Goli otok - Hrvatske šume

Goli otok - Hrvatske šume Goli otok - Hrvatske šume

from casopis.hrsume.hr More from this publisher

30.11.2014 Views

oj 148 Godina XIII., Zagreb travanj 2009. »asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 Šume pod minama 4 Amorfa 8 Goli otok 16 Egipat 20 Bijela roda 26

oj

148

Godina XIII.,

Zagreb

travanj

2009.

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Šume

pod minama 4

Amorfa 8

Goli otok 16

Egipat 20

Bijela roda 26

Mjese nik »Hrvatske ume«

Izdava : »Hrvatske ume«

d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:

dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:

Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,

Antun Z. Lon ari , Miroslav

Mrkobrad, Vesna Ple e

i Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:

predsjednik Branko Me tri ,

Ivan Hodi , Mladen Slunjski,

Herbert Krauthaker, edomir

Kri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:

Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169

faks: 01/4804 101

e-mail: direkcija@hrsume.hr

miroslav.mrkobrad@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijek

slagati s mi ljenjem autora

teksta.

Gra ko oblikovanje:

Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Zagreb

Bistranska 19

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG

PROSTORA

Jedna stranica (1/1) 3600 kn;

pola stranice (1/2) 1800 kn;

tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;

osmina stranice (1/8) 450 kn.

Unutarnje stranice omota (1/1)

5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;

1/3 stranice 1800 kn; zadnja

stranica 7200 kn (tu stranicu

nije mogu e dijeliti).

U ovu cijenu nije ura unat PDV

koji pla a ogla iva .

Naslovna stranica:

Proljetni šafran na padinama Velebita

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Dolje je slađe

Željko Gubijan

u ovom broju

2 – 15 Svako daljnje odlaganje polaganja

stručnog ispita bilo bi neozbiljno!

U razminiranje dosad potrošeno 160

mil. kuna, pod minama još 155 000 ha

Amorfa-opasan korov značajnih

bioenergetskih mogućnosti

„Zelena generacija“

stupa na scenu!

16 –25 Goli otok - od hrvatskog Alcatraza do

zanimljivog turističkog odredišta

Na izvoru Plavog Nila

Scenariji gospodarenja šumama u Republici

Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Ukrajini

26 – 33 Bijela roda - bogatstvo Pokuplja

Mir može čovjek naći samo u

šumama

34 – 37 Kruh sa sedam kora goranskih

drvodjelaca

Počelo pošumljavanje u park šumi

Tuškanac

Hrvatska prvi put na sajmu ekološke

poljoprivrede u Nürnbergu

Hrana mora biti raznovrsna i dobro

uravnotežena

38 – 40 Ljepota i estetika

„Oblikom kaplja, a površinom

more“

Kako je Potjeh tražio istinu

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 1

travanj

Dani hrvatskog

šumarstva u

Koprivnici,

5. i 6. lipnja

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Tradicionalna manifestacija Dani hrvatskog

šumarstva održat će se ove godine

od 5. - 6.lipnja u Koprivnici, a za njezino

provođenje zadužen je Priređivački odbor

na čelu s Damirom Felakom. Vodeći brigu o

vremenu u kojem živimo i suočavajući se sa sveopćom

krizom, kako je rečeno i na prvom sastanku

Priređivačkog odbora, ovogodišnji Dani bit će

organizirani maksimalno štedljivo.

Središnji događaj, natjecanje sjekača, koje se

inače održava svake dvije godine, održat će se

u subotu, 6. lipnja, na prostoru starog sajmišta,

300-tinjak metara od samog središta grada pa se

računa i na veće prisustvo građana Koprivnice.

Natjecanje će se održati dosadašnjim kombiniranim

načinom koji se od svjetskog razlikuje u

načinu obaranja stabla te još nekim detaljima.

Novost je da bi ekipe trebale imati i po jednog

juniora (do 24 god.), kako je to propisano na

svjetskim natjecanjima. Hrvatska je, podsjetimo,

domaćin Svjetskog prvenstva sljedeće godine

pa je i ovo koprivničko priprema za taj, za hrvatsko

šumarstvo izniman događaj.

Neće biti nikakvih sportskih natjecanja, jedino

će se istodobno, na jednoj od bližih streljana,

održati i tradicionalno šumarsko gađanje na glinene

golubove.

Sastavni dio obilježavanja Dana hrvatskog

šumarstva je i uobičajena tematska Skuština Hrvatskog

šumarskog društva koja će se održati u

poslijepodnevnim satima 5. lipnja, a na njoj bi se,

predloženo je, trebalo raspravljati o restrukturiranju

HŠ. Bit će predstavljene i dvije knjige, tematski

vezane za šumarstvo.

Na sajmištu, gdje je dovoljno mjesta za parkiranje,

bit će postavljen veliki šator u kojem će se

održati svečano otvaranje natjecanja te podjela

nagrada, te osiguran prostor poslovnim partnerima

i sponzorima za njihovu prezentaciju.

Zainteresiranim posjetiteljima sa pojednih

Uprava bit će osiguran prijevoz za dolazak u Koprivnicu

i praćenje natjecanja sjekača u subotu.

Prostor sajmišta

šumarska komora DAMIR FELAK, PREDSJE

Svako daljnje

stručnog ispita

U posljednje

vrijeme učestale

su rasprave o

Šumarskoj komori i

razmišljanja dijela

članstva o tome da

bi neke odredbe

(posebno o

stručnim ispitima,

zakonskoj granici

o 10 godišnjem

radnom stažu

koja oslobađa od

polaganja ispita,

o poziciji šumara

i nešumara i

druga) trebalo bi

mijenjati. O tim i

drugim dvojbama

razgovaramo s

predsjednikom

Komore Damirom

Felakom

Za nekoliko dana

(31. ožujka) istječe

posljednji rok

do kojeg su se šumarski

inženjeri, zaposleni

u Hrvatskim šumama,

trebali prijaviti za polaganje

stručnog ispita za

stjecanje zvanja ovlaštenog

inženjera (razgovor

vođen 23.ožujka, op.a).

Naravno da to nije nikakav

„Dan D“, nitko neće,

ako se nije prijavio, odmah

ostati bez posla, no

otvorene su neke opcije.

Je li taj rok, kako je dio inženjera

predlagao, trebalo

još jednom produžiti?

- Rok od 31. ožujka

Dipl. ing. Damir Felak

ostaje! Naime, Zakon o Komori donesen je prije skoro tri godine,

a on je u čl.1 definirao sve poslove za čije je obavljanje

potreban status ovlaštenog inženjera. Hrvatske šume donijele

su u skladu sa zakonom Pravilnik o stručnim poslovima iz

područja šumarstva, lovstva i drvne tehnologije i uvjetima za

njihovo obavljanje u HŠ kojim su, kako mu kaže i sam naziv,

obuhvaćena sva radna mjesta na kojima, prema zakonu, mora

raditi ovlašteni inženjer. Rok za prijavu dosad je već dva puta

produživan, bilo bi neozbiljno da to napravimo još jednom!

I dosad je bila samo dobra volja inspekcijskih službi što nisu

inzistirale na poštivanju zakona.

Želim podsjetiti da još od 2007. postoji popis ispitne literature,

da su svi imali dovoljno vremena da se pripreme, no

čini se da dio djelatnika ipak nije ozbiljno shvatio svoju obvezu.

Inženjeri moraju znati da je polaganje stručnog ispita

zakonska obveza, to naglašavam, i nadam se da nitko neće

poduzeće dovesti u poziciju da ga se vodi „kao radnika koji

ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova određenog radnog

mjesta“, i u situaciju da odlučuje treba li joj takav radnik.

- Što je bio cilj osnivanja Komore i što ona pruža šumarskim

stručnjacima?

- Komora je osnovana prvenstvo s ciljem promicanja šumarske

struke i stručnog usavršavanja članova komore. Želimo

u društvu stvoriti uvjete za puno bolje vrednovanje ove,

preko dva i pol stoljeća stare i organizirane, djelatnosti. Komora

je samostalna i neovisna strukovna organizacija koja, uz čuvanje

ugleda, časti i prava svojih članova, obavlja i povjerene

joj javne ovlasti. To su npr. licenciranja pravnih i fizičkih osoba

za obavljanje radova iz područja šumarstva, lovstva i drvne

tehnologije radova, provođenje stručnih ispita za ovlaštene

2 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

DNIK HRVATSKE KOMORE INŽENJERA ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE

odlaganje polaganja

bilo bi neozbiljno!

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

inženjere, vođenje imenika svih ovlaštenih inženjera

šumarstva i drvne tehnologije te neki

drugi poslovi propisani zakonom.

Komora pokušava biti što uspješnija u

obavljanju povjerenih zadaća poštujući sve

zakonske i podzakonske propise.

- Ipak, u posljednje vrijeme učestali su

prigovori (iznijeti i na Radničkom vijeću,

a oglasio se i SITŠ, sindikalna organizacija

koja okuplja dio inženjera) na neke

odredbe, ponajprije na sada već famoznu

granicu od 10 godina staža koja onima koji

već toliko ili više godina rade, omogućava

automatsko člansto u Komori i koja izaziva

toliko prijepora?

- Prigovori na rad Komore, najčešći zbog

stručnih ispita za stjecanje statusa ovlaštenog

inženjera te zbog spomenutih, propisanih 10

godina, upućeni su najvećim dijelom na krivu

adresu. Zakon je donio Sabor RH i on ga jedino

može i mijenjati. Dakle, odredbu iz čl. 43

Zakona o komori da šumarski inženjeri s 10 i

više godina staža imaju pravo na upis u Komoru

na osnovu staža može promijeniti jedino

zakonodavac. Napominjem da je ova mogućnost

bila ograničena na rok od dvije godine

po donošenju zakona, a taj je rok istekao prije

više od godinu dana.

- Možete li prokomentirati zahtjeve za

različitim vrstama ispita koji se traže za

one s manje od 5 godina staža i one koji

su prešli tu granicu pa bi trebali polagati,

prema tim prijedlozima, „samo šumarsko

zakonodavstvo“!

- Način polaganja stručnog ispita je utvrđen

Pravilnikom koji je donio ministar. Ako

netko smatra da treba mijenjati Pravilnik, treba

pokrenuti inicijativu za izmjenu određenih

odredbi te konkretno predložiti što i kako

mije njati. To vrijedi i za ove zahtjeve za polaganjem

„šumarskog zakonodavstva“ i sl.

Ovdje želim istaknuti još nešto; ovakvim i

sličnim zahtjevima nepotrebno se stvara psihoza

straha od stručnih ispita! Kao da je šumarska

struka jedina koja polaže takve ispite

i kao da su oni najteži na svijetu! Do sada je

stručnom ispitu pristupilo 58 kandidata, a položilo

ga 47, dakle prolaznost je bila oko 80%

što pokazuje da uz ozbiljnu pripremu za ispit

diplomirani inženjer ne bi trebao imati problema

prilikom polaganja stručnog ispita.

Ispitna su povjerenstva sastavljena od ljudi

s terena, profesora Šumarskog fakulteta te

Komora danas ima

760 članova šumara

50 članova drvne tehnologije

stručnjaka sa Šumarskog instituta i kao takvinastoje

voditi računa o tome s kojeg područja

pristupnik dolazi te na taj način i o regionalnim

specifičnostima šumarstva.

Ovo je ujedno i odgovor na neke zahtjeve

koji idu za tim da bi pitanja trebala biti „regionalno

grupirana“, obzirom na različit način

gospodarenja u pojedinim krajevima (krš,

kontinent).

- Poslodavac je ponudio da će prvi izlazak

na ispit ići na njegov račun. Imate li

saznanja kako je u drugim sličnim strukovnim

organizacijama?

- Plaćanje stručnih ispita uobičajeno je

kod svih strukovnih komora, a cijene su i više

nego kod nas! Poslodavac, Hrvatske šume, u

kojima radi pretežni dio šumarskih inženjera,

donio je Pravilnik u kojem se obavezuje

platiti prvi izlazak na ispit te dati tri slobodna

dana za pripremanje ispita. Isto tako, Hrvatske

šume plaćaju članarinu u Komori za sve

ovlaštene inženjere.

- Neke muči odnos šumara i nešumara

na određenim stručnim poslovima – i ispiti

koje „nešumari“ ne moraju polagati!

- Tu nema nikakvih nesporazuma i nepoznanica.

Druge struke koje su zaposlene u

Hrvatskim šumama zacijelo podliježu i imaju

obveze prema svojim strukovnim organizacijama.

Obzirom na to da po Zakonu o Komori

članovi Komore mogu biti samo šumarski i

inženjeri drvne tehnologije, stručnjaci drugih

profila zaposleni u Hrvatskim šumama, samim

tim, ne podliježu obvezi polaganja stručnog

ispita. No, to opet ne znači da su u prednosti

pred šumarskim stručnjacima.

- Poruka pristupnicima !

- Mislim da se od strane jednog sindikata

te nekih pojedinaca nepotrebno stvaraju

napetosti oko Komore! Držim da bi bilo puno

bolje da zajednički djelujemo na promociji

šumarske struke i zaštiti interesa šumarskih

i inženjera drvne tehnologije te pozivam sve

na suradnju. Ističem kao primjer dobru suradnju

sa svim institucijama koje su vezane

za šumarstvo: Ministarstvom regionalnog

razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva,

Hrvatskim šumarskim društvom, Šumarskim

fakultetom, Šumarskim institutom, Šumarskom

akademijom. Svi oni shvaćaju situaciju

u kojoj se nalazi Komora kao relativno nova

institucija koja je dobila ovlasti odraditi neke

poslove s kojima se dosad nitko nije bavio.

Dio tih zadaća već je uspješno obavljen, a

zajedničkim pristupom odradit ćemo i ostalo

na korist svim članovima Komore i šumarskoj

struci uopće.

- Članstvo

- Komora danas ima 760 članova šumara i

50 iz redova drvne tehnologije. Očekujem da

će ih do kraja godine biti i 1000 i da će najveći

dio inženjera biti učlanjen u svoju Komoru.

Pozivam stoga sve članove da se što aktivnije

uključe u njen rad i svojim prijedlozima i aktivnošću

utječu na poboljšanje rada. Komoru ne

čine samo predsjednik i zaposlenici, nego svi

njeni članovi.

Prema sadašnjoj situaciji postoji pet stručnih smjerova za koje se polažu stručni

ispiti. Postoji inicijativa da se njihov broj smanji, ali i ona suprotna, da se poveća! S

praktične strane i Komori i najvećem poslodavcu, Hrvatskim šumama, bilo bi jednostavnije

da postoji samo jedan smjer.

O tome se provodi šira rasprava pa kada se utvrdi konačan prijedlog, i ako on bude

išao za tim da se uvede samo jedan smjer, pokrenut će se inicijativa za promjenom

Statuta.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 3

šume pod minama

MINIRANE ŠUMSKE POVRŠINE,

OPASNOST, ŠTETE, NOVAC

U razminiranje je dosad

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

potrošeno 160 mil. kuna,

pod minama još 155 000 ha

Dvanaest godina

nakon reintegracije i

posljednjih šumskih

površina u sastavu

Hrvatskih šuma

(1997.), oko 155

tisuća hektara još

uvijek je radno

nedostupno

zbog sumje da je

minirano. To je 7%

ukupnih površina s

kojima gospodare

Hrvatske šume, a

drvna zaliha na tom

području procjenjuje

se na oko 20 milijuna

kubika. Razminiranje

teče sporije od

očekivanog zbog

toga što šume

ne spadaju u

prioritetne objekte,

ali i zbog nedostatka

sredstava, budući

da su i dosad

najvećim dijelom

to financirale same

Hrvatske šume. One

su u taj posao dosad

uložile oko 160

milijuna kuna

Djelatnici Hrvatskog centra za razminiranje

će 9. veljače 2009. godine uvesti u poslove

pretraživanja i razminiranja tvrtku Avangard

d.o.o. iz Splita po projektu „Šumarija

Duga Resa, šuma Bosiljevac, dijelovi odjela 19, 25, 26“,

tlocrtne površine 179.551 m 2 u Karlovačkoj županiji.

Krajnji rok za završetak izvođenja predmetnih radova

je 31. ožujka 2009. godine, a radovi se financiraju sredstvima

Hrvatskih šuma...“ Ovu kratku vijest nedavno

se moglo pročitati na web stranicama Hrvatskog centra

za razminiranje (www.hcr.hr). Ona najavljuje da se

iznimno važan posao razminiranja preostalih područja

Hrvatske kontaminiranih minskim sredstvima na-

stavlja, među njima i državnih šuma kojima gospodare

Hrvatske šume.

Prema podatcima iz veljače 2008. godine, od

preko 2,1 milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta s

kojima gospodare Hrvatske šume, zbog sumje da je

minirano, radno je nedostpuno oko 155 tisuća hektara

(7%). Šume i šumsko zemljište inače prekrivaju 43%

kopnenog dijela državnog teritorija, a od toga je 81%

površina u državnom vlasništvu. Ostalo su privatne,

zaštitne, šume posebne namjene, i druge. Minirane ili

minski sumnjive površine, Hrvatskim šumama pričinjaju

poteškoće, ne samo u gospodarenju šumama, nego

i u ukupnom poslovanju, no u odnosu na samo ratno i

4 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

Mala Kapela, Šumarija Otočac

Minski

sumnjive

površine

Grafička obrada:

Miljenko Vrebčević

razdoblje neposredno poslije rata, situacija je sada neusporedivo

bolja, jer u vremenu od 1991. do 1997., u šumama

koje su tijekom rata bile okupirane nije radilo. Nitko sa

sigurnošću nije mogao reći kolike su to površine jer provjerenih

podataka nije bilo.

Na sustavnom razminiranju počelo se raditi

1997. kada je, u lipnju, izrađen Program rada na pripremi

i provedbi razminiranja objekata te šuma i šumskog

zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume. Njime su

utvrđeni potrebni radovi, zadatci i nositelji te rokovi za

Ne prilazi - Vlado Uzelac,

Mario Stilinović, UŠP Gospić

provedbu cjelokupnog posla, a izrađen je i prvi prikaz podataka

o minski sumnjivim površinama. Za njegovu izradu korišteni su

podatci prikupljani s različitih izvora - od Hrvatske vojske, Ministarstva

unutrašnjih poslova, radnika Hrvatskih šuma (upravitelja

Šumarija, taksatora, geodeta, revirnika, lugara, šumskih

radnka).

Obzirom na takav način utvrđivanja podataka, može se govoriti

o procjenama manje ili veće pouzdanosti. Ipak, bili su

to podatci koji su poslužili za sve daljnje akcije. Prema njima,

minama je 1997. bilo kontaminirano oko 243 tisuće hektara, s

procjenjenom drvnom zalihom od 23 milijuna m 3 i desetogodišnjim

etatom od približno 4,9 m 3 . U desetak proteklih godina

prikaz miniranih ili sumnjivih površina ažurira se u skladu s novim

saznanjima svake godine, ovisno o tome koliko je površina

razminirano. No, u međuvremenu su “otkrivena” i nova područja

za koja se može reći da su opasna (nedostupna) za rad pa su

Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME 5

neke Uprave koje ranije nisu bile na popisu

minski sumnjivih (npr. Zagreb), sada na

njemu.

Na već spomenutih 155 tisuća hektara

šuma s kojima se ne može gospodariti,

ukupna drvna zaliha iznosi oko 20 milijuna

kubika, a desetgodišnji etat 3 milijuna

kubika. To znači da su u cijelom proteklom

poslijat nom razdoblju izostali šumski radovi

na obnovi, njezi i zaštiti šuma, a na tim je područjima

bilo nemoguće otklanjanje posljedica

elementarnih nepogoda. Na tom je području

i 138 km šumskih cesta koje su zbog

neodržavanja ubrzano propadale.

Osim šumarstva, štete je pretrpjelo i lovno

gospodarstvo, zbog velikog stradavanja

divljači.

Uz ekonomski vrijedne šume na ovim se

područjima nalaze i posebno vrijedni zaštićeni

dijelovi prirode: dijelovi parkova prirode

Velebit, Lonjsko polje, Kopački rit i Papuk;

posebni rezervati šumske vegetacije Prašnik,

Muški bunar i drugi.

Najviše je površina za koje se sumnja

da su minirane u splitskoj Upravi (50.000

ha), inače najvećoj u Hrvatskim šumama,

no riječ je o krškim predjelima s manjim

udjelom šuma. Gospodarski vrijedne šume

nedostup ne su u Gospiću (oko 36.000 ha),

Osijeku (19.000 ha), N.Gradiškoj te Sisku,

Ogulinu, Vinkovcima.

Nedostupna

prezrela

sastojina

bukve i jele

u gospićkoj

Upravi

NA TERENU /UPRAVA ŠUMA GOSPIĆ

Dvije ophodnje

Od rata do danas

Nakon završetka Domovinskog rata na području Hrvatske bilo je oko 13.000 km 2

minski sumnjivih površina na kojima je bilo postavljeno, računa se, 1,2 milijuna mina.

Već 2003. godine je ta površina smanjena na 1147 km 2 , da bi se danas, prema najnovijim

podacima HCR-a, minski sumnjivim smatralo 997 km 2 . Računa se da je taj prostor zagađen

s oko 110.000 mina. Svi poslovi vezani za čišćenje nekog prostora od mina svrstani

su na radove razminiranja (za što se troši oko 25% sredstava) te pretraživanja područja

(koji odnose 75% sredstava).

Prosječna cijena svih radova, vezanih za pretraživanje i razminiranje, iznosila je 2007.

godine 8,47 kn/m 2 .

Kako je posao razminiranja cijeloga područja trebao biti dovršen ove godine, a nije

i ne može biti, Hrvatska je prema Otawskoj konvenciji zatražila od UN-a produženje roka

dovršetka posla za 10 godina.

Od 1998. do 2007. je u razminiranje utrošeno oko 340 mlijuna eura, najvećim dijelom

iz državnog proračuna.

Šume zauzimaju više od polovice minski sumnjivoga prostora, no ipak nisu u prioritetu

razminiranja. Na prvom mjestu su kuće i okućnice, infrastrukturni objekti te poljoprivredne

površine.

