ZLOČIN U LORI - Documenta

njima, a dvojica ili trojica su čuli šuškanje iz grmlja i upozorili ih da je teren miniran. Te
osobe su bile pored njih sve dok nije došlo vozilo 73. bojne vojne policije, kojim je Knežević
vraćen u zatvor. Optuženi Botić je ispalio nekoliko hitaca u namjeri da uplaši Kneževića i
natjera ga da iziđe iz grmlja. No, Knežević se oglušio. Vozilo 73. bojne Vojne policije išlo je
u smjeru zatvora, vjerojatno stoga što se prethodno čula pucnjava, no, moguće je da je netko
poslao dojavu. Za vrijeme Kneževićava bijega, ili kasnije, optuženi Bungur mu je rekao da
ode po optuženoga Duića. No, on toga dana uopće nije vidio optuženoga Duića. Optuženi
Bungur mu je rekao da je nakon bijega Kneževića digao uzbunu, o tome je izvijestio
službujućeg vojarne, službujućeg 72. bojne i zapovjednika straže kompleksa «Lora».
Braniteljica optuženoga Bungura pitala je optuženika što misli o iskazima «četnika» koji su
govorili da ih je zlostavljao. Predsjednica Vijeća je upozorila braniteljicu da ne može iznositi
takve kvalifikacije o svjedocima. Braniteljica je odgovorila da je to termin koji ona
upotrebljava za one koji su oružano napali Republiku Hrvatsku. Tek nakon nove intervencije
Predsjednice Vijeća braniteljica je preformulirala pitanje. Optuženik je rekao da je prigovorio
iskazu ovih svjedoka. On i optuženi Botić i Bungur nikoga nisu zlostavljali. Radnici
kriminalističke službe ispitivali su zatvorenike u zgradi Zapovjedništva. Ne zna jesu li neka
ispitivanja obavljana u zgradi vojnog zatvora.
Odgovarajući na pitanja Predsjednice Vijeća optuženik je rekao da nitko nije tukao Kneževića
na mjestu gdje su ga pronašli. Kad se vratio u zatvor iz ambulante, zatekao je optužene
Bungura i Vrkića u dežurani, a razgovarali su o tome što se dogodilo. Ne zna uvjete pod
kojima je grupa civila dovedena u «Loru» 13. lipnja 1992. godine. Ni on ni ostali optuženici
nisu tukli Bulovića prije pokušaja bijega Kneževića. Predsjednica Vijeća predočila je
optuženiku dio iskaza optuženoga Vrkića iz istrage gdje je Vrkić rekao da je jednom trenutku
vidio Gudića gdje leži na jednoj osobi, za koju je kasnije saznao da je Bulović. Predočila mu
je da je ovu situaciju opisao i optuženi Duić u svom izvještaju zapovjedniku 72. bojne Vojne
policije. Optuženi Gudić je rekao da je Duić taj izvještaj pisao na temelju onoga što mu je
rekao Vrkić. Rekao je da je Vrkić u svojoj odbrani „objasnio ovu nedoumicu“. Optuženik je
ustrajao na tvrdnji da nije imao nikakav kontakt sa Bulovićem.
Optuženi Anđelko Botić ne može shvatiti zašto mu se stavljaju na teret događaji iz kolovoza
1992. godine, a vezano za Katalinu i Katića. On i optuženi Gudić u to vrijeme uopće nisu bili
u «Lori». On je u «Lori» bio od svibnja do kraja lipnja 1992. godine. Nadalje, nije mu jasno
kako mu se može stavljati na teret samovoljno zatvaranje, držanje u zatvoru i maltretiranje
nekih osoba kada je zapovjednik 72. bojne Vojne policije rekao da stražari nisu mogli činiti
nešto tako. Za svako privođenje ili zadržavanje u pritvoru bio je potreban nalog istražnog
vojnog suca ili nekog od nadređenih u 72. bojni Vojne policije. 14. lipnja 1992. godine, u
smjeni su bili on i optuženi Gudić i Bungur. On je čuo da se među pritvorenicima nalazi neki
civil iz Kaštela pa je iz znatiželje otišao provjeriti o kome se radi. U ćeliji iza dežurane
zatekao je Nenada Kneževića s kojim je razgovarao.. S Kneževićem je razgovarao sat ili dva
prije pokušaja bijega i nije imao utisak da je Knežević opasna soba. Knežević je bio sam u
ćeliji, bio je potišten. Rekao je da nije ništa skrivio, da kod kuće ima malu djecu. Optuženiku
je bilo žao Kneževića, tješio ga je da najvjerojatnije neće biti dugo zadržavan. Optuženik je
rekao da nije vidio da je Gojko Bulović povrijeđen. I danas tvrdi da je Bulović bio živ i zdrav
kad je došla iduća smjena.
Oko 20,00 sati optuženi Bungur mu je dao nalog da preprati zatvorenike Gojka Bulovića i
Nenada Kneževića iz južnog u sjeverni dio zatvora. Tada nije bilo siguran da se radi o Gojku
Buloviću, jer su se u pritvoru nalazila braća Bulović, blizanci. Bungur mu je naredio da
zatvorenike preprati s oružjem „na gotovs“, odnosno s metkom u cijevi. Nije očekivao da će
ga neko od zatvorenika napasti, stoga je samo držao pištolj u ruci. Iz južnog dijela zatvora su