,9 

16,2 

12,5 

14,3 

9,9 

43,3 

36,8 

19,8 

38,4 

45,2 

16,4 

12,2 

31,6 

48,3 

20,1 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Da Ne NZ/BO 

Istraživanje provedeno 2011. godine pokazalo je da ispitanici RS-a statistički značajno češće od ispitanika iz FBiH potvrdno 

odgovaraju na ovo pitanje, odnosno vjeruju da državni službenici imaju volju i želju raditi u interesu BiH i njenih graĎana s ciljem 

pridruživanja EU-u. Ispitanici iz FBiH značajno češće daju odgovor “ne” na ovo pitanje. Ispitanici stariji od 60 godina značajno 

Češće u odnosu na mlaĎe ispitanike navode da državni službenici nemaju volju i želju da rade u interesu graĎana i države. 

Ispitanici srpske nacionalnosti značajno češće potvrdno odgovaraju na ovo pitanje u odnosu na ispitanike drugih nacionalnosti, 

dok ispitanici hrvatske nacionalnosti potvrdan odgovor daju značajno rjeĎe u odnosu na ispitanike drugih nacionalnosti. 18 

120


Q-15. Općenito govoreći, kako ocjenjujete rad nevladinih organizacija 


N(2009)=1050, N(2011)=1500 - Iz analize su isključeni odgovori “ne zna / ne želi odgovoriti”. 


predstavljene prosječne 

ocjene kojima su 

ispitanici ocjenjivali rad 

nevladinih organizacija. 

Ocjene se kreću od 1 do 

4, pri čemu ocjena 1 

znači “jako negativno”, 

a ocjena 4 “jako 

pozitivno”. Dakle, što je 

prosječna ocjena veća, 

ispitanici pozitivnije 

ocjenjuju rad nevladinih 

organizacija. 

4,0 

3,0 

2,0 

1,0 

2,7 

3,0 

2,7 

3,0 

2,6 

2,8 

3,4 

3,2 

0,0 


2009 2011 

U istraživanju provedenom 2009. godine anketirani graĎani BD-a i oni koji su bošnjačke nacionalnosti značajno su pozitivnije 

ocijenili rad nevladinih organizacija u odnosu na anketirane graĎane FBiH i RS-a i one koji se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati. Slični 

rezultati dobijeni su i 2011. godine, s razlikom da je u ovom istraživanju pokazano da i ispitanici iz FBiH imaju statistički 

značajno pozitivnije mišljenje o radu nevladinog sektora u odnosu na ispitanike iz RS-a. 

19 

Q-16. U kojoj mjeri su nevladine organizacije aktivne u upoznavanju građana 

s procesom EU integracija 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

4,0 

3,0 

3,1 

3,0 

3,2 

2,5 

2,9 

2,3 

2,3 

2,0 

2,0 

1,0 

0,0 


2009 2011 

Istraživanje provedeno 2009. godine pokazalo je da ispitanici ženskog roda i oni sa završenom srednjom školom češće od 

muškaraca i ispitanika drugog stepena obrazovanja procjenjuju da su nevladine organizacije donekle aktivne u upoznavanju 

graĎana s procesom EU integracija. Prema rezultatima istraživanja provedenog 2011. godine ispitanici iz RS-a statistički 

značajno češće od ispitanika iz FBiH i BD-a navode da su nevladine organizacije aktivne u kontekstu upoznavanja graĎana s 

procesom EU integracija. TakoĎer, ispitanici bez završene osnovne škole i ispitanici srpske nacionalnosti značajno češće u 

odnosu na obrazovanije i ispitanike drugih nacionalnosti smatraju da su nevladine organizacije aktivne u spomenutom kontekstu. 20 

121


Q-17. Kako se uglavnom informirate o procesu EU integracija 


Istraživanjem iz 2009. godine 

utvrĎeno je da ispitanici iz RS-a u 

većoj mjeri koriste TV kao izvor 

preko kojeg se uglavnom informiraju 

o procesu EU integracija, nego što 

ovaj izvor informiranja koriste 

ispitanici iz FBiH. TV se 2009. 