Na terenu sve izgleda puno

drugačije nego kad se o minama

razgovara i teorizira u kancelariji!

-Lani je razminirano 40 ha, pa je minski

sumnjivo područje nešto smanjeno, no

to je još uvijek „kap u moru“ prema 40.000

šuma i šumskog zemljišta gospićke Upave

koje je nedostupno i s kojim se ne gospodari,

dočekao nas je s razoružavajućom

istinom Vlado Uzelac, revirnik u gospićkoj

Upravi zadužen među, ostalim, i za koordinaciju

posla oko razminiranja.

U najtežem su položaju šumarije Donji

Lapac, Otočac, Gospić, Sv. Rok, odnosno

6 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

Minirano i lijevo i

desno!

Minski sumnjive površine šuma i šumskih zemljišta (veljača 2008.)

Uprava šuma

Podružnica

Površina

ha

Drvna zaliha

m 3

Etat

m 3

Ceste

km

VINKOVCI 6.358,94 889.765 175.230 0,00

OSIJEK 19.183,43 2.118.643 594.536 0,00

NAŠICE 3.605,58 953.520 101.410 23,00

POŽEGA 461,65 71.793 2.412 0,00

BJELOVAR 6.343,01 1.487.132 79.040 0,00

ZAGREB 170,32 49.767 5.060 0,30

SISAK 10.318,38 1.973.566 254.006 1,00

KARLOVAC 2.742,73 494.113 21.650 0,00

OGULIN 8.153,72 2.131.228 334.438 54,48

DELNICE 94,44 37.603 5.730 0,00

SENJ 70,45 17.631 1.950 0,00

GOSPIĆ 36.391,25 6.731.385 991.804 11,10

SPLIT 50.989,12 312.866 0 0,00

NOVA

GRADIŠKA

10.371,21 2.918.203 440.904 48,20

UKUPNO 155.254,23 20.187.215 3.008.170 138,08

U odnosu na proteklo četverogodišnje razdoblje, površine

pod minama smanjene su za oko 12.000 ha. No i u odnosu na

prošlu godinu podaci su malo promijenjeni, u nekim Upravama

(npr., Sisak), smanjene su minski sumnjive površine. Je li to malo,

u skladu s mogućnostima ili se moglo i više? Rekli bismo, u okviru

mogućnosti.

Dva su razloga zbog kojih se razminiranje provodi ipak sporije

od potrebnog. Prvo, to je skup posao pa tako i proces razminiranja

ukupnog prostora Republike Hrvatske teče sporo zbog ograničenih

sredstava kojima Vlada i gospodarstvo raspolažu. Godišnje se iz tih

sredstava razminira oko 30 milijuna m 2 , (3000 ha) teritorija. Drugo,

prednost u razminiranju koje se plaća iz državnog proračuna, imaju

urbana područja, objekti infrastrukture i poljoprivredne površine,

dok su se šume u proteklom razdoblju „oslobađale“ minskog pokrova

uglavnom ovisno o tome koliko su same Hrvatske šume mogle izdvojiti

za to.

RAZMINIRANJE POVRŠINA

godina m 2 u kn

2002. 414.688 4.340.270

2003. 626.230 3.144.518

2004. 938.828 8.316.413

2005. 1.999.398 20.460.251

2006. 3.105.853 27.839.847

2007. 3.827.770 44.298.010

2008. 5.366.813 52.127.604

160.526.913

propuštene zbog mina, šteta se kumulira

gospodarske jedinice V. Plješevica, Drenovača, to je granično područje

s BIH što još otežava stvar, Medačka staza, Medačke borove kulture,

nabraja Uzelac neka područja. Ove godine planiramo razminirati 68

ha, no sve ovisi i o tome koliko će biti novaca...

To je stvarnost Uprave koja najviše gubi zbog nedostupnosti svojih

šuma.

A dvadesetak kilometara od Gospića prema Gračacu, s obje

strane ceste, dobro poznate i uznmirujuće bijele table s crvenim natpisom

„NE PRILAZITE, na ovom području je velika opasnost od mina“

upozoravaju da smo se odmakli od gradske sigurnosti. S lijeve strane

niti 200-tinjak metara od prometnice velika borova šuma, u sastavu

gospodarske jedinice Medačke borove šume. Nedostupna, jer i ispred

nje su table s upozorenjem da je područje minirao. I desno, prema

surom Velebitu, čiji se vrhovi još uvijek bjelasaju pod snijegom, dio je

šumskih površina na samoj planini sumnjiv, što je dovoljno da se ne

radi. Na području smo Šumarije Gospić.

-Šumarija gospodari s 41.000 hektara šuma i šumskog zemljišta,

propisani etat iznosi 62.000 kubika, no dostupno je samo 36.000,

kaže upravitelj gospićke Šumarije Mario Stilinović, dok oprezno koračamo

po šumskoj prometnici. Zbog sumnje da je minirano, nedostupno

je područje Razbojne drage na Velebitu, s kvalitetnom bukovom

šumom, ali i jelom, arišom, smrekom.

Željko Malčić, Zvonko

Burić, Vlado Uzelac

No, kakvo li je

iznenđenje bilo kad

smo se po djelomično još

uvijek snijegom pokrivenom

šumskom putu, u

društvu upravitelja Šumarije

Otočac Zvonka

Burića i revirnika Željka Malčića, iz Križpolja popeli na Malu Kapelu i

vidjeli tamošnje šume! Bukve i jele velikih dimenzija netaknute stoje

već desetljećima! Zbog rata, veli Burić, propuštene su dvije ophodnje,

ništa se nije sjeklo pa sad imamo i prezrelu šumu.

On upozorava da se podatci HCR-a i Hrvatskih šuma o tome što

je minirano razlikuju, posebno u nekim predjelima.

Mi smo ovdje, u predjelima Božin vrh, Ligac Staparakuša na

Maloj Kapeli proveli dvije ratne godine i znamo da je to minirano,

kaže Burić. Na samom raskrižju

šumskih putova, gore na Kapeli,

uz putokaze prema Otočcu

na jednu stranu te Križopolju i

L.Jasenici, stoje i brojna upozorenja

o minama.

Drvna zaliha ovdje iznosi

300 m3/ha, a prije rata Šumarija

Otočac je ovdje realizirala oko

60% svoga etata. A sada je to

nedostupno!

Šumarija inače gospodari s

29000 ha šuma od čega je 8000

ha minski sumnjivo. Pretežno su

to šume bukve na koju otpada

i do 70 posto te jele, sada već

prezrele. Etat od 43.000 kubika

bio bi znatno veći kad bi cijelo

područje bilo dostupno.

Dio šuma nedostupan je

na Velebitu

Medačke borove kulture

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 7

Najviše se dosad radilo na razminiranju

šumskih područja na Kapeli (Uprave

šuma Gospić, Ogulin), u Baranji, na Papuku,

ponešto i na području N. Gradiške, Siska,

Karlovca. Među prvima je bilo razminirano

brdo Srđ iznad Dubrovnika.

- Hrvatske šume sustavno su počele

ulagati značajnija sredstva u razminiranje

2002. godine, oko 4 milijuna

kuna, a zaključno s prošlom 2008. godinom

su za razminiranje svojih površina

utrošile oko 160 milijuna kuna, kaže

rukovoditelj Proizvodne službe Branko

Belčić. U tome je razdoblju poduzeto

niz aktivnosti koje su imale za cilj sanirati

postojeće stanje. Uspostavljena je

suradnja s Hrvatskim centrom za razminiranje

koji provodi tehnički dio poslova

oko humanitarnog razminiranja šuma i

Norveška

Pomoć u razminiranju stizala je

i izvana u vidu doniranja sredstava i

opreme. Posebno se u tome isticala,

i ističe, Norveška koja je donirala i

sredstva za izradu posebnog minsko-informacijskog

sustava MISportal,

koji omogućava uvid u minski

sumnjiva područja Hrvatske. Ova

prijateljska sjeverna zemlja dosad

je za protuminsko djelovanje Hrvatskoj

donirala ukupno oko 17 milijuna

eura.

šumskog zemljišta, s lokalnom zajednicom

i drugim subjektima na utvrđivanju

prioriteta razminiranja. Tvrtka je financirala

radove u skladu s raspoloživim

sredstvima. Također je s Državnom geodetskom

upravom napravljen sporazum

o financiranju izrade digitalnih ortofoto

planova za minski sumnjiva područja,

izrađena je i publikacija s osnovnim

podatcima o minsko eksplozivnim sredstvima

radi edukacije zaposlenika, podsjeća

Belčić.

Za planiranje daljnjeg gospodarenja

važno je utvrditi dinamiku poslova

razminiranja. Zbog toga je potrebno

utvrditi prioritete razminiranja kao i pratiti

ekološke prilike na miniranim područjima,

njihovo stanje, promjene, eventualno pogoršanje

i propadanje šuma, elementarne

nepogode i slično. Na temelju takvih saznanja

za određeno područje treba donositi

i odluke o razminiranju.

Šume i šumska zemljišta čine i dalje

najveći dio preostalih minski sumnjivih

površina pa bi bilo dobro što prije razraditi

efikasniji model financiranja njihova razminiranja.

Minski sumnjive šumske površine (MI-

NIRANOST RH).

amorfa kao energent

Zbog bioloških svojstava i prilagodbi

uvjetima ekološki narušenih ekosustava

nizinskih poplavnih šuma,

sjevernoamerički grm amorfa ili čivitnjača

(Amorpha fruticosa) vrlo se snažno proširio

u nas i dobio epitet invazivne vrste te vrlo

opasnog korova. On znatno otežava obnovu

najvrjednijih šuma u Hrvatskoj, pojavljujući

se u nizinskim šumama Posavine, Podravine,

Pokuplja i Podunavlja. Amorfi najviše odgovaraju

vlažna staništa uz obale rijeka i potoka,

odakle se širi vodom, posebice poplavnom, a

raste u zasjeni starih stabala hrasta lužnjaka i

poljskoga jasena. Redovito i obilno plodonosi.

No, treba ukazati i na amorfin bioenergetski

potencijal iz prirode ili iz energetskih nasada

kratkih ophodnji, a njeno uključivanje u alternativne

energetske tokove donosi višestruke

koristi i razvojne šanse. Time bi se u Hrvatskoj

značajno povećale količine raspoložive

šumske biomase, proširio asortiman šumskih

proizvoda, smanjili troškovi obnove nizinskih

ZNANSTVENA

SAVJETOVANJA

Ovaj sjevernoamerički grm vrlo se snažno proširio u nas i dobio epitet

invazivne vrste te vrlo opasnog korova. Znatno otežava obnovu

najvrjednijih šuma u Hrvatskoj, no treba koristiti njegov bioenergetski

potencijal iz prirode ili iz energetskih nasada kratkih ophodnji

Akademik

Slavko Matić

šuma, a stanovnicima seoskih i gradskih

sredina otvara se mogućnost zaposlenja

i stjecanje prihoda u sklopu pridobivanja

biomase i rada u energetskim pogonima.

Na kraju, što je vrlo značajno, dobivala

bi se okolišna čista energija-istaknuto

je to na znanstvenom simpoziju s međunarodnim

sudjelovanjem, s temom

Amorfa-opasaopasa

bioenergetsk

8 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

Tijekom simpozija u Velikoj dvorani

Šumarskog fakulteta

Prof. dr. sc.

Ante Krpan

“Biološko-ekološke i energetske značajke

amorfe (Amorpha fruticosa L.) u Hrvatskoj,

u Velikoj dvorani Šumarskog fakulteta u Zagrebu,

održanom 12. ožujka 2009.

Referati iz Hrvatske i inozemstva

-Simpozij su organizirali Šumarski institut

Jastrebarsko, Hrvatske šume te Hrvatska

komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije.

Prigodnim riječima skupu su se obratili

prof. Andrija Bogner, dekan Šumarskog

nizinskih šuma. Podsjetio je na činjenicu da

se u Hrvatskoj svake sekunde proizvede 1

m3 drveta, od čega je 0,40 m3 energetsko.

Prije 5 godina osnovana je unutar HŠD-a

Sekcija za bioenergiju, a 1996. i 1998. godine

izrađene su kvalitetne znanstvene studije o

energetskim potencijalima naše države, odnosno

o korištenju energije drva. P. Jurjević

je ukazao na problem amorfe u nizinskim

hrastovim sastojinama, koji će se na ovome

n korov značajnih

ih mogućnosti

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić i Arhiva

Mr. sc. Boris

Liović

fakulteta, akademik Slavko Matić (Akademija

šumarskih znanosti), mr. sc. Petar Jurjević

(Hrvatsko šumarsko društvo), dipl. ing. Damir

Felak (Komora) i predstavnica Šumarske

savjetodavne službe. Akademik Matić je u

ime Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu

i šumarstvo HAZU zahvalio organizatorima

skupa što su prepoznali problem amorfe te

istaknuo važnost energetskoga potencijala

simpoziju predstaviti s uzgojnog i uređivačkog

te stajališta zaštite šuma. Stoga se

na skupu očekuju određene preporuke za

rješavanje navedenih problema. Ukupno su

prezentirana 22 referata (18 iz Hrvatske i 4 iz

inozemstva). Osim toga, predstavljeni su posteri

na kojima su prikazani patogeni organizmi

na amorfi, produkcija njene biomase u

spačvanskim šumama, kvalitativne značajke

sjemena, biopotencijal i energetske značajke

te štetnici.

Najbolje rješenje - selektirani klonovi

vrba i topola-O načinima privođenja

šumskoj kulturi staništa osvojenih amorfom,

govorio je akademik Slavko Matić,

napomenuv ši u uvodu kako je ova strana

vrsta na našim prostorima nazočna više od

150 godina, a o njoj se relativno malo pisalo

u našim šumarskim, stručnim i znanstvenim

glasilima. U Europu je unesena 1724., a njeno

širenje, prije svega na područje nizinskih

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 9

posavskih šuma, počinje oko 1900. godine.

Danas smo svjedoci širenja amorfe na staništa

poplavnih šuma u Posavini, posebice u

poplavnoj šumi hrasta lužnjaka i žutilovke,

u kojima je, zbog sušenja, nestao nizinski

brijest, a na tlo je obilno došlo svjetlo. To se

može objasniti njenim biološkim svojstvima

i ekološkim zahtjevima, greškama tijekom

zahvata na obnovi tih sastojina (nepotrebni

pripremni i naplodni sjekovi) te promjenama

u njihovoj strukturi i mikroklimi. Šumska tla

s amorfom moraju se privesti šumskoj kulturi

autohtonih vrsta drveća (lužnjak, poljski

jasen, crna joha, vrbe, topole i dr.), a odabir

vrsta ovisi o stvarnom stanju staništa i intenzitetu

naseljenosti amorfe. Pritom su poljski

jasen i crna joha bolji izbor od lužnjaka,

a selektirani klonovi topola i vrba trebali bi

biti najbolje rješenje

(brz rast, kratka ophodnja,

velik prirast).

Tijekom podizanja

šumskih kultura nužno

je obaviti sječu i

iveranje amorfe pomoću

odgovarajuće

mehanizacije. Sadnju

je potrebno obaviti u

redove s određenim

razmacima, jer bi se

tijekom radova na

njezi strojno uklanjala amorfa i koristila za

energiju. Njegom i obnovom šuma dobiva

se i drvni volumen manjih dimenzija koji se

iskorištava za bioenergiju, što smanjuje troškove

tih zahvata. Mr. sc Boris Liović (Šumarski

institut Jastrebarsko) izlagao je o obnovi

lužnjakovih šuma u uvjetima zakorovljenja

čivitnjačom, istaknuvši kako je ona svakako

najopasniji korov u nizinskim hrastovim

šumama. Vrlo obilno rodi, a lagano sjeme

raznosi poplavna voda na prostoru gdje pridolazi

hrast lužnjak, čiji je podmladak osobito

osjetljiv, budući da ima velike zahtjeve

prema svjetlu. Zbog toga, prvih nekoliko

godina nakon sadnje, treba njegovati mlade

hrastove biljčice, oslobađajući ih od korova.

Integralna metoda umjetne obnove sastojina

primjenom sistemičnih herbicida i polipropilenskih

štitnika je okolišno povoljna, jer

se prskaju samo pruge široke 1.5 m, s razmakom

3 m. Na ovaj način uštedi se 50 posto

herbicida, a uporabom štitnika ne isključujemo

uporabu herbicida do dvije godine

nakon sadnje, no trošimo znatno manje količine,

s obzirom na to da ne prskamo cijelu

pošumljenu površinu. Naime, prskamo samo

vegetaciju u krugu promjera jedan metar

oko svakoga štitnika, štedeći tako sredstva i

smanjujući onečišćenje prirode.

Višestruke ekonomsko-biološke koristi-prof.

dr. sc. Milan Glavaš (Šumarski

fakultet) predavao je o ekonomskom značaju

amorfe, navodeći i mogućnosti njene korisne

uporabe. Tako je u literaturi zabilježeno

da se iz nje može dobiti boja, insekticid, repelent,

margarin, parfem i začini. Osim toga,

gusti grmovi su dobro sklonište životinjama,

a šibe služe kao podloga za izradu cvjetnih

Korištenjem amorfine biomase proširio

bi se asortiman šumskih proizvoda,

smanjili troškovi obnove nizinskih šuma,

stanovnicima seoskih i gradskih sredina

otvorila bi se mogućnost zaposlenja

i stjecanje prihoda, a dobivala bi se

okolišna čista energija.

vijenaca, pletenje košara

i pletiva za staklenu

ambalažu. Osobito

je velika njena vrijednost

u mogućnosti dobivanja

ulja, koje može

poslužiti kao biogorivo

ili rafinirano jestivo

ulje. Zanimljivo je da

se ulje nalazi u žlijezdama

na mahunama (oko

3,5 %), a sadrži različite

terpene. U pčelarstvu

je amorfa cijenjena

medonosna biljka, jer

je prinos u godini dobroga

medenja 20-30

kg po košnici, a također

su iznimno visoki

i prinosi amorfinoga peluda. Ovu biljku pojedini

autori stavljaju na prvo mjesto među

sporednim medonosnim biljkama. Ljekovita

svojstva njenih plodova očituju se u dobivanju

glikozida amorfina, koji služi kao lijek

protiv srčanih bolesti i bolesti živčanoga sustava.

U SAD-u je amorfa i ukrasna biljka. U

biološkome smislu ona ima vrijednost kao

fiksator dušika, svojim korijenjem veže tlo

i čuva ga od erozije, a njeni grmovi imaju

funkciju vjetrobranih pojaseva. Uopće, koristeći

biološka svojstva ove korovske biljke,

moguće ju je komercijalizirati, no sve njene

vrijednosti nisu vrijedne šteta koje prouzročuje.

O amorfi kao izvoru bimase za energiju

govorio je prof. dr. sc.

Ante Krpan (Šumarski

institut). On je istaknuo

kako su početkom 2008.

godine, u okviru projekta

“Šumski proizvodi i tehnologija

pridobivanja,

ugovorenog s “Hrvatskim

šumama”, započeta višegodišnja

istraživanja bio-

Polipropilenski štitnici-učinkoviti

u borbi protiv amorfe

U pčelarstvu je amorfa cijenjena

medonosna biljka, jer je prinos

u godini dobroga medenja

20-30 kg po košnici, a također

su iznimno visoki i prinosi

amorfinoga peluda.

potencijala, energetskih

značajki i tehnologija pridobivanja i korištenja

biomase amorfe. Kao obnovljivi šumski

izvor ili izvor iz nasada kratke ophodnje,

potrebno ju je uključiti u bioenergetski potencijal

Hrvatske. Tako je istraživački poligon

postavljen na području UŠP Sisak, u gospodarskoj

jedinici Posavske šume, Šumarije Sunja.

U prirodno razvijenoj amorfi postavljena

su četiri eksperimentalna polja a po šest

ploha veličine 5 x 5 m, na kojima je amorfa

posječena te izvagom i pretvorbom utvrđena

njena masa (46,8 t/ha). Zatim je laboratorijski

utvrđen srednji faktor suhe tvari (66,28

%), odnosno zatečena biomasa suhe tvari po

hektaru (36,7 t) i dr. Prva iskustva ukazuju na

to da se u jednogodišnjoj proizvodnji može

očekivati prosječni prinos veći od 15 t/ha, a

najveći je zabilježen 19,2 t/ha. Provedenim

istraživanjima željelo se ukazati na bioenergetski

potencijal amorfe iz prirode ili iz energetskih

nasada kratke ophodnje s višestrukim

koristima i razvojnim šansama.

Učinkovitost polipropilenskih štitnika-Korisna

su i zanimljiva iskustva naših

šumarskih stručnjaka iz prakse. Na području

UŠP Sisak amorfa se javlja vrlo intenzivno

u svim nizinskim Šumarijama, a najviše na

području Šumarija Sunja i Hrvatska Dubica.

Danas je veliki problem

tijekom obnove starih sastojina

hrasta lužnjaka i

poljskoga jasena. Prvi početci

suzbijanja su 80-ih

godina prošloga stoljeća,

a korištene su uglavnom

mehaničke metode presijecanja

mačetom ili motornom

pilom te se slagalo

u hrpe i redove. Jedan od načina bio je i

ručno prelamanje stabljike na polovici njene

visine, no godišnji visinski prirast do tri metra

uvjetovao je i dvije njege na istoj površini,

što je znatno poskupljivalo i otežavalo obnovu.

