SVJETLO U ŽIVOTU, SVJETLO U UMJETNOSTI ... - Culturenet

HRVATSKO
DRUŠTVO
LIKOVNIH
UMJETNIKA
R I J E K A
SVJETLO U ŽIVOTU, SVJETLO U UMJETNOSTI • LIGHT IN LIFE, LIGHT IN ART
Galerija KORTIL Rijeka, rujan /september 2009.

Svjetlo u životu, svjetlo u umjetnosti, - svjetlo simbolično
i stvarno vodilja je u razumijevanju svijeta i zbivanja oko
nas. Bitno je za otkrivanje i slutnju sadržaja egzistencijalnog
i esencijalnog karaktera, utkanih u realitet i opredmećenih
u umjetničkom djelu. Slika, skulptura, fotografija,
instalacija, video – klasične i suvremene forme izražavanja
ideja manje ili više prenose se svjetlom. S upisanošću u
sam gradivni oblik, dakako s stupnjevanjem važnosti i
izražajnosti. Svjetlo i u nematerijalnosti nosi putenost, i u
ravnomjernosti širenja i u snažnim akcentima, svojevrsnim
potresima u događanjima slike. Razumljivo uloga svjetla je
drugačija u djelima tradicionalne podjele umjetničkih vrsta,
no u ostvarenjima konceptualnog karaktera. Neovisno
o rasponima ekspresije izraza svjetlo je nužna sastavnica
u djelima reprezentativnog dojma i onima intimističke
iskrenosti. Može se reći da djelo diše svjetlom i u silnicama
boje i u stanjima dodirivanja spiritualnog. Bez motivskog
ograničenja, jer i krajolik, figurativne scene svakovrsnih
ikonografskih ishodišta, i apstraktne kompozicije pulsiraju
vitalitetom svjetla. Ostvarenog u suglasju s formom i raspoloženjem
, i u zadatosti racionalnog u kontroliranosti slučaja,
te u prepuštanju inspiraciji trenutka. Dinamika svjetla
zahvaća uprizorenja i u njihovom epicentru i na margini
prostora, s notom paradoksalnog gdje svjetlo i u nestajanju
zadržava trag blistavosti. Izobilje biva koncentrirano i u
agresivnosti pjege i u blagoj naznačenosti oblika . Svjetlo
podiže slikarski adrenalin ali i privlači tankoćutnošću pri
umjetničkoj meditaciji. Aura je svakoj ljepoti, prepoznate i
u skladu klasične estetike, i njenom pojmu postavljenom
po radikalno izmijenjenim kriterijima.
Svaki od sudionika izložbe prati putanju svjetla u datosti
djela u svom mikrokozmosu uzetom iz bezmjerja. Tako
Mihovil Depope u „Prozorima sreće“ zadržava predmetno
na asocijativnoj razini, tvoreći stiješnjeni prostor osmišljen
prugom svjetla. U varijacijama na temu Depope otvore
često nedefiniranih granica oslobađa svjetlosnim pomacima.
Bogumil Karlavaris geometrizira prostor razdijeljen čvrstim
horizontalama u nisko spuštenoj pejsažnoj organizaciji s
dodatnim nijansiranjem modrine. Same membrane između
polja istovremeno svjetlom sabiru i razdjeljuju prizor
nekog zaustavljenog vremena, doživljenog u ozračju
metafizičkog. Karlavarisov krajolik koliko je interpretacija
konkretnog toliko i odražava kontinuitet praćenja pro-
Light in life, light in art. Symbolic and real light is a guide in
understanding world and events around us. It is essential for the
revelation and premonition of content endowed with existential
and essential character, contents weaved into the reality and objectified
in an artwork. Painting, sculpture, photography, installation,
video – both classic and contemporary forms of expressing
the ideas - are more or less transferred through the light. Being
written into the very construction form, with graduated importance
and expressiveness, of course. Even in immateriality, light
carries along its carnality, both in evenness of expansion and
in its strong accents, a kind of earthquake in paintings’ events.
Understandably a role of light is different in works coming from
traditionally divided art species, than in works characterised by
their conceptual character. Independently of expressive ranges,
light is a necessary component in works having representative
impression and those of intimist sincerity. One can say the work
breathes with light, through colour line-forces, in the states of
touching the spiritual. They do so without motif limitation, since
the landscape, figurative scenes with iconographic origins of all
sorts, and abstract compositions, all pulsate with lights’ vitality.
They are realized in accord with form and mood, both within the
givens of rationality, inside a controlled character of accident, as
well as in a surrender to momentary inspiration. The dynamism
of light grasps the stagings in their epicentre. It does so on the
space’s margins, with a note of paradoxical, where light retains
a trace of brilliance even while disappearing. The abundance is
concentrated both in aggression of a spot and a mild indication
of form. Light raises the painterly adrenalin. However, during art
meditation, it also attracts, by its sensitiveness. Light is an aura
to each and every beauty, recognized also in accord with the
classic aesthetics, in its notion denoted by the radically changed
criteria.
Each of the exhibition participants follows a light trajectory within
the artwork’s givens, within their own microcosms extracted
from the immeasurable. Hence Mihovil Depope in his “Windows
of Happiness” remained – in subject’s terms – at associative level,
creating a narrowed space conceived through a beam of light.
In his thematic variations, Depope applies light shifts in order to
liberate the openings of often undefined borders.
Bogumil Karlavaris geometrizes space, dividing it through firm
horizontals in a low-height landscape organization, with additional
enhancing of blueness. Actual membranes between fields
use light to simultaneously gather and divide space belonging
to some arrested time, experienced within a metaphysical at-