pokazao glavnim izvorom 

informacija ispitanicima sa sela, 

starijim od 36 godina, nezaposlenim 

i ispitanicima srpske nacionalnosti 

češće nego ispitanicima iz grada, 

mlaĎima od 36 godina, zaposlenim i 

ispitanicima bošnjačke i hrvatske 

nacionalnosti. U istraživanju iz 2011. 

godine utvrĎeno je da ispitanici iz 

BD-a značajno češće koriste TV kao 

izvor informacija o procesu EU 

integracija u odnosu na ispitanike iz 

FBiH, kao i to da ispitanici iz FBiH 

značajno češće koriste internet i 

informiranje posredstvom prijatelja, 

roĎaka i poznanika u odnosu na 

ispitanike iz RS-a. Ispitanici iz 

gradova češće koriste internet, a 

oni iz sela TV kao izvor informacija. 

Stariji od 35 godina češće koriste 

TV, a mlaĎi internet. Zaposleni 

značajno češće od nezaposlenih 

koriste štampane medije i internet. 

100,0 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

73,6 

7,2 

5,9 

5,0 

4,1 

4,1 

0,1 

79,3 

1,4 

3,1 

7,1 

3,4 

5,3 

,4 

67,1 

10,0 

8,1 

6,7 

3,2 

4,9 

76,9 

1,2 

3,1 

4,5 

,5 

82,1 

3,5 

2,7 

2,7 

5,5 

0,3 

3,2 

82,1 

1,9 

1,9 

2,8 

4,1 

6,8 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


TV-a 

Radija 

Putem prijatelja, roĊaka, komšija 

Interneta 

Putem novina/štampe 

Na neki drugi naĉin 

NZ/BO 

Ispitanici sa završenom srednjom školom i obrazovaniji češće koriste 

nternet od manje obrazovanih. Bošnjaci i Hrvati značajno češće koriste 

internet u odnosu na ispitanike srpske nacionalnosti. 

,3 

90,4 

8,5 

1,1 

95,7 

N(2009)=1050 

N(2011)=1500 21 

4,3 

Q-18. Na kraju, kad sve uzmete u obzir, i prednosti i nedostatke, 

te potrebno vrijeme, smatrate li da je budućnost BiH u Evropskoj uniji 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

94,3 

80,0 

63,6 

63,2 

62,7 

69,2 

63,1 

77,3 

60,0 

51,7 

40,0 

20,0 

0,0 

21,1 

21,0 

11,7 

3,7 

9,6 

6,2 

11,0 

4,9 

8,4 

17,6 

4,7 

13,2 

21,5 

2,1 

12,4 

26,9 

9,0 

1,1 

4,6 

0,0 

0 

20,8 

1,9 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Da Ne Nema alternative NZ/BO 

Istraživanjem provedenim 2009. godine utvrĎeno je da ispitanici BD-a i oni koji su nezaposleni u najvišoj mjeri smatraju da je 

budućnost BiH u EU-u. Slični rezultati utvrĎeni su 2011. godine kada je utvrĎeno da ispitanici iz FBiH i oni iz BD-a te nezaposleni 

značajno češće navode kako vjeruju da je budućnost BiH u EU-u, u odnosu na ispitanike iz RS-a i zaposlene ispitanike. Ispitanici 

iz sela češće navode spomenuto u odnosu na one iz gradova, dok se oni iz gradova češće ne slažu s navedenim. Ispitanici srpske 

nacionalnosti značajno rjeĎe od ispitanika ostalih nacionalnosti navode potvrdan odgovor. Ispitanici muškog roda i ispitanici dobi 

od 36 godina statistički značajno češće navode kako ne smatraju da je budućnost BiH u EU-u, u odnosu na ženske i starije 

22 

ispitanike. 

122


Q-19. Da li podržavate ulazak BiH u EU i ako to bude zahtijevalo da se neke 

nadležnosti moraju prenijeti s entiteta na nivo države BiH 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

85,8 

94,3 

95,8 

80,0 

63,7 

72,0 

75,1 

Istraživanjem provedenim 2009. 

godine utvrĎeno je da ispitanici koji 

žive u RS-u u najmanjoj mjeri 

podržavaju ulazak BiH u EU i ako to 

bude zahtijevalo da se neke 

nadležnosti moraju prenijeti s 

entiteta na nivo države BiH. Pored 

toga, ispitanici bošnjačke 

nacionalnosti najčešće daju 

podršku tom stavu u odnosu na 

ispitanike ostalih nacionalnosti. 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