U svome radu o amorfi kao indikatoru

narušenoga zdravstvenog stanja poplavnih

lužnjakovih šuma (Petar Jurišić, Vlatko Petrović,

Drago Domazetović) autori ističu da

se danas tijekom obnove koristi mehaničkokemijska

metoda. Uklanjanjem amorfe trak-

10 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

torskom sitnilicom i primjenom kemijskog

sredstva osiguravaju se uvjeti za nesmetan

razvoj ponika i podmlatka, čime se bitno

smanjuju i troškovi

njege u prvim godinama

razvoja mlade

sastojine. U posljednje

vrijeme polipropilenski

štetnici sve se više

primjenjuju u obnovi

sastojina ugroženih

amorfom. Kako ovaj

korov utječe na obnovu

lužnjakovih šuma na

području UŠP Vinkovci,

najviše u Šumarijama

Mikanovci i Strizivojna,

opisali su u svome radu

Darko Posarić i Pavao

Bašić Palković. Oni naglašavaju

kako se obnova

ovih šuma uspješno

provodi, ali amorfa

ju i dalje u određenoj

mjeri ometa. Najviše

problema tijekom obnove

pojavljuje se u

zonama utjecaja šumskih

vodotoka kojima

se amorfino sjeme

najviše širi, a ona uzraste

vrlo gusto i često

potpuno pokrije neke

dijelove terena. Pokušaji

suzbijanja od ranih

80-ih godina prošloga

stoljeća(mehanički,

kemijski i kombinirani)

nisu urodili trajnim potiskivanjem

ovoga korova.

Danas se najviše

Cijenjena medonosna biljka

zakorovljenim amorfom autori Katica Nuspahić

i Tomislav Božić ukazuju na to da su

troškovi suzbijanja značajno manji ako se

tijekom pripreme staništa u godini dobrog

uroda žira primjene odgovarajuće mehaničke

i kemijske metode. Pritom, ako priprema

Integralna metoda umjetne obnove

sastojina primjenom sistemičnih

herbicida i polipropilenskih

štitnika je okolišno povoljna, jer se

prskaju samo pruge široke 1.5 m,

s razmakom 3 m, a na ovaj način

uštedi se 50 posto herbicida.

Ulje iz žlijezda na plodovima(mahunama)

koristi metoda vezivanja amorfe u snopove

i njome se ona ni ne pokušava suzbiti. No,

njezin se štetni utjecaj smanjuje do mjere

kojom se omogućuje obnova lužnjakovih

šuma i na najnižim dijelovima terena.

Dugogodišnja borba s amorfom

-Tije kom višegodišnjeg iskustva na novogradiškom

području, kojim gospodari UŠP Nova

Gradiška, uočeno je da se amorfa javlja u

svim nizinskim šumama, s osobito brojnom

populacijom u zapadnom dijelu (Šumarije

Jasenovac, Stara Gradiška i Nova Gradiška),

u sastojinama koje su izložene poplavnim

vodama rijeke Save. U svome radu o tehnikama

obnove poplavnih šuma na staništima

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 11

staništa nije kvalitetno izvršena, troškovi njege

podmlatka su veći, a terenski uvjeti izvođenja

njege teži. Ova iskustva proistekla su

iz dugogodišnje borbe s amorfom tijekom

pomlađivanja postojećih zrelih i podizanja

novih sastojina. O gospodarskom problemu

amorfe u nizinskim, ali i u prigorskim

šumama UŠP Zagreb, posebno intenzivno

na području Šumarija Lipovljani, Kutina i

Popovača, osvrnuli su se u svome radu Ivo

Lovrić, Dinko Hace i Dragutin Vagner. Nakon

korištenja mehaničkih metoda, u praksu

su kasnije uvedene tzv. kombinirane metode

koje obuhvaćaju sječu amorfe i premazivanje

panjića različitim kemijskim preparatima,

kao što su herbicidi i arboricidi. Na

stojećim stabalcima obavljeno je prstenasto

Korisni izvor biomase

premazivanje kore u određenoj visini ili djelomičnim

prstenovanjem kore s istodobnom

primjenom preparata. Dobre rezultate dalo

je i zalamanje stabalaca, a koristila se i metoda

vezanja više stojećih stabalaca amorfe

neposredno ispod krošnje, uz osiguravanje

dovoljne količine svjetla i topline poniku i

podmlatku plemenitih vrsta drveća. Na većim

površinama suvislo obraslim višegodišnjim

stabalcima amorfe koriste se naprave

priključene na traktor i opremljene sustavom

vlaženja tkanine koja kretanjem stroja

kroz šumu natapa krošnjice. Ovaj način suzbijanja

još je u eksperimentalnoj fazi te nije u

široj primjeni, kao ni čista kemijska metoda.

Tijekom pošumljavanja i popunjavanja neobraslih

površina koristi se metoda pripreme

tla strojnim malčiranjem amorfe u prugama

i sadnja sadnica u plastične cjevaste štitnike

(Tulijeve cijevi). Autori na kraju zaključuju

kako svaka od navedenih metoda ima svoje

dobre i loše strane, različito potrebno vrijeme

za provođenje, kao i trošak primjene.

dan planete zemlje

OBILJEŽAVANJE 22.TRAVNJA U ZNAKU

AKCIJA ZA ZDRAVO ŽIVLJENJE

Obilježavanje

Svjetskog dana planete

Zemlje, ove

godine, na neki način

predstavlja uvod u

veliku proslavu koja

se sprema za godinu

dana. Naime, 2010.

godine navršava

se punih četrdeset

godina od kada je

američka agencija za

zaštitu okoliša (United

States Environmental

Protection Agency),

započela tradiciju

obilježavanja DANA

PLENETE ZEMLJE.

Stoga 22.travnja 2009.

godine obilježava

početak kampanje

pod nazivom „Zelena

generacija!“

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Arhiva

Međunarodno tržište ekoloških proizvoda

svake se godine poveća za pet milijardi

američkih dolara .

Zelena generacija“ inspirirana je „Najboljom

generacijom“, pokretom koji se javio nakon II.

svjetskog rata kako bi se ljudima podigao moral

te popravila sociološka slika. Aktivisti smatraju

da se danas nalazimo u sličnoj situaciji te ukoliko

na vrijeme ne poduzmemo određene mjere, čeka nas

život teži od onoga kakav je bio 1945. i prvih poratnih

godina. Zelena generacija okuplja sve ljude koji imaju

želju unaprijediti svoje zdravlje i edukaciju te žele

sudjelovati u pronalaženju i izgradnji rješenja za rješavanje

hitnih nacionalnih, ali i globalnih problema kao

što su promjena klime ili krize izazvane nedostatkom

vodnih resursa.

Pojmovi kao što su: ekologija, zaštita prirode

i okoliša, održivo gospodarenje, sve su prisutniji u svakodnevnom

govoru ljudi na svim razinama djelovanja,

od poljoprivrednika do trgovaca preko direktora

velikih korporacija do političara i vladajućih struktura.

Danas o ekologiji svi sve znaju i oni koji zaista znaju

i oni koji ne znaju, no svi se slažu u jednome-ako nastavimo

živjeti po današnjim normama, crno nam se

piše. Mnogi futuristi uključeni u mrežu Dana planete

Zemlje smatraju kako je iduća godina prijelomna te da

će 2010. godine doći do promjene u načinu življenja, a

današnji socijalni i industrijski poredak otići u prošlost.

Zelena generacija podržava razvoj tzv. zelenih tehnologija

koje će rezultirati zelenim poslovima, a uspjeh

predviđaju onim korporacijama koje će prve zakoračiti

u novo zeleno doba. Energija vjetra, sunca i geotermalna

energija rješenja su koja nam nudi Zemlja, kako bi

se riješili ovisnosti o tuđoj nafti i ugljenu. Danas energija

vjetra čini značajni udio u ukupnoj energiji svega

nekoliko zemalja kao što su Danska (19%), Španjolska i

Portugal (9%) te Njemačka i Irska (6%).

Ekološka poljoprivreda također se navodi

kao „Earth frendly“ način gospodarenja zemljom,

zbog ne korištenja pesticida, antibiotika i raznih dodataka

kako u ratarskoj tako i u stočarskoj proizvodnji.

Zbog veće osvještenosti potrošača, raste i potreba

za zdravom prehranom iz alternativne ekološke

proizvodnje. Takva proizvodnja zahtijeva više truda i

rada te zapošljava 1/3 više ljudi od konvencionalne te

je zbog toga i skuplja, no kvaliteta je neusporediva.

Ekološki proizvođači malo gnoje, ne koriste pesticide,

nemaju masovni uzgoj životinja i odbijaju svaku

upotrebu gentehnološki promijenjenih organizama.

Njihova proizvodnja je manja, no po osobi zarađuju

u prosjeku 8% više od konvencionalnih proizvođača.

Međunarodno tržište ekoloških proizvoda svake se

12 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

Nezagađena zemlja, čista voda, jednako

ekološka poljoprivreda-polje kod Krasna

„Zelena generacija“

stupa na scenu!

godine poveća za pet milijardi američkih dolara, a prema izvještajima

organizacije Organic Monitor 2007 i IFOAM-a (Međunarodna

organizacija za ekološku poljoprivredu) prvi je puta premašilo granicu

od 40 milijardi dolara.

Hrvatska je 2003. godine bila na 90. mjestu u svijetu sa

svega 120 ha ekološki obrađene zemlje. Do 2007. godine

ta se proizvodnja popela na 7577 ha, pa iako je porast

značajan, danas ekološka proizvodnja u Hrvatskoj čini

svega 0,68% ukupne poljoprivredne proizvodnje.

Prema izvještaju Ministarstva poljoprivrede, na svijetu se

trenutno obrađuje 30,4 milijuna ha zemlje po principima ekološke

poljoprivrede. Najviše ekološki obrađene zemlje je u Australiji (12,3

mil.ha), zatim slijede Kina (2,3 mil.ha), Argentina (2,2 mil.ha) i SAD (1,6

mil.ha). Europa trenutno ekološki obrađuje oko osam milijuna ha zemlje,

a najveći rast ekološki obrađene zemlje bilježe države Srednje

i Istočne Europe. Europski lider u ekološkoj proizvodnji je Danska, u

kojoj 6% od ukupne poljoprivredne proizvodnje otpada na ekološku,

a po glavi stanovnika Danci godišnje troše 80€ za kupnju ekoloških

proizvoda. Danska je ujedno zemlja koja je prva 1987. godine uvela

službenu oznaku za izvornu organsku hranu.

Hrvatska je 2003. godine bila na 90. mjestu sa svega 120 ha

ekološki obrađene zemlje. Do 2007. godine ta se proizvodnja popela

na 7577 ha. Iako je porast značajan, danas ekološka proizvodnja

u Hrvatskoj čini svega 0,68% ukupne poljoprivredne proizvodnje. U

veljači ove godine po prvi puta 29.ekoloških proizvođača iz Hrvatske

sudjelovalo je na Svjetskom sajmu za ekološku poljoprivredu i ekološke

proizvode Biofach u Njemačkoj. Navedeni proizvođači uglavnom

su iz okolice Zagreba i Slavonije, dok je npr. Dalmacija prisutna

sa svega dva ekološka proizvođača, a Istra s tri. S obzirom da se radi

o dvije regije koje se baziraju, u prvom redu, na turizmu, razvoj ekološke

proizvodnje, koja bi u stopu pratila potrebe turizma, morala bi

za ova područja biti prioritet. Ovogodišnji financijski, gospodarski i

burzovni slom na svjetskoj razini tome ide u prilog. Svijet će se zasigurno

oporaviti, no lako je moguće da nećemo nastaviti tamo gdje

smo stali, možda krenemo u „novi život“ pametniji i s nekim „novim

vrijednostima“ koje će se temeljiti na principima održivog razvoja.

Ovoga puta ne trebamo biti veliki vizionari, sve nam je već servirano,

treba samo zagrabiti ponuđeno i uskočiti u vlak pod nazivom “zelena

generacija”.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 13

povijest šumarstva

GOSPODARSKA JEDINICA KOTOR PLANINA / UPRAVA ŠUMA

S pošumljavanjem krškog

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Gospodarskom

jedinicom Kotor

Planina, ukupne

površine 3653

ha, gospodari

Šumarija

Crikvenica (UŠ

Senj). Šume ovoga

područja pripadaju

uglavnom

submediteranskoj

(polusredozemnoj)

vegetaciji krša,

a prostiru se u

sjeveroistočnom

dijelu riječkog

bazena, u širem

zemljopisnom

smislu na području

Hrvatskog

primorja. Na

obraslu površinu

otpada 3190 ha.

Crikvenice i N. Vinodolskog

se još 1877.!

Gospodarska jedinica Kotor planina na sjeverozapadu

graniči s katastarskim općinama Jadranovo

i Drivenik te sa Šumarijom Rijeka, na

sjeveru i sjeveroistoku s GJ Drivenik i Planina

kojima gospodari Šumarija Novi Vinodolski, dok je na

jugoistoku zatvaraju šume GJK Radinje.

Na terenima gospodarske jedinice nalaze se dva veća

grebena, između kojih je smještena Vinodolska dolina.

Greben bliže moru ima razmjerno blagu padinu, a na njemu

se ističu vrhovi Kuk (357 m.n.v.) i Drenin (381 m.n.v.).

Drugi greben vrlo je strm, u nekim dijelovima i okomit.

Ponad Vinodolske doline dominiraju vrhovi Kurilovac

(841 m.n.v.) i Medviđak (1027 m.n.v.). Kroz Vinodolsku

dolinu protječe i potok Dubračina, a ima i više

bujičnih tokova koji obiluju tekućom vodom za vrijeme

većih oborina. U središnjem dijelu doline nalazi se akumulacijsko

jezero Tribalj.

Šume gospodarske jedinice pripadaju uglavnom

submediteranskoj - (polusredozemnoj ) vegetaciji

krša koja se nalazi na prijelazu između zimzelenog područja

mediteranske regije i kontinentalnog područja

eurosibirske sjeverno-američke regije. Prevladavaju

slijedeće biljne zajednice: šuma medunca i bijelog graba,

šuma medunca i crnog graba, bukova šuma s jesenskom

šašikom, šuma crnog bora s dunjaricom, dinarsko

bukovo-jelova šuma.

Najzanimljiviji dio povijesti GJ vezan je uz početke

pošumljavanja krša. Profesor J. R. Lorenco poslije

obilaska terena, izradio je 1860. cjelovitu studiju o liburnijskom

i primorskom kršu zajedno sa kulturno geografskom

kartom velikih dimenzija. Opisao je detaljno

vegetaciju, kao i mjere za njeno poboljšanje, uključujući

i pošumljavanje. U studiji autor zagovara branjevine, zabranu

ispaše, ali i ograničeno drvarenje na što manjem

dijelu posjeda.

Komisija na terenu

GJ Kotor planina

14 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

SENJ

okoliša

započelo

Prvo pošumljavanje krša prirodnim po-

mlađivanjem stavljanjem pod zabranu, de-

gradirane autohtone sastojine bjelogorice

započelo je 1877. U to vrijeme pošumljeno

je 26,5 ha u Grižanama i 0,5 ha u užem dije-

lu Crikvenice. Kod pošumljavanja vrijedilo je

pravilo participacije troškova, hrvatskog autonomnog

budžeta i lokalne vlasti-općine.

Iz državne blagajne namirivali su se troškovi

sadnica, sjemena i sadnje,

a općina je snosila troškove

izgradnje suhozidova i kopanja

jamica.

Godine 1893. Kraljevska

zemaljska vlada izdala

je naputak o pošumljavanju

krša Provincijala koji je bio

obvezan za šumarstvo toga

područja. Osim sanacije bujičnih

tokova pošumljavalo

se uz ceste-uređenjem drvoreda,

prije svega sadnicama

duda, divljeg kestena, topola

i platana.

Razvojem turizma, krajem

prošlog stoljeća, počinje se intenzivnije

pošumljavati okoliš Crikvenice i Novog Vinodolskog.

Uspjeh pošumljavanja umanjen

je nedostatkom općinskih sredstava za izgradnju

suhozidova uokolo kultura, a čuvanje

šuma u nekim je općinama povjereno

poljarima.

akcije

Prvo pošumljavanje krša

prirodnim pomlađivanjem

stavljanjem pod zabranu,

degradirane autohtone

sastojine bjelogorice

započelo je 1877. U to

vrijeme pošumljeno je 26,5

ha u Grižanama i 0,5 ha u

užem dijelu Crikvenice.

SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŠUMA

Rasadnik Podbadanj u prošlosti

Info

Površina 3653 ha.

Obraslo 3190 ha

Drvna zaliha 107.646 m3

Zaliha po hektaru 115 m3

Prirast 2923 m3

Do 1918. nastaju kulture Voljak, Pod Kotor,

Slani Potok-Rupa, Visoka, Drivenik-Priska,

Kalvarija sa površinom od 77 ha. Za vrijeme

vladavine Kraljevine Jugoslavije sredstva za

pošumljavanje prihoduju se iz državnih i banovinskih

budžeta te iz fonda za pošumljavanje

krša. Do II. svjetskog rata na taj način

pošumljeno je oko 61 ha površine.

Poslije II. svjetskog rata, osnivanjem

Saveznog instituta za pošumljavanje

i melioraciju krša,

pošumljavanja se vrše najprije

dobrovoljnim radom ljudi,

kasnije organizirano kao plaćeni

rad, sredstvima iz državnog

i republičkog budžeta. U

razdoblju od 1954. do 1960.

pošumljavanje se financira

iz Fonda za unapređenje šumarstva.

Do 1960. pošumljeno

je 86 ha površina pretežno

crnim borom.

Površina GJ Kotor planina

iznosi 3653 ha. Od

toga je obraslo zemljište 3190

ha, drvna zaliha iznosi 107.646 m3 ili 115 m3/

ha, prirast 2923 m3 ili 3,13 m3/ha, na površini

od 935,20 ha na kojoj je napravljena izmjera.

U gospodarskom polurazdoblju (2008.-

2017.) propisani su i radovi biološke obnove

šuma: popunjavanje na 4 ha, njega sastojina

1/5 ophodnje na 16 ha, prorjeđivanje sasto-

“Sačuvajmo pluća Hrvatske”!

Akcijom pod motom „Sačuvajmo pluća

Hrvatske“ i dijeljenjem sadnica bukve, Hrvatske

šume su u subotu 21. ožujka na Cvjetnom

trgu u Zagrebu obilježile Svjetski dan

zaštite šuma. Cilj je bio ojačati svijest građana

o važnosti šuma, te ukazati na održivo

gospodarenje šumama – načelo po kojem

Hrvatske šume upravljaju tim zelenim blagom

Lijepe naše.

Istaknuo je to okupljenim građanima i

predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Darko

Vuletić koji je najavio da na proljeće, u suradnji

sa lokalnom zajednicom, počinje čišćenje

divljih odlagališta otpada u šumama.

„Građanima smo simbolično podijelili

sadnice jer ih želimo uključiti u akcije pošumljavanja

i da aktivnije sudjeluju u brizi za

okoliš“, rekao je Vuletić. Pozvao je građane da

nadležnim ustanovama prijavljuju slučajeve

divljeg odlaganja otpada i ponašanja koja

ugrožavaju floru i faunu naših šuma.

Inače, šumama i šumskim zemljištem

prekriveno je 48% kopnene površine Hrvatske,

a većina šuma u vlasništvu je države.

Naše su šume stanište 260 autohtonih drvenastih

vrsta i približno 4.500 biljnih vrsta

te su riznica biološke raznolikosti Hrvatske.

Uz bogatu floru, Hrvatske šume obiluju i životinjskim

svijetom u kojem obitavaju vrste

koje su u Europi na pragu istrebljenja poput

risa i vuka. Osnovna zadaća Hrvatskih šuma

je njihovo očuvanje i zaštita. (im)

jina do 1/3 ophodnje 134 ha, odabir i obilježavanje

stabala za sječu 142 ha. U ovom uređajnom

polurazdoblju planira se izgradnja

4,10 km šumskih prometnica (protupožarnih

pruga sa elementima šumskih cesta).

Otvorenost prometnicama u ovoj GJ

iznosi 9,98 km/1000 ha.

Dvodnevnim radom u uredu i na terenu

(17. i 18. veljače) stručno povjerenstvo u sastavu

Ivica Vučetić, predsjednik, te članovi

Milan Butković i Anton Pećanić pregledalo je

elaborat Programa gospodarenja za GJ Kotor

planina. Kako je Program gospodarenja

istekao 31. prosinca 2007. trebalo je pristupiti

izradi novog Programa, (tijekom 2008.

gospodarilo se po godišnjem planu koji je

ugrađen u program gospodarenja i njen je

sastavni dio). Obnovljeni Program gospodarenja

izradili su Odjel za uređivanje šuma

Senj (terensku izmjeru taksacijskih elemenata),

i Odjel za uređivanje šuma Delnice (opis

sastojina, kancelarijsku obradu podataka i

uređajni zapisnik).

Poslije uvida u pregledani Elaborat i

obilaska terena, povjerenstvo je prihvatilo

propis opće osnove sječa i osnove proreda,

šumsko uzgojne radove biološke obnove

šuma, uvjete o zaštiti prirode, koji su ugrađeni

u Elaborat, a koje je propisalo Ministarstvo

kulture, Uprava za zaštitu prirode.

Ministarstvu regionalnog razvitka,

šumarstva i vodnog gospodarstva upućen

je zahtjev da izda suglasnost na predloženi

Program gospodarenja za GJ Kotor planina s

rokom valjanosti 1. siječnja 2008. do 31. prosinca

2017.

Radu povjerenstva prisustvovali su Boris

Miklić, savjetnik, i Dalibor Tomljanović,

rukovoditelj Odjela za uređivanje UŠ Senj,

Boris Pleše, rukovoditelj Odjela za uređivanje

šuma i Goran Prelac samostalni taksator

u delničkoj Upravi te Boris Mikli, upravitelj,

i Marijana Baričević, revirnica u crikveničkoj

Šumariji.

