Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf

Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf

antropozofija.org
from antropozofija.org More from this publisher
24.11.2014 Views

smo shvatili da smo cijelo vrijeme plovili u pravom smjeru. Postali smo dezorijentirani ('izgubljeni') zato što smo ostali bez ključne koordinate - pogleda na kopno. Da smo je imali, bilo bi nam jasno što se događa i u kom smjeru plovimo. Ali kad smo ostali bez toga, sve druge koordinate, poput utvrde, izgubile su perspektivu. Mi smo zapravo bili skrenuli kod utvrde, ali bez kopna koje bi nam poslužilo kao referentna točka to nije bilo očigledno. To je ono što nam se događa u Matrixu. Nakon što izgubimo iz vida temeljnu koordinatu - da smo Beskrajna Svijest koja proživljava iluziju - gubimo referentnu točku pomoću koje možemo razumjeti sve ostalo. Mislimo da idemo u određenom pravcu (da smo ljudi u 'stvarnim' tijelima koji doživljavaju 'stvaran' svijet), dok je sve to u stvari manipulirani san. Druga stvar koju treba primijetiti je da smo i Jaymie i ja bili uhvaćeni u istu iluziju, a to je značilo da smo jedan drugom potvrđivali stvarnost, čineći je 'stvarnijom'. Tako je i s čovječanstvom - 'svi znaju da je tako'! Frankensteinski Matrix je superhologram koji nam servira svijet snova. Dennis Gabor otkrio je hologram kasnih 1940-ih i dobio Nobelovu nagradu za svoj rad. On je trodimenzionalan objekt pretvorio u frekvencijski uzorak na fotografskom filmu i ponovno ga pretvorio u trodimenzionalnu holografsku sliku. Hologrami se stvaraju tako da se laser usmjeri na komad fotografskog filma (Slika 28). Laser se usmjerava na film kroz poluprozirno ogledalo. Jedan Predmet Laser Subjektna zraka Razdvajač zrake (poluprozirno ogledalo) Na fotografskoj ploči formira se interferencijski uzorak Slika 28: Hologrami se stvaraju pomoću dva dijela iste laserske zrake, jedna polovina (referentna zraka) ide skoro izravno na fotografsku ploču, a druga (objektna zraka) skreće se na predmet. Kad se ta objektna zraka ponovno skrene na film, ona zajedno s referentnom zrakom formira »interferencijski uzorak». Ako se taj uzorak osvijetli laserom, on stvara trodimenzionalnu holografsku sliku predmeta

Slika 29: Valni ili 'interferencijski' uzorak na holografskom filmu. Čini se nasumičan i besmislen sve dok se ne osvijetli laserskom zrakom, kada se formira hologram. dio svjetlosti odbija se u drugom smjeru i prema objektu koji želite fotografirati. Sada imate lasersku svjetlost usmjerenu na film (poznatu kao referentna zraka) i dio svjetlosti koji je skrenut prema objektu (poznat kao objektna zraka). Ta objektna zraka, koja nosi vibracijsku sliku snimanog objekta, zatim se također usmjerava na fotografski film. Kada pogodi film 'sudari' se s referentnom zrakom - svojom 'drugom polovinom' - što stvara ono što je poznato kao interferencijski uzorak između dviju zraka. Princip se može usporediti s bacanjem dvaju kamenova u baru i promatranjem načina na koji se stvoreni valovi sudaraju i međusobno interferiraju. Oni formiraju uzorak koji je valni prikaz dvaju kamenova, mjesta gdje su pali i brzine kojom su pali. Interferencijski uzorak snimljen na holografskom filmu izgleda vrlo slično valovima u bari. To je niz linija koje su naizgled nasumične i besmislene (Slika 29). Ali kad taj uzorak osvijetlite istim tipom lasera, iznenada se pojavi naizgled trodimenzionalna slika fotografiranog objekta (Slike 30, 31, 32, 33 i 34). Slike se mogu činiti čvrstima, ali kroz njih možete gurnuti ruku, i čim isključite svjetlo hologram nestaje, jer je samo iluzija. Laseri se koriste zato što daju stabilnu, fokusiranu zraku poznatu kao 'koherentna svjetlost' i projiciraju jednu frekvenciju. Koherentna svjetlost je ona čija zraka ostaje uska i na velikoj udaljenosti, i ne širi se i ne slabi kao svjetlost ručne svjetiljke. Matrix, igra virtualne stvarnosti, je superhologram koji projicira beskrajne druge holograme, uključujući i ljudsko tijelo, i oni su svi, po samoj svojoj prirodi, iluzije (Slika 35). Jedna od zadivljujućih karakteristika holograma je to što je svaki dio manja verzija cjeline. Koliko god rezali film u manje i manje dijelove, kad ih osvijetlite laserom uvijek će vam dati manju cijelu sliku. Ako normalnu fotografiju izrežete na četiri dijela, svaki od njih će očigledno sadržavati četvrtinu cijele slike, ali kod holograma nije tako. Svaki dio filma uvijek će dati umanjenu verziju cjeline. Tako je ljudsko tijelo umanjena verzija cijelog holograma Matrixa, i pretpostavljam da bi se moglo reći da je Matrix napravio čovjeka prema vlastitoi slici. To znači da, budući da hologram ljudsko tijelo

