Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume

KAZALO 

1-5 

U Senju postavljeni temelji 

suvremenog krškog 

šumarstva 

6-7 

Potpisan novi Kolektivni 

ugovor 

12-15 

Ne priznaju 

poduzetnike, jer 

sami mogu bolje 

16-17 

Uspon na Kilimandžaro 

18 

Izišla treća knjiga 

Hrvatskog šumarskog 

leksikona 

19-20 

Sovsko jezero - 

biser Dilj gore 

21 

Međunarodni dan 

zaštite močvara 

v. 

22-23 

I šumarija Sunja ima 

svoju Amazonu 

24-27 

Kako spriječiti štete od divljači 

8-11 

Intervju: 

mr. sc. Ivan 

Leko: Biološka 

obnova šuma naš 

imperativ 

28-29 

Mogući utjecaj višenamjenskog kanala Dunav-Sava 

na šumske eko sustave 

30-32 

Vijesti, informacije i događaji iz naših uprava 

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. 

Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. 

Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž. 

• Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko 

Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž., Miroslav Mrkobrad, 

dipl. pol., Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž., Ivica Tomić, dipl. inž. Novinari: A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad, 

V. Pleše i I. Tomić Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: direkcija@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta, Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb 

Naklada: 5000 

Nehaj kula iznad grada Senja

OBILJEŽENA 120. OBLJETNICA POŠUMLJAVANJA KRASA NA PRIMORJU 

U ^êtiiti * 

sus mif' 4^ %> iU-' ^ (i* «.^ 

I 

og 

ao sto je u našem časopisu 

»Hrvatske šume« broj 23 bilo 

najavljeno, u Senju je 17. prosinca 

1998. g. održano savjetovanje u povodu 

značajne obljetnice krškog 

šumarstva i planine Velebit. Naime, 

Hrvatsko šumarsko društvo - Ogranak 

Senj u suradnji s »Hrvatske šume«, p.o. 

Zagreb Upravom šuma Senj organiziralo 

je savjetovanje u povodu 120. 

obljetnice od osnutka »Kraljevskog 

nadzorništva za pošumljenje krasa 

krajiškog područja« - »Inspektorata za 

pošumljavanje krševa, goleti i uređenje 

bujica« u Senju (dalje: Nadzorništvo - 

Inspektorat) i 20 godina Velebita kao 

međunarodnog rezervata biosfere. 

Toga dana je održana sjednica 

Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog 

društva, a nakon toga je u Domu 

kulture »M.C. Nehajev«, započelo savjetovanje 

uz nazočnost mnogobrojnih 

šumarskih stručnjaka, predstavnika 

senjskih udruga i vlasti. Skup je otvorio 

dr. se. Viče Ivančević, predsjednik 

Hrvatskog šumarskog društva - 

Ogranka Senj. Skup su svojom 

nazočnošću počastili ugledni gosti: 

Savjetovanje je pratio velik broj sudionika 

Snimio; G: NOVOTNI 

prof. dr. Slavko Matić, predsjednik 

Hrvatskog šumarskog društva, prof 

dr. Joso Vukelić, dekan Šumarskog 

fakulteta, mr. Josip Dundović, 

pomoćnik direktora »Hrvatske šume«, 

prof dr. Milan Glavaš, predsjednik 

Hrvatskog ekološkog društva i predsjednik 

povjerenstva Velebitskog 

botaničkog vrta, Željko Biondić, dipl. 

ing., gradonačelnik Senja, Davor Biondić, 

dipl. vet., predsjednik Gradskog 

vijeća Senja, prof. Milan Galić, zastup- 

Hrvatsko 

šumarsko društvo 

- Ogranak Senj u 

suradnji s 

»Hrvatskim 

šumama«, p.o. 

Zagreb, Upravom 

šuma Senj održalo 

je u Senju 17. 

prosinca 1998. g. 

savjetovanje u 

povodu značajnih 

jubileja 

šumarstva 

Nakon izbora radnog predsjedništva, pozdravne riječi u ime Šumarskog fakulteta izrekao je 

dekan prof. dr. Joso Vukelić 

Snimio: B. MIKLIĆ 

Časopis Hrvatske šume /1

Prigodni pozdrav sudionicima savjetovanja izrekao je Rohert Laginja, dipl. inž., pomoćnik 

ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Snimio: B. MIKLIĆ 

Prof. Ivica Bralić bio je jedan od 

nositelja stručnog dijela 

savjetovanja 

Snimio: G. NOVOTNI 

ZAMOLBA 

Ako me k sebi uztneš, Gospodine, 

zaposli me na vodi. 

Žednima bih da nataiem, 

neplirače na obalu da prevozim, 

utapajme iz pogibli da 

izbavljujem. 

Ako me k sebi ne primiš, 

Gospodine, 

opet me zaposli na podi, 

iako je ondje voda zagađena. 

I ondje netko žeđa., 

i ondje netko brodi, 

i ondje netko skapava na vodi. 

Ispružena ruka, 

ondje je, Gospode, 

jošte potrebnija. 

Riječi dobrodošlice i uspješni rad savjetovanju zaželio je Željko Biondić, dipl. inž., gradonačelnik 

Senja Snimio: G. NOVOTNI 

nik Ličko-senjske županije u Hrvatskom 

državnom saboru, Robert Laginja, 

dipl. inž., pomoćnik ministra u 

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, 

Franjo Prebanić, Državni inspektorat, 

prof. Ivica Bralić, Državna uprava 

za zaštitu prirode i okoliša, Gordana 

Colnar, predsjednica Hrvatskog sindikata 

šumarstva i Frane Rogić, 95. 

godišnji lugar, jedini živi član Inspektorata 

- Nadzorništva. Izabrano je radno 

predsjedništvo u sastavu: Milan 

Krmpotić, dipl. inž., predsjednik, te 

prof. dr. Ante Tomašević i Tomislav 

Starčević, dipl. inž. kao članovi. 

Pozdravivši skup, u ime Šumarskog 

Antun Pećanić, dipl. inž., izlaže svoj zanimljiv rad 

Snimio: B. MlKLlC 

21 Časopis Hrvatske sume

fakulteta dekan prof. dr. Joso Vukelić 

ukratko se osvrnuo na značaj jubileja, 

a zatim i prof. dr. Milan Glavaš, 

u ime Hrvatskog ekološkog društva, 

Robert Laginja, dipl. inž. u ime 

Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, 

te gradonačelnik Zeljko Biondić, 

dipl. inž. u ime Grada Senja. 

U stručnom dijelu savjetovanja 

podneseno je više stručnih i znanstvenih 

radova, i to: dr. se. Viče 

Ivančević: 120 obljetnica od osnutka 

senjskog »Kraljevskog nadzorništva 

za pošumljenje krševa, 

goleti i uređenje bujica«; prof. 

Ivica Bralić: 20. obljetnica proglašenja 

Velebita međunarodnim rezervatom 

biosfere; Antun Pećanić, 

dipl. inž.: Gospodarenje šumama 

Sjevernog Velebita; prof. dr. Milan 

Glavaš: Velebitski botanički vrt; 

dr. se. Vlado Topić: Biomasa šumskih 

ekosustava mediteranskog 

područja Hrvatske i Gracija Mičetić, 

dipl. inž.: Erozija i bujica na 

kršu. Od najavljenih predavača jedino 

je opravdano izostao prof. dr. Draško 

Serman: »Velebit u svjetskoj mreži 

rezervata biosfere«, pa je dogovorom 

glavne dijelove njegovog rada 

obuhvatio prof. Ivica Bralić u svom 

radu. Nakon zanimljivih i kvalitetnih 

predavanja otvorena je rasprava u kojoj 

je sudjelovao mr. Josip Dundović, pomoćnik 

direktora »Hrvatske šume« 

p.o. Zagreb. Pri tome je pohvalio dosadašnje 

gospodarenje šumama Sjevernog 

Velebita od strane šumarskih organizacija. 

Zbog toga bi budućim 

nacionalnim parkom »Sjeverni Velebit« 

u revidiranim granicama trebala gospodariti 

šumarska organizacija. To 

zahtijeva promjenu zakonske regulative 

u toj domeni, pa bi trebalo pokrenuti 

inicijativu za njezinu izmjenu. 

Iskazuje zadovoljstvo za kvalitetna izlaganja, 

te predlaže njihovo publiciranje 

od strane »Hrvatske šume« p.o. 

Zagreb. 

I »Šumarski list« dao je svoj prinos 

obilježavanju prve obljetnice, jer je baš 

toga dana u Senju predstavljen zadnji 

dvobroj (11-12) u kojem je objavljen 

rad dr. se. Viče Ivančevića o djelovanju 

Nadzorništva - Inspektorata. Vjerujemo 

da će redakcija »Šumarskog lista« 

biti otvorena i za publiciranje radova, 

koji su danas bili prezentirani. Osim 

toga u prostorijama Doma kulture 

Prof. dr. Milan Glavaš jedan je od nositelja stručnog dijela savjetovanja 

Snimio: B. MIKUĆ 

Govor dr. se. V. Ivančevića 

prilikom otvaranja savjetovanja 

Dragi gosti, dragi kolege, dame i gospodo 

Pripala mi je ugodna dužnost da vas u ime organizatora 

HŠD - Ogranka Senj i u suradnji s 

»Hrvatske šume«. Upravom šuma Senj najsrdačnije 

pozdravim. 

Današnje savjetovanje održava se u povodu 

značajnih obljetnica koje znatno prelaze okvire 

našeg grada Senja. U tom pogledu posebno se ističe 

jubilej 120. obljetnice od osnutka »Kraljevskog 

nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog 

područja« - »Inspektorata za pošumljavanje krševa, 

goleti i uređenje bujica« u Senju. To je bio značajni 

datum našeg šumarstva na kršu, ali i cjelokupnog 

života nekadašnjeg primorskog krajiškog područja. 

Pri tome je važno naglasiti daje to bila druga takva 

posebna šumarska krška institucija na cijelom 

širokom prostranstvu Jadranskog mora, nakon 

Trsta, pa time njezin osnutak ima veći značaj. 

Sagledavajući rezultate neprekidnog 64-godišnjeg 

rada Nadzorništva - Inspektorata možemo utvrditi 

U ime organizatora senjskog 

ogranka Hrvatskog šumarskog 

društva savjetovanje je otvorio 

njegov predsjednik dr. se. Viče 

Ivančević 

Snimio G. NOVOTNI 

da su bitno unaprijedili šumarsku praksu i znanost na kršu, a također poboljšali 

težak život tamošnjih stanovnika. S postignutim rezultatima rada Nadzorništva - 

Inspektorata naše šumarstvo nimalo ne zaostaje za šumarstvom najrazvijenijih europskih 

zemalja, a u nekim segmentima čak i prednjači. 

Drugi po datumu »mlađi« jubilej vezan je za 20. obljetnicu proglašenja 

Velebita, međunarodnim rezervatom biosfere. Takvo međunarodno priznanje 

Velebitu, biseru naše prirodne baštine, prije dva desetljeća, značilo je još jednu 

potvrdu njegove izuzetne originalnosti i očuvanosti. Za takvo njegovo stanje 

dobrim dijelom je zaslužno i područno šumarstvo duge tradicije, budući da je 

davne 1765. g. osnovana u Krasnu prva šumarija u našoj zemlji. Sustavno 

gospodarenje šumama sjevernog dijela Velebita od tada pa do danas sačuvalo je i 

značajno unaprijedilo šumske ekosustave. Zbog toga pouzdano možemo reći daje 

šumarstvo bilo i ostalo najsigurniji jamac očuvanosti Velebita, i da je znatno 

pridonijelo njegovu uvrštavanju u međunarodnu mrežu rezervata. Stoga svako 

novo rješenje o njegovoj zaštiti bez uzimanja u obzir stajališta šumarske struke 

zasigurno neće postići očekivane rezultate. Između ostalog, na današnjem savjetovanju 

i o tome će biti riječi, pa se u tom smislu očekuju i određeni zaključci. Inače 

sadržaji današnjih izlaganja pridonijet će boljem razumijevanju navedenih 

obljetnica. 

Na kraju još vas jednom pozdravljam i želim ugodan boravak u nama 

najdražem Senju. U ime domaćina. Hrvatskog šumarskog društva. Ogranak Senj 

i »Hrvatske šume«. Uprava šuma Senj molimo Vas da se osjećate kao kod svoje 

kuće^ 

Živjeli! 

. f/. %^\ BKASTER 

Časopis Hrvatske šume 13

Prigodni govor dr. se. V Ivančeviča, prilikom postavljanja 

vijenca na spomen ploču zgrade 

Nadzorništva-Inspektorata 

u staroj zgradi Nadzorništva ispred spomen ploče prigodnu riječ održao je dr. se. Viče 

Ivančević 


Uspješnom radu Nadzorništva-Inspektorata najviše je pridonijela cijela 

plejada izvanrednih šumarskih stručnjaka, zajedno s brojnim lugarskim osobljem. 

U sveukupnu njegovu djelovanju izmijenilo se šest upravitelja - šefova i pet 

pomoćnika, te 79 lugara. Uz to, više je stručnjaka bujičara, najvećim dijelom 

šumarskih stručnjaka i studenata, ostavilo vidne tragove svojih dostignuća. Ti 

šumarski stručnjaci, ali i lugarsko osoblje rezultatima svoga rada vraćali su 

opravdanu nadu u bolji život mnogobrojnom siromašnom pučanstvu 

nepreglednih golih predjela primorskog krajiškog krša. Rezultati njihova rada 

počeli su tijekom vremena pozitivno utjecati na poboljšanje života područnog 

pučanstva i stvaranje boljih životnih uvjeta na primorskom kršu. 

Tijekom 64-godišnjeg kontinuiranog rada visokostručno i lugarsko šumarsko 

osoblje dalo je osobit doprinos razvoju šumarstva na kršu, ponajprije uzgajanju 

šuma, sjemenarstvu, rasadničarstvu, pronalaženjem najpogodnijih vrsta za 

pošumljavanje u odnosu na biološko ekološka svojstva, tehnici pošumljavanja i 

potpunoj primjeni ekologije, uspjelim saniranjem divljih bujičnih tokova 

izvedenim pomoću biološko-tehničkih mjera, studioznim izborom lokacija kultura 

- branjevina, te uređivanjem šuma i pejzažnim oblikovanjem privlačnih prirodnih 

predjela. Sadašnje, a i buduće generacije šumara, stručnjaka srodnih struka i 

područnog stanovništva trebaju dobro zapamtiti istaknute šumarske stručnjake 

Nadzorništva-Inspektorata kao što su: Eduard Malbohan, Albert Rosmanith, Otto 

Nyitray, Josip Balen, Alfons Kauders i Vinko Plesa čiji je doprinos poboljšanju 

uvjeta života područnog stanovništva i njegovih životnih prilika bio od izuzetne 

važnosti. 

Zbog toga samo se danas okupili ispred spomen ploče da se još jednom 

poklonimo velikom djelu naših prethodnika, te podsjetimo šumarske krugove i 

širu javnost na veličinu njihova djela u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njihova 

djela trajne vrijednosti najbolje se mogu izraziti jednom prikladnom misli J. V. 

Sodena: »Onaj koji sadi goleti, možebiti veći je dobročinac svoje domovine od 

junakah i državnikah«! 

priređena je prigodna izložba koju je 

pripremio dr. se. Viče Ivančević. 

Izložbu nije bilo moguće prirediti u 

Gradskoj čitaonici i knjižnici zbog već 

jedne postavljene izložbe, pa će se to 

učiniti početkom 1999. godine. 

Ukoliko bude zanimanja izložba bi se 

nakon toga mogla preseliti u Zagreb u 

prostorije Hrvatskog šumarskog 

društva. 

Frane Rogić, jedini je živi član 

nekadašnjeg Inspektorata- 

Nadzorništva. I danas u 95. 

godini života vrlo dobre je 

kondicije 

Snimio: G: NOVOTNI 

Na kraju savjetovanja imenovano 

je Povjerenstvo za zaključke u sastavu: 

dr. se. Viče Ivančević, Milan Rrmpotić, 

dipl. inž. i Hranislav Jakovac, dipl. inž. 