Sačuvajmo pluća Hrvatske“, na

Cvjetnom trgu u Zagrebu

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 15

hrvatski otoci

ZNAČAJ GOLOG OTOKA

ODREĐUJE NJEGOVA POVIJEST

Pretežit dio

otoka čine goli

kameniti obronci

s oskudnom

travom, a tek

rijetka vegetacija

zapuštenih

parkova nalazi

se na zapadnoj

obali. Osim

zemljopisnih

i drugih

karakteristika,

posebno je

zanimljiva

politička povijest

otoka (i njegovog

zloglasnog

zatvora) kao

kažnjeničke

kolonije za

političke

neistomišljenike

koji su prisilnim

radom podizali

parkove dubeći

u kamenju rupe

i stavljajući

skupljenu okolnu

zemlju te sadnice

budućih stabala i

grmlja

Pogled na sjevernu stranu

Goli otok - od hr

Alcatraza do zan

turističkog odred

Zgrade bivšega zatvora u uvali Vela

Nasuprot Velebitskom

prigorju smještena su

između otoka Raba i

Krka tri nenaseljena

otočića: Prvić, Sveti Grgur i Goli

otok. Najveću pozornost nedvojbeno

privlači najmanji od njih,

Goli otok, zbog svoje tajnovitosti

i burne prošlosti tijekom razdoblja

bivše Jugoslavije, od 1949.

do 1988. godine. Nalazi se između

sjeveroistočnoga dijela otoka

Raba i kopnene obale u sjevernom

dijelu Velebitskoga kanala,

a zauzima površinu 4,7 km 2 . Zapadno

od njega je Sveti Grgur a

sjevernije Prvić. Oko 6 km udaljen

je od kopna, od Raba 5 km, a uz

jugozapadnu otočnu obalu smješteno

je ruševno i napušteno naselje

Maslinje. Zajedno sa Svetim

16 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

Goli otok zauzima površinu 4,7 km 2 . Zapadno od njega

je Sveti Grgur, a sjevernije Prvić. Oko 6 km udaljen je od

kopna, a od Raba 5 km.

vatskog

rakteristično je za reljef da se ogoljele kamene hridine, izložene buri

i posolici, strmo ruše prema sjevernoj strani.

Goli kamen i rijetka vegetacija-Pretežit dio otoka čine goli kameniti

obronci s oskudnom travom, a jedino uzduž zapadne obale

nalaze se zapušteni parkovi borova, topola, kineskog pitospora i dr.,

oskudna vegetacija na golom kršu, koju su prisilno sadili kažnjenici

nekadašnjeg zloglasnog zatvora. Po dolasku prvih zatvorenika Inforbiroa

na otoku nije bilo ničega, samo goli kamen i niti jedno stablo

pa Goli ili “ćelavi” otok opravdano nosi taj naziv do današnjih dana.

Na njemu je u to vrijeme bila tek jedna vrsta kaktusa koja je, kako

pričaju rijetki svjedoci, mnogim zatvorenicima pomogla da sačuvaju

zube koji su im zbog načina života te loše i nekvalitetne ishrane počeli

ispadati. Neki bivši logoraši svjedoče da je zahvaljujući brojnim zatvorenicima

otok danas prekriven oskudnim drvećem (borovi, topole

i dr.),koje čini omanje parkove. Kažnjenici su u kamenju dubili rupe

i u njih stavljali skupljenu okolnu zemlju i sadnice budućih stabala.

Budući da je svaka sadnica bila izložena jakom ljetnom suncu, trebalo

ju je nekako zaštititi, a to su činili zatvorenici s rukama na leđima i

sagnute glave, stvarajući sjenu. Prema nekim izvorima, naziv otoka

povezan je s činjenicom da je sva vegetacija spaljena sulfornom kiselinom

prosutom po tlu, sa ciljem da se ovaj prostor u potpunosti

ogoli, a radi lakše kontrole kretanja zatvorenika. Južne, jugozapad-

imljivog

išta

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

Industrijska zona

Grgurom dio je vapnenačkog masiva koji se proteže usporedno s

Kamenjakom (408 m) na Rabu i otokom Prvićem. Goli otok je najpristupačniji

s njegovih jugozapadnih obala koje su niske, s uvalama

Senjska i Tetina, te su pogodne za kupanje, no sjeverne i istočne

obale su visoke, strme i klisuraste, bez ikakvih uvala i zaklona. Uvala

Tetina znakovita je po sigurnom pristupu i karakterističnoj betonskoj

rivi, čija je sjeverna strana kraća od njezinog južnog kraka. Dubina

na južnom kraku smanjuje se s 4 m na 1,5 m, a na sjevernom

dijelu iznosi od 3,5 m do 1,5 m. Na sjevernom kraju uvale Melna, na

rtu Stajalo, u najzapadnijem otočnom dijelu, smješten je svjetionik.

Malo južnije od svjetionika, na udaljenosti nešto manjoj od 1 km,

nalazi se drugo pristanište u ovoj uvali, s dva mola koji je zatvaraju.

Sjeverno od Stajala je greben Veliki brig koji je tijekom plime nevidljiv.

Jugoistočno od rta nalazi se hrid Macinj, udaljen oko 90 m

od obale. Južno od niskoga rta Blažna, najjužnijeg otočnog dijela,

opasno je ploviti zbog triju niskih hridi otočića Mali Goli, poznatog

po velikoj naseobini galeba. Mali brodovi nalaze zaklonište od bure

na zapadnoj obali, ni kilometar južnije od rta Stajalo. Dobri zakloni

su, dakle, lučica u spomenutoj uvali Melna, pristanište u uvali Mala

Tetina te uvale Vela Draga i Mala Senjska. Pod istočnom obalom su

strma klisurasta dna, s morskim dubinama i do 1o3 m. Najviši otočni

vrh je Glava (223 m), iznad visokoga klisurastog vrha Markonj. Ka-

Upravna zgrada

Ležaj u samici

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 17

ne i jugoistočne padine također su siromašne zelenilom, s tek neznatnom

i rijetkom grmolikom vegetacijom. Goli otok je uglavnom

neplodan, danas je bez stalnog stanovništva i tek s rijetkim stadima

ovaca. Nema obradivih površina za uzgajanje bilo koje poljoprivredne

kulture, no bogatstvo flore i faune njegova podmorja rijetko je u

ovom dijelu Jadrana.

Psihofizička tortura u zloglasnom zatvoru-Ovaj neobični i tajanstveni

otok stoljećima je uglavnom bio mjesto za ispašu ovaca pa je

stoga na njemu postojalo samo nekoliko sezonskih pastirskih stanova

i cisterni za kišnicu. Povremeno su ga u tu svrhu iskorištavali stanovnici

Lopara na Rabu. Tako, sve do početka Prvoga svjetskog rata na njemu

nije bilo naselja, a tada Austro-Ugarska, na ovome prostoru, gradi logor

za ruske zarobljenike s istočnoga bojišta. Nakon Drugoga svjetskog

rata Socijalistička Jugoslavija pretvara Goli otok 9. srpnja 1949. godine

u strogi muški zatvor(robiju), sa četiri logora, u koji su isključivo, poslije

rezolucije Inforbiroa odvođeni politički zatvorenici, “staljinisti”, Titovi

neistomišljenici, kao i na susjedni otok Sveti Grgur (ženski logor). Otok

Po dolasku prvih zatvorenika, u srpnju 1949. godine,

na otoku nije bilo ničega, samo goli kamen i niti jedno

stablo pa Goli ili “ćelavi” otok opravdano nosi taj naziv do

današnjih dana. Na njemu je u to vrijeme bila tek jedna

vrsta kaktusa

Karta Golog otoka

Lučica s restoranom

Zapušteni parkovi na zapadnoj obali

Od 1988. godine dozvoljeni su turistički

posjeti, a postoje i planovi da se otok

pretvori u turističko odredište

je izabran zbog nenaseljenosti, a bijeg s njega bio je gotovo nemoguć.

Zatvorenici su dovoženi brodom “Punat”, a obavljali su najteže fizičke

poslove, radeći u kamenolomu i rudnicima boksita, bez obzira na

vremenske uvjete: ljeti na nesnosnoj temperaturi između 35 i 40 stupnjeva,

a zimi izloženi jakoj i hladnoj podvelebitskoj

buri i kiši. Zimi je senjska bura dosezala brzinu

i do 150 km na sat. Radilo se cijeli dan, nerijetko

na suncu i bez vode, a tucanim kamenom gradilo

se puteve i staze do zatvora. Pritom su ih čuvari

kažnjenike redovito premlaćivali i zlostavljali. Cilj

takve torture bio je fizičko i psihičko slamanje pojedinaca.

Prva grupa zatvorenika stanovala je u

improviziranim barakama, a tek kasnijih godina u

objektima koje su sami sagradili.

Ukidanje zatvora 1988. godine-Većina

kaznioničkih zgrada smještena je između uvala

Mala Tetina i Melna, koji su danas u ruševinama i

samo su nijemi svjedoci tragične prošlosti otoka.

Više od 90 posto logoraša upućivano je na Goli

otok i Sveti Grgur bez sudskoga procesa, bez

presude i određene dužine kazne. Premda su postojali

liječnik i ambulanta, medicinske pomoći

uglavnom nije bilo. Najizdržljiviji zatvorenici završavali

su u specijalnom logoru ”Petrova rupa”, u

kojemu se s njima postupalo na najsuroviji način,

a ovdje su obično umirali. Osobito je bio poznat

sadistički ritual “dobrodošlice” na otok, pod nazivom

“topli zec”, kada je novi zatvorenik bio fizički

zlostavljan, prolazeći po “Krvavoj stazi”, između

dviju kolona starih zatvorenika. Tim postupkom

otklonjeni su svaka solidarnost i prijateljstvo

među zatvorenicima. Prema pojedinim izvorima,

muke Golog otoka prošlo je između 20.000

i 30.000 logoraša, oko 2000 ih je ovdje umrlo, a

za približno tisuću njih ne zna se ništa, jer im se

izgubio svaki trag. Premda se pouzdano zna da

su na otoku skončali mnogi zarobljenici, ne po-

18 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

stoji nijedan označen grob, a sva je zatvorska

dokumentacija uništena. Sve do 1956. zatvor je

u rukama federalne vlade, kada ga preuzima SR

Hrvatska, a tada je otpušten i posljednji politički

zatvorenik. Bio je to kraj savezne uprave nad otokom,

zatvor u nadležnosti Hrvatske postaje mjesto

izdržavanja kazne za kriminalce, a katkada i

za maloljetne prijestupnike. Kao zatvor ukinut je

1988. godine, a godinu kasnije potpuno napušten

i danas je dijelom u ruševinama. Od tada su

dozvoljeni turistički posjeti, a postoje i planovi

da se otok pretvori u turističko odredište, kako

bi se, kao u bivšem hrvatskom Alcatrazu, iskoristili

njegovi prirodni i povijesni potencijali.

Proglasiti spomen-područjem-Goli otok

je danas u nadležnosti općine Lopar, a svojevremeno

je saborski Odbor za ljudska prava

uputio Saboru prijedlog za proglašavanje otoka

spomen-područjem, no Ministarstvo kulture još

ništa nije poduzelo. Bilo bi neoprostivo da propadne

ova imovina neprocjenjive vrijednosti,

u materijalnom i duhovnom smislu, jer ipak je

ona dio i naše novije hrvatske povijesti te simbol

idealizma i borbe za slobodu. Zaslužuje stoga da

postane poznato, atraktivno i afirmirano turističko

odredište.

Ovca na otoku

Sablasna tišina

i pustoš

Tijekom kraćeg posjeta Golom

otoku bili smo iznenađeni gotovo sablasnom

tišinom i pustoši na njemu

i njegovom surovom kamenom vizurom,

s pogledom na ponosni i orijaški

Velebit u pozadini. Tek grupice

turista, pristiglih omanjim brodicama,

davale su do znanja da se ovdje

povremeno pojavi i pokoja živa duša,

računajući ovce i guštere na koje smo

nailazili. Došli smo brodicom s otoka

Raba, sa zapadne strane, te pristali uz

dugi, masivni mol, u blizini borove

šume i ruševnih zdanja. Svi građevni

objekti, na koje smo nailazili tijekom

obilaska po žarkom suncu, dijelom su

u ruševnom stanju, a sve su ih svojim

rukama izgradili robijaši. To su prazne

stambene i druge zgrade zatvorskog

kompleksa (kaznionice, radionice,

Centar za obrazovanje, Zdravstveni

centar, sportski i gospodarski objekti)

koje zjape prazne, neuredne i

devastirane od novovjekih barbara

(odnešene keramičke pločice sa zida,

parketi, elektroinstalacije i dr.), s neizostavnim

starim i novim grafitima.

Danas je to uglavnom napušten otok

na kojemu se može prespavati tek

ilegalno, u izletničkoj vreći za spavanje.

Od skromne turističke ponude u

luci je tek jedan restoran u kojemu se

može nešto pojesti (lignje i ćevapčići)

i osvježiti se, jedan štand sa suvenirima

i osvježavajućim pićima te malo

kino u kojem se svaki sat prikazuje

jedanaestominutni film o životu

u zloglasnom zatvoru, po cijeni 10

kuna. Za našeg kratkotrajnog boravka

nismo imali, nažalost, prigodu

pogledati dokumentarac, jer je kinooperater

naprosto ispario u nepoznatom

smjeru, a bili smo vremenski

ograničeni povratkom na našu turističku

brodicu. U lučici Melni jedna

obitelj dobila je, navodno, koncesiju

za naplaćivanje veza.

akcije

EUROPSKA GODINA

KREATIVNOSTI I INOVACIJA

Budi kreativan

i inovativan

Zamisli – “budi kreativan i

inovativan“ moto je europske

godine kreativnosti i inovacija. Cilj

je poruke potaknuti inovativne

potencijale i ljude potaknuti da

budu otvoreni za nove ideje

Piše: Branko Ranogajec

Europski parlament je 2009.-u proglasio

Europskom godinom stvaralaštva

i inovacija. Naglašeno je da

Europa mora jačati vlastite sposobnosti

i kreativnosti kroz raznolike inovacije

kako bi se djelotvorno odgovorilo na izazove

koje su nametnuli procesi globalizacije

i kako bi se suprotstavilo gospodarskom

padu uzrokovanom sadašnjom ekonomskom

krizom.

„Ne znamo koliko će dugo ova kriza

trajati niti kako će duboko pasti. No, kada

prođe, oni koji su investirali u kreativnost

i inovacije naći će se ispred čopora“, rekao

je Jan Figel, europski povjerenik za

obrazovanje, kulturu i mlade. Ova inicijativa

EU bi trebala biti dodatni poticaj za

unapređivanje inovativnosti u Hrvatskim

šumama koja ima svoje začetke u prvim

prihvaćenim i nagrađenim unapređenjima

temeljem provedbe Pravilnika o inovacijama.

Obzirom na procese restrukturiranja,

prilika je da znanja, ideje, poduzetništvo

budu implementirani u sustav vrednovanja

doprinosa pojedinaca i organizacijskih

jedinica i da budu osnovni kriterij za razvoj

karijere u Društvu. Danas je nezamisliv razvoj

bez korištenja znanja i inovacija. Naravno,

transfer znanja prethodi ili je u najboljem

slučaju paralelan sa inventivnošću.

Permanentno obrazovanje, usavršavanje,

specijalizacija, ima veliki značaj uz uvjet

da su stvoreni uvjeti neposredne primjene,

transformacije znanja u inovacijske proizvode

i usluge.

U širem smislu inovacija se određuje

kao uspješna realizacija novih ideja, a kreativnost

je conditio sine qua nom inovacija.

Stvaranje pozitivne klime u društvu i

sustavnim radom na poticanje kreativnosti

na svim razinama i radnim mjestima uz organizacijske

uvjete i mogućnosti prihvata

i razrade samih ideja od strane stručnih

osoba, ukoliko je to potrebno, i primjerenim

vrednovanjem autora otvorit će se

mogućnost bržeg razvoja, a na osobnoj

razini utak mica među zaposlenicima s mogućnošću

afirmacije, samoaktualizacije.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 19

po svijetu

ETIOPIJA: KOLIJEVKA

ČOVJEČANSTVA (2)

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Svatko tko prvi

puta dođe u

Afriku doživi

svoje prvo T.I.A.

iskustvo, kako

bjelci vole nazvati

sve ono kaotično

i nenormalno što

im se događa u

Africi. T.I.A. znači

This is Africa (ovo

je Afrika), i na sam

spomen te kratice

treba shvatiti da

je svako živciranje

bez veze te da se

jednostavno treba

opustiti, ma koliko

teško to bilo, i

uživati u onom što

dolazi!

Camelot

Na izvoru Plavog

Bahir Dar je za razliku od Addis Abebe puno

ugodniji i smireniji grad, smješten na samom

jezeru Tana, inače poznatom po tome što njegove

vode predstavljaju izvor Plavoga Nila

koji se kod Khartuma u Sudanu spaja sa Bijelim Nilom

tvoreći jednu od najmoćnijih svjetskih rijeka, Nil. No,

Bahir Dar se uspio ugurati na turističke karte svijeta

zbog činjenice da na jezeru postoji veliki broj otočića,

na kojima se nalaze samostani koji datiraju sa kraja 16.

i početka 17 st.

Tržnica u

Bahir Daru

Samostani su vrlo zanimljive arhitekture, jer

podsjećaju na kolibe lokalnog stanovništva, samo većih

dimenzija, a karakterizira ih kružni tlocrt, koji sa vanjske

strane građevine ima kružni hodnik dok se u sredini nalazi

četvrtasta soba koja u biti predstavlja oltar. Freske

koje se nalaze u tim samostanima su prava remek djela

etiopskog kršćanskog slikarstva, koje prikazuju svece i

povjesne događaje u obliku modernoga stripa. Zanimljivo

je da su pozitivci uvijek an face, dok su negativci

slikani isključivo iz profila.

Samostani na otocima nalaze

se u idiličnom okruženju malih

plantaža kave, papaje, banana te

divljeg papirusa koji raste uz obale

jezera. Od papirusovih stabljika

lokalno stanovništvo pravi čamce

koji unatoč tomu što izgledaju vrlo

krhko, mogu prenijeti veliki teret.

Očevici se kunu da su vidjeli kako

prevoze cijeloga vola!

Da bi se došlo do tih otočića

potrebno je unajmiti turistički

čamac koji će vas, osim na otoke

i samostane, odvesti i do mjesta

gdje jezerske vode napuštaju jezero

i počinju svoj više od 5000

km dugi put prema Sredozemlju.

Na samom mjestu istjecanja rijeke

postoji kolonija krokodila i nilskih

konja, no potrebna je velika sreća

kako bi ih se uočilo. Puno više razloga

za uživanje imat će ljubitelji

ptica, jer je jezero Tana poznati ornitološki

rezervat.

Voda koja se dimi - Tridesetak

kilometara južno od Bahir Dara

nalaze se slapovi Plavoga Nila koje

Prostirući se na 70 000 m2

u samom centru grada,

palača koju još zovu i

Afričkim camelotom,

pod posebnom je zaštitom

UNESCO-a još od 1979.

lokalno stanovništvo

zove Tis Isat, što u

prijevodu znači voda

koja se dimi. Nekoć

jedan od najimpresivnijih

vodopada u cijeloj Africi, danas vas može zadiviti

samo od kolovoza do prosinca, kada je nakon vlažne

sezone i obilnih kiša jezero Tana puno vode. Krivac za

ovo stanje je hidroelektrana koju je izgradila bosanskohercegovačka

firma Energoinvest, zbog čijeg rada

je djelomično preusmjeren tok vode, što je smanjilo

protok u starom koritu te na taj način smanjilo ljepotu

samih slapova. Na drugom kraju jezera Tana, točnije

20 • Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME

Slapovi Plavog Nila

Nila

40 kilometara sjeverno od jezera, nalazi se stara prijestolnica

Etiopije, Gonder. Osnovao ga je car Fasiladas

1636. godine na križanju vrlo bitnih trgovačkih ruta

pa je Gonder u vrlo kratkom vremenu do careve smrti

brojao 65.000 stanovnika, a njegov sjaj i bogatstvo su

udarili temelje brojnih legendi.

Danas je Gonder jedna od najvažnijih točki na

poznatom Etiopskom povijesnom krugu, a veliki broj

turista ponajviše dolazi zbog kraljevske palače, izvrsno

očuvanom zdanju koje je dao izgraditi car Fasiladas

kao svoju prijestolnicu. Prostirući se na 70 000 m2 u

samom centru grada, palača, koju još zovu i Afričkim

camelotom, pod posebnom je zaštitom UNESCO-a još

od 1979. godine, no osim odaja cara Fasiladasa i drugi

su carevi dali svoj obol u konstruiranju ovoga zdanja.

Glavnu zgradu koja je ujedno i najzanimljivija, gradio

je indijski arhitekt kombinirajući indijske, portugalske,

maurske i aksumitske stilove gradnje te je na taj način

dobio jedinstvenu sintezu neobičnog izgleda, koju

kada vidite, zaboravite da se nalazite u Africi.

Fasiladas je Gonderu ostavio još jednu zanimljivu

građevinu, a to je kraljevsko kupalište. Radi se o građevini

koja predstavlja ogroman bazen u čijem središtu

je smještena zgrada, a cijeli kompleks je opasan zidom

kojeg je s vremenom opasalo korijenje drveća, tako

da na prvi pogled podsjeća na slavni Angkor Wat u

Kambodži. Na svetkovinu poznatu kao Timkat, jednom

godišnje bazen se puni vodom te nakon što svećenik

Fasiladasov bazen

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 21

posveti vodu, slijedi masovno skakanje u bazen

na opće oduševljenje najmlađih, kojima

je ovo omiljeni praznik. Pranje posvećenom

vodom simbolično predstavlja Kristovo krštenje.

Afričke Mona Lise - Još jedna građevina

u Gonderu spada u rubriku obavezno vidjeti.

Samostan na otoku

Grm kave

Riječ je o crkvi Debre Berhan Selassie u kojoj

se nalaze najznačajniji sakralni umjetnički

uradak u cijeloj Etiopiji.

Riječ je o freskama na stropu crkve, gdje

je naslikano 104 krilate glave poslagane u nizovima

sa zagonetnim izrazom lica u obliku

vrlo suptilnog osmjeha. Teoretičari umjetnosti

ne znaju pravo značenje tih glava, no

osmjeh uspoređuju sa onim slavne Mona

Lise i predmet je mnogih rasprava. Uz ovu

crkvu vezana je i jedna zanimljiva legenda.