mjenjivosti i stalnosti svjetla.
Mirjana Marušić Gorska u prostoru simboličnog svjetla
komponentu figurativnog dovela je do znaka, te je u motivu
Otkrivenja dotakla neshvatljivu prostornost beskraja,
sadržaja koji proizlazi iz dubine osobe i prostora izvan
fizičkih ograničenja slike.
Sanja Ipšić Randić svojim krajobrazima neobične seizmičke
aktivnosti nalazi se u intrigantnom području između
opisnog i izmaštanog, te zgušnjivanjem i širenjem svjetlosnih
čestica u pejsažno unosi novu čujnost gibanja.
Alma Dujmović u centar događanja postavlja sunce, gigantizirano
svjetlo, obogaćujući površinu ključanjem
usitnjenih oblika, gotovo organičkih predznaka. Uznemirenost
epiderme dana je u svjetlosnom zračenju strukture
pokrenutošću raznovrsnih izdanaka.
Branko Lenić u provu staroga broda umeće povijesnu zemljopisnu
kartu potencirajući time i „ vječnost“ morskih
ljudskih putovanja. Intervencijom lećom nad kartom fokusira
pojedine prostore, povećavajući ih efektom svjetla.
A Lenić se i mogućim pomacima leće uključuje se u imaginarno
otkrivanje svijeta.
Dalibor Laginja u reljefnoj izbočini oka, doslovnim uprisutnjenjem
svjetla i njegovim prolaženjem kroz plemenitost
plavog sabire značenje svjetla do razine uzroka
smisla.
Celestin Vičević sliku/grafiku gradi mnoštvom organiziranih
točaka, vibrantnih nakupina u različitim slojevima
polja, minimalističkim i pravilnim udarima koji kromatskim
mijenama (dakle svjetlosnom otvorenošću) stvaraju
prasak u odmjerenosti kompozicije.
Zdravko Milić u kombinaciji objekta i slike, staklene kocke
i stiliziranih oblika ,kontrastira transparentnost i dorađenost
predmetnog, i u razlomak različitosti uključuje
bljesak svjetla, relativizirajući krajnosti u jedinstvenosti
djela.
Đanino Božić u reljefima izvedenim u metalu vrlo visokog
sjaja , pravom matematičkom egzaktnošću konstruira
površinu s čitkim izduženim travejima, koji upijanjem
svjetla blistavosti materijala daju novu dimenziju, treptaja
u dijalogu s preciznošću reda
mosphere. Karlavaris’ landscape is an interaction of concrete
inasmuch as it reflects the continuity, in following the transience
and permanence of the world.
Mirjana Marušić Gorska brings a component of figurative to the
point of sign, within a space of symbolic light. In a motif of “Revelation”
she touches the incomprehensible spatiality of infinity,
a content stemming from both a depth of person and space
outside of painting’s physical limitations.
Landscapes with unusual seismic activities bring Sanja Ipšić
Randić to an intriguing realm, laying between descriptive and
imaginative. By condensing and expanding light particles, she
introduces a new sensuality of movement into a landscape.
Alma Dujmović places the sun in a centre of happening. This
gigantic light enriches the surface with the boiling of fragmented
forms, possessing an almost organic character. The
restlessness of epidermis is given in the structure’s luminous
radiation, set in motion by diverse shoots.
Branko Lenić inserts an old historical geographic map into an
old boat’s prow, emphasizing the “eternity” of human sea travel.
Through potential lens’ shifts, Lenić includes himself in an
imaginary discovery of the world.
Through an eye’s relief protrusion, Dalibor Laginja literary embodies
the light. He makes it pass through the nobleness of
blue, gathering the meaning of light all the way to the level of
meaning’s very cause.
Celestin Vičević builds his painting/graphic with a multitude
of organized points, vibrant heaps in various field’s layers, by
minimalist and regular impacts, whose chromatic changes (i.e.
luminous openness) create a bang within composition’s measuredness.
Zdravko Milić combines object and painting, glass cube and
stylized forms, to contrast the transparency and finished quality
of the objectified. He includes a flash of light into a fraction of
difference, relativizing extremes within artwork’s uniqueness.
Đanino Božić makes reliefs in highly polished metal, construing
- with true mathematic exactness - a surface with readable
elongated traves, whose light absorption renders new dimension
to the material’s flare, a dimension pertaining to eye flickers
in dialogue with the precision of order.
In her relief /object from the “Flux” cycle, Tanja Pečanić added

