Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf

Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf Beskrajna ljubav jedina je istina.pdf

antropozofija.org
from antropozofija.org More from this publisher
24.11.2014 Views

nismo Jednota. Kako se Sve može osjećati malim? Samo ako vas Matrix drži u šaci. Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjedaju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovoljite. Ako prihvatite verziju stvarnosti koju nameće sustav, to vas drži u niskom vibracijskom emocionalnom stanju u kojem Matrix određuje pravila. Religija je vrlo uspješno natjerala ljude da preziru sebe. Mentalitet grešnika je u DNK programiranju, i utječe čak i na one koji odbacuju religije koje su ga tamo upisale. Ali mi se možemo isključiti iz tog genetičkog samozlostavljanja. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Ljubavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima, uključujući programirane manipulatore, briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti. Kada shvatite da je svijet iluzija i da je tijelo softverski program izmanipuliran da uhvati svijest u zamku, možete se igrati sa stvarnošću i s njom se zabavljati. Mnogo puta su me pitali je li moguće zaraditi novce ili slijediti ovu ili onu karijeru, a da se ne postane uhvaćen u igru. Da, moguće je, sve dok znate da je to igra, a ne stvarnost - iako, nakon što pristupite svijesti, cijelu tu opsesiju 'karijerom' počinjete gledati u drugom svjetlu. Ne govorim ljudima da bi trebali sjediti na vrhu planine i svakodnevno razmišljati o prirodi Jednote. Iluzije nas kontroliraju kada mislimo da su stvarne, a znati da su iluzije znači razbiti tu kontrolu. Kao što sam pokazao sa subliminalnim reklamiranjem u Pričama iz vremenske omče, nakon što uvidite manipulaciju, ona gubi svoju moć. Kada gledate subliminalnu poruku u slici, ona se može obraćati vašoj podsvijesti tako da vi niste ni svjesni njenog postojanja. Ali kada se ukaže na skrivenu poruku, možete ju jasno vidjeti svaki put kad pogledate. Takva je iluzija. Kada postanete svjesni igre, ona gubi svoju kontrolu. Ako ljudi žele graditi karijeru i zgrtati puno nepostojećeg novca, samo naprijed. Ali trebaju znati da nije važno ako to rade i nije važno ako to ne rade, jer je i jedno i drugo iluzija.

Dat ću vam jedan primjer onoga što mislim pod 'igranjem igre' i 'postajanjem zarobljenim u njoj'. Sport je glavna globalna zabava, i to je u redu sve dok ne vjerujemo da je on važan. Ja volim gledati nogomet i biti trener svom sinu Jaymieu, koji je briljantan vratar. Imam nekoliko timova čije me pobjede vesele, ali ako ne pobjeđuju, pa što onda? Znam da je to iluzija, iako jedna meni zabavna iluzija. Jaymie bi volio postati profesionalni nogometaš, ali ako postane ili ne postane, neće biti uspješan ili neuspješan - i jedno i drugo su holografske iluzije, i on će u svakom slučaju biti Beskrajna Jednota. Ako razmišljate u kategorijama uspjeha i neuspjeha, Matrix vas ima. Međutim, nogomet i druge sportove moguće je doživljavati potpuno drugačije kada mislite da je iluzija stvarna. Nekim navijačima uspjeh njihovog tima postaje sve i utječe na čitav njihov život. Oni postaju bijesni i deprimirani kada njihov tim izgubi; mržnja između mnogih navijača suparničkih klubova za mene je nešto zapanjujuće. Oni žive svoje živote kroz svoj nogometni klub, a njihov vlastiti osjećaj uspjeha i neuspjeha mjeri se mjestom njihovog kluba na ljestvici. Matrix ih drži jer vjeruju da je to stvarno i da je ishod važan. To je još jedna iluzija unutar iluzije; još jedan podzaplet; hologram unutar superholograma. Taj stav prema sportu odražava način na koji program Ja sam čovjek vidi život općenito. Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju. Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jednom, ista je stvar sa 'životom'. Ono što nas drži u iluziji više od svega naša je identifikacija s polarnošću. Sam opstanak Matrixa ovisi o dualnosti koja dijeli Jednotu, barem u našem osjećaju za stvarnost, i stvara polove između kojih svijet vibracija može titrati. To se može vidjeti u DNK s njena dva lanca, kao i u dvije polutke mozga. Posvuda možete vidjeti polarnosti svjetla i tame, negativnog i pozitivnog, lijevog i desnog, muškog i ženskog, pravog i krivog, dobrog i lošeg, za i protiv. Cijela ova stvarnost temelji se na polarnosti. Kada to prihvatimo kao stvarno, i ono što jesmo, odvajamo se od svijesti Jednog svjesnog sebe. U Jednoti nema polarnosti, a time ni vibracija. Postoji samo jedno Jedno, i nema ničega s čim bi re-