Prilikom muslimanskih upada iz Sudana,

derviški ratnici su uspjeli u jednom trenutku

doći i do Gondera te su htjeli srušiti slavnu

crkvu. No, lokalni svećenici su uzgajali pčele

radi meda, a pčelama se nije svidjela ideja da

im se ruši dom te su napale derviše i otjerali

ih. Suvišno je i reći da se pčele u ovoj crkvi

smatraju svetima, a njihov med liječi sve poznate

bolesti.

Slijedeće mjesto koje sam htio posjetiti

bile su planine Simiena, najveći nacionalni

park u sjevernoj Etiopiji, koji se nalazi stotinjak

kilometara sjeveroistočno od Gondera.

No, izrazito loša cesta, prepun autobus ljudi

i njihove imovine koji se na kraju pokvario

usred ničega, pretvorili su se u jednodnevnu

avanturu, koja se na sreću dobro završila jer

smo stigli na vrijeme u Debark, maleno mjesto

u planinama gdje se nalazi uprava parka.

zaštićeno bilje

ŠUMSKE

ZELJASTE BILJKE

Srijemuš (Allium ursinum)

Srijemuš ili medvjeđi luk raste u sjenovitim

i vlažnim listopadnim šumama, pod grmljem,

uz šumske puteve i potoke, osobito

na mjestima gdje se dugo zadržava snijeg,

od ravničarskih područja pa sve do 1900 m

nadmorske visine subalpskoga pojasa

Srijemuš ili medvjeđi

luk (Allium ursinum)

je šumska

trajnica iz porodice

ljiljanki (Liliaceae), karakterističnoj

po razvijenim

podzemnim stabljikama

(podancima ili lukovicama).

Nalazimo je na području

gotovo cijelog europskoga kontinenta, a rasprostire

se u Maloj Aziji, Kavkazu, Sibiru, sve

do Kamčatke. Naraste u visinu 20-40 cm, ima

uspravnu i tanku lukovicu dugu 2-6 cm, s po

dva (rjeđe tri) eliptična, duguljasta, sjajna i šiljasta

lista s dugim drškama, koji su izrazito tamnozelene

boje te izbijaju izravno iz lukovice.

Dugi su oko 25 cm, široki 3-5 cm, a u donjem

dijelu postupno se sužavaju u lisnu peteljku

dužine 0,5-2 cm. Uspravna i gola stabljika na

presjeku je trokutasta ili gotovo okrugla. Od

travnja do kraja srpnja na njezinom se vrhu

razvijaju bijeli zvjezdasti cvjetići koji oblikuju

štitasti cvat. Prije rascvjetavanja cvat je sasvim

obavijen bjelkastim ovojem. U usporedbi s

bijelim listićima perigona (ocvijeća), cvjetne

drške dvostruko su duže. Plod je tobolac s

mnoštvom okruglih sjemenki crvene do crne

boje, koje raznose mravi (pojava mirmekohorije).

Cijela biljka ima osobito jak miris po bijelom

luku i po tome je prepoznatljiva.

Srijemuš raste u sjenovitim i vlažnim

listopadnim šumama, pod grmljem, uz šumske

puteve i potoke, od ravničarskih područja

pa sve do 1900 m nadmorske visine subalpskoga

pojasa. Njegova tipična staništa su

mjesta gdje se dugo zadržava snijeg. Karakteristična

je vrsta reda Fagetalia. U bukovim

šumama, nerijetko u uvalama i na

zaravnjenim terenima potočnih dolina,

prekriva velike površine, oblikujući guste

populacije nalik na široki zelenobijeli sag.

Voli humusno, duboko, rastresito, bazično,

neutralno do blago kiselo tlo visoke

proizvodnosti, a dobro raste na pjeskovitoj,

kamenitoj ili slabo ilovastoj podlozi.

Primjena u pučkoj medicini i kulinarstvu-Ova

rasprostranjena zeljasta

trajnica naših šuma neopravdano je zapostavljena

u nekim knjigama o ljekovitom

bilju, u kojima je uopće ne nalazimo

ili se tek spominje uz bijeli luk (češnjak).

Zbog ljekovitih svojstava

srijemuš se primjenjuje u

pučkoj medicini u obliku

alkoholnog ekstrakta,

tinktura, vina i sokova.

Zbog ljekovitih svojstava primjenjuje

se u pučkoj medicini

u obliku alkoholnog ekstrakta,

tinktura, vina i sokova. Dijelovi

biljke koji se upotrebljavaju

su cijeli nadzemni dio (Allii ursini

herba), listovi (Allii ursini

folium) i lukovice (Allii ursini

bulbus). Mladi i sočni listovi

beru se tijekom proljeća, od ožujka do potkraj

svibnja, a tada u listovima ima vitamina C (do

50 mg %) i karotina ( oko 7 mg%). Lukovice su

znatno siromašnije vitaminima, a znakovit miris

biljke potječe od eteričnog ulja, čiji je sastav

sličan češnjakovom. U biokemijskom sastavu

su i mineralne soli, bjelančevine, celuloza i šećer.

Sumporni spojevi u biljkama iz roda Allium

imaju povoljno djelovanje protiv povišenog

krvnoga tlaka i kolesterola. Uz to smiruju i liječe

kašalj, jačaju srce , usporavaju i liječe aterosklerozu

krvnih žila, poboljšavaju apetit, otklanjaju

probavne smetnje. Također, koriste žuči i jetri,

potiču rad bubrega, smiruju upale mokraćnog

mjehura i dr. Osobe osjetljiva želuca te one s

gastritisom ili čirom mogu upotrijebiti lukovice,

koje su prije toga stajale potopljene u toplom

mlijeku dva do tri sata. Osim toga, mladi listovi

stabljike i lukovice pripremaju se kao ukusna

salata, a srijemuš se u svježem obliku primje-

Gusta populacija

u mla-

doj hrastovoj

šumi

Cijela biljka

ima osobito jak

karakterističan

miris po bijelom

luku i po tome je

prepoznatljiva,

a on potječe od

eteričnog ulja, čiji

je sastav sličan

češnjakovom.

22 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

Dijelovi biljke

Zvjezdasti cvjetići i tamnozeleni listovi

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

njuje i kao začinska biljka. Usitnjeni listovi i sočne

lukovice mogu se dodavati juhama, mesnim

jelima, kuhanom i pirjanom povrću, varivima i

sendvičima.

Sličnost s đurđicom, mrazovcem i čemerikom-Srijemuš

se skuplja tijekom vegetacijskoga

razdoblja od travnja do listopada:

nadzemni dio u proljeće, prije cvatnje, a lukovice

se vade u travnju, prije listanja, ili na

kraju sezone, u listopadu, kada listovi uvenu.

Za skupljanje se koriste noževi, škare, manja

lopata (ašov) ili motičica. Listovi se režu u razini

lisne peteljke, a lukovice vade ašovom ili

motičicom. Pritom se zemlja odvoji, a lukovice

odlažu u pletenu korpu ili vreću. Bitno je

istaknuti da na jednom nalazištu treba ostati

najmanje 50 posto lukovica i 30 posto cijelih

biljaka. Skupljeni dijelovi biljke odmah se

odvoze na sušenje. Tijekom skupljanja valja

biti vrlo oprezan, jer ga se može zamijeniti

Tijekom skupljanja valja biti vrlo

oprezan, jer se srijemuš može

zamijeniti s nekim sličnim biljkama

iz porodice ljiljanki, a koje su

vrlo otrovne(đurđica, mrazovac,

čemerika)! Olakšavajuća je okolnost

u tome što nijedna od njih ne miriši

na bijeli luk.

s nekim sličnim biljkama iz porodice ljiljanki,

a koje su vrlo otrovne! Tako su mladom srijemušu

osobito slični listovi đurđice (Convalaria

majalis), mrazovca (Colchicum

autumnale) i čemerike (Veratrum album).

Olakšavajuća je okolnost u tome što nijedna

od njih ne miriši na bijeli luk pa ih se lako razlikuje

od srijemuša. Osim toga, list đurđice

je više kožast, iz zemlje izlazi podosta usukan

i nalik je na cjevčicu. Mrazovac je još lakše

razlikovati jer on raste u jesen, i to samo po

livadama.

ljekovito bilje

Jasenak je zeljasta trajnica čiji korijen je

snažan, valjkast, vodoravan, a iz njega

svake godine izbije po jedna ili više do

1,5 metara visokih stabljika. Stabljike

su izrazito dlakave, u svom gornjem dijelu

obrasle brojnim crnim žlijezdama, dok su

duž stabljike smješteni izmjenični

listovi. Donji su jednostavni, skoro

sjedeći, a gornji s peteljkom i neparno

perasti. Sadrže brojne uljne

žlijezde, zbog kojih su liske točkasto

prozirne.

Jasenak ima prekrasne cvijetove

koji se razvijaju na vrhu stabljike

u uspravni grozdasti cvat. Cvjetovi

su po obliku veliki i imaju bijele,

ružičaste i posve crvene latice s tamnijim

žilama te mirišu po limunu.

Listovi i cvjetovi sadrže toliko

eteričnog ulja da ga pri suhom i

toplom vremenu možemo zapaliti.

Cvjeta od svibnja do lipnja

Stanište: Raširen je prvenstveno

u krškim predjelima, a tu ga se

ponekad može naći i u većim količinama.

Raste na suhim i sunčanim mjestima, kao što

su kamene padine, kamenjari, svjetlije šume.

Branje: Beru se list, korijen, plod i kora. U

proljeće se ubire lišće koje se suši na toplom

i prozračnom mjestu,u sjeni. Korijen se vadi u

jesen te se suši na toplom i prozračnom mjestu,

plod kada sazrije, a kora u rano proljeće

ili jesen.

Ljekovite tvari: sadrži eterično ulje, holiln,

saponin, resin, šećer, vosak, fenelkarbonsku

kiselinu, phenolcarbonsku kiselinu i sl.

Ljekovito djelovanje: U Francuskoj i

Njemačkoj tradicionalno se koristi za liječenje

malokrvnosti, bljedoću i opću slabost.

Englezi za jasenak koriste i naziv gorući grm

ili plin biljka.

Korijen biljke koristi se: kao sredstvo

za jačanje; za bolesti kože (ekcem); liječenje

groznica i visokih temperatura tijela; kod

tegoba s maternicom, naročito kod neredovitog

mjesečnog ciklusa; kod otklanjanja

nametnika u crijevima (za istjerivanje glista,

ameba i sl.); bolesti bubrega i mjehura (nefritisa,

cistitisa, katara, infekcija sa bakterijama);

za liječenje histerije, neuroze, slabih živaca

(uzima se čaj koji se pripravlja od korijena i lišća

jasenka. Čaju se u svrhu jačeg djelovanja

može dodati matičnjaka i valerijana); umirenje

grčeva ( posebno kod grčeva u želucu).

List i kora koriste se u liječenju grčeva u

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Jasenak - lijek protiv

crijevnih nametnika

Jasenak bijeli (Dictamnus albus

L.) poznat je i pod imenima bijeli

jasenak, bijeli jasen, jasenjak,

jasenac, rusten, vilino cvijeće i

veliki vršak

želucu, katara, ili sluzi iz želuca

i crijeva, žutice, bolesti

krvi, kod nesvjestica.

U pomanjkanju korijena

može se koristitit sjeme

biljke,koje se također

upotrebljava za liječenje

navedenih oboljenja. Kora

korijena dobra je za liječenje

slabosti organizma i malokrvnosti.

Prašak od suhog

korijena pomiješan sa praškom

metvice koristit se za

liječenje epilepsije.

Čaj: jedna jušna žlica ja-

Dijelovi biljke

senka prelije se sa 2 dl vruće

vode. Poklopi se i pusti odstajati

pola sata te se procijedi.

Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno,a

može se zasladiti medom. Za jače djelovanje,

može se korijenu dodati i list.

Tinktura: 200 g korijena moči se u 70-postotnom

alkoholu tridesetak dana te se tinktura

procijedi. Uzima se 3 puta po pet kapi s

malo vode ,soka ili čaja.

Kontraindikacije: u dodiru s biljkom neke

osobe dobiju alergiju, a kod branja plikove i

crvenilo kože praćeno jakim bolovima. Ako

se pije čaj u većim količinama, to se mora raditi

pod nadzorom liječnika, a čaj ne bi smjele

uzimati trudnice.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 23

stručna literatura

OSVRT NA

KNJIGU

Scenariji g

u Republici Češ

Poljskoj i Ukra

Autori:

Schellaas, M.J.,

Buksha, I., Cerny,

M., Cienciala, E., Csoka,

P., Galinski, W., Karjalainen,

T., Kolozs, L.,

Nabuurs,

G. J., Pasternak,

V., Pussinen, A.,

Sódor, M.,

Wawrzoniak, J.,

2004. EFI – Research

Report 17, Brill Leiden,

Boston, 107 pp.

Objavljeno u Forest

Policy and Economics 11

(2009) 76-79, napisala

Dijana Vuletić.

Piše: Dr. sc. Dijana Vuletić

Ova knjiga predstavlja izvještaj istraživačkog

projekta SCEFORMA (skraćenica od Analiza

scenarija potrajne proizvodnje drva

u različitim uvjetima gospodarenja) koji

se bavio analizom ovih promjena i mogućim razvojnim

smjerovima šuma u Središnjoj i Istočnoj Europi.

Cilj projekta bio je doprinijeti raspravi o potrajnosti

biološkog i drvnog potencijala, mogućnostima gospodarenja

šumama i nekim utjecajima na promjene

okoliša. Kvantitativna

procjena buduće

drvne proizvodnje

napravljena je na šest

različitih scenarija za

Češku, Poljsku, Mađarsku

i Ukrajinu. Scenariji

se razlikuju po

rastu šuma i sječi te

ukupnim posljedicama

propadanja šuma

i klimatskih promjena na buduću drvnu proizvodnju.

U uvodnom dijelu grupa od 13 autora

objašnjava ekonomsku i političku situaciju u tranzicijskim

zemljama te promjene stavova o ulozi šuma

diljem Europe. Gospodarenje šumama, kako u Istočnoj

tako i u Zapadnoj Europi, sve je više orijentirano

na prirodu, s naglaskom na prirodnim procesima uz

ograničenje proizvodnje drva. Istovremeno raste

potražnja za drvnim proizvodima, a s oporavkom

gospodarstva nakon tranzicijskog perioda može se

očekivati i ubrzavanje tog rasta. Dodatni element

koji je uključen u predviđanje je povećan pritisak na

šume te relativno jeftino drvo iz srednjoeuropskih i

novonastalih država zbog proširenja Europske Unije.

Autori nastavno raspravljaju o propadanju šuma kao

posljedici zračnog zagađenja, mogućem utjecaju povećanja

koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi

i ostalih mogućih utjecanja na klimatske promjene.

Grupa od 13 autora objašnjava ekonomsku i političku

situaciju u tranzicijskim zemljama te promjene stavova

o ulozi šuma diljem Europe. Gospodarenje šumama

kako u Istočnoj tako i u Zapadnoj Europi sve je više

orijentirano na prirodu, s naglaskom na prirodnim

procesima uz ograničenje proizvodnje drva.

U drugom dijelu knjige autori predstavljaju primijenjene

modele objašnjavajući na koji način su uključene

u okolišne promjene. Osnovne pretpostavke koje

stoje iza ovih šest scenarija detaljno su opisane. Zahtjev

koji se postavlja modelu, kako bi bio primjenjiv na sve četiri

zemlje, je da mora biti dovoljno fleksibilan i bez previše

ulaznih podataka. To je postignuto EFISCEN (European

Forest Information Scenario) modelom, koji je zapravo

prostorno baziran matrični model pogodan za projekcije

na razini pojedine zemlje. Objašnjenje ulaznih podataka,

postavljanje matrice, funkcije rasta i gospodarske aktivnosti

predstavljene su u jednom poglavlju zajedno sa

uključenim klimatskim promjenama i studijama utjecaja

na defolijaciju. U dodatku autori objašnjavaju pojedine

scenarije: BAU (Bussines as usual) Uobičajeno gospodarenje

bez promjena, MAX (Maximal Sustainable Production)

Najveća potrajna proizvodnja, MTF (Multifuntional

scenario) Više funkcionalni scenario koji se po proizvodnji

nalazi između prva dva; MTF-CCH okolišni scenarij sa

multifunkcionalnim scenarijem uz uključene klimatske

promjene (Environmental

change scenario with

multifuntional scenario

under climate change);

sa dvije inačice MTF_DD,

s pretpostavkom da će

se defolijacija smanjiti te

MTF_ID, s pretpostavkom

da će se defolijacija povećati.

Sljedeća četiri poglavlja

(poglavlja 3, 4, 5 i 6) opisuju situaciju u navedene

četiri zemlje i prezentiraju rezultate.

Komparativna sinteza rezultata uključenih zemalja

dana je u sedmom poglavlju gdje se vodi rasprava

o karakteristikama šuma u pojedinim zemljama kako bi

se stvorio zajednički okvir potreban za pretpostavke i rezultate

scenarija. Autori zatim objašnjavaju čitatelju svaki

pojedini scenarij uspoređujući promjene u drvnim zalihama

s obzirom na jačinu sječe, također predstavljajući

promjene u strukturi dobnih razreda, dopuštenoj sječi i

promjene u prirastu. Slična usporedba napravljena je za

osnovne scenarije (BAU, MAX, MTF) i scenarije koji uključuju

okolišne promjene (MTF_CCH, MTF_DD, MTF_ID).

Svi scenariji rezultiraju značajnim povećanjem udjela

starih šuma. Povećanje je najznačajnije u BAU scenariju

zbog slabijeg intenziteta sječa. U MAX scenariju, gdje su

primijenjene intenzivnije sječe, povećanje je bilo znatno

manje. Scenariji okolišnih promjena pokazali su često

24 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

ospodarenja šumama

koj, Mađarskoj,

jini

samo male promjene uključujući različite sheme defolijacije, ali općenito

uočeno je vrlo blago povećanje prirasta kod scenarija koji uključuju

defolijaciju. Treba imati na umu da je u ovom istraživanju defolijacija

uzeta kao ukupni simptom zračnog zagađenja, meteoroloških prilika

i pojave štetnika. Zračno zagađenje ne utječe na smanjenje prirasta

samo preko defolijacije, već i preko mnogih drugih procesa, radi toga

što je defolijacija samo djelomično posljedica zračnog zagađenja, ove

scenarije koji uključuju defolijaciju treba promatrati kao primjere.

U osmom poglavlju raspravlja se o temeljnim pretpostavkama

i njihovom utjecaju na sve scenarije, a posebna se pažnja daje validaciji

rezultata ovih modela. Autori objašnjavaju neke važne pretpostavke

na razini država i njihov utjecaj na pojedine slučajeve. Zaključno

se vidi kako su rezultati ovog istraživanja dobro usklađeni međusobno,

ali i sa drugim dostupnim usporedivim rezultatima, što pridonosi

njegovoj vrijednosti.

U devetom poglavlju diskutira se o postojećoj neusklađenosti trenutačnih

jačina sječa i prirasta u promatranim zemljama (od 35 do 65%)

i njenom utjecaju na promjene u drvnim zalihama. Na tim postavkama

su ponovno analizirane značajke i posljedice ispitanih scenarija.

Autori zaključuju da je budući razvoj teško predvidjeti

zbog brojnih povezanih, međusobno ovisnih problema, kao što

su: stanišne promjene, moguće članstvo u EU, nesigurna ekonomska

situacija, promjene u vlasničkoj strukturi, potencijalno povećanje

potražnje za drvnim proizvodima te rastući zahtjevi društva

za zaštitom prirode. Radi svega nabrojanoga ove rezultate treba

prihvatiti s dozom opreza.

Razumljivo, da koncept izrade modela razvoja šuma baziran

na pojednostavljenim prirodnim i društvenim procesima ima

mnogo potencijala. Ovaj izvještaj pruža važne kvantitativne

osnove za buduće planiranje u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Ukrajini.

Knjiga se preporuča svima koje interesira modeliranje scenarija

većih razmjera i donosiocima odluka koji se bave šumskim resursima.

Čitatelji će dobiti vrlo jasan uvid u moguće buduće smjernice razvoja

šuma kroz različite scenarije.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 25

ode

ZANIMLJIVI

PTIČJI SVIJET

Istraživanju

života bijelih

roda u nas

pridonijeli

su i učenici

Osnovne škole

Dubovac iz

Karlovca koji su

ih pratili duže

vremensko

razdoblje,

od 2000. do

2005. godine.

U istraživanju

je sudjelovao

veliki broj

učenika, a

mentor im je

bio profesor

Željko Beljan.

Iz njihovih

opsežnih

zapažanja

donosimo

najzanimljivije

pojedinosti

Bijela roda -

Rode na snijegu

Piše: Vesna Pleše

Foto: Dario Štefančić i Arhiva

bogatstvo Pokuplja

1Bijela roda (Ciconia ciconia, Linne) spada u razred

ptica (Aves), 2. Podrazred novoptice (Neornithes)

koji se dijeli u nadred ptica koje žive na

tlu i ptica močvarica i nadred ptica koje žive na

drveću. Bijela roda spada u prvi nadred, koji se dijeli u

trinaest redova, a osmi red su rodarice (Cressores), od

kojih je poznata porodica roda (Ciconiidae) i rod rode

(Ciconia). U Europi žive dvije vrste: bijela roda (Ciconica

Bijela roda

ciconia L.) i crna roda (Ciconia nigra L.). Rodarice su dugovrate

i dugonoge ptice, iznimne veličine, koje žive u

parovima, mužjak i ženka.

Bijela roda dužine je oko jedan metar, raskriljena

čak i do 225 cm. Ima perje prljavo bijele boje, osim

crnih leđnih i crnih najdužih pokrovnih pera, kljun joj

je crven, a noge jarko crvene boje. Pripada pticama selicama.

U svojoj seobi na zimska staništa, europske rode

koriste dva smjera, istočni i zapadni. One koje koriste

zapadni smjer putuju preko Francuske, Španjolske, Gibraltara,

sve do sjevernih i zapadnih dijelova Afrike.