Tanja Pečanić u svom reljefu/objektu iz ciklusa „Fluks“ adiranjem
sitnih elemenata razigrava teksturu površine, te
prolaznošću svjetla poljem tanahnih vertikala ostvaruje
minimalne, ali čitke izmjene svjetla i sjene.
Melita Sorola Stančić ispričala je slijedom fotografija priču
„Čežnje od ljetnog do zimskog solsticija“ kroz dodir mora
i neba, prateći stvaralaštvo svjetla u prostoru iskonske ljepote,
gdje su u jednostavnosti uprizorenja osjeća dramatičnost
zbivanja prirode.
Egon Hreljanović svoju igru fotografijom svjetla i sjene razvija
u dosljednom ritmu ploha, s linijom preklopa u sugeriranju
volumena, u kompozicijama po karakteru bliskim
geometrijskoj apstrakciji.
Istog Žorž u grupi fotografija složenog scenarija oblikuje
izmaštane prostore s jedinkama grafičkog znakovlja, koji
jekom svjetla čitavom poliptihu mijenjaju značenjski sloj,
ovisno o položaju u sretno ritmiziranom rasporedu.
Karlo Došen svom video radu „Govor u plavom“,bojom koja
i oplemenjena svjetlom simbolizira čovještvo, smještenom
u ambijent akvarija, ispunjenim nijemim stanovnicima,
problematizira vidove komunikacija u suvremenom
društvu.
Danica Mračević video uradcima i fotografijom na staklenim
zidovima galerije (samim time sa značajnom ulogom
svjetla) iznosi svoju životnu priču u preplitanju posvojenih
gradova Sarajeva i Rijeke, te se optičkim iluzijama nalazi u
prostoru stvarnog i približavanju nadrealnom.
Borislav Božić u projektu „Četiri puta istina“ preko zelene
trave (koje postojanje ovisi o svjetlu) razmišlja o poštivanju
pravila prirode. U nizu srodnog, a itekako udaljenog, analizira
našu ignoranciju spram vitalnih pitanja opstanka.
Kreativnost i začudnost zajedničke su karakteristike sudionika
ove izložbe, koji djelo promišljaju svjetlom. Traže i
nalaze, ponekad i nenametljivo, rasprostiranje vanjskog
i unutrašnjeg naboja svjetla. I unutar svojih umjetničkih
stavova (izgrađenih poetika i pristupa kojih je eksperiment
u prvom planu) prihvaćaju neizbježnost neopipljivog u
vlastitim ostvarenjima.
Stanko Špoljarić
tiny elements, animating surface texture, using a passage of light
through a field of fine verticals to realize minimal, yet readable
exchanges between light and shadow.
Employing a photographic sequence, Melita Sorola Staničić
tells a story titled “Yearnings from Summer to Winter Solstice”.
The story enfolds on a touch between sea and sky, following the
creation of light within a space of true beauty, where staging
simplicity gives away a drama of nature’s occurrences.
Egon Hreljanović develops his photographic play between light
and shadow. By applying a consistent rhythm of surfaces, with
an overlapping line in suggesting the volume, he creates compositions
whose character approximate geometric abstraction.
Istog Žorž made a group of photographs sharing a complex
script, to shape imagined spaces with the units of graphic signs,
whose light echo changes the signifying layer of entire polyptych,
depending on their position in a happily rhytmicized
schedule.
In his video work titled “Speech in Blue”, Karlo Došen applied
a blue colour that, ennobled by light, symbolizes humanness.
The work is set in an ambient of aquarium, filled with mute inhabitants
and problematizing the aspects of communication in
contemporary society.
Danica Mračević’s video works and photographs on the gallery
walls (consequently assigning a significant role to light) tell
her life story on intertwining between Sarajevo and Rijeka, her
adopted home cities. Optical illusions place her work within a
space of real, approaching surreal.
In his project titled “Four Times Truth” Borislav Božić uses green
grass (whose existence depends on light) to reflect upon respecting
the nature’s rules. In a sequence of congenial, yet very
distant elements, he analyzes our ignorance towards the vital
surival issues.
Creation and wondrousness are common features of this exhibition’s
participants, who deliberate their works through light.
They search and find, sometimes unobtrusively so, the spreading
of outer and inner light’s charge. Even within their art views
(the construed poetic and approaches, with experiment in the
forefront), they accept the inevitability of untouchable in their
own realizations.
Stanko Špoljarić