smo shvatili da smo ci<strong>je</strong>lo vri<strong>je</strong>me plovili u pravom sm<strong>je</strong>ru. Postali smo dezori<strong>je</strong>ntirani<br />

('izgubl<strong>je</strong>ni') zato što smo ostali bez ključne koordinate - pogleda<br />

na kopno. Da smo <strong>je</strong> imali, bilo bi nam jasno što se događa i u kom sm<strong>je</strong>ru<br />

plovimo. Ali kad smo ostali bez toga, sve druge koordinate, poput utvrde, izgubile<br />

su perspektivu. Mi smo zapravo bili skrenuli kod utvrde, ali bez kopna<br />

ko<strong>je</strong> bi nam poslužilo kao referentna točka to ni<strong>je</strong> bilo očigledno. To <strong>je</strong> ono što<br />

nam se događa u Matrixu. Nakon što izgubimo iz vida temeljnu koordinatu<br />

- da smo <strong>Beskrajna</strong> Svi<strong>je</strong>st koja proživljava iluziju - gubimo referentnu točku<br />

pomoću ko<strong>je</strong> možemo razum<strong>je</strong>ti sve ostalo. Mislimo da idemo u određenom<br />

pravcu (da smo ljudi u 'stvarnim' ti<strong>je</strong>lima koji doživljavaju 'stvaran' svi<strong>je</strong>t), dok<br />

<strong>je</strong> sve to u stvari manipulirani san. Druga stvar koju treba primi<strong>je</strong>titi <strong>je</strong> da smo<br />

i Jaymie i ja bili uhvaćeni u istu iluziju, a to <strong>je</strong> značilo da smo <strong>je</strong>dan drugom<br />

potvrđivali stvarnost, čineći <strong>je</strong> 'stvarnijom'. Tako <strong>je</strong> i s čov<strong>je</strong>čanstvom - 'svi<br />

znaju da <strong>je</strong> tako'!<br />

Frankensteinski Matrix <strong>je</strong> superhologram koji nam servira svi<strong>je</strong>t snova.<br />

Dennis Gabor otkrio <strong>je</strong> hologram kasnih 1940-ih i dobio Nobelovu nagradu<br />

za svoj rad. On <strong>je</strong> trodimenzionalan ob<strong>je</strong>kt pretvorio u frekvencijski uzorak na<br />

fotografskom filmu i ponovno ga pretvorio u trodimenzionalnu holografsku<br />

sliku. Hologrami se stvaraju tako da se laser usm<strong>je</strong>ri na komad fotografskog<br />

filma (Slika 28). Laser se usm<strong>je</strong>rava na film kroz poluprozirno ogledalo. Jedan<br />

Predmet<br />

Laser<br />

Sub<strong>je</strong>ktna zraka<br />

Razdvajač zrake<br />

(poluprozirno ogledalo)<br />

Na fotografskoj<br />

ploči formira se<br />

interferencijski<br />

uzorak<br />

Slika 28: Hologrami se stvaraju pomoću dva di<strong>je</strong>la iste laserske zrake, <strong>je</strong>dna polovina (referentna<br />

zraka) ide skoro izravno na fotografsku ploču, a druga (ob<strong>je</strong>ktna zraka) skreće se na predmet. Kad se<br />

ta ob<strong>je</strong>ktna zraka ponovno skrene na film, ona za<strong>je</strong>dno s referentnom zrakom formira »interferencijski<br />

uzorak». Ako se taj uzorak osvi<strong>je</strong>tli laserom, on stvara trodimenzionalnu holografsku sliku predmeta

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!