Rode Hrvatske pripadaju istočnoj populaciji jer se u

svoja zimovališta sele istočnim putem. Europu napuštaju

preko Bospora i Dardanela. Prelijeću preko Rumunjske

ili Bugarske, zatim preko Turske, Izraela, Sinajskog

poluotoka, duž rijeke Nil, istočnim dijelom Afrike do

Sudana, a neke nastavljaju i put do južne Afrike.

Rasprostranjene su u Europi (srednja Španjolska,

Portugal, Njemačka, Danska,Balkanski poluotok), u sjevernoj

Africi i u Aziji, gdje se i gnijezde. Primjera radi, put

do južne Afrike, kamo kreću u mjesecu kolovozu, zna

potrajati od 8 do 15 tjedana. Za to vrijeme prelete od

26 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

6000 do 10.000 km, oko

150 do 300 km dnevno. Iz

svojih zimovališta vraćaju

se u ožujku i travnju.

U gnijezda polažu

dva do pet bijelih jaja,

iz kojih se za tridesetak

dana izlegu mlade rode,

koje za tri mjeseca sa svojim

roditeljima kreću na

daleko putovanje. Među

rijetkim su vrstama ptica

koje slobodno žive u

prirodi. Usko su vezane

uz ljude prehranom i izborom

mjesta za gniježđenje.

Mesojed je i hrani

se živim plijenom. Ribu

lovi u plićacima potoka

i rijeka, a na poplavnim

livadama traga za žabama,

zmijama, puževima i

gujavicama. Rado se hrani

i gušterima, krticama,

voluharicama i miševima.

Hranu i vodu donosi

mladuncima u ždrijelnoj

vrećici.

Obilježje joj je da

nema pjevalo (Syrinx)

kao ostale ptice pa se

glasa na drugi način, klepetanjem. Zvuk nastaje udaranjem gornjeg

kljuna o donji, pri tom zabacuje glavu i vrat na leđa.

Gnijezdo joj se izvana sastoji od bodljikavih izdanaka granja i

pruća. Mladi su čučavci, polijeću poslije šezdesetak dana i ovisni su o

roditeljima koji im donose hranu i vodu.

U ovom napisu osvrnut ćemo se na zanimljiv i podatcima bogat

uradak učenika biologa Osnovne škole Dubovac iz Karlovca. Oni su

svojim istraživanjem bijele rode u Pokuplju pridonijeli da se o ovoj

prekrasnoj ptici i njenom gniježđenju sazna što više zanimljivih podataka.

Šest godina zaredom, (od 2000. do 2005.) sustavno su proučavali

bijelu rodu u Pokuplju. U istraživanju je sudjelovao veliki broj učenika,

a mentor im je bio profesor Željko Beljan.

Podatke o broju gnijezda zaposjednutih parovima, broju novosagrađenih

gnijezda, broju operjalih mladunaca u gnijezdima te broju

gnijezda u kojima se u to vrijeme nisu polegli mladi, prikupljali su

prebrojavanjem gnijezda.

Prvo prebrojavanje, u kojem su zabilježili broj zaposjedanja gnijezda

i izgradnju novih, dogodilo se krajem ožujka, odnosno početkom

travnja. U gnijezdima su se već početkom lipnja počeli pojavljivati

prvi mladunci.

Zašto rode izbacuju mlade?

Tijekom istraživanja uočeno je da za lošijih klimatskih godina

(suša i sl.), rode izbacuju jaja ili mlade ptiće iz gnijezda. U nedostatku

hrane one tako rade selekciju. U tom smislu, najlošija je

bila 2005. kada su u ovaj kraj došla 53 para roda, a samo 41 par

othranio je 88 ptića. Razlog su bile loše vremenske prilike te vjerojatno

nedostatak hrane.

Za usporedbu, čigočke rode imaju optimalne uvjete za

preživljavanje u Hrvatskoj. Imaju obilje hrane, jer žive u blizini

močvara u Lonjskom polju, koje obiluju sa dovoljnim količinama

hrane.

Slične uvjete uzgoja pokupskim rodama imaju i rode Poilovlja

(gnijezda uz rijeku Ilovu).

Drugo prebrojavanje

bilo je krajem

svibnja, a nekad i do

kraja lipnja, kada su

mladi već operjali i bili

sposobni sami stajati

u gnijezdu.

Cilj istraživanja

bio je što bolje upoznati

rode, urbanizirane

ptice selice koje

žive u blizini naselja,

Sela bijelih roda u Europi.

- Čigoč u Lonjskom polju (Hrvatska)

- Ruhstad (Njemačka)

- Malpartida de Caceres (Španjolska)

- Nagybajom (Mađarska),

- Anrid (Rumunjska)

- Velika i Mala Polana (Slovenija)

- Tykocin (Poljska).

ali i podalje od njih te dati i svoj doprinos zaštiti ove ptičje vrste u

našoj zemlji, koja se nalazi na popisu „Crvene knjige“ ugroženih vrsta.

Namjera im je, pišu, pokrenuti inicijativu kod nadležnih državnih organa

(Državne uprave za zaštitu prirode u sklopu Ministarstva zaštite

okoliša i prostornog uređenja) da se selo Donja Kupčina u Karlovačkoj

županiji proglasi posebnim rezervatom bijelih roda u RH ili selom

bijelih roda, kao što je to Čigoć u Lonjskom polju (od 1966.godine).

Ovo potkrepljuju i podatcima svog istraživanja u kojem navode da

u selu Donja Kupčina svake godine bude i do četrdesetak aktivnih

gnijezda bijelih roda, što u odnosu na broj stanovnika spada među

sela s najvećim brojem roda u ovom dijelu Europe.

Istraživanjem su bila obuhvaćena sela uz Kupu koja pripadaju

gradu Kralovcu: Gradec, Donje Mekušje, Vodostaj, Husje, Pokupski

Kobilić, Orlovac, Rečica, Luka Pokupska, Zamršje, Pokupska Blatnica,

Koritinja i Šišljavić te sela općine Pisarovina: Donja Kupčina, Pisarovina

i Gradec Pokupski.

U paru

U šest uzastopnih godina istraživanja broj aktivnih rodinih

gnije zda s othranjenim mladim ptićima na odabranom i promatranom

području kretao se: 2000. godine 68 rodinih gnijezda u kojima je

othranjeno 158 mladih ptića; 2001. godine zabilježeno je 70 gnijezda

sa 124 ptića te 2002. 66 gnijezda sa 138 ptića. Sušna 2003. imala je 58

gnijezda u kojima je othranjeno 109 ptića. Najbolja godina za bijele

rode bila je 2004., u 67 rodinih gnijezda 64 rodina para izlegla su 189

ptića.

To je bila godina optimalnih klimatskih prilika za rode zbog povoljnog

rasporeda oborina te dovoljnih količina hrane za bijele rode.

Te godine nije zabilježena pojava izbacivanja jaja niti mladih ptića iz

gnijezda.

Obilje hrane te seoska arhitektura jedan su od povoljnih uvjeta

za preživljavanje roda u Pokuplju. Kraj obiluje starinskom seoskom

arhitekturom (drvenim čardacima) koji su povoljni za gniježđenje

roda, a stanovnici se bave poljoprivredom. Zanimljivo je da se go-

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 27

tovo 70% populacije roda, na promatranom

području, najčešće gnijezdi na krovovima

stambenih i gospodarskih zgrada (uključujući

dimnjake), četiri posto na drveću, a oko

26 posto na električnim stupovima ( visoke i

niske naponske mreže).

Najbogatije i najgušće naseljeno nalazište

bijelih roda u promatranom području

(Pokuplja) je selo Donja Kupčina, općina Pisarovina.

Selo je smješteno u nizini, prostor

je prilično očuvan i čist te obiluje starinskom

arhitekturom (drvenim čardacima), a stanovništvo

se bavi poljoprivredom. Nažalost, i

unatoč gore spomenutim prednostima i u

selu Donja Kupčina uočen je tijekom godina

broj smanjivanja gnijezda roda. Tako je

2000. bilo 42 gnijezda sa 92 othranjena ptića,

a 2005. 22 aktivna gnijezda othranila su

svega 45 ptića.

Suživot ljudi i roda na ovom području

više je nego dobar. Mještani Pokuplja pokazuju

veliki interes i zanimanje za očuvanje

ove ptičje vrste. Ne diraju gnijezda niti ih ne

uznemiravaju i pomažu im da prežive.

ČIGOČ, EUROPSKO SELO RODA

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Rode su se vratile na dimnjake,

stare krovove i bandere Čigoča,

“Europskog sela roda”. Osim

klepetanja, “poziranja” na jednoj

nozi i navještenja pravog

proljeća, one su mještanima

donijele još nešto-15.ožujka,

u Čigoču je potpisan ugovor

kojim se Fond za zaštitu okoliša

i energetsku učinkovitost obvezuje

donirati blizu 200 tisuća

kuna mještanima za popravak

krovova na kojima su rodina

gnijezda. Tako, eto, osim što su

oduvijek “rode nosile djecu”,

sada zajedničkom akcijom za

očuvanjem njihovog staništa,

one donose i novac...

Rode osi

PRVE RODE

Prva roda - 27.veljače!

Imamo i „ekskluzivni“ izvještaj o dolasku prve rode u Pokuplje ove godine, s točnim

datumom i mjestom gdje je „aterirala“! Poslao nam ga je Željko Beljan, voditelj

biološke skupine u OŠ Dubovac iz Karlovca (o čemu pišemo u ovom broju) s fotografijom

gnijezda i ostalim pojedinostima.

-Primjećeno je, piše Ž.Beljan, da prva bijela

Prva roda, na kbr. 251!

roda stiže u Šišljavić, selo 20-ak km udaljeno od

Karlovca, u zaselak Ivanići, na gnijezdo na električnom

stupu kod kuće br.251! Ove je godine

stigla 27. veljače u večernjim satima, za razliku

od prošle kada je došla ranije, 21. veljače ili

2007. (23. veljače) te 2006. godine-21. veljače.

Rodu smo prozvali prvim vjesnikom proljeća,

odnosno „izvidnicom“, izvještava dalje Beljan,

koja po našim saznanjima šalje nama nepoznate

signale o tome jesu li klimatski uvjeti

povoljni za dolazak ostalih roda. Primjećeno je

da u slučaju jako loših vremenskih prilika ostali

dio populacije ne dolazi! A predvodnici preostaje

da sama prebrodi nepovoljne uvjete. Njoj

često puta pomažu mještani i učenici donoseći

joj hranu, dok zimski uvjeti ne minu.

donose i

28 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

U

većini zemalja Europe postoji svijest kako

je važno zadržati ljude na ruralnim prostorima,

jer dok oni tamo žive, ne raste šikara,

obrađuje se zemlja i proizvodi se hrana.

Zbog toga upravo ljudi koji žive na selu u europskim

zemljama dobivaju naknadu i njih se smatra „čuvarima

prostora“, istaknula je Marijana Petir, predsjednica

saborskog Odbora za zaštitu okoliša prilikom posjete

Čigoču, “Europskom selu roda”, 15. ožujka.

Ondje su, u nazočnosti ravnatelja Državnog

zavoda za zaštitu prirode Davorina Markovića, zamjenika

sisačko-moslavačke županice Željka Lenarta

te ravnatelja Parka prirode Lonjsko polje Gorana Gugića,

kao i brojnih novinara i predstavnika nekoliko

parkova prirode, direktor Fonda za zaštitu okoliša i

energetsku učinkovitost Vinko Mladineo i ravnateljica

JU zaštita prirode Sisačko – moslavačke županije

Marija Vizner, potpisali Ugovor kojim Fond sa

199.500 kuna podupire projekt “Bijela roda”.

Direktor Fonda V. Mladineo je tom prilikom

istaknuo kako će se

taj projekt nastaviti provoditi

u kontinuitetu, odnosno

svake godine će se

nastaviti s ulaganjima u

zaštitu bio loške i krajobrazne

raznolikosti i ruralnih

područja. Istaknuo je da

je Fond dosad financirao

osamdesetak takvih projekata

s oko 14 milijuna kuna,

a za 93 razna projekta u Sisačko-moslavačkoj

županiji dosad je odobrio 123 milijuna kuna.

Selo Čigoč se nalazi uz rijeku Savu i

njezine stare meandre, na istočnoj strani Par-

m djece

novac...

Bijela roda (Ciconia ciconia) u

selima Lonjskog polja postiže

najveću brojnost i gustoću gnijezda

u Hrvatskoj. Selo Čigoč s izbrojenih

285 rodinih gnijezda proglašeno je

Europskim selom roda.

Istog dana puštene su i četiri

oporavljene rode koje su pre-

zimile u azilu za ptice Udruge

AWAP iz Zagreba

ka prirode Lonjsko polje. U njemu je 1986.

godine provedeno brojanje bijelih roda i

mladunaca i izbrojeno

je 40 parova. Tako

visoka koncentracija

pokazuje visoko vrijednosno

stanje očuvanosti

kulturnog krajolika

te je EURONATUR

1994. godine odlučio

jednom selu ili jednoj

općini u Europi dodijeliti

naslov „Europsko selo roda“. Upravo je

selo Čigoč bilo prvo koje je dobilo taj naziv, a

njegovim dodjeljivanjem prvi puta se počela

cijeniti vrijednost tradicionalnog izgleda sela

sa drvenim kućama, kulturnom baštinom te

velikim pašnjacima koji čine prirodno nasljeđe

Europe.

Naša sela, smatra M.Petir, sačuvala su jezik,

kulturu, nošnju, pjesmu i vjeru hrvatskog

naroda, a time i naš identitet te zbog toga

zaslužuju adekvatnu potporu u trenutcima

kada se bore za opstanak..

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim

prirodnim vrijednostima Sisačkomoslavačke

županije, u suradnji s Javnom

ustanovom Park prirode Lonjsko polje, je na

inicijativu saborske zastupnice

Marijane Petir, izradila

„Pilot projekt bijela roda u Sisačko-moslavačkoj

županiji.“

Projekt je 2008. godine

prijavljen Fondu za zaštitu

okoliša i energetsku učinkovitost

s ciljem osiguranja donacije

sredstava za očuvanje

gnijezda rode na krovovima

objekata te participacije dijela

troškova popravka krovišta.

Broj krovišta na kojima se

nalaze gnijezda je dobiven

iz praćenja brojnosti bijele

rode provedenog u lipnju

2008.

Sukladno projektu, vlasnicima

objekata na kojima

Nakon potpisivanja ugovora: M.Petir, V. Mladineo i M.

Vizner s mještanom Zlatkom Sučićem koji ima najviše

gnijezda na svom imanju, ukupno sedam!

Prva roda, izvidnica, u Čigoču

se nalazi gnijezdo bijele

rode, isplatit će se iznos od

700,00 kn po gnijezdu tijekom

2009. godine. U zaštićenim područjima

Sisačko-moslavačke županije nalazi se 285

gnijezda.

Ptice pripadaju među najvažnije pokazatelje

ukupnog stanja prirode gdje se

kroz složenost životnog ciklusa i vezanosti

za staništa, koja su različita tijekom godine,

može vidjeti prava slika zdravstvenog stanja

prirode. Sve navedeno ih također čini izuzetno

osjetljivim na vanjske utjecaje i promjene

u staništima te je veliki broj ptica ugrožen

– posrednom ili neposrednom djelatnošću

ljudi.

Nakon potpisivanja ugovora Udruga

AWAP pustila je iz azila u prirodu četiri rode,

od ukupno tridesetak roda, koje se od jeseni

nalaze u njihovom azilu za zbrinjavanje i liječenje

ptica u Zagrebu.

Broj 148 • travanj 2009.

U Crvenoj knjizi „Ptice Republike Hrvatske“

bijela roda je označena kao nisko

rizična vrsta što znači da trenutno broj

ukupne populacije ove vrste nije ugrožen,

ipak namjerno ubijanje i ozljeđivanje

jedinki bijele rode prema Pravilniku o visini

naknade štete prouzročene nedopuštenom

radnjom na zaštićenim životinjskim

vrstama (Državna uprava za zaštitu

kulturne i prirodne baštine), kažnjava se

novčanom kaznom od 14.400,00 kn.

HRVATSKE ŠUME 29

Javička greda, vrtna

sjenica za rekreaciju

izrađena iz donjeg

dijela orijaškog stabla

hrasta lužnjaka

Foto: Etienne, Vinkovci

1900. godine

šuma kao život

ŠUMA I STABLO U MUDRIM

IZREKAMA KROZ POVIJEST

Mir može čov

Michelangelo Buonaroti

O šumi, stablu, listu,

cvijetu, o zori i smiraju

dana u krošnji, o životu što

buja u toj zelenoj oazi, o

toj zaštitnici i spasiteljici

čovječanstva, ispisano je

tisuće redaka i izgovoreno

bezbroj riječi i mudrih

misli.

Podsjećajući u ovom

tekstu na takvu šumu,

od ovoga ćemo broja

objavljivati neke od

misli i zapisa nastalih

kroz stoljeća, poznatih i

nepoznatih ljudi – o šumi.

Piše: Dr. sc. Vice Ivančević

Od svih prirodnih dobara svijeta u povijesti

čovječanstva, šuma je zasigurno bila najveći

i najsigurniji izvor njegove egzistencije.

Svojim kompleksnim sadržajem, šuma je

između ostalog poslužila mnogim poznatim ličnostima

i narodima kao osnovni motiv kod sastavljanja

mnogih konciznih i lucidnih mudrih izreka. Opstanak

ljudskog roda, pogotovo u davnoj prošlosti, ne bi bio

moguć bez korištenja mnogobrojnih šumskih resursa.

Taj veoma važni materijalni segment šume odigrao je

značajnu ulogu kroz cijelu povijest čovječanstva pa

sve do danas. Sadašnje materijalne potrebe stanovnika

naprednih industrijskih zemalja nisu toliko vezane za

šumu kao nekada, ali to nipošto ne vrijedi za mnogoljudne

nerazvijene zemlje Afrike, Azije i Južne Amerike.

Velika prostranstva prašuma - pluća svijeta u nerazvijenim

zemljama - danas su izvrgnuta bezdušnom

iskorištavanju od sirovog kapitalizma, koji bespovratno

uništava život domorodačkog stanovništva i osjetno

utječe i pogoršava klimu naše zemlje. U najdužem

vremenskom razdoblju svoga postojanja čovjek je

uglavnom koristio proizvodne mogućnosti šuma, i to:

drvnu građu, ogrjev, sporedne proizvode i faunu. Ovakav

vid iskorištavanja često je pogoršavao stanje šuma,

ali uglavnom nije dovodio do njezinog potpunog

nestanka. Drugi način iskorištavanja šuma vezan je za

njeno krčenje i pretvaranje u poljoprivredno tlo, koje

se ubrzo negativnim utjecajem

erozije i bujica pretvara

u neplodno tlo ili krš.

Osim navedenih

materijalnih (direktnih)

koristi šuma, važan je i njezin

duhovni ili nematerijalni

segment. Ovaj potonji segment

doživljavao je čovjek

posredstvom osjeta vida i

sluha te urođene fantazije,

koja je sapinjala njegovu

dušu i istodobno poticala

veliko divljenje i strah prema

šumi. Tako i pojam «panični

strah» potječe od Pana,

boga šuma u starogrčkoj

mitologiji, koji je kod primitivnih

ljudi izazivao veliki

strah i smetenost. Život s

prirodom, najčešće u šumi

ili u njezinoj neposrednoj

blizini, osiguravao je čovjeku

u prošlosti gotovo sva

potrebna egzistencijalna dobra.

U takvim okolnostima,

primitivni čovjek doživljavao

30 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

jek naći samo u šumama

je sve pojave u prirodi kao tajne duševne sile

(«animizam»), a stoljetno divovsko stablo

kao simbol života, energije i vječnosti (Sikirić,

1987.).

Prema mitološkoj predodžbi sveto

svemirsko drvo ili drvo svijeta povezuje

nebo (krošnju), zemlju (deblo) i podzemlje

(korijen). Tako je hrast sveto drvo kod

Slavena, jasen u nordijskim

zemljama te breza i ariš

Prema mitološkoj

predodžbi sveto

svemirsko drvo ili drvo

svijeta povezuje nebo

(krošnju), zemlju (deblo) i

podzemlje (korijen).

Debrinja, Jasenov

soliter predstavlja zorni

primjer veze između

Zemlje i Neba

Foto: Etienne, Vinkovci

1900. godine

u Sibiru. Sveto drvo je

čempres, cedar (osobito

libanonski), dok je lovor

posvećen Apolonu – simbolu

besmrtne slave, maslina

Ateni – božici mira, bor

božici Kibeli, antičkoj božici

plodnosti i jablan Heraklu.

Nadalje, sveto drvo je breza,

lipa i vrba kod Slavena i

Germana, imela u Kelta, dok

je bršljan Dionozijeva biljka. Štovanje drveća

(«dendrolatija») ostavlja tragove i kasnije

kada se mnoga božanstva i polubožanstva

shvaćaju osobno. Te pojave primitivni čovjek

tumačio je nadnaravnom moći i snagom

šume zajedno sa njezinim sastavnim dijelovima.

Ogromne dimenzije stabala, njihovi

glavni dijelovi (krošnja, deblo i žilište) i osobito

crnogorične šume s nedovoljno svijetla

stvarali su kod čovjeka snažan vizualni dojam.

Dodamo li tome moćni auditivni efekt

kod glasnog šuma krošnje, izazvane jakim

vjetrom, jeke ili grmljavine u šumi, razumljiv

je osjećaj straha i inferiornosti čovjeka pred

silama prirode. Kult šumskog

drveća vjerovao je u postanak

ljudi iz pojedinih stabala, koji

u njima, kao sjedištima viših

sila, poslije smrti nastavljaju

svoj život. Tako su stabla lipe u

Slavena te hrasta u Germana

sjedišta viših bića kojima primitivni

stanovnik zemlje zahvaljuje

za svoju sreću, ali i nesreću

(Frančišković, 1987.).

Narodni običaji o štovanju

drveća kroz srednji vijek,

kao što je ukrašavanje i spaljivanje badnjaka,

uza sva protivljenja još se i danas održao.