Slijedi nakon toga posjet staroj zgradi 

Nadzorništva, gdje je prilikom 100. 

obljetnice od osnutka Nadzorništva - 

Inspektorata 1978. g. postavljena 

spomen ploča. Prigodnu riječ održao 

je dr. se. Viče Ivančević, a zatim je 

Milan Spalj, dipl. inž., upravitelj 

krške šumarije Senj, kao neposredni 

nasljednik šumarskih stručnjaka Nadzorništva 

- Inspektorata, postavio vijenac 

ispod spomen ploče. Na taj smo 

način odali dužnu zahvalnost i štovanje 

mnogobrojnim šumarskim 

stručnjacima i pomoćnom osoblju za 

značajne rezultate njihova rada na 

kršu. 

Nastavljeno je druženje u hotelu 

»Nehaj« uz prigodni kulturno-umjetnički 

program. Poseban ugođaj priredila 

je vokalno-instrumentalna senjska 

skupina »Pod Nehajem« svojim diskretnim 

glazbenim ugođajem i pjesmom. 

S velikim zadovoljstvom primljena 

je promocija još jedne zbirke 

pjesama našeg plodnog književnika i 

kolege Milana Krmpotića, dipl. inž. 

pod naslovom: »Ovaj križ ljudski«. 

Promociju je obavila prof. Marica 

Mostarac - Štokić, a potom je autor 

recitirao nekoliko pjesama iz najnovije 

knjige i njegova cjelokupna stvaralaštva. 

Obavještavamo sve zainteresirane 

da se knjiga može nabaviti kod 

izdavača »Senjsko književno ognjište« 

u Senju po pristupačnoj cijeni. Iako je 

4 / Časopis Hrvatske šume

Dr. se. Vlado Topić, u svome radu po pm put je prikazao rezultate svojih dugogodišnjih 

CVRČAK 

ni zemlje ni pluga 

niman 

kamen 

samo kamen 

i 

more 

iman 

moje brazde su škrape 

samo za sime trna 

moje su brazde rali 

slana su moja zrna 

al 

ja san cvrčak 

na trnu 

i još samo komadić neba 

mi treba 

i 

pivan 

istraživanja 

većini čitatelja šumarske struke poznato 

djelo našeg pjesnika Milana Krmpotić, 

dipl. inž., ponovit ćemo ukratko 

najvažnije. Autor je pjesnik, prozaik i 

dječji pisac, rođen 2. rujna 1945. g. u 

Veljunu Primorskom, kod Senja. Stanuje 

u Senju, a radi u »Hrvatskim 

šumama« u Zagrebu. Iz njegove najnovije 

zbirke donosimo jednu pjesmu 

»Zamolba«. 

U nastavku kulturno-umj etničkog 

programa predstavio se senjski pjesnik 

Krešo Stanišić. Njegove znalački kazivane 

pjesme izrečene na domaćoj 


Nastup senjskog književnika 

Krešimira Stanišića pobudio je 

veliku pažnju 

Snimio: G. NOVOTNI 

U kulturnoumjetničkom 

dijelu 

zajedničkog druženja 

prof. Marica 

Mostarac-Stokić 

promovirala je najnoviju 

zbirku pjesama autora 

Milana Krmpotića, 

dipl. inž. šum. 

pod naslovom 

»Ovaj križ ljudski« 

Snimio: G. 

NOVOTNI 

senjskoj čakavici pobudile su veliku 

pozornost nazočnih. Da bi se čitateljima 

donekle približilo njegovo stvaralaštvo, 

donosimo i jednu njegovu, 

najnoviju, pjesmu »Cvrčak«. 

Dr. se. Viče Ivančević predstavio je 

dvije najnovije razglednice Velebitskog 

botaničkog vrta u izdanju »Hrvatske 

šume«. Uprave šuma Senj. Kao što je 

poznato, tim zaštićenim prirodnim 

objektom gospodare »Hrvatske šume«. 

Uprava šuma Senj, Šumarija Krasno. 

Tiskanje razglednica predstavlja 

dodatnu valorizaciju planine Velebit. 

Međutim, opravdano se pitamo hoće li 

Uprava parka prirode i nacionalnog 

parka tako odgovorno brinuti o 

Velebitskom botaničkom vrtu, kao što 

su do sada brinuli »Hrvatske šume«, 

Uprava šuma Senj? 

Na kraju predsjednik Ogranka 

Senj najavio je slični ponovni susret u 

Senju 2000. g. u povodu 235. 

obljetnice od osnutka jedne od 

najstarijih šumarija u našoj zemlji 

(Šumarija Krasno osnovana je 1765. g.) 

i 110. obljetnice rođenja prof. dr. 

Josipa Balena, najvećeg šumarskog 

stručnjaka u domeni krša. Ovaj 

izuzetni šumarski stručnjak i intelektualac 

rođen u Krmpotama 1890. g. 

bio je između ostalog i prvi domaći 

rukovoditelj senjske krške šumarske 

ustanove od 1919-1925. g., te prvi doktor 

šumarskih znanosti na Gospodarsko-šumarskom 

fakultetu 1923. godine. 

Doktorat je stekao u 33. godini 

života. 

Gotovo svi sudionici pozitivno su 

ocijenili ovo savjetovanje, kojem su i 

sredstva javnog priopćavanja posvetila 

odgovarajuću pozornost. Skupovi 

ovakva karaktera zasigurno služe boljoj 

šumarskoj promidžbi, jer se javnost 

bolje upoznaje s dostignućima naše 

struke i njezinim poteškoćama. 

Dakako, ne treba zanemariti ni kvalitetne 

stručne i znanstvene radove, koji 

također znače novi prilog šumarskoj 

struci. Na kraju, umjesto zbogom 

možemo reći: Doviđenja do 2000. g. i 

ponovnog susreta u Senju! •mj^ 


POTPISAN NOVI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ŠUMARSTVO 

Kako ćemo živjeti ove godine 

Kolektivni ugovor 

nije nepromjenjiv, a 

ukoliko prilike 

tijekom godine 

dozvole nastavit će 

se razgovori o 

mogućnosti 

poboljšanja 

standarda 

zaposlenih 

Plače veće za 8yS posto 

Trenutak potpisivanja Kolektivnog ugovora: ing. Ivan Tarnaj, Gordana Colnar 

i Zeljko Cutvarić 

Koncem prošle godine potpisan 

je novi Kolektivni 

ugovor za zaposlenike Hrvatskih 

šuma kojim se za razdoblje od 

godinu dana utvrđuju nova »pravila 

igre« između poslodavca i zaposlenika. 

U ime Hrvatskih šuma 

ugovor je potpisao direktor 

poduzeća ing. Ivan Tarnaj, a ispred 

dviju sindikalnih organizacija koje 

zastupaju interese radnika novi 

ugovor su potpisali predsjednica 

Hrvatskog sindikata šumarstva 

Gordana Colnar te predsjednik 

Sindikata zaposlenih u šumarstvu 

Zeljko Cutvarić. 

- Ovo je treći kolektivni ugovor 

koji se potpisuje u oblasti 

šumarstva na nacionalnoj razini. 

Rezultat je to uspješnih pregovora 

s direkcijom Hrvatskih šuma koja 

je kao partner pokazala da poštuje 

socijalni dijalog i pregovarački tim 

sindikata uvažava kao socijalnog 

partnera, istakla je prilikom svečanog 

potpisivanja Ugovora Gordana 

Colnar. Ona je također naglasi- 

la pozitivnu atmosferu u kojoj su 

vođeni pregovori i obostrano 

htijenje da se napravi što kvalitetniji 

Ugovor. Imajući u vidu tešku 

situaciju u kojoj se nalaze zaposlenici 

u Hrvatskim šumama, dobro 

je što socijalno partnerstvo s poslodavcem 

funkcionira, jer će sindikat 

na taj način lakše rješavati 

brojne nagomilane probleme, rekla 

je ona. 

Predsjednik Sindikata zaposlenih 

u šumarstvu Bjelovar Zeljko 

Cutvarić također se zahvalio 

pregovaračkim timovima na 

uspješno obavljenom poslu te 

poželio »da se odredbe ovog Kolektivnog 

ugovora, za razliku od 

prošlogodišnjeg, ispunjavaju na 

vrijeme i da se na taj način zadrži 

socijalni mir u poduzeću koji je u 

ovoj situaciji najvažniji«. 

— Božićnica i Uskrsnica postaju 

pravo radnika, odnosno 

obveza poslodavca. 

Obraćajući se prisutnima direktor 

Hrvatskih šuma ing. Ivan 

Tarnaj je istakao »da su na ovo 

malo papira sadržane želje i nastojanja 

sve tri strane da se na 

najodgovorniji način, sagledavajući 

i objektivno ocjenjujući okolnosti 

u kojima živimo, dođe do konsenzusa 

na temeljnim pitanjima prava 

i uvjetima rada zaposlenih u Hrvatskim 

šumama«. Ovim Ugovorom 

definiraju se prava ali isto tako 

obveze, jer samo zdravo poduzeće 

može jamčiti ispunjenje ovih prava. 

To zapravo sve skupa i nije bilo 

tako teško, jer mi smo samo 

formalno tri strane, dodao je Tarnaj, 

jer su nam ciljevi isti. Cilj je 

poslovodstva, rekao sam to i ranije, 

dobrobit zaposlenih i stabilnost i 

razvoj poduzeća. Ako ta dva cilja 

ostvarimo, ostvarujemo i opći nacionalni 

interes. Kolektivni ugovor 

ima svoje limite koji su postavljeni 

isključivo ekonomskim trenutkom 

življenja u Hrvatskoj danas. Bio 

bih jako zadovoljan da se ukupne 

okolnosti privređivanja u 1999. 

značajno poprave i da redefinira- 


Ing. Ivica Gazi, predsjednik Upravnog odbora »Hrvatskih šuma«: 

»Svaki gospodarski napredak vezanje za motivaciju radnika.« 

kad radnik ima normu i 25 kubika 

na dan, plaća premala. Ona će s 

500 kuna dodatka za topli obrok 

iznositi tek 2.100 kuna što ovo 

poduzeće svrstava na nisko sedmo 

mjesto po plaćama od deset javnih 

poduzeća u Hrvatskoj. Najniža je 

plaća s toplim obrokom 1.800 

kuna, dok prosječna plaća u Hrvatskim 

šumama iznosi 2.600 kuna 

što je manje od prosjeka u Hrvatskoj. 

Šumarima i dalje predstoji 

dijalog oko porasta plaća, od čega 

ne bježi ni poslovodstvo. 

- Šumari će po novom Kolektivnom 

ugovoru, a tako je bilo i u 

prošlogodišnjem, imati 40-satni 

radni tjedan. 

mo rješenja Kolektivnog ugovora. 

No ništa se samo po sebi neće dogoditi 

ako odgovorno ne podnesemo 

svoj dio obveza koji proizlazi 

iz nužnosti mijenjanja stanja u 

kome jesmo, rekao je Tarnaj. 

Možda je godina dana i predugo 

razdoblje, pratit ćemo razvoj prilika 

i ukoliko nađemo prostora, ja 

sam za to da iskoristimo mogućnosti 

za poboljšanje standarda zaposlenih 

u Hrvatskim šumama. 

Uspješno ostvarenje Kolektivnog 

ugovora poželio je svim sudionicima 

i predsjednik upravnog 

odbora Hrvatskih šuma ing. Ivica 

Gazi, rekavši da je »svaki stvaralački 

i gospodarski napredak vezan 

za radnike i motivaciju radnika. 

Bez nje ne može se očekivati 

bilo kakav napredak.« On je 

istakao da su u oblasti šumarstva 

problemi sve složeniji, posebno u 

iskorištavanju šuma gdje budućnost 

nosi novi tehnološki izazov. 

Stoga je i ovakvo dogovaranje poslodavaca 

i zaposlenika pozitivan 

put, ocijenio je Gazi. 

Plaće veće 8,5 posto 

Sa stajališta Hrvatskog sindikata 

šumarstva cijenimo da je 

Potpisivanju Kolektivnog ugovora prisustvovali su i brojni gosti 

najznačajnije što nije došlo do 

smanjenja prava koja smo imali u 

dosadašnjem Kolektivnom ugovoru, 

rekla je, ocjenjujući najznačajnije 

odredbe novog Ugovora, 

Gordana Colnar. Premda je za 

oko 8.600 zaposlenih u Hrvatskim 

šumama predviđeno povećanje 

plaća od 8,5 posto, sindikat ipak 

nije zadovoljan ukupnim iznosom 

osnovne plaće u Hrvatskim 

šumama. To misli i Željko Cutvarić 

koji kaže daje za terenski rad, 

- Subote ne ulaze u godišnji 

odmor. 

- Isplata plaća morala bit biti 

obavljena do 20. u mjesecu za 

prethodni mjesec, što je napredak 

u odnosu na dosadašnje stanje. 

- Naknada za prehranu 

povećana je s 400 na 500 kuna. 

- Razrađeni su kriteriji za 

utvrđivanje tehnološkog viška, ako 

do njega dođe, uređene su i otpremnine. 

.Jtf (M. M.) 

Časopis Hrvatske šume I 7

INTERVJU: 

mr. se. Ivan Leko, Uprava šuma Split 

Biološka obnova šuma 

naš imperativ 

u Projektu radova biološke reprodukcije šuma u koji je uključen i 

Vladin program zapošljavanja razvojačenih branitelja, do sada je bilo 

uposleno oko 1500 djelatnika na pošumljavanju ogoljelih površina 

prema Programu obnove obalnih šuma podržanim i od Svjetske 

banke 

G 

ospodine Upravitelju, možete li u kratkim 

crtama reći po čemu je Uprava šuma Split 

posebna u odnosu na ostale Uprave u »Hrvatskim 

šumama«? 

— Uprava šuma Split je po svojoj površini najveća 

uprava koja se proteže na četiri južnohrvatske 

županije. Za razliku od kontinentalnih šuma, šume u 

ovoj upravi imaju uglavnom zaštitnu ulogu po čemu 

se i način gospodarenja bitno razlikuje od ostalih 

uprava. Također, velike neobrasle površine nas 

upućuju na uzgojne radove pošumljavanja, njege i 

čišćenja. U ovom dijelu Hrvatske tradicija šumarstva 

nije toliko razvijena kao u unutrašnjosti jer svi dosadašnji 

režimi nisu imali interesa ulagati u šumarstvo 

na kršu što je bio očit pokazatelj tuđinske vlasti. S 

pojavom hrvatske države, odnosno »Hrvatskih šuma«, 

šumarstvo Dalmacije, na neki način, doživljava svoj 

procvat. To se može potpkrijepiti podacima gdje se 

transparentno vidi daje od 1991. do danas uloženo 

više sredstava u šumarstvo Dalmacije nego u 

prethodnih sedamdeset godina. Ako se tko upita da li 

za to postoje opravdanja sigurno će doći do pozitivnog 

odgovora jer odnos vrijednosti drvne mase i opće 

korisnih funkcija, posebno u turističkoj regiji je 1:10 

pa čak i više. Mislim da »Hrvatske šume« u ovom 

dijelu Hrvatske promiču takva saznanja kroz svoj 

redovni program, ali i kroz redovan odnos s lokalnim 

pučanstvom. 

- S obzirom da gospodarite šumama i šumskim 

zemljištem na području četiri županije, kakva su Vam 

iskustva u suradnji i s kojim problemima se susrećete? 

- U našoj suradnji smo upućeni jedni na druge jer 

nas u mnogočemu vežu zajednički problemi. 

Primjera radi, kod zapošljavanja razvojačenih 

branitelja, neizbježna je bila suradnja s pokrajinskim 

zavodima za zapošljavanje. Pri odrađivanju ovoga 

zadatka kojeg nam je povjerila Vlada, po mojim 

saznanjima, odnos je bio vrlo uspješan. Također, 

gospodarenje površinama kojima mi gospodarimo, a 

u koje intenzivno ulazi čovjek, nosi sa sobom niz 

zajedničkih problema; od izgradnje objekata od 

posebne važnosti (vodovodi, elektrovodovi i si.) i kod 

očuvanja i uljepšanja krajobraza. Sve više jača svijest o 

ekologiji kod običnih ljudi koji su svjesni njezina 


značenja u turizmu. Zbog toga u svakom narušavanju 

ekološke ravnoteže nastojimo sa svim značajnim 

subjektima pronaći optimalno rješenje. Jedan od 

naših zajedničkih problema, a kojeg bi trebalo 

spomenuti, je problem otpada koji se u velikoj mjeri 

nekontrolirano odbacuje. Za razliku od unutrašnjosti 

gdje šuma krije ovakvu pojavu, u Dalmaciji je taj 

problem naglašeniji jer je često oku dostupan. Ne 

treba ni spominjati kako takva mjesta ostavljaju ružnu 

sliku u našem turizmu. Pretpostavljam da će nas ovaj 

problem sve više pritiskati i nužno ga je rješavati 

upravo s tijelima pokrajinske samouprave jer je taj 

put i najučinkovitiji. 