25,5 

20,0 

10,8 

8,0 

14,5 

10,4 

7,3 

6,9 

45,3 

43,0 

11,7 

46,1 

43,4 

10,5 

1,1 

4,6 

2,2 

2,0 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Da Ne NZ/BO 

U istraživanju provedenom 2011. pokazano je ispitanici iz FBiH i BD-a statistički značajno češće u odnosu na ispitanike iz RS-a 

podržavaju ulazak BiH u EU, čak i ako to znači da se neke nadležnosti moraju prenijeti s entiteta na nivo države BiH. Ispitanici iz 

RS-a značajno češće daju negativan odgovor na ovo pitanje. Ispitanici bošnjačke nacionalnosti češće podržavaju spomenuto u 

odnosu na ispitanike ostalih nacionalnosti. TakoĎer, ispitanici svih nacionalnosti češće podržavaju ulazak BiH u EU pod 

spomenutim uvjetima od ispitanika srpske nacionalnosti. 

23 

Q-20. Smatrate li da građani zemalja članica EU-a žele vidjeti BiH 

kao članicu Unije u budućnosti 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

93,2 

92,7 

80,0 

60,0 

55,6 

62,5 

52,5 

63,7 

58,2 

57,8 

40,0 

20,0 

0,0 

29,3 

24,2 

34,5 

24,6 

15,1 

13,4 

13,1 

11,7 

23,1 

18,7 

25,1 

17,2 

2,2 

4,6 

4,1 

3,2 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Da Ne NZ/BO 

Istraživanjem provedenim 2009. godine utvrĎeno je da anketirani graĎani BD-a i ispitanici sa sela najčešće smatraju da 

graĎani zemalja članica EU-a žele vidjeti BiH kao članicu Unije u budućnosti. Ovi nalazi potvrĎeni su istraživanjem iz 2011. godine. 

TakoĎer 2011. je utvrĎeno da ispitanici u dobi do 35 godina značajno češće u odnosu na starije ispitanike smatraju da graĎani 

zemalja članica EU-a ne žele BiH kao članicu. Bošnjaci značajno češće daju potvrdan odgovor na ovo pitanje u odnosu na 

ispitanike ostalih nacionalnosti. 

24 

123


Q-21. Kakvo je vaše opredjeljenje prema članstvu BiH u NATO-u 


N(2009)=1050 

N(2011)=1500 

100,0 

82,5 

94,3 

95,1 

80,0 

64,7 

72,7 

60,0 

56,3 

51,9 

54,3 

40,0 

20,0 

0,0 

28,5 

24,9 

15,2 

10,3 

13,4 

13,9 

9,1 

8,4 

30,2 

17,9 

31,4 

14,3 

5,7 

2,2 

2,7 

2009 2011 2009 2011 2009 2011 2009 2011 


Podržava Ne podržava NZ/BO 

Godine 2009. utvrĎeno je da ispitanici iz RS-a u najmanjoj mjeri podržavaju članstvo BiH u NATO-u, dok ispitanici sa sela, mlaĎi 

ispitanici i oni koji su bošnjačke nacionalnosti češće od ispitanika koji žive u gradu, starijih ispitanika i onih koji su drugih 

nacionalnosti podržavaju to članstvo; 2011. godine rezultati istraživanja pokazali su da ispitanici iz FBiH i BD-a 

značajno češće u odnosu na one iz RS-a podržavaju članstvo BiH u NATO-u, kao i obrazovaniji ispitanici u odnosu na ispitanike 

koji nisu završili osnovnu školu. Ispitanici srpske nacionalnosti, zaposleni i ispitanici iz gradova značajno češće to ne podržavaju 

u odnosu na ispitanike ostalih nacionalnosti, nezaposlene i one iz sela. 