To pokazuje kako slavenska vjerovanja u

duhove drveća još nisu izumrla. Kucanjem o

stablo (drvo) već su naši davni preci vjerovali

da time tjeraju zle i privlače dobre duhove

koji žive isključivo u drvu. Ovakav način

izražavanja pozitivnog vjerovanja svakodnevnih

životnih situacija u drvo, još je i

danas u upotrebi. Prvi hramovi izgrađeni su

od drveta i svojim su izgledom naličili šumi

kao prvom hramu. Antikni hramovi podsjećaju

na šumu, stupovi hramova na deblo, a

svodovi na krošnje stabala. Egipatski hram

naliči šumici palmi, dok gotički naglašava

ozbiljnost, pravilnost i svečanu polutamu

crnogoričnih šuma. Kasnije su hramovi

poprimili različite geometrijske oblike ovisno

o vremenu nastanka i smjera u kulturi, ali

su, bez obzira na građevni materijal zadržali

osnovne značajke svojih početaka u šumi i

njezinim dijelovima. Raznovrsna umjetnička

stvaralaštva nalaze uzore u šumi i stablu i to

u sadržaju ili predmetu izraza. Drvo je također

bilo zahvalno sredstvo umjetničkog izraza

u prošlosti, (kiparstvo, arhitektura) koje će

se zasigurno nastaviti i u budućnosti.

Od početka izlaženja «Šumarskog

lista» 1877. godine do danas, tek je nekolicina

autora obrađivala teme o utjecaju šume

na pojedina umjetnička ostvarenja, kao

što su: V. Rački (1887), N. Neidhart (1929) i

M. Matijašević (1933). Među njima ističe se

Šuma je najveći dar koje ima čovječanstvo.

(Sumum munus homini datum)

(Gaj Plinije Sekund, zvan Stariji)

Nije blago ovo naše;

Domovine glavnica je.

Što uživat mi možemo.

Al’ potrošit ne smijemo!

(Petar Preradović)

Šuma ima neugodnu stranu

što čovjeka prekasno nauči misliti

(Anton Pavlovič Čehov)

Najteži motiv za pejzažistu... to je šuma.

(Ljubo Babić)

Kakav narod takva šuma.

(Juraj Tomaić)

Šuma najljepše pjeva.

(Ljiljana Molnar Talajić)

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 31

Senjska draga, preostale

bujne autohtone šume crnog

bora (Cotoneastro – Pinetum

nigrae Ht. 1938) doprinose

stabilnosti područnog okoliša

Foto: M. Šimičić

rad Vatroslava Račkog «Šuma ili drveće u narodnom

pjesništvu», gdje su prikupljene mudre narodne izreke

o šumi i njezinim sastavnim dijelovima zajedno sa

značenjem pojedinih riječi i pojmova spomenutog

sadržaja. U današnjem naprednom svijetu veoma brzih

promjena u napretku tehnike i elektronike dolaze do

većeg izražaja duhovne ili nematerijalne koristi u odnosu

na proizvodne ili direktne koristi šuma. Prema sadašnjoj

podjeli, šuma ostvaruje veći broj funkcija koje

su razvrstane u tri osnovne skupine i to: 1. proizvodne

ili direktne; 2. društvene ili socijalne i 3. zaštitne ili

ekološke funkcije. Odlike šuma u društvenom i zaštitnom

segmentu poznatije su pod nazivom općekorisne

funkcije šuma ili posredne koristi od šuma.

Iako potrebe za drvom kao sirovinom imaju

tendenciju blagog godišnjeg rasta u razvijenim zemljama,

dakle u domeni direktnih koristi, sve veću ulogu i

vrijednost dobivaju posredne ili općekorisne funkcije

šuma. U društvenu (socijalnu skupinu) pripadaju slijedeće

funkcije: turistička (0-3), estetska (0-3), ekološka

(0-3), rekreacijska (0-5) i zdravstvena (0-3). U skupinu

ekološke (zaštitne) funkcije pripadaju: hidrološka (1-4),

protuerozijska (1-3), zaštita od lavina (3), klimatska (1-

3), protumisijska (1-3), pogledne šume (3), vjetrobrane

šume (0-3), šume za zaštitu prometnica (0-3) i zaštitna

područja i objekti (6-10). Prema tome, procijenjena vrijednost

općekorisnih funkcija neke šume može biti najmanje

6, a najviše 52 puta veća od direktne vrijednosti

drvne zalihe zrele šume i pripadajućeg šumskog tla.

Brojevi u zagradama znače ocjene ili bodove pojedinih

funkcija. Iz društvene ili socijalne skupine izdvajamo

estetsku i rekreacijsku funkciju, koje su usko povezane

s turističkom, ekološkom i zdravstvenom funkcijom.

Ove funkcije najpotpunije odražavaju duhovnu ili

nematerijalnu komponentu šuma i njezinih sastavnih

dijelova. Estetika je prema Ugrenoviću (1980.) nauka

o lijepom i dojmovima što ih ljepota budi u ljudskoj

psihi pa estetika šuma obuhvaća tri pojma ljepote:

biološku, ekonomsku i umjetničku. Statikom svoje

građe, promjenjivosti svog života i skladnosti statike

i dinamike šuma i stablo ostavljaju u duši posjetitelja

duboki estetski dojam, koji percipiramo pomoću vida i

sluha i predodžbe urođene fantazije prema šumi. Kod

analize estetskih elemenata ljepote stabla uzima se

u obzir njegov habitus, oblik lisnate krošnje, raznoliki

izgled krošnje pod utjecajem vjetra i odlike lista (boja,

raspored, sjaj i pokretljivost). Prema sadašnjoj definiciji,

pod estetskom funkcijom razumijevamo lijep izgled

krajolika, koji je izazvan prisutnošću šume, koja u krajoliku

uvjetuje sklad i ljepotu (Prpić 1992.).

Krajolik bez šume je jednoličan i siromašan pa

ga izletnici rijetko posjećuju. Bjelogorične šume su

ljepše od crnogoričnih šuma, jer često mijenjaju svoj

izgled u određenim vremenskim intervalima. Stanovnici

manjih, a osobito većih aglomeracija, veoma često

borave u obližnjim šumama zbog zadovoljenja estetskih

doživljaja i prikupljanja novih snaga za nastavak

svakodnevnih fizičkih i duševnih napora u privatnom i

radnom okruženju. Boravkom u šumi povećava se naša

napetost pa registriramo neke događaje koje inače

ne primjećujemo u svakodnevnom životu. U šumi

razotkrivamo mnoge njezine tajne, koje se manifestiraju

u povećanom osjećaju našeg psihičkog i tjelesnog

zadovoljstva. Rekreacijska funkcija šume obično

se poklapa s turističkom funkcijom koja doprinosi i

povećanju prihoda domaćeg stanovništva. Rekreacijske

šume obično se nalaze u blizini naselja, gradova

ili prometnica. Tu često borave mnogobrojni izletnici

i sportaši, ali i rekonvalescenti (zdravstvena funkcija).

Kod izbora lokacija za rekreacijske šume, daje se prednost

prirodnoj i srednjedobnoj sastojini. U kontekstu

navedenih funkcija nije obuhvaćena uloga šume u

obrani zemlje od neprijatelja i promicanju nacionalnog

identiteta. Dobro poznavanje šume, osobito u ratnim

okolnostima, predstavlja veliku prednost za domaće

stanovništvo.

Autori mudrih izreka odreda su poznate ličnosti

iz svih sfera znanstvenog i stručnog okruženja naše

zemlje, ali i drugih država. Uz to, prikupljene su i

narodne mudre izreke, kao i manji broj izreka nepoznatih

autora. Većina njih zasigurno nije bila detaljno

upoznata s mnogobrojnim koristima od šuma, nego

32 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

tek s manjim segmentom, u svom uskom

zanimanju. Sadržaji većine mudrih izreka

o šumi i stablu spadaju u domenu njihovih

nematerijalnih ili duhovnih komponenti.

Pretpostavljamo da je u tome važnu ulogu

odigrala urođena fantazija, strah i divljenje

prema šumi i stablu, koje u pričama prenose

odrasli na svoje najmlađe. Takve priče raspiruju

bogatu dječju maštu, koja se duboko

urezuje u pamćenje i uz manje korekcije

ostaje do smrti. Nadamo se da će ovakav

pristup opisa šume i stabla u mudrim

izrekama zasigurno rezultirati povećanim

zanimanjem, osobito mladih ovim vrijednim

prirodnim bogatstvima.

Misli i izreke počeo sam skupljati

prije više od tri desetljeća strpljivo bilježeći

iz stručne literature svaku izreku i njenog

autora. Bezrezervnu podršku dao mi je kolega

Oskar Piškorić (1909.-1998.), profesor,

šumarski stručni pisac, povjesničar šumarstva,

enciklopedist i dugogodišnji urednik

«Šumarskog lista». Osobito je bila plodna

njegova suradnja u «Šumarskom listu» od

1932-1998. god. kada je objavio 700 naslova

na više od 1000 stranica. Ovaj izvanredni

šumar ostavio je duboki trag u stručnom,

znanstvenom i društvenom životu naše

struke pa mu zbog toga dugujemo veliku

zahvalnost i još potpuniju valorizaciju

njegovog bogatog stvaralaštva. Veseli nas

pojava sve većeg broja mudrih izreka koje

pojedine Šumarije ispisuju na panoima uz

šumske, lokalne i županijske ceste. Ovakav

efikasni način prezentacije šuma i njezinih

sastavnih dijelova sigurno pozitivno utječe

na stvaranje boljeg odnosa prema tim prirodnim

bogatstvima. Zbog toga vjerujemo

da će neke izreke iz ovog rada naći mjesta

na budućim panoima uz ceste s obveznom

Štirovača, najveći i najočuvaniji

kompleks gorske

smrekove šume (Aremonio

– Piceetum abietis Ht. 1950)

u našoj zemlji, naglašenih

je općekorisnih i sporedno

direktnih funkcija šuma

Foto: P. Vrgoč

naznakom autora teksta. Na kraju, krenimo

zajedno u svijet misli i izreka i uživajmo u

njihovom sadržaju, preciznosti, konciznosti

iznošenju mišljenja i lucidnim porukama

domaćih i stranih autora i narodnih

izreka istinskih ljubitelja šume i stabla, kao

jednih od najvećih darova prirode.

Rab, Sorinj. Približio sam se zemlji, kako

bi umanjio nepovoljni utjecaj vjetra i

nastavio nesmetani život.

Foto: G. Novotny

Broj 148 • travanj 2009.

HRVATSKE ŠUME 33

povijest šumarstva

ŠTO SU RADILI, KAKO SU ŽIVJELI

GORANSKI DRVODJELCI

Drvodjeljskim radovima u

Gorskom kotaru ljudi su

se najintenzivnije bavili

u 18. i početkom 19. stoljeća

kada su izgrađene prometnice

poput Karolinske i Lujzijanske ceste.

Gradnjom prometnica povećao se

izvoz i trgovina drvnih proizvoda iz

Gorskog kotara. Iz goranskih šuma

uz ugljen i ogrjevno drvo izvozile su

se smrekove, jelove i bukove duge

(dužice), lijes (građevno drvo za

kuće), daske, jelovi bordunali (smrekove

i jelove grede i brvna različitih

Izrada željezničkih pragova

dimenzija), bukove šubije za vesla i

jarboli.

Otkad je dvadesetih godina 19. stoljeća riječki

veletrgovac Adamić počeo trgovati hrastovim dužica-

mili zatvorene stočne vagone, a u takvim vagonima putovali

su do željenog cilja danima. Neki od njih su se u

proljeće (obično pred Uskrs), ponovo vraćali u svoj rodni

kraj, a neki su i zauvijek ostajali živjeti u tuđini.

Živjeli su teško, obično u kolibama koje su podizali

usred šume, sami ili im ih je dao napraviti sam

vlasnik koji ih je unajmio da kod njega rade. Kako je u

kolibi bilo hladno, cijele noći podržavali su vatru da se

ugriju. Za održavanje vatre te za obavljanje lakših poslova

(kuhanje, nošenje vode i drva) brinuo je najmlađi

član iz kumpanije obično dječak, zvan „klibar“.

Hranili su se najjednostavnijim jelima, pripremljenim

obično u željeznom lijevanom kotliću-pinjati. Od

hrane, najčešće su jeli fažol-grah sa suhim svinjskim

mesom, ako ga je bilo, te kukuruznu palentu (žgance)

začinjene čvarcima. U pinjati nisu samo kuhali već i prali

ono malo robe što su imali. Odjeću su lužili pepelom i

prali na ruke.

Piše: Vesna Pleše

Foto: arhiva

Kruh sa sedam kora gora

Oduvijek su Gorani,

stanovnici Gorskog

kotara bili vezani za

šumu. Šuma im je značila

život i osiguravala

egzistenciju kako

u prošlosti, tako i

danas. Osim što su

svakodnevno radili u

šumi (na sječi i izradi

drvnih sortimenata,

izvoženju drveta, na

pošumljavanju), bili su

cijenjeni kao drvodjelje

(bavili su se izradom

raznih predmeta od

drva).

ma za izradu vinskih bačvi sa Francuzima, za njega su te

dužice izrađivali drvodjelje iz Gorskog kotara. Kao iskusni

radnici u izradi dužica, tradiciji staroj stotinjak godina,

zbog teških uvjeta života, u svom rodnom kraju, morali

su često u potrazi za poslom, „trbuhom za kruhom“,

odlaziti u druge krajeve.

Na poziv trgovaca drvom, odnosno njihovih poduzetnika

i poslovođa, odlazili su na rad u druge krajeve

Hrvatske (Pokuplje, Slavoniju), ali i na rad u druge države

(SAD, Francusku, Njemačku, Rusiju, Bosnu i sl.).

Na takva duža izbivanja i udaljenije krajeve kretali

su iz goranskih sela i zaseoka u jesen, kada su obavili

sve poljoprivredne radove kod svojih kuća. Na put su

kretali u grupama od nekoliko ljudi, a te grupe nazivali

su radničke družine, partije, kumpanije. Za put su unaj-

Goranski sjekači u Slavoniji

Nisu imali odmora ni nedjeljom. Tada su se pripremali

za slijedeći radni tjedan i to: drvene klinove za razbijanje

trupaca i klada, drva za loženje u kolibi i pred

njom, brusili su i popravljali alat, prali i krpali ono malo

odjeće i obuće što su posjedovali.

U kumpaniji u kojoj je radilo i do dvanaest ljudi,

zaradu su dijelili ravnomjerno. Zarađivali su malo. Ponekad

je plaća bila tako mala da su se kućama vraćali

pješice, ne bi li što više uštedjeli i nešto zarađenog novca

donijeli svojim obiteljima. Nadnice su im bile gotovo

iste kao i kod radnika koji su obavljali poljoprivredne

radove, (radilo se obično o nestručnoj radnoj snazi). Bili

su i u lošijem položaju od najamnih radnika koji su radili

u nekom od poduzeća. Na njihovom teškom fizičkom

radu obogaćivali su se uglavnom tadašnji trgovci drvom,

koji su škrtareći na ovim

vrijednim radnicima, zgrtali

golemo bogatstvo.

Neki od njih su se u

proljeće (obično pred

Uskrs), ponovo vraćali u

svoj rodni kraj, a neki su

i zauvijek ostajali živjeti

u tuđini.

Kako se obračunavala zarada

u kumpaniji, tko je bio

glavni u raspodjeli zarađene

dnevnice, saznajemo iz zapisa

novinara Željka Malnara.

Glavni u kumpaniji bio

je „kasatar“. Ugovarao je poslove,

pogađao se za cijenu

rada te vodio općenito glavnu

riječ u kumpaniji. Radilo se o

34 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

tuškanac

Počelo

pošumljavanje

u park šumi

Tuškanac

nskih drvodjelaca

Kumpanija

Smrekova draga

Bili su i u lošijem položaju od najamnih

radnika koji su radili u nekom od

poduzeća. Na njihovom teškom

fizičkom radu obogaćivali su se

uglavnom tadašnji trgovci drvom.

malo uglednijem i pismenijem čovjeku, kojeg

su svi slušali. Obračun zarade za cijelu

grupu vršio je gazda, a „kasatar“ pojedinačni

obračun na osnovu odrađenih radnih dana

pojedinca. Dnevnica je bila jednaka za sve

radnike pa i kasatara.

Poslove koje su obavljali goranski drvodjelci,

kao vrsni majstori, bili su između

ostalog tesanje i piljenje greda, brvana, bordunala,

željezničkih pragova te drugih tesarskih

izrađevina, izrađivanje dužica i sl.

Za sječu (podsijecanje, podrezivanje,

prerezivanje, podbijanje i obaranje) te kresanje

i prerezivanje stabala koristili su teške

šumske sjekire-jakih ušica i napeta sječiva,

zvane goranske, furmanske, čabranke, poprečnu

pilu i klinove (najprije od tvrda, žilava

i suha drva, naprimjer jasena), kasnije

željezne-kunjere.

Za tesanje greda osnovni im je alat

bio bradvilj, u zapadnim dijelovima Gorskog

kotara nazvan plankača. Za prepiljivanje

debelih greda u tanje, za piljenje brvana, željezničkih

pragova i sl. od otesanih balvana

u nekim krajevima Gorskog kotara koristili

su pilu u okviru nazvanu talarica, jarmenica

ili bez okvira, repaču. Uz to koristili su u

radu i neke druge jednostavnije vrste alata.

U kumpaniji svaki drvodjelac imao je svoj

alat, obavljajući na taj način svoj dio posla pri

izradi dužica.

O teškom životu Gorana pisao je i Marijan

Koritnik u „Svijetu“ 1929.: “Inače je život

Gorana tih i monoton, kao što je tiha zima u

kojoj živimo. Naš je seljak šumski radnik, poznat

u dalekim krajevima zbog svog rada. On

je siromašan-u našim šumama nema zarade,

a od ovog malog i teškog obrađivanja tla ne

može da živi. Inače je marljiv, imade lijepo

uređene, čiste kućice, dočim siromah živi u

potleušicama, koje nazivaju bajte, otud naziv

i bajtari.

Interesantno je gledati kad se ti bajtari

spremaju u svijet. Skupi se po nekoliko kolaopskrbljeni

dobro svojim šumskim alatom,a

dakako da ih putem do željezničke stanice

prati narodni instrument harmonika.“

I poslije II. svjetskog rata, život goranskih

drvodjelaca nije se nimalo promijenio.

Život i rad u šumi i dalje im je bio težak. A

preko zime opet trbuhom za kruhom, odlazili

su na rad u Slavoniju ili neki drugi dio

Lijepe naše, te u strane zemlje.

Situacija se popravila tek šezdesetih

godina prošlog stoljeća, kada se rad u šumi

pomalo mehanizirao, a šumskim radnicima

omogućeni bolji radni i životni uvjeti.

U

park šumi Tuškanac, na predjelu

Dubravkinog puta, nakon što su

posječena stara, natrula i za prolaznike

opasna stabla, počelo se s

pošumljavanjem. Posao koji u okviru šireg

zahvata obnove i izgradnje novog rekreacijskog

centra obavljaju Hrvatske šume, i koji

je izazvao i medijsku pozornost (kao i uvijek

kad se ruše stabla pa još u gradu!,) dobiva

tako svoj smisao. Najprije je posađeno 66

velikih, tkz. školovanih sadnica autohtonih

vrsta hrasta kitnjaka, javora, klena i drugih,

visine i do šest metara, koje su otpornije na

Sadnja “školovanih” sadnica na

Dubravkinom putu

klimatske promjene i vjetar, a ukupno se

planira zasaditi između 600 i 1000 sadnica,

ovisno o pomlatku i potrebama.

-Svi dosadašnji radovi na predviđenoj

sječi 272 stara te stabla poremećene statičnosti,

izvedeni prema svim zahtjevima šumarske

struke, kao i prema uvjetima zaštite

prirode. A da su ona opasna po brojne šetače

ovim područjem dokaz je i to što se godišnje

prosječno 15-takvih natrulih stabala izvali

samo od sebe, pod udarom malo snažnijeg

vjetra ili od težine snijega. Sreća je da dosad

pritom nitko nije stradao, kaže voditelj

zagrebačke Uprave šuma čija specijalizirana

Radna jedinica Hortikultura obavlja poslove

na Dubravkinom putu.

Dodao je da i razumije pojedine reakcije

građana koji su možda i emotivno vezani za

šumu Tuškanac, no da ne vidi razloga pojedinim

medijskim napadima. Jer, rekao je, ovdje

će i dalje ostati mlada i lijepa šuma i neće biti

nikakve prenamjene prostora. A stara porušena

stabla, pretvorena u ogrjevno drvo,

donirana su onima koji ga ne mogu kupiti,

najsiromašnijima iz udruge Bokci. (m)

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 35

ekološka

MEĐUNARODNI SAJAM EKOLOŠKE

poljoprivredaMEĐUNARODNI

SAJAM EKOLOŠKE

POLJOPRIVREDE I EKOLOŠKIH PROIZVODA

/NÜRNBERG, 19.-22.2.2009.

Od 19.- 22.

veljače u

Nürnbergu

(Njemačka)

je održan

BioFach, vodeći

svjetski sajam

certificiranih

ekoloških

proizvoda.

Na sajmu su

se predstavili

proizvo đači

ekoloških

proizvoda iz

cijeloga svijeta,

među njima

po prvi puta

i Hrvatska

Piše: Dr. sc. Jadranka Roša

Foto: Dr. sc. J. Roša

Sa sajma

Hrvatska prvi put na sajmu

ekološke poljoprivrede

Najveći svjetski sajam ekološke (organske) industrije

- BioFach slavi svoju 20 godišnjicu

postojanja. Sve je započelo 1990. u Ludwigshafenu,

kada se na sajmu pred 1457 posjetitelja

predstavilo 240 proizvođača, uglavnom hrane. Od

1999. sajam se organizira u Nürnbergu, gdje je svake

godine dolazilo sve više proizvođača. Ove, jubilarne godine

svoje proizvode predstavilo je preko 2900 proizvođača

iz raznih zemalja i industrijskih grana.