- Kojim poslovima dajete prioritet? 

— Sada smo najviše angažirani na Projektu radova 

biološke reprodukcije šuma u što je uključen Vladin 

program zapošljavanja razvojačenih branitelja. Do 

sada smo angažirali oko 1500 radnika na određeno 

vrijeme od dogovorenih do 2000. Po odredbama 

Ugovora o sufinanciranju provedbe radova biološke 

reprodukcije šuma. Vlada se obvezuje refundirati 

50% iznosa isplaćenih plaća. Na taj način izvršavamo 

naš redoviti program rada kao i program obnove 

obalnih šuma podržan od Svjetske banke. Isto tako se 

planski pripremamo i za sljedeću godinu u kojoj bi 

značajnu ulogu u našem radu imao i problem sanacije 

izgorenih površina. U našoj upravi nakon ove 

protupožarne sezone imamo skoro 10000 ha 

opožarenih površina u državnom vlasništvu od čega 

čak 1500 ha visokih šuma. Po tom pitanju, protekla je 

godina bila doista teška, a u ovoj se možemo nadati da 

se neće ponoviti katastrofalna 1998. godina. 

- Jesu li vam požari poremetili proizvodnju i na 

koji način se možete aktivno uključiti u protupožarnu 

zaštitu? 

— Svakako da nam požari remete naše proizvodne 

procese i mi se toj pojavi prilagodavamo posredno i 

neposredno. Mi smo uložili znatna sredstva u 

izgradnju šumskih cesta, oko 1300 km. Nekima će se 

to činiti mnogo, ali znajući koliko nam je mala 

otvorenost šumskih površina, kada su prolazili deseci 

godina, a da se u Dalmaciji nije napravio ni jedan 

metar šumske ceste onda nas ne treba ni čuditi 

skromna efikasnost naših vatrogasnih postrojbi. Dakle, 

naša obveza je aktivno se uključiti u protupožarnu 

zaštitu, što mi i radimo s našom opažačkom i 

ophodarskom službom koja u sklopu našeg 

protupožarnog programa sudjeluje u općem državnom 

programu protupožarne zaštite. Ne želim reći 

da se u tom smislu ne mogu napraviti određena 

poboljšanja pri čemu slušamo riječ struke, ali ono što 

je do sada učinjeno od strane »Hrvatskih šuma« 

Uprave šuma Split mislim da je bilo maksimalno. 

.^^ 

î 

Razgovor vodio: 

Ivan Šimić 

Časopis Hrvatske šume / 9

SKICA ZA PORTRET UPRAVE SUMA SPLIT 

Na ovim prostorima rađali su se 

hrvatski vladari 

Jedan od brojnih ostataka srednjovjekovnih gradova diljem Uprave šuma Split 

M»^. 

Arheološki lokaliteti - Salona, 

Jadera, Epidaur, Raguza, 

Narona... zidine Nina, Knina, 

Ključa, Nečven grada. Sinja, 

Drniša, Korčule, Hvara, Roga, 

Bogočina osiguravale su 

rođenje i život hrvatskih 

velikana, knezova i kraljeva 

od Borne, Tomislava do 

Braninnira, Zvonimira i 

Svačića 

Područje Uprave šuma Split se nalazi u najjužnijem 

dijelu Republike Hrvatske i praktički na četiri 

županije pokriva cijelu Dalmaciju. Na sjeveru je od 

kontinentalne Hrvatske odvojena planinskim masivom 

Velebita, sa sjeveroistoka planinskim masivom Dinare 

graniči s Bosnom i Hercegovinom, a na jugu s Crnom 

Gorom. U geografskom smislu, ova uprava se dijeli na 

otočni dio, obalni pojas i Dalmatinsku zagoru. Njene 

blage klimatske prilike su razlog ranom razvoju 

civilizacije na ovom prostoru čemu su danak platile u 

najvećoj mjeri upravo šume. Znamo da su šuma i 

šumsko zemljište kroz povijest značili život sa svojim lovnim, 

ogrjevnim ili pak pedološkim potencijalom. O tim 

povijesnim prilikama svjedoče arheološki nalazi starih 

gradova (Salona, Jadera, Epidaur, Raguza, Narona...) ili 

pak povijesno naslijede srednjovjekovne hrvtske države 

čije tragove i danas pronalazimo u zidinama Nina, 

Knina, Zvonigrada, Ključa, Nečvengrada, Roga, 

Bogočina, Šibenika, Korčule, Dubrovnika, Splita, Makarske, 

Hvara, Visa, Biograda na moru, Benkovca, Obrovca, 

Trogira, Sinja, Imotskoga, Drniša. U ovim krajevima 

rođeni su i živjeli hrvatski knezovi i kraljevi od Borne, 

Trpimira, Nelipića, Subiča Bribirskih do Domagoja, 

Tomislava, Branimira, Petra Krešimira IV. i Petra 

Svačića. Ovaj kraj je Hrvatskoj i svijetu podario jednog 

Utjcšinovića, Marulića, Vrančića, Šižgorića, Zoranića, 

Boškovića, Držića, Pavlinovića i još mnogih znanih i 

neznanih ljudi koji su stvarali hrvatsku i europsku 

kulturu. Plodna zemlja daje plodne ljude, a naša je 

obveza vratiti joj dano kako bi njen rod ostao neprekinut. 

Vidimo da šuma kroz povijest mijenja svoju ulogu. 

Nekada je čovjek u njoj lovom tražio opstanak, a nekada 

drvnom građom. Današnje prilike u postindustrijskom 

društvu od nje zahtijevaju nešto sasvim drugo. Opće 

korisna funkcija šuma usklađena s turističkim potrebama 

budućnost su ovih povijesnih hrvatskih prostora. Zato 

gospodarenje u ovoj upravi ima jednu svoju posebnu 

težinu i odgovornost pri svakom šumarskom zahvatu. 

Upravo su šumari oni koji u cjelokupnom gospodarstvu 

moraju gledati najdalje jer ih na to tjera i trajanje samog 

proizvodnog procesa koji obuhvaća čak i pojedina 

povijesna razdoblja. Danas Uprava šuma Split sa svojih 

17 šumarija, gospodari s preko pola milijuna hektara 

šuma i šumskog zemljišta od čega je obraslo 320, a 

neobraslo 220 tisuća hektara. Glavne vrste drveća su medunac, 

česmina, bukva, crni bor, bijeli bor, i dr. četinjače 

s oko 7 milijuna m^ drvne zalihe i procijenjenim 

prirastom oko 300 000 m^. Izvjesno je da u ovakvim 

prilikama šumarstva na kršu trebaju znatna ulaganja kako 

bi ono polučilo svoju funkciju. Nažalost, dosadašnji 

nehrvatski režimi, nisu bitno polagali brige o šumarstvu 

u Dalmaciji. 

Utemeljenjem nove hrvatske države i pojavom 

Hrvatskih šuma, šumarstvo u ovom kraju, možemo reći, 


adovima obnove sastojina (5,5 ha), sadnji i sjetvi (8228,3 

ha), njezi sastojina (1030,43 ha), odabiru stabala za sjetvu 

(9516 m-^), čuvanju šuma (32828 r.d.), zaštiti šume od 

požara (23377,18 ha), zaštiti od biljnih bolesti (1255 ha) 

i zaštiti od biljnih štetnika (20 ha). U radovima sadnje i 

sjetve to se realizira kao sadnja ili sjetva na istim 

površinama kao i popunjavanje na već pošumljenim 

površinama, od čega je učinjeno oko 49% predviđenog. 

Od radova na njezi sastojina koji se izvršavaju kao njega 

pod zastorom, njega podmlatka i mlađika te čišćenje i 

prorjeđivanje sastojina, izvršeno je preko 75% planiranih 

površina. U radovima zaštite od požara tijekom protupožarne 

sezone, posebna motrilačka služba je realizirala 

22296 radnih dana stoje 96% predviđenoga. Od preven- 

Priprema ca pošiiinljai'anje - obavezno riperanje površina na području Šumarije 

Sinj 

ide iz početka. U prošloj 1998. Uprava šuma Split je 

ostvarivala svoj proizvodni i razvojni program 

potpomognut hrvatskom državom. Tragom informacija 

o sklopljenom Ugovoru o sufinanciranju provedbe radova 

biološke reprodukcije šuma između Vlade Republike 

Hrvatske i Hrvatskih šuma, nastojali smo se upoznati s 

radovima koji su planirani za ovu godinu. Sufinanciranje 

se odnosi na Upravu šuma Split i provedbu njenog 

Programa koji je u velikoj mjeri određen kreditom 

Svjetske banke. Ovaj kreditni program obnove obalnih 

šuma realizira se već drugu godinu. Radovi se izvode u 

jednostavnoj biološkoj reprodukciji (JBR) i proširenoj 

biološkoj reprodukciji (PBR) u svih 17 (sedamnaest) 

šumarija. Predviđeni radovi proširene biološke reprodukcije 

se odnose na pošumljavanje i podizanje sastojina 

na neobraslim površinama i radove sanacije i obnove 

oštećenih šumskih površina uglavnom za ljetnih požara. 

Radovi na pošumljavanju i podizanju šuma na neobraslim 

površinama su priprema (811,7 ha), podizanje šuma 

sadnjom šumskim sadnim materijalom (708,65 ha), 

popunjavanje (145 ha) i njega do 1/5 ophodnje (361,89 

ha) s ukupnom predviđenom površinom za ovu godinu 

od 2027.24 ha. Do sada je od planiranoga ostvareno 

1444.49 ha stoje oko 71%. Osim ovih radova realizirana 

je i sanacija opožarenih površina na 245 ha stoje 99,59% 

od planiranih (246 ha). Radovi jednostavne biološke 

reprodukcije za ovu godinu se ogledaju u pripremnim 

Upravo pristigle sadnice akpskog bora iz rasadnika Bočine u Metkoviču uz 

pomoć hrvatskih razvojačenih branitelja ubrzo će se naći u zemlji 

U nepreglednom sivilu kamenjara u prethodno iskopanim rupama neposredno 

pred sadnju ubacuje se plodna zemlja kako bi sadnice imale što bolje uvjete za 

oživljavanjem 

tivnih radova je planirano 96 km izrade protupožarnih 

prosjeka s elementima šumske ceste, održavanje istih 

prosjeka na 58 km dužine od čega je nažalost, ostvareno 

tek 1,4 km izrade. U ovoj godini su radovi doživjeli svoj 

puni zamah što prikazuje i podatak da je na privremeni 

rad u Upravi primljeno čak pet puta više djelatnika nego 

što ih je u stalnom radnom odnosu. Posađenih 1 mil. 

sadnica, više je nego što se nekada pošumljavalo kroz 

dugi niz godina. 

^ 

'^r Pripremio: I. Š. 


ŠUMARIJA GAREŠNICA - ŠUMARSTVO U ZIMSKIM UVJETIMA 

Ne priznaju poduzetnike, 

jer sami mogu - bolje 

Je li u šumarstvu ekonomski 

opravdanije (ili tek samo 

lakše) cjelokupan etat raditi s 

poduzetnicima nego s vlastitim 

radnicima? To je pitanje na koje 

šumarska struka još nije dala 

cjelovit odgovor jer on nužno zadire 

u strukturu ukupnih odnosa 

u šumarstvu a u slučaju pozitivnog 

odgovora i drastičnih 

promjena. U šumarskoj praksi, u 

šumarijama gdje se živi šumarski 

život, stanje je dvojako - ima 

šumarija koje kompletnu proizvodnju 

(poslove na iskorištavanju 

šuma) ili najveći dio, izvode s poduzetnicima, 

ali i onih drugih 

koje sječu i izradu realiziraju s 

vlastitim radnicima. Među ove 

posljednje spada i šumarija 

Garešnica u bjelovarskoj upravi 

koja gotovo cijeli etat izvršava 

sama. A odgovorni u šumariji 

drže daje to i »normalno« te da bi 

uz neka mala poboljšanja, kad recimo 

ne bi još imali toliko invalida 

rada, ukupni učinci takve organizacije 

posla bili i znatno bolji. 

Premda ni sada nisu loši jer 

garešnička šumarija već godinama 

dobro posluje. 

- Od 82 zaposlena imamo čak 

18 radnika s smenjenom radnom 

sposobnošću što je puno više od 

prosjeka bjelovarske uprave. To 

je problem budućnosti s kojim se 

moramo suočiti. Bez iskusnih 

sjekača ne može se u glavni 

prihod jer jedan trupac lužnjaka 

preskup je da bi se obaranje prepustilo 

neiskusnom ili nestruč- 

Može bez poduzetnika: inženjeri Željko Duričić, Marijan Ilajstor (upravitelj šumarije) i 

Mladen Greidl. 

nom radniku. Mi smo sad ostali 

na 10-ak radnika koji to mogu 

raditi. S druge strane, računamo 

da bi šumarija i s ukupno 50-ak 

zdravih randika mogla uspješno 

poslovati, misli upravitelj garešničke 

šumarije ing. Marijan Hajstor. 

Stari grad 

To je možda i najveći problem 

ove šumarije s dugom 

šumarskom tradicijom i jednim 

od važnijih privrednih subjekata 

garešničkog kraja. Sama Garešnica 

jedno je od pet mjesta sa statusom 

grada u Bjelovarsko-bilogorskoj 

županiji koje sa svim prigradskim 

naseljima koje danas 

obuhvaća grad broji blizu 16.000 

stanovnika, i kome gravitiraju i 

tri novoosnovane općine, Hercegovac, 

V. Trnovitica i Berek s 

ostalim selima. To je povijesno 

staro mjesto i prvi zapisi o 

Garešnici datiraju iz 1277. godine 

kada je kralj Ladislav darovao 

biskupu zagrebačkom Timoteju 

posjede oko Garešnice. Župa 

Garešnica u crkvenom smislu 

osnovana je 1334. godine, a srednjovjekovna 

povijest cijelog 

područja sudbinski je bila vezana 

za sve ono što je u ovom dijelu 

Hrvatske značila i nosila Vojna 

krajina. Naime, nakon bitaka na 

Mohačkom polju (1526.) i kod 

Sigeta 1566. godine Turci kreću u 

osvajanje još neosvojenih krajeva, 

1544. godina pada Garić grad. 

Pod zapovjedništvom Rudolfa 

Habsburškog Austrija 1578. godine 

osniva Slavonsku vojnu krajinu 

uz Kupu u Unu. U razdoblju 


Pašijanski gaj, glavni prihod: i po snijegu »do koljena« 

ipak se radi. 

od 1578-1881. godine granica živi 

svojim životom, graničari ratuju 

za tuđe interese, garešnički kraj 

potpao je pod Križevačku regimentu, 

a sjedište Krajine s vremenom 

se po naređenju carice 

Marije Terezije preselilo u novoosnovani 

grad Bjelovar. 

Uspješna šumarija 

Šumarija danas gospodari s 

11.000 ha državnih šuma u pet 

gospodarskih jedinica o kojima 

brigu uz upravitelja vode još tri 

šumarska inženjera: Željko 

Đuričić, Mladen Greidl i Nikola 

Vidović. Od nekadašnjih 150 zaposlenih 

ostalo ih je 80-ak i oni 

uspješno izvršavaju godišnje planove. 

Pokazuju to i financijski 

rezultati iz kojih se vidi 

daje, na primjer, šumarija 

1995. ostvarila dobit 

od čak 7 milijuna kuna 

(najveću u bjelovarskoj 

upravi), 1996. 2,5 milijuna, 

godinu dana kasnije 

dva milijuna, a 

Garešničani očekuju da 

će, uz sve poteškoće u 

kojima se našla ukupna 

privreda i prošlu godinu 

financijski uspješno okončati. 