BORISLAV BOŽIĆ
rođen 1956. u Prnjavoru. Diplomirao na Filozoskom fakultetu u
Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafika.
Adresa: Rijeka, Rastočine 3; atelje: Ivana Zajca 24/4
borislavbozic@net.hr
Četiri puta istina, 2009., instalacija 50 x 200 cm
ĐANINO BOŽIĆ
rođen 1961. u Puli. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci,
na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem kiparstva. Ima
status samostalnog umjetnika.
Adresa: Novigrad, Vergal 46
jziherl@inet.hr
Dijagonalni reljef, 2006., metal u slojevima, 50 x 50 cm
MIHOVIL DEPOPE
Rođen 1926. u Skrbčićima (na otoku Krku). Diplomirao na Pedagoškoj
akademiji u Rijeci, na Odjelu likovne umjetnosti, s izbornim kolegijem
slikarstva.
Adresa: Krk, Bodulska 7
mihovil.depope@ri.t-com.hr
Prozor sreće, 2009., akril na platnu, 50 x 60 cm

DRAGAN KARLO DOŠEN
Rođen 1951. u Rijeci. Diplomirao na Teološkom fakultetu u Rijeci.
Fotografijom i filmom bavi se od 1990. Ima status samostalnog
umjetnika.
Adresa: Rijeka, F. Čandeka 8
bidrag12@yahoo.com
Govor u plavom, 2009., video
ALMA DUJMOVIĆ
Rođena 1958. u Puli. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti
u Sarajevu, u klasi profesora Milivoja Unkovića.
Adresa: Punat, Veli dvor 11
alma.dujmovic@ri.t-com.hr
Istok, 2009., kombinirana tehnika, 70 x 100 cm
EGON HRELJANOVIĆ
Rođen 1951. u Rijeci. Završio Srednju grafičku školu u Rijeci. Prva
fotografska iskustva stekao uz oca Viktora. Ima status samostalnog
umjetnika.
Adresa: Rijeka, M. Laginje 25
Sjene, 2008.,crno-bijela fotografija, 30 x 40 cm

SANJA IPŠIĆ – RANDIĆ
Rođena 1965. u Rijeci. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti
u Zagrebu, u klasi profesora Đure Sedera. Ima status samostalne
umjetnice.
Adresa: Rijeka, Šetalište 13. divizije 50a
srandic@yahoo.com
Krajobraz l, 2008., ulje na platnu 200 x 200 cm
BOGOMIL KARLAVARIS
Rođen 1924. u Perlezu. Diplomirao na Akademiji likovnih
umjetnosti u Beogradu, a doktorirao iz područja likovne
pedagogije na Institutu likovnih umjetnosti u Greifswaldu.
Adresa: Kastav, M. Mandića 9
Volosko zimi - Boje, 2007., ulje na platnu, 74 x 100 cm
DALIBOR LAGINJA
Rođen 1954. u Rijeci. Diplomirao na Accademia di Belle Arti u
Veneciji u klasi prof. Emilija Vedove.
Adresa: Rijeka, Meštrovićeva 28
daliborlaginja@yahoo.com
Plavo oko, 2008., kombinirana tehnika 70 x 70 cm