25 

Q-22. Šta za vas prije svega znači članstvo BiH u NATO-u 


N=1050 


godine utvrĎeno je da ispitanicima koji 

žive u FBiH i ispitanicima bošnjačke 

nacionalnosti članstvo BiH u NATO-u 

češće znači prije svega sigurnost, nego 

onima koji žive u drugom entitetu i 

ispitanicima koji su srpske 

nacionalnosti. Pored toga, “sigurnost” 

je odgovor koji je zastupljeniji kod 

ispitanika sa sela, u odnosu na one koji 

žive u gradu. “Nametanje političke 

volje Zapada” je odgovor koji 

u najmanjoj mjeri navode ispitanici koji 

žive u FBiH, kao i oni koji su bošnjačke 

nacionalnosti. U DB-u ispitanici 

najčešće navode da za njih članstvo 

u NATO-u predstavlja prije svega 

stabilizaciju regije kao preduvjet 

za integraciju BiH u EU. 

100,0 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

0,0 

23,5 

13,2 

12,8 

12,5 

9,5 

8,2 

7,2 

Sigurnost 

Nametanje politiĉke volje od strane Zapada 

Prevenciju mogućih sukoba 

Stabilizaciju regiona kao preduslov za integraciju u EU 

Bojazan od slanja BH vojnika u ratne zone 

Direktan vojni uticaj Zapada 

Jaĉanje oružanih snaga BiH 

Jaĉanje borbe protiv terorizma 

Nešto drugo 

NZ/BO 

2,9 

0,7 

9,4 

32,2 

6,6 

16,3 

12,3 

4,0 

6,9 

10,2 

2,1 

0,5 

8,9 

22,1 

18,0 

10,9 

8,3 

11,7 

10,0 

3,0 

4,3 

1,1 

10,6 

18,1 

29,1 

32,9 


14,3 

4,6 

1,1 

26 

124


Q-22. Šta za vas prije svega znači članstvo BiH u NATO-u 


Ispitanici iz FBiH češće od ispitanika iz 

RS-a navode da članstvo u NATO-u za 

njih najprije znači sigurnost i 

prevenciju mogućih sukoba. Ispitanici 

iz RS-a značajno češće od onih iz FBiH 

navode da spomenuto za njih 

predstavlja nametanje političke volje 

Zapada, direktan vojni uticaj 

Zapada, i bojazan od slanja bh. 

vojnika u ratne zone. Ženski ispitanici 

češće od muških navode bojazan od 

slanja bh. vojnika u ratne zone. 

Ispitanici iz ruralnih područja češće od 

onih iz urbanih navode sigurnost i 

jačanje borbe protiv terorizma. 

Ispitanici stariji od 60 godina češće od 

mlaĎih navode stabilizaciju regije 

kao preduvjeta za integraciju u EU. 

Ispitanici bošnjačke i hrvatske 

nacionalnosti češće od ispitanika 

srpske nacionalnosti navode sigurnost 

i prevenciju mogućih sukoba. 

Ispitanici srpske nacionalnosti češće 

od Bošnjaka i Hrvata navode 

nametanje političke volje Zapada, 

direktan vojni uticaj Zapada i 

bojazan od slanja bh. vojnika u ratne 

zone. Hrvati češće od Bošnjaka 

navode jačanje borbe protiv terorizma, 

a češće od Srba stabilizaciju regije 

kao preduvjeta za integraciju u EU. 

100,0 

80,0 

60,0 

40,0 

20,0 

,0 

38,1 

15,2 

9,4 

8,5 

7,5 

10,5 

4,8 

4,0 

Sigurnost 

Prevenciju mogućih sukoba 

Jaĉanje oružanih snaga BiH 

Nametanje politiĉke volje od strane Zapada 

Direktan vojni uticaj Zapada 

Bojazan od slanja BH vojnika u ratne zone 

Jaĉanje borbe protiv terorizma 

Stabilizaciju regiona kao preduslov za integraciju u EU 

Nešto drugo 

NZ/NŽO 

1,2 

,8 

46,4 

20,6 

5,5 

6,0 

2,3 

3,1 

1,5 

8,2 

6,4 

,1 

22,8 

7,2 

3,5 

15,9 

18,0 

7,1 

,8 

4,7 

2,0 

18,1 

0 

N=1500 

5,7 

5,1 

6,1 


1,9 

25,6 

27 

5,7 

125

Ovaj nezavisni izvještaj je pripremila Vanjskopolitička inicijativa BH uz 

finansijsku pomoć Side. Pogledi izneseni u njemu su stoga pogledi VPI-ja i 

ni u kojem slučaju ne oslikavaju poglede Side.

Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?