Najveća je gospodarska 

jedinica Garjevica 

(3.864 ha), na Moslavačkoj 

gori, sa srednjodobnim 

i mladim sastojinama 

kitnjaka i 

bukve. Jedinica Dišnica- 

-Zobikovac-Petkovača 

obuhvaća prigorske šume 

kitnjaka i bukve, 

Krnjača-Gradina-Sječa 

je jedinica na obroncima 

Moslavačke gore, 

površine 2.100 ha, a 

najvrijednija masa lužnjaka 

i graba nalazi se u 

gospodarskim jedinicama 

Međuvođe-Ilovski lug i Trupinski 

Pašijanski gaj. Za razumijevanje 

veličine i značenja 

šumarije važni su i podaci da 

prosječni godišnji etat iznosi 

50.000 kubika (od čega polovica 

otpada na prethodni prihod), 

godišnji prirast 84.000 kubika, 

drvna zaliha 2,2 milijuna kubika. 

Otvorenost šumarije iznosi 10 

km, što jest zadovoljavajuće no u 

pojedinim predjelima manjka 

više gornjih strojeva cesta. 

Prošle godine sjeklo se 42.000 

kubika od čega 15.000 kubika 

oblovine, u vlastitoj režiji. Planje 

izvršen, no do posljednjeg trenutka 

»šepalo« se s ogrjevom koji je 

problem sam po sebi. Sada se 

radi glavni prihod u Pašijanskom 

gaju, vrijeme otežava radove. 

Ispod snijega duboko je blato, 

muče se i ljudi i strojevi. Ponešto 

je zakazala samoizrada, seljaci 

jednostavno nisu bili previše 

zainteresirani, »čak kad su im 

ogrjev nudili za bagatelu!« Drugi 

je sporni trenutak cijena izrade 

metrice. Šumarija je sa svojim 

radnicima radila 7.000 kubika - i 

na tome gubila. Nešto je bolja situacija 

s izradom višemetrice 

gdje su troškovi manji (u vlastitoj 

režiji napravljeno 5.000 kubika). 

Šumarija je sama obavila 

posao na privlačenju, no tu se javlja 

opći šumarski problem-stara 

mehanizacija, od tri LKT-a, sedam 

traktora i ekipaža s dizalicom 

koja se koristi za uhrpavanje 

teško je pronaći dan kada su svi 

na terenu i radno sposobni. 

Prosječna starost iznosi 10 godina, 

kvarovi su česti i popravci 

»zapravo pojedu dva nova stroja«. 

No garešnički je problem i u 

tome što ovdje i nema previše 

poduzetnika koji bi nudili usluge, 

a što ih je i bilo jednostavno 

nisu zainteresirani kako zbog 

niskih cijena, tako i zbog čekanja 

na isplatu i po nekoliko mjeseci. 

- Da se više investira i da je 

mehanizacija novija, s mnogo 

manje problema bi na vrijeme 

izvršili cijeli plan i ne bi bili skuplji 

niti od jednog poduzetnika, 

iznosi svoju kalkulaciju Hajstor. 

Osim toga problem je i čekanje 

na rezervne dijelove. Nije to toliko 

pitanje nabave koliko ukupne 

organizacije. Kad bi sami raspolagali 

određenim sredstvima, 

mnoge stvari riješili bi brže i - 

jeftinije riješili bi brže i - jeftinije. 

No to opet zadire u ukupnu 

politiku firme, razmišlja Hajstor. 

Uzgoj ne može sezonskih radnika. 

Propisom osnova godišnje 


LKT »u akciji« a nakon njega i šleperi 

PMG-a Bjelovar 

Lužnjakova sastojina u Pašijanskom gaju 

je predviđeno 68 ha pripreme 

staništa, 29 ha pošumljavanja i 

popunjavanja, 120 ha njege pomlatka 

i mladika, 47 ha čišćenja. 

Doda li se ovom i 14 ha 

pošumljavanja, popunjavanja i 

konverzija te 16 ha njege u 

proširenoj biološkoj reprodukciji, 

izvjesno je da to sama 

šumarija ne stigne obaviti. 

- U tri udarna ljetna mjeseca 

radilo je 50-60 sezonaca, kaže 

ing. Greidl. Najvećim dijelom na 

njegi, kasnije i na unosu žira. 

Obavili smo i sva čišćenja, u 

sječinama gdje nije bilo ogrjeva 

sa svojim radnicima a tamo gdje 

je izrađivan ogrjev čišćenje su 

napravili seljaci. 

Dobar urod žira prošle godine 

donio je i povećanje šumskouzgojnih 

radova. U Garešnici 

je skupljeno 10 vagona žira (7,2 

vagona lužnjaka) koji je unesen u 

sastojine predviđene za sječu glavnog 

prihoda. Zbog toga je i dio 

radnika koji nisu bili na sječi radio 

na povećanoj pripremi 


opu hranjevinu skoro je zatrpao snijeg 

Staništa, odnosno sječi podrasta, 

objašnjava Greidl. 

Od uzgojne mehanizacije 

šumarija raspolaže s jednim traktorom, 

seppijem, atomizerom, 

sadilicom. 

Štete i kako ih sanirati 

Šumarija Garešnica razlikuje 

se od drugih u bjelovarskoj upravi 

ali i cjelim Hrvatskim šumama 

po nečemu što i nije za isticanje. 

U dvije uzastopne godine, 1996. 

i 1997. ova je šumarija pretrpjela 

velike štete od snijegoloma i ledoloma, 

najvećim dijelom u 

Garjevici. 

- Zbog tih šteta nije se realizirao 

prethodni prihod na ukupnoj 

površini dok je po masi 

prosječno više od propisa. To je 

bilo i razlogom nove računske 

revizije osnove u Garjevici. 

Inače, ukupne štete iznose oko 

40.000 kubika, skoro kao jedan 

godišnji etat šumarije, pojašnjava 

ing. Željko Đuričić. 

Dio mase je spašen, izrađeno 

je oko 10.000 kubika u vlastitoj 

režiji a ostalo je dato u samoizradu. 

No dok je 1977. godine kod 

seljaka još i bilo interesa, prošle 

godine gaje nestalo a šumariji je 

bilo neisplativo. U predjelima 

zahvaćenim izvalama ipak nije 

Šumarija Garešnica 

bilo potrebe za sanacijom, kaže 

Đuričić, jer će iz podstojne etaže 

izrasti pojedine vrste i pokriti ne 

prevelike enklave u kojima je 

drvo bilo povaljano. Te površine 

u pravilu nigdje ne prelaze 

veličinu od pola hektara. -Jj^ 

Tekst i snimci: IVIiroslav IVltobrad 


PLANINARSTVO - Hobiji naših zaposlenika 

USPON NA 

U sklopu 

Slavonske 

planinarske 

ekspedicije 

inž. Božidar 

Krznarić, 

osvojio je i 

Uhuru 

peak, visok 

5.895 

metara 

M' i 

edu 

KILIMANDZARO 

Prvi dan uspona na vrh Kilimandžara, put vodi kroz gustu džunglu i gotovo je nemoguće skrenuti s puta i otići dese 

metara u unutrašnjost jer je toliko gusta da je potrebno s mačetom krčiti put 

brojnim zaposlenicima »Hrvatskih šuma« najvjerojatnije 

je najveći broj onih čiji je hobi - lovstvo. Međutim isto tako je 

sigurno daje planinarstvo kao hobi prisutno kod manjeg broja 

zaposlenika. Jedan od njih je i geodetski inženjer Božidar Krznarić, uposlen 

u imovinskopravnoj službi u Direkciji u Zagrebu. 

- Tih, skroman i nenametljiv, samo njegovi najbliži suradnici znaju 

za Božinu dugogodišnju ljubav prema planinama, stijenama i osvajanju 

planinarskih vrhunaca. A Dado, kako ga zovu planinari diljem Hrvatske, 

već je kao dvanaestogodišnjak otpočeo svoje druženje sa šumama Slavonije, 

na Rrndiji i Papuku, daleke 1964. godine, kao član Planinarskog 

društva »Krndija« iz Našica, čiji je predsjednik krajem osamdesetih godina 

bio i danas pomoćnik direktora »Hrvatskih šuma« mr. Josip Dundović. 

Tih prvih godina Božidar Krznarić, obilazio je redovito naše hrvatske 

planine, Papuk, Medvjednicu, Velebit, Risnjak, a već 1967. prvi puta 

se uspinje i na Triglav. Do sada je na tom vrlo lijepom slovenskom vrhu 

bio čak trideset puta, posljednji put prošle jeseni u sklopu treninga za 

njegov predstojeći veliki uspon. Posljednjih šest-scdam godina, Dado je 

obišao i neke vrhove u Europi, Olimp, Etnu, Musalu, Gliterind u 

Norveškoj, a ljetos uspon na Mount Blanc nije uspješno okončao, jer se 

zbog uganuća skočnog zgloba samo nekoliko stotina metara do vrha 

morao vratiti u bazni logor. Tako je osvajanje tog vrha u Europi ostavio 

za neku drugu priliku. 

Do sada najveći 

planinarski uspjeh 

•• - ^ ^ i . 

Na visini od blizu pet tisuća metara i više nalazi se vječni snijeg i led mjestimice dubine i stotinu 

metara, jer je sam vrh Kilimandžara veliki ugasli vulkan, odnosno rubovi kratera 

Dado na rubu kratera visine oko 5.400 m 


đ vrhu Uhuru peak 5.895 metara sa vodičem. 

spon na Kilimandžaro nije dozvoljen bez plaćenog vodiča, a preostali dio 

reme nose nosači do visine od 4.800 m. 

• mu je bio osvajanje najvišeg vrha 

Afrike, Kilimandžara u Tanzaniji, 

prije dvije godine kada se kao član 

Slavonske planinarske ekspedicije 

iz Požege uspio popeti na najviši 

vrh Uhuru peak visok 5.895 m. 

Sam uspon trajao je pet dana, a 

desetak dana ostao mu je u nezaboravnoj 

uspomeni upoznajući Nacionalni 

park u Zanzibaru i neke 

gradove na jugoistoku Afrike. S tog 

puta Dado je donio na stotine 

uspjelih snimaka od kojih smo izabrali 

nekoliko koje objavljujemo 

na ovim stranicama. 

Zašto se penjete po planinama? 

Cesto je pitanje koje mnogi 

aiMs mnoge planinarske grupe 

postavljaju planinarima pa smo i 

riste suvremene uređaje za 

jentaciju GPS sa satelitskim 

mi priupitali Dadu. 

ređivanjem položaja i visine 

- Mnogi me pitaju što je to 

što nas planinare »tjera« u planinu, 

u te stjenovite i teško pristupačne ledene vrhunce. A ja im 

uvijek odgovaram: »Pođite s nama planinarima, popnite se s 

nama na bilo koji vrh, pa čete i sami dobiti odgovor na to 

pitanje. Jednostavno, kada se čovjek iz ove gradske betonske 

džungle popne na bilo koju planinu, a dovoljno je i na samo 

Sljeme, doživjet če drugu stranu ovog našeg svijeta. Penjući 

se kroz šume, planinske livade i stijene čovjek upozna svu 

ljepotu tog najvećeg umjetnika koji se zove priroda. To se 

ne može objasniti riječima jer su sve one siromašne da 

dočaraju tog nenadmašenog umjetnika. Pogled s bilo kojeg 

vrha je nezaboravan, uvijek drugačiji, on očarava sve nas 

planinare, a tijekom samog uspona prolazeći kroz prekrasne 

predjele, bilo šume, livade, bilo pak kroz stijene na Velebitu 

ili pak u Alpama čovjek se odmori, osvježi, oduševi i stekne 

snagu da može kada se vrati u grad provesti tjedan dana, do 

novog puta u prirodu. Ni ja niti drugi planinari ne mogu 

vam u potpunosti dočarati tu ljepotu koju mi ljubitelji planina 

doživljavamo. 

I dugo nam je još Dado pričao o planinama, samo dan 

prije nego stoje poletio zrakoplovom u daleku Južnu Ameriku 

u Argentinu, Boliviju i Peru. I dok vi čitate ove retke o 

Poslije uspona uslijedilo je i turističko putovanje po Zanzibaru. Za 

uspomenu je snimak ispod stabla hahane 

Dadi i njegovoj ljubavi - planini i planinarstvu, inž. Božidar Krznarić se 

nalazi negdje u Andama, u usponu sa još dvojicom svojih prijatelja planinara 

iz Požege, na najviši vrh Južne Amerike - Aconcagua visok 6.964 

m. Nadamo se da ćemo u jednom od sljedećih naših brojeva objaviti i 

reportažu iz Tužne Amerike. JM. . -> , » •, 

^ ^ A. Z. Loncaric 

Da su velike kornjače u Zanzibaru domaće životinje, svjedoči i ova 

snimka na kojoj inž. Božidar Krznarić pokušava jahati 


NAKLADNIČKA DJELATNOST: 

»Hrvatski šumarski životopisni leksikon« 

oduševio šumarske stručnjake i šumare 

Uredništvo i nakladnik, uz potporu J. R »Hrvatske 

šume« i suradnju dipl. ing. šumarstvaôbjavljuje 

od 1996. svake godine jednu knjigu HŠŽ Leksikona. 

Prošle je godine izašla iz tiska 3. knjiga (L-P), 

a u proljeće 1999. izlazi 4. (P-Š). U prve tri knjige, 

na više od 1300 stranica objavljeno je više 

od 2500 životopisa hrvatskih šunnara. 

Pri zagrebačkom nakladniku TUTIZ LEKSIKA uspješno se 

nastavlja izlažcnje opsežne šumarske stručne edicije »Hrvatski 

šumarski životopisni leksikon«. Nakon prve knjige (A-F) 

predstavljene 1996. godine, slijedila je druga knjiga (G-K) 1997. i 

treća (L-P) 1998. Sada je u pripremi četvrta (P-Š) knjiga, a do 

kraja 1999. bit će dovršena i peta (T-Ž). 

Cjelokupan rad značajan je primarno za hrvatsko šumarstvo, 

jer će se na jednom mjestu naći svi životopisi i sva bibliografija 

hrvatskih šumara - onih koji su učili šumarstvo u Križevcima, 

studirali na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, Gospodarskošumarskom, 

odnosno Poljoprivredno-šumarskom i Šumarskom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i njihovi profesori, predavači 

i asistenti, svi magistri i doktori znanosti i svi inženjeri i dipl. 

inženjeri zaposleni u Hrvatskoj. »Leksikon«, međutim, ima i šire 

značenje, jer donosi životopise diplomanata i doktoranata iz Slovenije 

i ponešto iz BiH, kao i onih naših šumara koji su bili u 

ekonomskoj ili političkoj emigraciji u svijetu. Tu se nalaze životopisi 

više od 5000 hrvatskih šumara i više od 200 slovenskih 

šumara. Naime, hrvatska učilišta sa svojim stručnjacima, pomogla 

su utemeljiti slovensko šumarstvo, ali i bosansko pa i argentinsko. 

Prava vrijednost Leksikona je u tome da će najednom mjestu 

(u pet knjiga) biti sakupljeni životopisi i radovi tisuća šumarskih 

stručnjaka koji su zaslužni za šume i šumarstvo, u teškim vremenima 

znali relativno dobro sačuvati šume za sadanje i buduće 

generacije u tom dijelu Europe. 

U opsežan, zahtjevan i odgovoran višegodišnji rad na Leksikonu, 

koji vodi prof dr. se. Josip Biskup, uključenje velik broj 

suradnika iz Hrvatske i Slovenije. Podaci su se prikupljali putem 

anketa, dokumentacije, knjižnice, osobne evidencije, a sve sa 

željom da se nikoga ne ispusti. 

»Glede vašeg »Leksikona«, možda ću imati na kraju prilike 

da napišem nekoliko vrijednih pohvalnih riječi koje zaslužujete 

pošto ste se »podufali« u našoj stvarnosti da na svoj rizik pokrenete 

takvo djelo kao što je »Hrvatski šumarski životopisni leksikon«. 

On je od neprocjenjive vrijednosti za šumarsku struku i 

uopće. Mislim da ima malo zemalja u svijetu koje imaju takvu 

knjigu s kompletnim podacima o šumarskim stručnjacima. Pišem 

to stoga jer sam - putujući po svijetu - tražio slične knjige. Ne 

mogu reći da ih nema, ali su ljudi »selekcionirani«. Naprotiv, u 

vašoj knjizi opisani i obrađeni su svi. Dakako, možda će netko 

pronaći kakav prigovor, ali na to moramo biti pripravni. Ja sam 

zadovoljan. 

Čestitam vam na dosadašnjem radu i želim dobar uspjeh i 

dalje.« 

AKADEMIK DUŠAN KLEPAC 

»HSŽ leksikon objedinjuje svu objavljenu građu o šumarskim 

stručnjacima i dopunjuje ju podacima o živim diplomiranim 

šumarskim inženjerima, magistrima i doktorima znanosti. 