Prijava za izložbu SVJETLO
BRANKO LENIĆ
Rođen 1954. u Rijeci. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u
Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike.
Ima status samostalnog umjetnika.
Adresa: Rijeka, Trampi 16
branko.lenic@ri.t-com.hr
Zamlja Franje Josipa I, 2007, kombinirana tehnika, 86x80 cm
Zemlja Franje Josipa I, 2007., kombinirana tehnika , 86x80cm
MIRJANA MARUŠIĆ GORSKA
Rođena 1949. u Ravnoj gori ( Gorski Kotar ). Diplomirala na Pedagoškoj akademiji u
Rijeci, na Odjelu likovne umjetnosti, s izbornim kolegijem slikarstva.
Adresa: Rijeka, Ciottina 20
Rad se sastoji od prove stare barke i leće u sredini koja lomi svjetlo a ujedno i uvečava i akcentira detalj s karte gdje
se nalazi otočje Franz Jozef Land
Zemlja Franje Josipa otkrivena je prilokom Austro-Ugarske ekspedicije u 19. st.. Većinu mornara činili su ljudi iz Hrvatskog
primorja, Istre, Rijeka,Lošinja...a jedan je bio iz Jasenovika u Istri -Josip Latković.
Priču o Josipu Latkoviću čuo sam u ranoj mladosti od njegovog rođaka i ta iskrica je dugo tinjala u meni do ovih rada
kada sam je uobličio u ovaj rad.
Otkrivenje II, 2008., akril na platnu 100 x 73 cm
ZDRAVKO MILIĆ
Rođen 1953. u Labinu. Diplomirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi
prof. Carmela Zottija. Studirao mozaik na Ecole nationale superieure des Beaux-
Arts u Parizu.
Adresa: Labin, G. Martinuzzi 11
zdravko.milic@pu.t-com.hr
Lightdrome, 2009., kombinirana tehnika 20 x 20 x 20 cm

DANICA MRAČEVIĆ
Rođena 1975. u Sarajevu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci,
na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike. Apsolvent na
ALU Ljubljana, magisterij iz vizualnih komunikacija novih medija. Ima
status samostalne umjetnice.
Adresa: Rijeka, Zdenka Petranovića 3
danmrak@net.hr
“clean kitchen, clean hart”, 2008 / 2009., video instalacija
TANJA PEĆANIĆ
Rođena 1968. u Puli. Diplomirala na Filozoskom fakultetu u Rijeci,
na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike.
Adresa: Umag, Savudrija, Cvjetna 3
tanja1968@net.hr
Fluks, 2004., kombinirana tehnika, 40 x 60 x 2 cm
MELITA SOROLA STANIČIĆ
Rođena 1964. u Rijeci. Diplomirala na Pedagoškom fakultetu u
Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem slikarstva.
Ima status samostalne umjetnice.
Adresa: Opatija, Dr. Matka Laginje 20
melita.sorola@gmail.com
„Čežnje od zimskog do ljetnog solsticija“, 2006. – 2007. foto –
instalacija od 16 serija po 4 digitalne fotografije, dimenzije
varijabilne

CELESTINA VIČEVIĆ
Rođena 1976. u Rijeci. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci,
na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike.
Adresa: Čavle, Čavle 76 / 1
celestina.vicevic@ri.htnet.hr
Bez naziva, 2009., kombinirana tehnika, 60 x 60 cm
ISTOG ŽORŽ
Rođen 1947. u Rijeci. Završio trgovačko-tekstilnu školu, zanimanje
fotograf. Od 1961. član Fotokluba Color. Ima status samostalnog
umjetnika.
Adresa: Rijeka, Braće Cetine 5
Čovjek žute boje ( Ciklus fotografije Sve žuto ), 2009.,12 fotografija
veličine 20 x 30 cm

Izdavač: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka
Rijeka, Korzo 28/II, tel: 051/332-494, 338-809
Za izdavača: Damir Šegota
Organizator: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka
Oblikovanje kataloga: Branko Lenić
Kompjutorska priprema: Ad Disco
Prijevod: Majda Jurić
Tisak kataloga: Zambelli
Br. kataloga: 8/09
Naklada: 300 komada
Na koricama detalj rada I. Žorža
Izložba je realizirana sredstvima:
Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke
Ministarstva kulture Republike Hrvatske
Županije primorsko-goranske