Spoznaja o sve većim promjenama koje se

događaju na našem planetu, a koje su rezultat

prekomjernog korištenja svih prirodnih resursa i

zagađenja koje ozbiljno ugrožavaju ljudsko zdravlje,

dovela je do pravog ekološkog pokreta. Suvremeni

ekološki proizvod, prije svega je rezultat

promjene svijesti i odgovornog ponašanja spram

prirode i njenim resursima.

Na ovogodišnjem sajmu pojavili su se pioniri

ekološke proizvodnje, ali i mlade inovativne kompanije

koje svoje djelovanje zasnivaju na ekološkim

načelima. Nije zanemariv podatak da ekološko

tržište bilježi rast od otprilike 5 milijardi dolara

godišnje. Na svijetu je trenutno preko 30,4 milijuna

hektara zemljišta pod

ekološkom proizvodnjom,

gdje Australija i Kina imaju

najveći udio, dok su najveća

tržišta ona Njemačke i SADa.

Ekološka proizvodnja je u

porastu i očekuje se da će se

taj trend i nastaviti.

Na sajmu je vladao poseban

interes za ekološku kozmetiku i odjevne

predmete. Više to nisu samo ručno rađeni proizvodi,

prati ih posebno razvijen ekološki dizajn. Za

nas je od posebne važnosti bilo certificiranje prehrambenih

proizvoda iz šume te izvora iz kojih se

puni voda namijenjena najzahtjevnijim svjetskim

tržištima. Gotovo svaka od zemalja, sudionica sajma

predstavila je svoje certificirane proizvode iz

prirode. Posebno zanimanje posjetitelja izazvala

je i ambalaža za ekološke proizvode.

Pažnju su privlačili i novi programi kao što

je svijet ekološkog vina, kušaonica piva,

izbor najboljeg ekološkog maslinovog

ulja, sajam kozmetike i osobne njege –

Vivaness. Javio se i potpuno novi pravac

proizvodnje kao što je ekološka tekstilna

industrija. Danska je proglašena zemljom

Naša zemlja još nije niti približno

iskoristila svoje prednosti koje

proizlaze iz očuvane prirode i

velike biološke raznolikosti.

u Nürnbergu

godine u korištenju „faitrade“ proizvoda (bez dječjeg i

robovskog rada),

Fairtrade danas obuhvaća kontrolu farmera, distributera,

proizvođača i trgovaca kave, čokolade, šećera,

riže, quinkoa

i rukotvorina.

U pravilu

fairtrade

proizvodi su

i ekološki.

Osnovna je

poruka da

se spriječi

eksploatacija

djece u

procesu uzgajanja,

ali i

zaštita malih

farmera u periodima kada dođe do smanjene proizvodnje

(zbog suše ili drugih uzroka ), garancija adekvatne

cijene, demokratski proces u trgovini dobara, gdje novac

ne ubiru posrednici, već proizvođači. Za sada je vrlo

malo kompanija koje imaju interes za takve proizvode.

Nažalost, velike kompanije nemaju za

sada interesa za fairtrade proizvode jer

je svijest potrošača mala.

U organizaciji Gospodarske komore

predstavili su se hrvatski proizvođači

ekoloških vina, maslinovog i

bućinog ulja te proizvođači eteričnih

ulja. Za sada u Republici Hrvatskoj na

ekološku proizvodnju otpada samo

7577 ha zemljišta. Iako iz godine u godinu raste broj

obiteljskih gospodarstava koja se bave ekološkom proizvodnjom,

naša zemlja još nije niti približno iskoristila

svoje prednosti koje proizlaze iz očuvane prirode i velike

biološke raznolikosti.

Veliki potencijal ekoloških proizvoda je i u našim

šumama. To su prije svega nedrvni proizvodi koji imaju

sve potrebne preduvjete za certifikaciju. Naša prednost

je i jedinstveno poduzeće koje raspolaže sa svom potrebnom

infrastrukturom kojom može konkurirati na

svjetskom tržištu.

Hrvatska je u mnogočemu u prednosti nad ostalim

zemljama, prije svega zbog iznimno sačuvanog obalnog

okoliša, obilja pitke vode i obnovljivih izvora energije

(sunce, vjetar, biomasa…) što joj daje osobite mogućnosti

za razvoj eko-socijalno-tržišnog gospodarstva

kao jedino održivog razvoja u budućnosti.

36 • Broj • 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

zdravi život RECI MI ŠTO JEDEŠ, PA ĆU

TI REĆI KAKO SI

Hrana mora biti

raznovrsna i dobro

uravnotežena

Svakog dana prosječna osoba

unese 1,5- 2,5 kilograma

hrane u svoj želudac. Ta se

hrana probavlja i resorbira

kako bi osigurala hranjive

tvari i energiju organizmu

Zaista, ono što mi pojedemo uskoro

postaje stvarni dio našeg tijela;

to je naša krv, mišići i kosti. Šećer

iz voća kojeg smo pojeli pronalazi

svoj put do stanica mozga ili kalcij iz povrća

ili mlijeka uskoro postaje sastavni dio naše

kralježnice. Isto kao što će kvaliteta benzina

kojeg ulijete u motor utjecati na vožnju

vašeg automobila, tako će i vrsta hrane

koju jedete utjecati na stanje i funkcioniranje

vašeg organizma.

Tri najveće “prirodne” ubojice su:

- Srčane bolesti

- Rak

- Moždani udar

Sva ta oboljenja imaju neke stvari zajedničke

- ona su u vezi s našom prehranom.

Drugim riječima, vrsta hrane koju

jedete ima itekako veže sa vašim šansama

da ćete oboliti od jedne ili od sviju tih “tri

velikih”. Medicinska istraživanja su pokazala

da ispravna prehrana može spriječiti ili

čak utjecati na to da se povuku ta oboljenja.

Religiozni pristup zdravlju kaže da je

tijelo stvoreno s mudrošću i znanjem tako

da je sposobno samo se održavati u zdravom

stanju, ako mu jednostavno dajemo

ono što treba.

Koje su tjelesne hranjive potrebe?

Ljudski organizam treba: bjelančevine, šećere,

masti, vlaknaste komponente, vitamine,

minerale i vodu. Sve to mora biti na

raspolaganju u ispravnim proporcijama i u

obli ku u kojem ih tijelo može lako upotrijebiti.

Sa “civilizacijom” i “pro gresom” ljudska

se prehrana udaljila od tih ideala. Pretjeranosti

i nedostatci karakteriziraju prehranu

modernog čovjeka. On često konzumira

previše masnoća, bjelančevina, kalorija,

Piše: Dr. Ivo Belan

a premalo vitamina, minerala, povrća,

vlaknastih komponenata i vode. Povećanje

učestalosti prije spom enutih bolesti,

u velikoj je mjeri uzrokovano tom

prehrambenom neravnotežom.

Što je krenulo loše? Zašto se nalazimo

u tako neugodnoj situaciji? Većina

ljudi jede zbog zadovoljstva. Mi se

usredotočujemo na konzu miranje one

hrane koju volimo, a ne na onu koja je

dobra i zdrava za naš organizam. Zaboravili

smo da je primarni cilj konzumiranja,

hranjivost hrane.

Pogubna ovisnost o nekim vrstama

hrane - Roditelji su često krivci

broj jedan. Mnogi roditelji upotreblj a-

vaju hranu za kažnjavanje ili nagrađivanje

djece. Zbog toga mi stvara mo u

dječjoj osjetljivoj glavici saznanje da se

hrana, posebno neke vrste hrane, može

upotrijebiti da se “osjećamo dobro”.

Osim toga, postoji industrija hrane. To

su ljudi koji koriste reklamu i psihologiju

uvjeravanja kako bi nas privukli da

jedemo ono što oni prodaju, premda to

može biti štetno za nas.

Jedna analiza reklama na američkoj

televiziji, koje su bile prikazivane baš

u vrijeme kada su djeca gledala crtane

filmove, otkrila je da je do 90 posto reklama

bilo za “fast food”. Na taj se način

mladi programiraju da žele vrstu hrane

koja je s hranjivog stanovišta nezdr ava.

Neznanje sa strane potrošača i pohlepnost

sa strane trgovaca hran om, doveli

su do naših današnjih problema.

Kao rezultat pogubne ovisnosti o

nekim vrstama hrane postale su čest

problem u našem društvu. Razumije se

da trpimo posljedice. Postoji velika potreba

da educiramo sebe i svoju djecu o

temeljnim činje nicama u vezi s hranom.

Ustvari, hrana je najveći ljudski lijek -

hranjivi lijek.

lovstvo

I ODBAČENI

ROGOVI SU

ISKORISTIVI

Što s

Piše: Zoran Timarac

Foto: Arhiva

odbačenim

rogovljem?

Odbačeno rogovlje, par od istog

običnog jelena, jelena lopatara,

aksis jelena ili srnjaka, ili dva slična

roga, mogu se montirati kao

trofej. Postavljaju se na dio lubanje tih mužjaka

iz obitelji jelena, koja je s grla stradalog,

u vrijeme dok je bio bez rogovlja, ili rogovlje

nije bilo okoštalo. Postoje i plastične imitacije

dijelova lubanje, na koje se rogovlje može

postaviti. U oba slučaja to nije trofeja nego

ukras, iako iz malo veće udaljenosti to nije

lako utvrditi.

Rogovlje je i lijepi, prirodni materijal, zanimljiv

za izradu raznih ukrasnih i upotrebnih

predmeta i njihovih dijelova. Najvrijednije

je rogovlje običnog jelena, jer je najveće i

pogodno za izradu raznih predmeta i njihovih

dijelova - od najsitnijih do najkrupnijih.

Mogu se izraditi razne drške, najčešće

za lovačke noževe, lovački lusteri, stolice,

čak i stolovi, lampe, svjećnjaci, vješalice,

muštikle, privjesci, broševi, dugmad... Rog

se može rezbariti pa tako nastaju prava mala

umjetnčka djela.

Materijal roga se lako obrađuje, poput

Nož s ukrasnomn drškom od rogova

tvrdog drveta, ali može i puknuti kao drvo.

Zato, primjerice, ako se stegne u škrip, prvo

ga treba omotati nekom krpom. Za obradu

se može koristiti uobičajeni alat za drvo i

neki za metal - može se piliti, bušiti, turpijati,

brusiti, polirati... Cijeli rogovi ili njihovi dijelovi

mogu biti sami ili se mogu kombinirati

s drugim materijalima - najljepše s drvetom

ili metalom.

Može se ostaviti prirodna površina roga,

izgladiti ikre, primjerice na nekoj dršci, skinuti

tamni sloj pa se dobije izgled poput slonovače,

lakirati mat ili sjajnim lakom. Najbolje

je ostaviti prirodnu površinu, ali ako će, primjerice,

predmet od roga ili cijeli rog biti na

balkonu, treba ga zaštititi.

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 37

kultura

ŠUME U KNJIŽEVOSTI

Piše: Josip Vuković

Foto: arhiva

Ljepota i estetika

Stablo i šuma

materijalno su korisni

čovjeku, uto još su i

lijepi. Stabla i šume kao

zajednica ili biocenoza

redovito pobuđuju

estetske doživljaje:

lijepog, uzbudljivog,

dramatičnog,

uzvišenog, izražajnog

ili čudesnog ili pak

radosnog.

Šumski požari što haraju od Amerike preko Europe

do Australije, ne štedeći ni Lijepu našu, uništavaju

goleme privrede, ekonomske, ali i kulturne

vrijednosti. Osakaćuju predivne šumske

krajolike i pejsaže, a oni su esencijalna ljepota zemaljske

prirode. Zemlja bez zelenoga pokrivača bila bi pustinja

poput Sahare. Zahvaljujući Stvoritelju, on nam je stvarajući

Svemir posebno pa i zagonetno darovao vjerojatno

jedini planet ovjenčan životom u otkrivenom dijelu

Sunčeva sustava.

Prirodni pejsaži i šumski krajolici zajedno

s raskošnim zelenilom tzv. hortikulture:

parkovima, vrtovima i perivojima, protkali

su uljepšavši mnoge gradove i obogativši

na svoj način gotovo sve kontinente. Zato

se tek od 19. stoljeća na većini sveučilišta

i šumarskih fakulteta posebno proučava

estetika, a time stručno te znanstveno

doprinosi kulturi šume u sklopu ljepota i

duhovnosti svekolike prirode.

Šume su same po sebi kao zajednica

stabala svojom ekonomskom funkcijom

hraniteljice pa i višestruke zaštitnice

Čedne i ljupke ljepote

je BREZA. Njezina

vitkost i sjajno ruho

se ističu u društvu

s bližnjima - borom

i johom. Englezi je

nazivaju Lady of the

woods - Dama šume!

ljudskih naraštaja kroz povijest i danas. U svojoj knjizi

Stablo & čovjek, jedinoj takvoj na hrvatskom jeziku,

autor Nikola Visković, među ostalim, piše: „U arhaičnim

kulturama ljudsko postojanje neposredno ovisi

o dobrima iz šume, sa polja, od divljači, stada i mora.

Tu čovjek prisvaja okolni svijet izravno i tegobno, ali i

umjereno, srazmjerno slabosti svojih sredstava rada i

znanja, a svagda svjestan svoje ovisnosti o zemaljskim

dobrima. Osjećajući svakoga trenutka granice svojih

snaga, on zna da nije gospodar okolnoga svijeta te

stvarima i bićima oko sebe mora priznati, ma koliko

ih iskorištavao i većinom prema njima bio okrutan,

sudbonosne moći i tajanstvena značenja odlučujuća

za svoj život. Mnoga drevna vjerovanja nosila su, sa

svim tim što bijahu prožeta prividima i predrasudama,

vrijedna kolektivna iskustva o prirodnim temeljima

života, o značenju sunca, voda, godišnjih doba, biljaka

i životinja, o biljnim terapijama koje će moderna

medicina najprije prezrivo odbaciti i potom sve više

potvrđivati, o šumi, moru i planini kao vrelima fizičkog

i duhovnog preporoda.

Uz to što su stablo i šuma materijanlo korisni čovjeku,

drugim bićima, biosistemu te mnogima sveti ili

magični, oni su još i lijepi. Stabla i šume kao zajednica

ili biocenoza redovito pobuđuju estetske doživljaje:

lijepog, uzbudljivog, dramatičnog, uzvišenog, izražajnog

ili čudesnog ili pak radosnog ili nekih drukčije

nazvanih vrednota“.

Primjerice, HRASTOVI su u središtu estetskoga kruga

jer su dugovječni, snažno razvijena debla i krošnje,

čvrstih korijena, puni simbola tako da podsjećaju, ističe

Visković, na lik i stav starog snažnog junaka koji je izdržao

mnoge borbe, a spreman je izdržati i nove. Stablo

BUKVE u istim šumama listačama zauzima zasebno

mjesto, gustom, zaobljenom krošnjom, nekim navlastim

otajstvom pa podsjeća na ustrajnu i brižnu majku,

koja živi povučena u svom domu. Estetski djeluju nijanse

boja bukvina lista od svijetlog proljetnog zelenila do

crvenosmeđih jesenjih tonova. GRAB je osobito lijep

za sunčanih jesenjih dana, živi žuti tonovi otpala lišća

dočaravaju šaren sag preliven zlatonosnim zrakama

sunca. Čedne i ljupke ljepote je BREZA. Njezina vitkost i

sjajno ruho se ističu u društvu s bližnjima -

borom i johom. Englezi je nazivaju Lady of

the woods - Dama šume!

„Među stablima šuma četinjača mitske

su ljepote i estetike JELA, SMREKA, BOR;

u našem je narodu često među mladima

kolao refren: Zelen bor, molim brzi odgovor!

I to označuje ljepotu, ali i povjerenje

u prekrasna estetska stabla crnogorice,

tamnih tonova, ali svijetla odnosa prema

životnim potrebama oslonjenim poglavito

na gospo darske šume, odnosno

na ekonomske krošnje i socijalne grane

šumarstva.“

38 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

izložba

PAUKOVA MREŽA I KAPLJICA VODE

KAO INSPIRACIJA

Piše: Miroslav Mrkobrad

„Oblikom kaplja, a površinom more“

U

galeriji BNZH u Ilici 54 u Zagrebu

razapeta je paukova mreža

(!) u koju ćete se sigurno „upetljati“

ako navratite i pogledate

sasvim neobičnu i fascinantnu izložbu fotografija

bosanskog umjetnika Nedžiba Vučelja

(1955.) koji živi i radi u Bužimu, mjestu

pokraj Bihaća.

Paukova mreža, ta prirodna čipka, savršeni

niz i besprijekorno tkanje, optočena

nizom bisera koje u jednom, isto tako savršenom,

trenutku stvara priroda, a jednostavno

se zovu kapljice vode, osnovni je motiv

100-tinjak fotografija izložbe nazvane po

stihu jednog bosanskog pjesnika „Oblikom

kaplja, a površinom more“.

od samog autora, nastaju ove jedinstvene

fotografije, na kojima je kapljica na pukovoj

mreži život. I sunce i šuma i cvijet i list.

No, paukova mreža, kako je kazao slikar

Sead Emrić predstavljajući Vučelja i njegovo

djelo (N. Vučelj je objavio i nekoliko zbirki

pripovjedaka i poezije), simblično upozorava

i na moguću katastrofu, onu ekološku, u koju

se svijet upetljao! A mreža je tako čvrsta da se

svi moramo truditi i poraditi najviše što možemo

da ovu našu jedinu Zemlju spasimo.

Cijelu noć mora padati sitna kiša, zapravo

sipiti, jutro mora biti prohladno, bez

sunca, jer na suncu kapi nestaju, morate dočekati

taj trenutak koji ne traje dugo, pronaći

pravi položaj i mjesto s kojeg će ta sitna

jedva vidljiva mreža na panju, između dva

lista na stablu, oživjeti! Tako eto, saznali smo

Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME 39

dječji kutak

PRIČE O ŠUMAMA,

ŠUME U PJESMAMA

Pripremila:Ljiljana Ivković

Časopis Hrvatske

šume u suradnji s

dječjim vrtićima

„I.B.Mažuranić“

iz Slavonskoga

Broda, „Josipdol“ iz

Josipdola i „Sesvete“

iz Sesveta, u svakom

broju objavljuje

kratke odlomke iz

„Priča“ Ivane Brlić

Mažuranić i pjesama

drugih hrvatskih

pjesnika o šumi,

koje su djeca iz tih

vrtića na svoj način

doživjela i ilustrirala.

To je naš doprinos

želji da djeci već

od predškolske

dobi usadimo

ljubav prema šumi

i naučimo ih da

vole prirodu koja

ih okružuje i čuvaju

okoliš u kojem žive.

A dječji likovni

izričaji ljepote i

vrijednosti šume

izlet su u dječji svijet

mašte i iskrenosti

kakvu samo još kod

djece možemo naći.

Kako je Potjeh tražio istinu

Jednoga jutra, u proljeće,

ustade stari Vjest rano prije

sunca, probudi svoja tri unuka

i reče im da idu u šumu gdje su

lani med vadili i da vide kako li

su pčelci prezimili i izlaze li već

pčelice od zimskog sna. Marun,

Ljutiša i Potjeh ustadoše,

spremiše se i odoše.

No, sva tri brata poznavahu

šumske prolaze, zato

uđoše sigurno i radosno u

šumu...“

Projekt nazvan „Priče o

šumama, šume u pjesmama“

(izbor citata iz „Priča“

I.B.Mažuranić, odabir pjesama)

osmislile su mr. sc.prof.

Jasna Ažman (S.Brod) i odgojiteljica

Ljiljana Ivković

(Ogulin).

Lucija Lubina, 5,6 g.(DV Sesvete)-KAKO JE

POTJEH TRAŽIO ISTINU

Jakov Borovec, 6,8 g.(DV Sesvete)-KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Fran Jakopač, 6,9 g. (DV Ogulin)-

KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Ana Benčina, 6,4 g.(DV S.Brod)-JAGOR

Jagor

„...Jedan dan išle i prolazile

livadama, a vode u kladencima

koliko hoćeš. Slatko se napasla

kravica i napila se čiste vodice.

Drugi dan išle, prolazile sav

dan kroz gustu šikaru, i naišle

na potok. Slatko se nabrstila

kozica i napila čiste vodice. Treći

dan išle i izašle već u brdo,

u parloge. Paša slaba, a vode

samo u jednoj kaljuži. Četvrti

dan sama smreka i borovica,

vode i kapi, krš sve goliji i sve

strmiji, a bušicu snaga izdaje...“

Antun Vujević, 5,8 g.(DV Sesvete)-JAGOR

40 • Broj 148 • travanj 2009. HRVATSKE ŠUME

u šumskom miljeu

Zimska poezija

Iako smo iz zime skočili u ljeto, ostali smo dužni nekoliko lijepih fotografija

zimskog ugođaja koji nam je priredilo ovo nepredvidivo vrijeme. Nije novost da

je bilo -17 u Gospiću, ali jest čudo kad se skijaju po Stradunu u Dubrovniku ili kad

pješčane plaže prekrije snijeg! Veljača i ožujak pokazali su svoju ćud pa je bilo

svega. Zimskih prizora koliko hoćete, a mi smo se odlučili za malo „zimske poezije“.

Sa sjevera, iz ravne Podravine, gdje je bilo manje snijega, iz mnoštva kadrova

pjeskovitih i idiličnih Pesaka kod Đurđevca, našeg povremenog suradnika Josipa

Švace (sada penzionera!), donosimo ih nekoliko. U tu idiličnu sliku (sa sjevara!)

uklapamo i prizor s plaže u Novalji na Pagu gdje je također zabijelilo! Fotku nam

je poslala Ljiljana Šestan, upraviteljica Šumarije Pag.

Samo da se podsjetite kako je to nedavno bilo!

Goli otok - Hrvatske šume

Goli otok - Hrvatske šume ... View more Goli otok - Hrvatske šume

Delete template?

Save as template ?

Goli otok - Hrvatske šume Goli otok - Hrvatske šume