Kod prikaza pojedinih stručnjaka dati su podaci o rođenju, 

školovanju, stručnom radu, mjestima zaposlenja, objavljenim 

stručnim i znanstvenim radovima, a po potrebi i o rukopisima, elaboratima, 

gospodarskim i lovnim osnovama, kartama i projektima. 

Značajno je da su u »Leksikonu« dati popisi svih znanstvenih, 

stručnih i operativnih radova, svega što je znanstveno i stručno 

napisano u hrvatskom šumarstvu i to od polovine prošlog stoljeća 

do danas. 

Uredništvo ovog djela je svjesno manjkavosti unifikacije sustava 

navođenja naslova radova. Međutim, i pored toga prikaz literature 

je veoma dobro obrađen i bit će od posebnog značenja u 

daljnjim stručnim i znanstvenim radovima. Literatura je objedinjena 

sa dopunjenim novim podacima o svim diplomiranim 

šumarskim inženjerima... 

Smatram da će knjiga vrlo dobro poslužiti svima koji se bave 

stručnim ili znanstvenim radom u šumarstvu. S obzirom na tradiciju 

našega šumarstva ovaj »Hrvatski šumarski životopisni leksikon« 

će i u europskim razmjerima pripomoći još boljem upoznavanju 

naše šumarske struke. Predlažem da se nastavi rad na izradi 

daljnjih svezaka«. 

AKADEMIK MIRKO VIDAKOVIĆ 

U proslovu 3. knjige Leksikona urednici citiraju mišljenja 

stručnjaka iz operative i recenzenata - akademika o Leksikonu. 

Bivši prof Šumarske škole u Karlovcu dipl. ing. Juraj Lipovšćak 

poslao je pismo u kojem stoji: 

»Sve ovo što radite u svezi s izdavanjem i štampanjem »HŠZ 

Leksikona« zaslužuje najvišu ocjenu i pohvale koje se zapravo ne 

mogu dovoljno riječima iskazati. Vi ste ovom aktivnosti i radom, 

koji je vrlo naporan i odgovoran, uspjeli u meni (a vjerujem i 

svima onima koji će se naći u »Leksikonu«), probuditi sjećanje na 

sve one dane koje sam proveo radeći u šumarskoj struci, a koji su 

katkad bili teški, ali i lijepi. Osim toga bit ću vrlo zadovoljan, da 

ne kažem i sretan, kad budem mogao pročitati, pa makar i ne 

potpuno, o svojim kolegama i o njihovu radu. Vjerujem da ću 

saznati o njima mnogo više nego što sada znam. Sve ovo što nas 

je u vremenima našeg rada, u teškim prilikama, razdvajalo, sada će 

nas ponovno zbližiti i pružiti nam veliko zadovoljstvo. LFgodno je 

u »Leksikonu« pročitati informacije i podatke ne samo o svojoj 

generaciji, nego i svih onih prije, kao i o mlađima koje i ne 

poznam. 

Hvala vam na vašem trudu i želim vam u daljnjem radu 

mnogo uspjeha«. 

Sada se intenzivno radi na četvrtoj knjizi (P-Š), u kojoj će biti 

zastupljeno oko tisuću šumara, (oko 50 slovenskih). Podaci su 

prikupljeni, obrađeni i pripremljeni za tisak. Predviđeno je kako 

će četvrta knjiga ugledati »svjetlo dana« prije svibnja 1999. godine. 

Do kraja lipnja ove godine urednici i suradnici rade na prikupljanju 

podataka za 5. knjigu, u koju će biti uvršteni i oni koji su 

izostali u prve četiri knjige (A-Š). 

Dr. sc. Alojz Čampa 


ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE 

Jezero se nalazi na 430 

m nadmorske visine u 

srcu Slavonije ali danas 

je dosta zapušteno i 

obraslo trskom i drugim 

raslinjem 

Sovsko jezero - 

zeleni biser Dilj gore 

J^. • •* 

mještcno ispod kote Jurje brdo (471 

m), jugozapadno od sela Sovski dol, 

Sovsko jezero se nalazi na 430 m 

nadmorske visine, u okružju napuštenih 

poljoprivrednih parcela i šumskih površina 

šumarije Caglin. U sastavu gospodarske 

jedinice »Sjeverni Dilj« II, jezero je s okolnim 

područjem proglašeno 1989. godine 

značajnim krajolikom čaglinskoga kraja. 

Prirodoslovni stručnjaci se slažu daje jezero 

jedinstven primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom 

području kontinentalne 

Hrvatske, ledcnjačkogje porijekla a nerijetko 

ga zovu »gorskim okom« i fenomenom Diljgore. 

Jezero ima vlastiti izvor vode, stoje posljedica 

geomorfoloških aktivnosti u 

prošlosti, a pretpostavlja se da je ostatak 

Panonskog mora. Da je oko jezera bilo 

smješteno staro selo Sovski Dol, u prilog 

Spomen-ćesma s hladnom izvorskom vodom 

.'"'. S*- 

'4 '. % 

.' ^'* 

Zbog visoke trske i rogoza onemogućen je pogled na vodnu površinu Sovskoga jezera 

tome govore još vidljivi ostaci kuća i 

okućnica s oranicama, vinogradima i voćnjacima. 

Geološku podlogu ovog dijela Požeštine 

čine miocensko-oligocenski klastiti i vapnenci 

te miocenski klastiti i vapnenci tortona. 

Radi se o pjcščenjačkim stijenama, laporima, 

uslojenim sedimentima iz mlađeg neogena s 

brojnim fosilima školjaka i morskih organizama, 

koji potvrđuju pretpostavke da su ostaci 

Panonskog mora. Ovdje dominiraju 

smeđa lesivirana i smeđa karbonatna tla na 

vapnenim laporima. Dugotrajnim korištenjem 

ovih tala u prošlosti i ispiranjem 

gornjeg horizonta te zakiseljavanjem, stvorili 

su se uvjeti za rast bujadi, koja je indikator 

toga procesa. Za ovo područje karakteristična 

su dva tipa tla: eutrično smeđe tlo i ilimerizirano 

tlo na karbonatnim nevezanim sedimentima 

te smeđe lesivirano tlo i rendzina 

na miocenskim i srednje polutvrdim vapnencima 

(eutrično smeđe tlo na mekim vapnencima). 

Prvom tipu tla odgovaraju nešto 

svježija tla sa staništima na kojima dolazi 

bukva, a na drugom tipu tla rastu većinom 

šume kitnjaka i običnoga graba (nešto suša 

staništa). Termofilne submeđitcranske vrste 

pojavljuju se na rendzinama te su indikator 

najsušeg staništa ovoga područja. Produktivnost 

okolnih poljoprivrednih površina je 

niska, jer su to ipak apsolutna šumska tla, a 

dokaz su tome velike površine obrasle s bujadima 

(Pteridium aquilinum). 

Bogatstvo flore i faune 

Jezerska površina veličine je oko 3600 

m^ a mijenja se već prema većem ili manjem 


dotoku okolnih voda. Najveća dubina jezera 

je na njegovoj sredini te iznosi od 8-10 m, 

no dno je prekriveno muljevitim naslagama. 

Na plićim mjestima raste pojedino vodeno 

bilje: obični sit, vodena bokvica i župa pcrunika, 

a oblikuje se biljna zajednica ježinca i 

trave potočne pirevine. Ova zajednica prelazi 

u zajednicu trske i rogoza, na strmijoj južnoj 

i jugozapadnoj obali, koja obrasta rubove jezera 

u širini 3-7 metara. Stoga je površina 

vodenog zrcala jezera smanjena na polovicu. 

Podvodno bilje jezera sastavni je dio biljne 

zajednice rašćike i mrijesnjaka u kojoj se 

pojavljuju i vodeni žabljak, mješinarska-mesožderka, 

žabogriz i krocanj, a na jezerskoj 

površini plivaju obična leća, brazdasta leća i 

vodena paprat. Navedene biljke oblikuju veliku 

organsku masu, koja, na žalost, zatrpava 

jezero. Stoga bi, u cilju očuvanja ovog prirodnog 

fenomena, povremeno trebalo obaviti 

čišćenje jezera. U ovom zanimljivom 

zaštićenom krajoliku, u tišini jezera i njegovog 

okoliša, utočište su našle ptice 

močvarice, koje se ovdje gnijezde (trstenjak, 

liska, gnjurci i divlje patke). Žabe, barske 

kornjače i bjelouške predstavnici su vodozemaca 

u jezeru i oko jezera, a ribolovcima je 

posebice zanimljiva riba karaš. Od ostalih 

predstavnika faune i flore mogu se uočiti 

čikovi, pijavice, slatkovodne školjke te zooplanktoni 

i fitoplanktoni. Okolna šuma su 

dosta sječene i korištene, pa se uz sjemcnjačc 

nalaze i panjaće, a dominantna je šumska 

zajednica hrasta kitnjaka i običnoga graba 

(Querco-carpinetum illyricum Ht.), koja raste 

na hrptu brda. Bukove šume (Fagetum illyricum 

montanum) pridolaze u dubokim 

jarcima sjeverne ekspozicije, a prostiru se od 

250 m nadmorske visine pa naviše. U bukovim 

zajednicama treba izdvojiti dvije subasocijacijc: 

šumu bukve s lazarkinjom i šumu 

bukve s klokočikom. Medu drvećem prevladava 

bukva, a nailazimo i na trepetljiku, 

kitnjak, obični grab, mliječ. 

Neposredno uz Sovsko jezero raste šuma 

hrasta kitnjaka i graba, koja je obogaćena 

većim udjelom termofilnih vrsta i vrstama 

koje nailaze s jugoistočnog dijela, iz šume 

sladuna i cera (Qucrccctum fraincto-ccrris), 

što ukazuje na povezanost ovih šuma s 

Panonskom nizinom (žestilj, biskupska 

kapica) i pojavom stepskih flornih elemenata 

(mala lazarkinja). 

Od drveća su među termofilnim 

vrstama jače zastupljeni hrast medunac, cer. 

li^Mfii^t 

•''W.^^'>i'i 

brekinja, divlja trešnja i divlja kruška. U 

šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba ima od 

drveća kitnjaka i klena. 

Sume s posebnom 

namjenom 

Mnogi posjetioci Sovskoga jezera, među 

kojima je najviše planinara, mogu se tijekom 

jednodnevnih izleta upoznati s florom i 

faunom jezera i okolnih šuma, a nakana je 

županijskih čelnika razvijanje izletničkog 

turizma za odmor i rekreaciju na obroncima 

Dilja. Premda su sa dvije osmatračnice na 

okolnim brdima posjetitelji mogli uživati u 

Jedini pristup do jezera je preko klimavog drvenog mostića 

krajobrazu Požeške kotline te Đakova i Posavine, 

one više ne postoje, a nove nisu postavljene. 

Šumarija Čaglin izgradila je u blizini 

jezera šumsko-lovačko-planinarski objekt s 

elementima tradicionalnoga slavonskog graditeljstva, 

među kojima pozornost privlači 

prostor sličan ganjku. Uz jezero su postavljene 

klupe i stolovi, a izgrađena je 

nadstrešnica i spomen-česma s pitkom vodom. 

Sve šumske površine u granicama 

značajnog krajolika predložene su za šume s 

posebnom namjenom, a uzgojnim zahvatima 

treba popraviti njihovu kvalitetu. Premda je 

do Sovskoga jezera omogućen iz Sovskoga 

Dola pristup motornim vozilima, trebalo bi 

ga zabraniti te urediti odgovarajući prostor za 

parkiranje. Također, na cijelom području 

ovoga značajnog krajolika nije dozvoljena 

gradnja vikendica. Stručnjaci bi trebali dodatno 

ispitati kvalitetu vode u cilju očuvanja 

njene kvalitete i možebitnog poribljavanja jezera. 

Treba razmisliti kako urediti rubne 

dijelove jezera, koji su obrasli visokom trskom 

i rogozom, pa je posjetiteljima onemogućen 

pogled na jezersku površinu. Jedini 

pristup do jezera je preko improviziranog i 

klimavog drvenog mostića^g^^^ • ^^.^^.. 

Šumarsko-lovački objekt šumarije Čaglin 

"4^ Ivica Tomić 


POVODOM 2. VELJAČE 

Međunarodni dan zaštite močvara 

u Hrvatskoj se prema 

Ramsarskom popisu nalaze 

četiri zaštićena močvarna 

područja - Crna Mlaka, 

ušće Neretve, Lonjsko i 

Mokro polje te Kopački rit 

Ulistopadu 1996. godine na XIX. sa 

stanku Upravnog povjerenstva 

Ramsarske konvencije, službeno je 

proglašen 2. veljače Međunarodnim danom 

zaštite močvara. Od tada se svake 

godine na taj dan obilježava godišnjica 

potpisivanja Ramsarske konvencije o 

močvarama od međunarodne važnosti, 

posebice kao staništima ptica močvarica, 

potpisivanja koje se dogodilo 1971. godine 

u iranskome gradu Ramsaru. Taj dan 

ujedno je i prilika za vlade pojedinih 

država, različite organizacije i pojedince 

da poduzmu različite akcije u svrhu podizanja 

javne svijesti o vrijednostima 

močvarnih područja. 

Ramsarska konvencija je meduvladin 

sporazum koji daje okvir međunarodnoj 

suradnji u zaštiti i razumnom iskorištavanju 

močvara. Konvenciju je potpisalo 

106 država, medu njima i Republika Hrvatska. 

Konvencija je nastala kao 

posljedica spoznaje da su močvare veoma 

važne zbog svojih ekoloških svojstava, 

funkcija i gospodarskih vrijednosti, a da 

su istovremeno medu najugroženijim 

ekološkim sustavima zbog isušivanja, 

onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja 

njihovih resursa. Temeljni koncept 

Konvencije je razumno iskorištavanje 

močvara, izraz istoznačan s pojmom 

održivo korištenje. Konvencija obvezuje 

svaku stranku na opće očuvanje močvara 

na vlastitom području, kao i na posebne 

obveze vezane uz močvare koje su 

uvrštene na Popis močvara od međunarodne 

važnosti (Ramsarski popis). 

Poseban je naglasak na zaštiti voda, kao 

glavnoga ekološkog čimbenika koji 

uvjetuje nastanak i opstanak močvara. 

Stranke su obvezne donijeti državne (nacionalne) 

programe zaštite močvara i 

uključiti mjere njihove zaštite i razumnog 

iskorištavanja u svoje nacionalne planove 

uređenja i iskorištavanja prostora. Osim 

toga, obvezne su štititi močvare utemeljenjem 

prirodnih rezervata, od kojih 

najmanje jedan mora biti predložen za 

upis u Ramsarski popis. U ovaj popis 

uvrštavaju se močvare koje zadovoljavaju 

određena mjerila povezana s: 

- reprezentativnosti ili jedinstvenosti 

močvarnih ekoloških sustava 

- biljnim i životinjskim svijetom 

- pticama močvaricama (brojnost 

ptica koje se tu redovito zadržavaju, 

odnosno brojnost gnijezdećih populacija 

ugroženih vrsta) 

Do danas se na Ramsarskom popisu 

nalazi oko 900 močvarnih područja stoje 

oko 67 milijuna hektara. S obzirom na 

definiciju močvara u Konvenciji, ovdje 

pripadaju močvare u užem smislu, ali 

isto tako i tridesetak morskih, 

estuarijskih, jezerskih i riječnih 

ekoloških sustava. 

Na Ramsarskom popisu za sada su i 

četiri hrvatska močvarna područja, u 

ukupnoj površini od 80.455 ha. To su 

Crna Mlaka 625 ha. Donji tok rijeke Neretve 

11.500 ha. Kopački rit 17.700 ha, te 

Lonjsko i Mokro polje s više od 50.560 

ha. Radi se o tri najveća preostala 

prirodna močvarna područja u Hrvatskoj 

i o jednoj umjetno načinjenoj močvari 

(Crna Mlaka) koja je zaštićena kao 

predstavnik šaranskih ribnjaka - 

izuzetno vrijednih staništa za ptice 

močvarice. Sva četiri ova Ramsarska 

područja zaštićena su i na državnoj razini 

Zakonom o zaštiti prirode, bilo kao ornitološki 

rezervati (Crna Mlaka, dijelovi 

Detalj iz Sakadaša - Kopački rit 

FOTO: Z. LONCARIC 

donjeg toka Neretve i Lonjskoga polja), 

bilo kao parkovi prirode (Lonjsko i 

Mokro polje. Kopački rit). Novija 

ornitološka istraživanja upućuju na 

međunarodnu vrijednost i nekih drugih 

močvara, pa će se broj Ramsarskih 

područja u Hrvatskoj uvećati. 