Dat ću vam <strong>je</strong>dan prim<strong>je</strong>r onoga što mislim pod 'igran<strong>je</strong>m igre' i 'postajan<strong>je</strong>m<br />

zarobl<strong>je</strong>nim u njoj'. Sport <strong>je</strong> glavna globalna zabava, i to <strong>je</strong> u redu sve dok<br />

ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>mo da <strong>je</strong> on važan. Ja volim gledati nogomet i biti trener svom sinu<br />

Jaymieu, koji <strong>je</strong> briljantan vratar. Imam nekoliko timova či<strong>je</strong> me pob<strong>je</strong>de vesele,<br />

ali ako ne pob<strong>je</strong>đuju, pa što onda? Znam da <strong>je</strong> to iluzija, iako <strong>je</strong>dna meni zabavna<br />

iluzija. Jaymie bi volio postati profesionalni nogometaš, ali ako postane<br />

ili ne postane, neće biti usp<strong>je</strong>šan ili neusp<strong>je</strong>šan - i <strong>je</strong>dno i drugo su holografske<br />

iluzi<strong>je</strong>, i on će u svakom slučaju biti <strong>Beskrajna</strong> Jednota. Ako razmišljate u<br />

kategorijama usp<strong>je</strong>ha i neusp<strong>je</strong>ha, Matrix vas ima. Međutim, nogomet i druge<br />

sportove moguće <strong>je</strong> doživljavati potpuno drugači<strong>je</strong> kada mislite da <strong>je</strong> iluzija<br />

stvarna. Nekim navijačima usp<strong>je</strong>h njihovog tima posta<strong>je</strong> sve i ut<strong>je</strong>če na čitav<br />

njihov život. Oni postaju bi<strong>je</strong>sni i deprimirani kada njihov tim izgubi; mržnja<br />

između mnogih navijača suparničkih klubova za mene <strong>je</strong> nešto zapanjujuće.<br />

Oni žive svo<strong>je</strong> živote kroz svoj nogometni klub, a njihov vlastiti os<strong>je</strong>ćaj usp<strong>je</strong>ha<br />

i neusp<strong>je</strong>ha m<strong>je</strong>ri se m<strong>je</strong>stom njihovog kluba na l<strong>je</strong>stvici. Matrix ih drži <strong>je</strong>r<br />

v<strong>je</strong>ruju da <strong>je</strong> to stvarno i da <strong>je</strong> ishod važan. To <strong>je</strong> još <strong>je</strong>dna iluzija unutar iluzi<strong>je</strong>;<br />

još <strong>je</strong>dan podzaplet; hologram unutar superholograma.<br />

Taj stav prema sportu odražava način na koji program Ja sam čov<strong>je</strong>k vidi<br />

život općenito. Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu,<br />

naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu<br />

i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezu<strong>je</strong>te za pob<strong>je</strong>du<br />

'vašeg tima', pripremate se za razočaran<strong>je</strong>, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> <strong>je</strong>dini način da se to izb<strong>je</strong>gne<br />

taj da 'vaš tim' pobi<strong>je</strong>di. Svaki drugi ishod garantira razočaran<strong>je</strong> i frustraciju.<br />

Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni<br />

poremećaj i traumu, <strong>je</strong>r niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam<br />

određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za n<strong>je</strong>ga. Još <strong>je</strong>dnom,<br />

ista <strong>je</strong> stvar sa 'životom'.<br />

Ono što nas drži u iluziji više od svega naša <strong>je</strong> identifikacija s polarnošću.<br />

Sam opstanak Matrixa ovisi o dualnosti koja di<strong>je</strong>li Jednotu, barem u našem<br />

os<strong>je</strong>ćaju za stvarnost, i stvara polove između kojih svi<strong>je</strong>t vibracija može titrati.<br />

To se može vid<strong>je</strong>ti u DNK s n<strong>je</strong>na dva lanca, kao i u dvi<strong>je</strong> polutke mozga. Posvuda<br />

možete vid<strong>je</strong>ti polarnosti sv<strong>je</strong>tla i tame, negativnog i pozitivnog, li<strong>je</strong>vog<br />

i desnog, muškog i ženskog, pravog i krivog, dobrog i lošeg, za i protiv. Ci<strong>je</strong>la<br />

ova stvarnost temelji se na polarnosti. Kada to prihvatimo kao stvarno, i ono<br />

što <strong>je</strong>smo, odvajamo se od svi<strong>je</strong>sti Jednog sv<strong>je</strong>snog sebe. U Jednoti nema polarnosti,<br />

a time ni vibracija. Postoji samo <strong>je</strong>dno Jedno, i nema ničega s čim bi re-

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!