Obveze koje za Republiku Hrvatsku 

proizlaze iz Konvencije, a s čijim ostvarivanjem 

započinje Državna uprava za 

zaštitu prirode i okoliša, kao mjerodavno 

tijelo državne uprave, su slijedeće: 

- osnovati državno povjerenstvo za 

močvare koje će usmjeravati i 

koordinirati različite aktivnosti u zaštiti i 

održivom iskorištavanju močvara 

- načiniti nacionalni progam zaštite 

močvara, temeljem nacionalne strategije 

i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti koji su pred donošenjem 

- načiniti nacionalni inventar močvara 

prema utvrđenoj metodologiji 

- izvršiti valorizaciju i predložiti na 

Ramsarski popis nova močvarna 

područja 

- načiniti program izrade planova 

upravljanja za četiri Ramsarska područja 

prema propisanoj metodologiji, a što 

uključuje biološku inventarizaciju i valorizaciju 

svakog područja, zoniranje te 

donošenje smjernica za upravljanje pojedinim 

zonama. 

Wr 

Izvor: Časopis »Okoliš« 


šumar 

SPOJU 

h • * 

;^.-N 

\l 

Prošle jeseni u studenom i prosincu, 

velike poplave rijeke Save onemogućile 

su jesenske redovne radove 

u većem opsegu u nekoliko šumarija 

Uprave šuma Sisak. Zahvaljujući 

upravitelju ing. Ignacu Dorotiću u 

mogućnosti smo vam predočiti dio 

šuma u G. J. »Posavske šume - Sunja« 

Šumarije Sunja, u vrijeme tih najvećih 

vodostaja. 

GJ »Posavske šume - Sunja« leži u 

nizinskom dijelu između rijeke Save i 

željezničke pruge Sisak-Sunja-Novska 

jugoistočno od Sunje a sjeverozapadno od 

Hrvatske Dubice. Površina GJ 4.840,71 

ha, drvna zaliha 985.282 m^ te sječivi etat 

(glavni-I-prethodni) 15.709 m^. 

Teren je ispresjecan potocima (Radakovac, 

Turija, Cađavac, Velika 

Obreška). Učestale poplave uzrokovane 

izlijevanjem rijeke Save i Sunje te oborinskim 

vodama koje iz zaleđa dolaze 

navedenim potocima, kao i kombinacija 

prethodne dvije poplave preliju znatan 

dio površine što ovisi o veličini i dužini 

trajanja vodnog vala. Nadmorska visina 

kreće se od 94 do 97 m. GJ »Posavske 

šume - Sunja« nalazi se u jednom kompleksu 

ako izostavimo jedan odjel koji je 

izdvojen i nalazi se na brežuljkastom 

dijelu 140 m.n.m. od samo nekoliko ha. 

"'• M'l 

Kroz gospodaisku jedinicu protežu se kvalitetne šumske prometnice. Ah, u uvjetima koji su bili 

prošle jeseni prometnice su bile gotovo beskorisne. A što i kako u sječu? 

.M^m. 

I 'oda iz sata u sat nadolazi sve brže i preko šumske ceste teku već brzaci. 

I 

i 

'1 ;> ,-»( 

Zaposlenici šumarije Sunja, navikli su već na poplave, jer su one gotovo u pravilu dva puta 

godišnje. A raditi se moral 

^ 

Glavne vrste drveća su hrast 

lužnjak 54%, poljski jasen 36%, dok na 

sve ostale vrste otpada svega 10% (joha, 

topola, klen, brijest, grab, voćkarice, 

vrba). Otvorenost GJ je 6,16 km na 

1.000 ha. 

GJ nije bila dostupna od 1991. do 

1995. godine kad je akcijom »Oluja« 

oslobođena ali je jedan dio još uvijek 

miniran te je konstantno opasnost za 

djelatnike, na površinama gdje je potrebno 

sanirati učinjene greške u 

prethodnom periodu. 

Tijekom okupacije došlo je do devastacije 

objekata lugarnica kao i lovno 

tehničkih objekata dok je divljač reducirana 

na zabrinjavajući broj (obični 

jelen, jelen lopatar i srna). 

Odlukom da se lovište III/28 dodijeli 

na čuvanje »Hrvatskim šumama« 


., i^*/« i-;' .• 

.Vic'l-- 

Do ovih odjela može se samo čamcima. Sto je sa divljači, jer se ona nalazi u ovom 

gateru? 

.»"^V- .; 

xn- •V-. 

. « . • 

I 

-"4 

•%-'ir.- 

l'B-, 

¥ •pi^ 

^ ] 

I ]• 

U' 

I/- 

I 

f V- - 

Upravi šuma Sisak, Šumariji Sunja i Gospodarske mogućnosti ovog 

Dubica (površina lovišta 15.000 ha) si- područja su velike uz permanentni i intuacija 

se vidno poboljšava svake godine tegralni pristup šumara i šumske struke. 

što je i mnogim šumarima ljubiteljima k^ x i ^ i n 4.' j- r • » - 

lova •^ dobro poznato. ^ j j -^t.Tekst: I. Dorotic, dipl. inž. sum. 

Đ. Dražić, dipl. inž. šum. 

FOTO: 

I. DOROTIĆ, DIPL. INŽ. ŠUM. 

Ovo nije močvara Amazone, ovo je šumski predjel Evin 

budžak 

< 

Promatrajući ovu vodenu idilu, čovjek se i nesvjesno upita nije li to 

povratak Panonskog mora? Da je more, bilo bi slano! 

A ovo je snimak u zimi, nakon povlačenja vode 


ŠUMARSTVO/LOVSTVO 

Kako spriječiti štete od divljači 

Bolčanski Zabjaćki lug, odjel 10 b: Obnovljena površina koja je ostala u ograđenom lovištu na 

kojoj je srneća divljač počinila štetu 

Bjelovarski ogranak Hrvatskog 

šumarskog društva upriličio je 

potkraj prosinca prošle godine 

tematsku raspravu o štetama od 

divljači i drugih počinitelja. Povoda 

za bavljenje ovom temom je dosta u 

što se neposredno na terenu u šumariji 

Vrbovec moglo uvjeriti 30-ak sudionika 

sastanka. 

Stručni elaborat o načinu i metodologiji 

praćenja i procjene štete pripremio 

je ing. Josip Knepr. U njemu 

su kronološki bilježene i praćene 

štete od divljači u dijelu gospodarske 

jedinice Bolčanski lug u vrbovečkoj 

šumariji s nizom podataka i prijedloga 

što dalje činiti. 

Kakva metodologija 

- Ceste su dileme a također i 

sporovi o ovom pitanju. Poseban 

problem se nameće kada divljač 

lovačkih društava odnosno lovišta 

u zakupu počini štetu u šumi. 

Obveznost postupka prijave štete, 

zaštite i procjene po osnovi Zakona 

o lovstvu u velikom broju slučajeva 

nije zadovoljena pa nije bilo 

moguće doći do prave istine o štetama 

i posljedicama, a pokušaj naknade 

šteta obično nije uspijevao iz 

formalnih razloga, ističe ing. Knepr. 

On dalje navodi da treba lučiti 

štetnu radnju od konačne štete te 

da u biti postoje dvije skupine promatranja, 

terenskog snimanja i uredske 

obrade podataka. Radi se o 

snimanju i obradi podataka u branjevinama 

te drugo, u mladim i 

odraslijim sastojinama. 

Ako je poznata činjenica da do 

štete od divljači dolazi zbog pomanjkanja 

ili neadekvatne ishrane 

te također zbog prevelikog 

broja divljači, to znači da je 

poremećena ravnoteža između 

šume i divljači, ili se dogodilo 

daje nepromišljenim činom divljač 

ograničena na premali pro- 


stor. Knepr u organiziranju i praćenju 

šteta predlaže postavljanje 

kontrolnih ploha u branjevinama te 

na površinama koje su »osvojene« 

pošumljavanjem, te praćenje oštećenja 

koja mogu biti tolerantna i 

netolerantna. U manual se potom 

upisuju podaci po vrsti počinitelja 

(divljač, voluharica, mraz, mehanička 

oštećenja i dr.), intenzitetu 

oštećenja, a sve po vrstama drveća. 

- Naš cilj je uspostaviti ravnotežu 

između divljači i šume, a ne 

uništiti divljač, kaže Knepr. Drugim 

riječima ni ova rasprava nije 

nikakav napad na divljač jer u šumi 

su prisutne štete i od drugih počinitelja 

(mehanizacija, nepogode, 

krčenja pri geofizičkim ispitivanjima 

idr.). No bitno je ne biti indiferentan 

prema tim problemima. Mi 

kao šumari pokušali smo u posljednjih 

10-ak godina prikazati koliki 

je gubitak u podizanju šume. 

Želimo da to znaju i lovozakupnici, 

da zajedno sa šumarima sagledaju 

problem. Tek u posljednje vrijeme 

štete od divljači dolaze u prvi plan i 

na taj se način zaoštravaju odnosi 

između šumara i lovozakupnika. 

Sto se dogodilo u Vrbovcu 

Kako to konkretno izgleda, pokazuje 

slučaj šumarije Vrbovec. 

Sudionici rasprave obišli su u predjelu 

Bolčanskog luga (odjel 10 b) 

površinu koja je obnovljena prirodnim 

putem i unošenjem žira 

1991. godine. Na nesreću ta se 

površina nalazi u ograđenom dijelu 

lovišta (gateru) veličine 410 ha. Na 

površini od nekih 16 ha srneća divljač 

uništila je 85 posto pomlatka 

lužnjaka i graba. Kako se došlo do 

ovog podatka? Na toj površini 

izvršena je procjena polaganjem 

primjerne pruge a za kontrolu u 

budućnosti Vrbovčani su napravili 

dvije kontrolne plohe veličine 16 

m od kojih su jednu ogradili. 

Razlika između biljaka na ograđenoj 

plohi i na površini koja je 

bila dostupna divljači lako je uočljiva, 

kaže ing. Zeljko Gubijan iz 

vrbovečke šumarije. Biljke su obgrižene 

i pitanje je kako će se i da li 

će se oporaviti. Ing. Knepr pojašnjava 

da u šumskoj literaturi 

nema podataka o tome kako se 

ponaša biljka kod koje je 

uklonjen (odgrižen) termalni 

izbojak i kako se razvija deformitet. 

Tek praćenjem oštećene biljke 

vidljivo je da deformiranost 

ostaje. A izvjesno je da od takvog 

pomlatka neće biti pravog hrastovog 

trupca, stoje konačna i nenadoknadiva 

šteta. Do ovih se saznanja 

došlo osmogodišnjim praćenjem 

i snimanjem šteta koje su 

obavili a i dalje rade ing. Josip 

Knepr i ing. Tomislav Starčević, a 

sve to prikazano je i dokumentirano 

na dijapozitivima. 

Državno lovište »Cesma-Bolčanski 

lug« veličine 4000 ha dano 

je 1995. godine u koncesiju na 30 

godina poduzeću As-lovni turizam 

d.o.o. iz Zagreba. Lovište 

obuhvaća i dvije gospodarske jedinice 

vrbovečke šumarije, Česmu 

i Bolčanski lug, ukupne površine 

2.780 ha. Povijest nesporazuma 

između šumara i lovozakupnika 

počela još ranije, kad 

je dio lovišta ograđen. Premda je 

Ograđena kontrolna ploha na kojoj nema oštećenja 


svima jasno da šuma ne može bez 

divljači, i obratno, izvor nesuglasica 

počiva na sukobu osnovnih interesa 

- dok šumarija mora obaviti 

sve predviđene šumske radove što 

podrazumijeva stalan boravak i 

kretanje radnika po šumi, lovozakupniku 

je najvažniji - mir u 

šumi. 

Upravitelj šumarije Vrbovec 

ing. Duka Kauzlarić dokumentira 

šumarska stajališta: »U gateru jednostavno 

nije smjelo biti srneće 

divljači, no ona je tu i dalje čini 

štetu. Komisija je načinila procjenu 

štete, no pitanje je kada će i 

kako ona biti nadoknađena. Nastojimo 

uspostaviti dobre odnose s 

lovozakupnikom, no teško nam 

uspijeva. Dio ograđene šume stalno 

je pod lokotom, mi u šumu 

idemo s ključevima, seljaci koji izrađuju 

ogrjev poslije radnog vremena 

ne mogu u šumu - to su 

problemi kakvih u Vrbovcu dosad 

nikad nije bilo.« Ing. Kauzlarić govori 

i o nekim podacima relevantnim 

za razumijevanje problema. 

Spominje veliki broj prometnica u 

spomenutim šumskim predjelima 

u sastavu lovišta gdje otvorenost 

iznosi 17 km/1000 ha, što šumskih 

što javnih cesta, »što ne dopušta 

mir u lovištu te utječe i na dinamiku 

svih radova uzgoja, iskorištavanja 

i zaštite«. Nadalje, navodi 

on, ukupni godišnji šumsko uzgojni 

radovi zahtijevaju dnevnu 

prisutnost 12 radnika u šumi kroz 

cijelu godinu a godišnji sječivi etat 

u ove dvije gospodarske jedinice 

»traži« daljnjih šest radnika svakodnevno 

u šumi. A isto tako »zbog 

sve slabijeg interesa za ogrjevnim 

drvom primorani smo omogućiti i 

biti na raspolaganju svakom i malo 

zainteresiranom kupcu u vrijeme 

kada to njemu odgovara kako bi se 

drvna masa što prije izvukla iz 

šume«. 

Ipak, najzanimljivija je računica, 

zapravo svojevrsna usporedba 

dobiti od šumarstva i lovstva koju 

je ponudio Kauzlarić. On tvrdi da 

se u spomenute dvije gospodarske 

jedinice od drvnih sortimenata 

godišnje dobije 49,5 puta više sredstava 

nego od lovstva!! 

- Vrijednost godišnje naknade 

od lovstva iznosi 60.100 kuna, a 

prosječno godišnje ostvarena vrijednost 

drvnih sortimenata prema 

cijenama iz 1966. godine iznosi 

2,972.676 kuna (9.876 kubika X 

301 kuna). Od toga iznosa 2,5 posto 

ili 74.317 kuna uplaćuje se na 

račun općine na kojoj se šuma nalazi, 

za komunalnu infrastrukturu, 

dok koncesionari nemaju takvih 

obveza prema samoupravnim zajednicama«, 

tvrdi ing. Kauzlarić. 

Šumari su i lovci 

Ako bi se problem polarizirao 

na dvije krajnje točke, mogao bi se 

svesti i na pitanje tko zapravo ima 

prioritet u šumi, odnosno je li 

važnije izvršavanje šumskogospodarske 

ili lovnogospodarske osnove! 

Naravno đa ovakvo pojednostavljenje 

problema nije moguće i 

on se ne može promatrati u kontekstu 

ili-ili nego svoje mjesto i 

svoje interese moraju pronaći i 

Rasprava na licu mjesta: sudionici sastanka na terenu su se mogli uvjeriti o kakvim se oštećenjima mladih biljaka lužnjaka i graba radi 


ŠUMARSKO DRUŠTVO 

PREDLAŽE... 

U zaključcima s rasprave između ostalog se kaže da će se 

Šumarsko društvo Bjelovar zalagati za obnovu šuma na principima 

gospodarenja šumama u smislu potrajnosti, biološkog 

diverziteta a u skladu s principima uzgajanja šuma Šumarskog 

fakulteta u Zagrebu i zasada hrvatskog šumarstva. 

Prikvačena je u raspravi izložena metodologija obračuna 

šteta od divljači i drugih štetočinja te preporučeno Upravi 

šuma Bjelovar da je prihvati kao uniformni oblik izračunavanja 

šteta. 

Potrebno je, rečeno je, nastaviti praćenje šteta na 

područjima na kojima se to dosad činilo i proširiti to na ostali 

teren. 

Nadalje, sudionici u raspravi zalažu se za usklađivanje lovnogospodarskih 

osnova s osnovama gospodarenja u bjelovarskoj 

upravi te također traže promjenu Zakona o lovu shodno 

problematici koja je uočena u lovištima poput ovog 

Cesma-Bolčanski Zabjački lug. 

Šumarsko društvo daje podršku Upravi šuma Bjelovar i 

šumariji Vrbovec u otklanjanju problema s lovozakupnikom. 

Ovim stavovima Šumarskog društva dodaje se dio prijedloga 

šumarije Vrbovec a sve to zajedno uputit će se na sve relevantne 

adrese u Hrvatskoj koje bi mogle pripomoći rješavanju 

problema šteta od divljači. 

Bolčanski Zabjački lug: Članovi šumarskog 

društva Bjelovar, sudionici rasprave 

Šumarstvo i lovstvo - ne oštećujući 

drugu stranu. 

A što se važnosti ili prioriteta u 

šumi tiče, moglo se čuti u raspravi, 

zakonodavac je odredio da je primarno 

izvršenje šumskogospodarske 

osnove. Ovdje u Vrbovcu očito 

je napravljena greška, misli ing. 

Dražen Sertić, jer srnećoj divljači 

u ograđenom prostoru nije mjesto. 

A ing. Božidar Bačak je upozorio 

na moralnu stranu problema, jer 

»mi kao šumari istodobno smo i 

članovi nekog lovačkog društva i 

zato bi u rješavanju ovog problema 

morali biti principijelni«. 

Rasprava o štetama od divljači 

bit će vjerojatno još, jer to je problem 

ipak širi od vrbovečkog 

slučaja, a saznanja s ove rasprave 

trebala bi pridonijeti zajedničkim 

nastojanjima za poboljšanjem stanja 

kao i konačnom ozakonjenju 

jedinstvene metodologije za praćenje, 

kvantificiranje i obračun 

šteta od divljači i ostalih počinite- 

Ija. 

•^k-Tekst i snimci: IVliroslav Mrkobrad 


UOCi ZNANSTVENIH RASPRAVA ŠUMARSKIH I VOĐOPRIVREDNIH STRUČNJAKA 

Mogući utjecaj višenamjenskog 

kanala Dunav-Sava na 

Šumske ekosustave 

Tehnički podaci o kanalu 

Kanal Dunav-Sava trebao bi se izgraditi 

na potezu od Dunava kod Vukovara do 

Save kod Samca s ukupnom dužinom od 

61,4 km. Kanal je na dnu širok 34 m, na 

vodnom licu 58 m, a dubina mu je 4 m. U 

vukovarskome dijelu predviđa se prevodnica 

na 9,4 km udaljenosti od Dunava. Od 

Dunava do prevodnice dno kanala projektirano 

je na kotu dna te rijeke, odnosno na 

72,25 m nm. Iza prevodnice dno kanala se 

podiže na 76 m nm. Lice vode od prevodnice 

do Samca predviđa se na 80 m nm. 

Velik problem nastaje od prevodnice do 

18 km trase kanala, na Nuštarskoj gredi 

gdje je kanalska dionica usječena u najviši 

teren nadmorske visine od 85 do 98 m, a 

iskop ide do 76 m. Golemu količinu iskopane 

zemlje potrebno je negdje odložiti, a 

što je moguće samo na visokoproizvodnu 

nom trasom kanala Dunav-Sava na podlozi 

vegetacijske karte šuma toga prostora. Prema 

našoj procjeni pod utjecaj ovoga građevinskog 

giganta doći će preko 50 000 ha 

izuzetno vrijednih šuma hrasta lužnjaka 

istočne Slavonije - šumskoga bazena Spačve 

i gospodarskih jedinica šuma smještenih 

sjeverozapadno od spačvanskih šuma. 

Mogući utjecaj kanala na 

šume 

Utjecaj kanala Dunav-Sava dogodit će 

se na tri načina, zamočvarenjem šumskih 

staništa kojih su kote terena niže od lica 

vode u kanalu, zatim osušenjem staništa u 

onim lokalitetima gdje su šume položene u 

višim kotama i konačno, prema našemu 

mišljenju najvažnije, presjecanjem tokova 

podzemnih voda koje teku od zapada 

slavonsku oranicu. U prilogu je karta s ucrtaprema šumskome bazenu Spačva i zasigurno 

opskrbljuju najveći broj šumskih sastojina 

vodom. 

Sniženje podzemnih voda uzrokuje 

prema Vajdi (1974), ako je prosječno 

manje od 25 cm - promjenu šumske 

zajednice, ako je više od 50 cm - sušenje 

šumskog drveća. 

Vodni odnosi i šumske 

zajednice u staništima 

istočne Slavonije 

Dio istočne Slavonije kojim je projektirana 

trasa kanala Dunav-Sava prolazi kroz 

dva slijeva dunavski i savski. U tome prostoru 

prevladava mikroreljef koji u pravilu 

utječe na opskrbu šume vodom. 

Za uspijevanje nizinskih šuma presudna 

je podzemna voda do koje dopire korijenje 

šumskoga drveća. Poznato je kako sve vrste 

drveća nizinskih šuma zahtijevaju veću 

količinu vode za transpiraciju od kiše koja 


padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Higrofiti 

- hrast lužnjak, poljski jasen, crna 

joha, nizinski brijest, bijela vrba i domaće 

topole transpiriraju tijekom vcgctacijskoga 

razdoblja od 400 do 700 mm vode dok u 

području Spačvanskog šumskog bazena padne 

godišnje od 600 do 800 mm oborina 

od kojih samo nešto više od polovice 

tijekom vegetacijskoga razdoblja. 

U ovim šumama nalazimo tri različite 

skupine ekosustava čiji su tipični predstavnici: 

1. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba 

- na povišenim dijelovima mikroreljefa 

tzv. gredama. 

2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka na 

nižim položajima mikroreljefa tzv. nizama 

koji su prije izgradnje nasipa uz Savu 

1933. god. redovito bili poplavljivani ili su 

i danas djelomično poplavljivani. 

3. Šume poljskog jasena i šume crne 

johe u najnižim položajima mikroreljefa u 

kojima se veći dio godine zadržava voda 

koja se do srpnja povuče s površine tla, tzv. 

barama. 

U sve tri skupine staništa i njihovih 

šumskih zajednica voda je vladajući 

ekološki čimbenik njihova uspijevanja. 

Šumski ekosustavi nastali su udruživanjem 

i prilagodbom biljnoga i životinjskog 

svijeta na određene stanišne prilike. U nizama 

koje predstavljaju najveće površine 

riječnih dolina, članovi životne zajednice 

prilagođeni su na vodu bilo oborinsku, 

poplavnu ili podzemnu. Utjecaj vode, ali i 

ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak 

kroz sekularne nizove što uvjetuje 

opstanak određenog šumskog ekosustava. 

Svaka promjena vodnih prilika izaziva 

poremetnju u šumskome ekosustavu. 

Tako je primjerice, izgradnja spomenutih 

savskih nasipa izazvala katastrofalno propadanje 

stabala hrasta lužnjaka u Spačvanskome 

šumskom bazenu. 

Hidrološke prilike u šumama nizina 

istočne Slavonije ovise o mreži vodotoka 

površinskih i podzemnih voda. U slijevu 

Dunava dominantna je Vuka, a u savskome 

slijevu Bosut s pritocima. Spačvanski 

šumski bazen i ostale nizinske šume toga 

područja nalaze se u najnižim dijelovima 

što uvjetuje stalni dotok vode bilo 

površinskim ili podzemnim tokovima što 

osigurava veliku potrebu higrofita za vodom. 

Pri opsrkbi nizinskih šuma vodom 

vrlo značajni su vodotoci koji poplavama, 

ali i »držanjem« podzemne vode, kako ne 

bi istekla iz šume, imaju presudan utjecaj u 

smislu vodnoga gradijenta. 

Vrlo zamršen dio šumskoga ekosustava 

je rizosfera sa šumskim tlom i njegovim 

živim svijetom u čijem sastavu korijenje 

šumskoga drveća ima presudnu ulogu za 

opstanak šumskoga ekosustava. Opskrba 

drveća vodom ovisi o dubljini korijenja u 

ekološkome profilu močvarnih tala riječne 

nizine (glejna, pseudoglejna, aluvijalna, 

pseudoglej-glcjna i dr. tla) i mehaničkome 

sastavu pojedinih horizonata koji uvjetuju 

visinu kapilarnoga uspona vode što varira 

od nekoliko cm do više metara. Tako, primjerice, 

pad razina podzemne vode od 

nekoliko cm može utjecati na kapilarni 

uspon vode koji je prije njezina pada opskrbljivao 

korijenje na znatnoj udaljenosti 

od izmjerene razine podzemne vode u 

pijezometru, a sada zbog njezina spuštanja 

u sloj tla drugačije strukture, iznosi svega 

nekoliko cm. Uz istu razinu podzemne 

vode njezino dopiranje prema površini tla 

s obzirom na različit mehanički sastav, 

može se razlikovati i za više metara. 

Pod utjecaj kanala Dunav-Sava dolaze 

najvrijednije europske nizinske šume koje 

predstavljaju u ekološkom, prirodoznanstvenom, 

ali i u gospodarskom smislu neprocjenjivu 

vrijednost. One su se izvrsno 

uklopile i razvile do savršenstva upravo u 

ovim specifičnim ekološkim prilikama. 

Stanje u kojima se one danas nalaze predstavljaju 

njihov ekološki optimum, a što se 

posebice odnosi na hrast lužnjak. Te šume 

vezane su uz povijest Hrvatske, a posebice 

Slavonije. 

Šumske zajednice i njihova 

osjetljivost na promjene 

vodnih prilika 

Hidrološke prilike u ovim šumama pogoduju 

uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih 

vrsta drveća nizinskih šuma, a svaka 

promjena vodnih odnosa izazvala bi 

fiziološko slabljenje i propadanje šumskoga 

drveća. 


šume na koje će utjecati kanal Dunav-Sava 

dijelimo na Spačvanski šumski 

bazen i šume gornjega tijela rijeke Bosuta 

iznad vinkovačke pregrade i relativno malu 

površinu šuma gospodarske jedinice Dubrava 

uz Dunav. Dio spačvanskih šuma za 

koje smatramo da će doći pod znatniji 

utjecaj kanala imaju površinu od kojih 

30 000 ha, a one u području gornjega Bosuta 

oko 20 000 ha. Uz spomenutu Dubravu 

područje gornjega Bosuta pripadaju gospodarske 

jedinice: Kunjevci, Vrapčana, zapadni 

dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, 

Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeverozapadni 

dio Kusara. U tim područjima 

šumske zajednice sudjeluju u ovim postocima: 

Spačvanski šumski bazen 

Šume hrasta lužnjaka i običnoga graba 

(Carpino betuli Quercetum rohoris) - 37% 

Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rasta 

utjecaja uočava se i danas u smislu postup 

promjene šumskih staništa. 

vljenim šašom (Genisto elatae-Quercetuin ronhoris 

caricetosum remotae) - 28% 

U šumi Žutici došlo je do katastrofalnoga 

sušenja hrasta lužnjaka poslije 

Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žesti- 

Ijem (Genisto elatae-Quercetum rohoris aceretosum 

tatarici) - 30% 

običnoga graba čije stanište ne podnosi 

upuštanja vode u šumu hrasta lužnjaka i 

Barske šumske zajednice s poljskim jasenom 

i crnom johom - 5% 

poplavu. Masovno sušenje hrasta lužnjaka i 

poljskog jasena dogodilo s u Dubičkim i 

Sume gornjega Bosuta 

Sunjskim nizinskim šumama poslije 

Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba - 

19% 

Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim 

vodotehničkih zahvata u smislu zatvaranja 

nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. 

godine. 

šašom - 20% 

Promjenom hidroloških prilika prilikom 

izgradnje autoceste Zagreb-Karlovac 

Slavonska šuma hrsta lužnjaka sa žesti- 

Ijem - 51% 

masovno se sušio hrast lužnjak u šumi 

Barski šumski ekosustavi s poljskim jasenom 

i johom - 10% 

Kupčini. 

Zbog sniženja razina podzemne vode te 

Šumska zajednica danas najbolje definira 

šumski ekosustav i dobro odražava 

istovremenog zamočvarenja došlo je đo 

katastrofalnog sušenja hrasta lužnjaka i 

stanišne prilike, a posebice vodne odnose. 

crne johe u šumi Kalje pokraj Lekenika. 

Sa stajališta vode kao neposrednoga 

Slično sušenje ali manjeg obima dešava se 

ekološkog čimbenika u rizosferi, staništa 

u šumi Turopoljski lug pokraj Velike 

šumskih zajednica mogu se općenito ovako 

Gorice. U oba slučaja razlozi propadanja 

definirati: u šumi hrasta lužnjaka i 

mogu se povezati uz izgradnju odteretnoga 

običnoga graba tlo je svježe, u slavonskoj 

kanala Sava-Kupa. 

šumi hrasta lužnjaka sa žestiljem ono je 

U podmčju varaždinske Podravine 

vlažno, u onoj sa žestiljem poluvlažno, 

došlo je do propadanja šumskoga drveća uz 

dok je u barskim staništima poljskoga jasena 

i crne johe mokro. 

akumulacije i odvodne kanale triju hidroelektrana. 

Uz odvodne kanale više se ne 

Iz navedenih prostornih odnosa vidimo 

može podići šuma. 

da su biotopi šumskih zajednica gornjega 

Bosuta znatno vlažniji od onih u Spačvanskom 

šumskom bazenu što govori o 

Znatna sušenja dogodila su se u šumi 

Repaš i Gabajeva greda zbog nestanka 

njegovoj sadašnjoj većoj stabilnosti šumskih 

poplava, a što je posljedica izgradnje 

ekosustava. 

O mogućim utjecajima 

kanala na šume 

Današnje šumarske spoznaje o utjecajima 

različitih zahvata u šumoviti prostor, 

a posebice u staništu nizinskih šuma 

možemo bez dvoumljenja nazvati gorkim 

iskustvima. Među prve veće štete izazvane 

čovjekovim utjecajem pripada proširenje 

agrara u arael nizinskih šuma u 17. stoljeću 

s posljedicom promjene mikroklime i vodnih 

odnosa u šumskim staništima zbog 

nestanka šume u velikome dijelu prostora i 

kasnijim hidromelioracijskim radovima u 

poljodjelskim površinama. 

Nestanak nizinskih šuma u dolini rijeke 

Rajne kao i neuspješni pokušaji njihove 

obnove, školski su primjer velike pogreške 

u gospodarenju šumovitim prostorom 

riječne nizine u smislu promjene vodnih 

odnosa. 

Nama su, međutim, najbolji primjeri 

ono što se dešavalo u nas u Posavini i Podravini 

u ovome stoljeću. Zbog već spomenute 

izgradnje savskih nasipa u cilju 

zaštite naselja od velikih voda u području 

Spačvanskog šumskog bazena, izostale su 

poplave u šumi, što je izazvalo znatno 

sušenje hrastovih stabala. Posljedica ovoga 

zaštitnih nasipa. 

Šumarstvo je u svim navedenim primjerima 

pretrpjelo goleme gospodarske 

štete, dok su ekološke i socijalne štete neprocjenjive. 

Budući višenamjenski kanal Dunav-Sava 

najveći je vodotehnički zahvat do danas 

u područje nizinskih šuma i bez dilema se 

može tvrditi kako će nepovoljni utjecaji na 

šume, ako dođe do njegove realizacije, biti 

nesagledivi. Oni će se u prvome redu odraziti 

na promjene dosadašnjih vodnih odnosa 

u šumama neposredno uz kanal te u 

onome dijelu spačvanskih šuma čija 

staništa opskrbljuju vodom podzemni tokovi 

prekinuti izgradnjom kanala. 

Današnji šumski ekosustavi bit će 

pogođeni pojavom promjene staništa koja 

će imati uzroke bilo u većoj opskrbi vodom 

koja dovodi do anaerobiosisa (nedostatak 

kisika, gomilanje ugljičnoga dioksida) 

ili nedostatku vode. To će kolebati 

unutar ekološke valencije vode kao izravnoga 

ekološkog čimbenika za svaku vrstu 

drveća i za svaki kapilarni uspon konkretnoga 

profila tla drukčije, pa je vjerojatnost 

različitih slučajeva odražavanja, pojedinih 

sastojina, njihovih dijelova, skupina stabala, 

a posebice biogrupa istovrsnih stabala, 

vrlo velika. 

Tu posebice napominjem kako investitor 

do danas nije poduzeo odgovarajuće 

mjere kako bi se prikupili podaci o podzemnim 

vodama, njihovim razinama u 

šumi te o kretanjima podzemnih voda u 

trasi kanala. Jedini podaci o podzemnim 

vodama je 16 šumarskih stacionara s piezometrima 

u različitim staništima Spačvanskoga 

šumskog bazena i 17 u području 

šuma gornjega Bosuta na kojima su motrenja 

tek započela. 

S obzirom na šumarska dugogodišnja 

iskustva o utjecaju vodotehničkih zahvata 

na nizinske šume, smatramo kako bi bilo 

najbolje da se vodni odnosi u njihovu prostoru 

ne mijenjaju. Sadašnje stanje hidroloških 

prilika u Spačvanskome šumskom 

bazenu predstavlja za većinu šumskih 

zajednica stanišni optimum. U žaru 

težnje za što bržom izgradnjom investitor 

je sklon šumarska stajališta proglasiti konzervativnima 

dok je naš stav zasigurno korak 

ispred u smislu težnji da šumarske 

ekološko-biološke i šumsko-uzgajivačke 

spoznaje tijesno surađuju s hiđrolozima s 

ciljem pronalaženja dobrih rješenja s ciljem 

zaštite šuma. 

Smatram kako investitor raspolaže s premalo 

podataka za izračun isplativosti gradnje 

kanala u odnosu na štetu koja se u 

različitim vidovima očekuje u nizinskim 

šumama vinkovačkoga područja te općenito 

u čitavome prostoru uključivo i agraru. 

To je zasigurno prijetnja opstanku velikoga 

hrvatskoga prirodnog bogatstva koje 

proizvodi zeleno zlato, najkvalitetnije hrastovo 

drvo na svijetu i preko milijun t kisika 

što uz prirodoznanstvenu vrijednost 

Spačvanskih nizinskih šuma, njihovu prirodnost, 

raznolikost biljnoga i životinjskoga 

svijeta. 

) ^ Prof. dr. se. Branimir Prpić 


UPRAVA SUMA ZAGREB 

Bolje ne sječi, nego stvarati zalihe 

Uprava šuma Zagreb prošlogodišnji 

je plan proizvodnje izvršila s 90 posto. Od 

predviđenih 252.000 kubika drvne mase 

realizirano je 226.000 kubika od čega 

izvršenje u oblovini iznosi 129 tisuća 

kubika čime je plan i nadmašen. Do 

podbačaja je došlo kod prostornog drveta 

gdje je posječeno 73 posto planiranog. 

Zbog čega, objašnjava rukovoditelj 

proizvodnog odjela zagrebačke uprave ing. 

Marijan Barulek: 

- Problem proizvodnje ogrjeva nije 

mimoišao ni zagrebačku upravu. To znači 

da se po ovim troškovima i po cijeni koju 

za prostorno drvo možemo postići neke 

vrste ogrjeva jednostavno ne isplati raditi. 

Mogli smo možda posjeći još nešto graba 

i bukve, no lužnjak iz nizinskih šumarija 

Lipovljana, Kutine, Popovače, Novoselca 

jednostavno nitko neće. To je područje i 

inače plinificirano pa je potreba za 

ogrjevom sve manja. Ocijenili smo da je 

neke sječine bolje ne sjeći i stvarati nove 

zalihe. Nažalost, ne ide ni celuloza što je 

još jedan razlog podbačaja u izvršenju 

plana. 

Oko 50 posto posječene drvne mase 

realizirano je u vlastitoj režiji dok je ostatak 

posječen u samoizradi, dio su radili 

poduzetnici a dio i novoosnovana društva 

s ograničenom odgovornošću (od kojih 

neka u svom sastavu imaju i dio sjekača). 

Ing. Barulek upozorava na problem koji 

nije samo zagrebački i koji je prisutan i u 

drugim upravama - nedostatak sjekača. 

Zagrebačka uprava na papiru ima 100- 

tinjak sjekača, no dnevno kroz godinu na 

sječi radi njih 45! Ostali su na bolovanju. 

kišnim danima, neki rade na uzgoju, tu su 

brojni invalidi rada itd. Kad uz to zakaže i 

samoizrada, jer interes seljaka sve je 

manji, onda je jasno zbog čega dolazi do 

podbačaja u ogrjevu. U zagrebačkoj 

upravi pratili su godišnje učinke sjekača, 

pa ing. Barulek iznosi podatke da je 

prosječan učinak po radniku na dan (onih 

koji su radili) prošle godine bio 10,40 

kubika, odnosno godišnje 2.561 kubik. 

Radove na privlačenju ravnopravno 

su podijelili društva s ograničenom odgovornošću 

i poduzetnici. Neke šumarije, 

ovisno o mogućnostima i tradiciji više su 

radile s poduzetnicima, druge opet s transportima 

i mehanizacijom s kojom tradicionalno 

već godinama rade, sada u 

novim društvima. 

U šumskouzgojnim radovima izvršenja 

su zadovoljavajuća, obzirom na iznimno 

nepovoljne vremenske prilike prošle 

jeseni kad je zbog stalnih kiša i poplava u 

dijelu nizinskih šumarija izostalo 

jesensko pošumljavanje. Priprema staništa 

obavljena je na 795 ha (87 posto), sadnja i 

sjetva na 407 ha od čega 86 ha pošumljavanja 

čistih površina, 200 ha sadnje sjemenom, 

njegaje izvršena na 1.084, koliko 

je i planirano, čišćenje na 367 ha ili 98 

posto. 

Za ovako obimne uzgojne 

radove 

korištena je radna snaga sa strane, 

posebno u udarnim ljetnim mjesecima. 

Više sczonci, manje poduzetnici, kažu u 

upravi, jer ono što dogovaraju s 

poduzetnicima, mogu i direktno sa sezoncima, 

samo jeftinije. Da nije bilo problema 

(ne)likvidnosti, odnosno da se tim 

ljudima na vrijeme plaćalo, do sezonskih 

radnika dolazilo bi se još lakše, (m) 

UPRAVA SUMA BJELOVAR 

SINDIKAT ZAPOSLENIH U ŠUMARSTVU 

Isplatiti zaostatke 

Tražimo da se do kraja godine isplate 

regres, plaća za studeni, božićnica te zaostali 

terenski dodaci za kolovoz i rujan, 

najvažniji su zahtjevi s posljednje 

Skupštine Sindikata zaposlenih u šumarstvu 

Bjelovar, održane polovicom prosinca 

prošle godine. Sindikat koji inače pokriva 

bjelovarsku upravu založio se također da se 

tokom siječnja nastave pregovori oko 

isplate ostalih terenskih dodataka te 

zaštitne opreme. Članovi Skupštine isto 

tako misle da radnici imaju pravo »na naplatu 

potraživanja s osnova kamata za neredovite 

isplate plaća i terenskih dodataka« 

prema članku 55. ranijeg Kolektivnog 

ugovora. 

ZAPOSLENIČKO VIJEĆE BJELOVAR 

O poslovanju i 

stanovima 

Zaposleničko vijeće Uprave šuma 

Bjelovar na posljednjoj je sjednici u prosincu 

prošle godine razmatralo rezultate 

poslovanja bjelovarske uprave u devetomjesečnom 

razdoblju protekle godine. 

Konstatirano je daje uprava u tom razdoblju 

negativno poslovala (s gubitkom od 

oko 4,7 milijuna kuna bez troškova direkcije) 

te daje u tom razdoblju samo pet 

šumarija bilo pozitivno. 

Vijeće se pozabavilo i ugovorima o 

najmu stanova i zatražilo izradu ugovora o 

najmu stanova koji će kao i prethodni 

imati klauzulu o najmu na određeno 

vrijeme i odredbu o pravu prvokupa. Isto 

tako. Vijeće traži rješavanje pitanja četiri 

stana u Đulovcu, dva stana u Pakracu te 

jednog u Ivanskoj. (m) 


UPRAVA ŠUMA POŽEGA 

Podbačaj na 

I pošumljavanju 

u prošloj godini Uprava šuma 

Požega od planiranih 111.038 m^ sječu je 

izvršila s 96 posto (106313 m-^), privlačenje 

u potpunosti, a otpremu s 98 posto 

(108759 m-'). Od sječive drvene mase 

vlastitom radnom snagom posječeno je 

67094 m^, u samoizradi 34782 m^, a uz 

pomoć stranih usluga 4437 m^. Vlastitom 

mehanizacijom izvučeno je 59378 m^, u 

samoizradi 38198 m^, a stranim 

uslugama 13858 m^. U proizvodnji je 

bilo 37 traktora, koji su dnevnu normu 

izvršili sa 102 posto, uz iskorištenje radnog 

vremena 53% i ispravnost 64%. 

Istekom godine na zalihi je bilo 

10360 m-* drvnih sortimenata, od čega 

8410 m^ na pomoćnim stovarištima, u 

šumi 1459 m^ i na glavnim stovarištima 

491 m"*. Najveća zaliha evidentirana je na 

području šumarije Kamenska (3136 m-^), 

a najmanja u požeškoj šumariji (524 m-^). 

Prosječna planska cijena drvnih sortimenata 

iznosilaje 190 kn/m^, a izvršena 

je s 200 kn/m'' odnosno prebačena je za 5 

posto. Svoje planske cijene prebacile su 

šumarije Caglin, Kamenska i Požega, podbacile 

šumarije Velika i Kutjevo a planiranu 

je cijenu ostvarila šumarija Pleternica. 

U ukupnom prihodu najviše je sudjelovala 

šumarija Kamenska (30%), a 

najmanje šumarija Velika (7%). 

U sklopu poslova na jednostavnoj 

biološkoj reprodukciji Uprava šuma Požega 

ostvarila je planske zadatke na pripremi 

radova na obnovi i njezi sastojina, 

a podbacila na sadnji i sjetvi zbog slaboga 

uroda žira i nemogućnosti pravovremenog 

vađenja sadnica u rasadniku (u 

početku sadnice zelene, a kasnije pao 

snijeg). Stoga su potonji poslovi izvršeni 

sa samo 33 posto godišnjeg plana (16 ha 

od planiranih 47 ha). S gotovo istim problemom 

požeški šumari bili su suočeni i 

na poslovima proširene biološke reprodukcije, 

jer su na pošumljavanje od planiranih 

80 ha izvršili sa 63 ha, što je 78 

posto. 

I. Tomić 

PRAĆENJE MRAZOVCA 

NA POŽEŠKOM 

PODRUČJU 

Bez kritičnog broja ženki 

u okviru zaštite šuma na području 

požeške Uprave obavljeno je praćenje 

zaraze velikog i malog mrazovca (Hibernia 

defoliaria i Operophtera brumata). 

Na 29 ploha odnosno 290 stabala s 

ljepljivim prstenovima praćenje je započeto 

u listopadu prošle, pojavom prvih 

mrazeva, a završilo je u siječnju ove godine. 

Prije toga obnovljene su navedene 

plohe s ljepljivim prstenovima, širine 8- 

10 cm i debljine oko 2 mm. Opažanje 

zaraze obavljalo se već prema jačini napada 

ovoga štetnika. Pratilo se svaki dan, 

ako je napad bio veći, a ako je 

ustanovljen slabiji intenzitet zaraze, 

plohe su u 31 odsjeku i deset 

gospodarskih jedinica kontrolirane svaki 

drugi ili treći dan. Prilikom svake 

kontrole ljepljive prstene na stablima 

trebalo je očistiti od mužjaka navedenih 

leptira, drugih kukaca i možebitnih 

nečistoća, ženke izbrojiti, evidentirati u 

propisane obrasce te također ukloniti s 

prstena. 

Iz omjera ukupnog broja uhvaćenih 

ženki na svih deset stabala i ukupnog 

opsega stabala izračunat je prosječan broj 

ženki po centimetru opsega stabla na 

plohi. Kako smo doznali od ing. Zlatka 

Lisjaka, stručnog suradnika za ekologiju i 

zaštitu Uprave šuma Požega, prosječan 

broj ženki velikog i malog mrazovca po 

centimetru opsega na svim plohama kretao 

se od 0,002, u šumariji Kamenska, do 

0,114 u šumariji Pleternica. Budući da 

nije riječ o kritičnom broju ženki, nema 

opasnosti od golobrsta. 

(I. T.) 

ZAŠTITA NA RADU 

U POŽEŠKOJ UPRAVI 

ŠUMA 

Najviše povreda 

medu 

srednjodohn im 

radnicima 

Na području požeške Uprave šuma 

tijekom prošle godine evidentirana je 

među 355 uposlenih 21 ozljeda na radu, 

stoje za 14 ozljeda manje nego u 1997. 

godini. Najviše ih je bilo u šumariji Velika 

(5), a slijede Pleternica (4), Požega, 

Caglin, Kutjevo i Kamenska (po 3), dok 

u Stručnim službama nije evidentirana 

nijedna povreda. Prema riječima ing. 

Krešimira Međugorca, stručnog suradnika 

za zaštitu na radu, u navedenom 

razdoblju izgubljeno je 1157 radnih dana, 

stoje 5915 povreda na tisuću zaposlenih, 

209 povreda na 100.000 m^ etata ili 4791 

m-* po povredi. 

Najučestaliji izvori povreda bili su 

otkinuta grana (7), stablo (5), padovi (4), 

motorna pila i trupac (po 2) te sjekira (1). 

Najizloženiji dijelovi tijela su koljeno (4), 

leđa i stopalo s prstima (po 3), a 

ozljeđivani su i potkoljenica (2) te oči, 

ostali dijelovi glave i prsa (po 1). 

Ozljede su se najviše događale u rujnu 

(4) i ožujku (3), zatim u veljači, svibnju, 

srpnju i listopadu (po 2). Najmanje 

ozljeda bilo je u siječnju, travnju, kolovozu 

i studenome (po 1), a u prosincu 

nije evidentirana nijedna povreda. Radnici 

su tijekom tjedna najneoprezniji bili 

srijedom (9 povreda) i ponedjeljkom (5), 

dok su se utorkom i petkom dogodile po 

tri ozljede. Najmanje ozljeda bilo je subotom 

(1), a četvrtkom nijedna. 

Za trećinu povreda karakteristično je 

da su se dogodile u sedmom satu rada 

(7), u trećem i šestom satu bilo je po 4 

povrede, u petom 3, u drugom satu dvije, 

u četvrtkom samo jedna, a na početku i 

na kraju posla radnici se nisu ozljeđivali. 

Prema dobnim skupinama najizloženiji 

ozljedama bili su radnici između 

41 i 45 godina (13), dakle, usuprot svim 

očekivanjima, srednjodobni radnici, 

budući da je ovom dobnom skupinom 

obuhvaćeno više od polovice svih povreda. 

Najmanje su se ozljeđivali radnici od 

21-25, od 2(>-30, od 36-40 te oni u dobnoj 

skupini od 56-60 godina (po 1 

ozljeda), a u dobnoj skupini 46-50 godina 

bila su svega dvije ozljede. Treba istaknuti 

da iznenađuje izostanak povreda kod 

najmlađih radnika (dobna skupina 21-25 

godina), što nije bio slučaj u 1997. godini, 

kada su radnici ove starosti, zbog radnog 

neiskustva, najviše stradavali. Najviše povreda 

(6) imali su radnici između 18 i 20 

godina staža, dakle oni sa stanovitim radnim 

iskustvom, što nije bilo za 

očekivanje. Uzroci povreda bili su zamor 

radnika zbog teškoga rada (11) i 

izvođenje radne operacije na način 

protivan pravilima zaštite na radu. 

^ 

I, TOMIĆ 


STRANICA NAŠIH ČITATELJA 

U ŠUMARSKOM 

MILJEU 

Snježni tepih 

foto: J. Ištvan 

Sudeći prema poslanim pismima 

s fotografijama vaših najuspjelijih 

fotografskih ostvarenja, naši 

čitatelji su sa zadovoljstvom 

prihvatili ovu našu stranicu 

na kojoj objavljujemo uspjele 

snimateljske radove. Tako smo 

za ovaj broj odabrali tri vrlo 

uspjela fotografska ostvarenja 

inž. Zeljka Gubijana iz Vrbovca 

te inž. Zvonka Ištvana i Josipa 

Svaca iz Repaša. 

Radujemo se svakoj vašoj 

uspjeloj fotografiji. 

Urednik 

Zimski 

pejsaž 

Kada prolaziš 

prirodom, ostaju 

samo tragovi 

foto: Z. 

Gubijan

Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu – bolje - Hrvatske šume

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?